Oživljavanje znanja stanovnika Atlantide

Edgar Cayce je spomenuo mogućnost povratka znanosti i znanja Atlantide na

Zemlju. Vjerujem kako su ponovna otkrića svete geometrije i značaja Platonovih

krutih tijela i u implozijskoj fizici Danie Wintera i teoriji etera David Wilcocka, u

stvari ponovno oživljavanje pradavne znanosti, koja priznaje postojanje etera. Ta

se pradavna znanost može povratno pratiti do Atlantide. U stvari postoji više

znanstvenika koji su također otkrili značaj Platonovih krutih tijela u modelu atoma,

koji nisu ranije spominjani u knjizi. Želio bi spomenuti dr. Robert J. Moona, koji je

1986 preslikao kompletnu tablicu elemenata iz Platonovih krutih tijela. Međutim,

Platon je prvi opisao svoja, Platonova, kruta tijela kao gradbene blokove atoma.

Platonova tvrdnja je postala vjerodostojnija kada je dr. Hans Jenny

eksperimentima dokazao da u vibrirajućem kuglastom fluidu, emergiraju sva

Platonova kruta tijela kao vibracijske mustre. To je vodilo razvoju implozijske

fizike, kojoj je samo trebala hipoteza 'fluida' etera za objašnjavanje načina kojim

se spirale u eteru same aranžiraju oko Platonivh krutih tijela.

Ako emergenciju teorija etera, koja daje objašnjenje i za fizikalnu domenu i

domenu svijesti, prihvaća matica znanosti, konačno imamo 'teoriju svega'. To bi

bila revolucija u znanosti, koja bi mogla voditi duhovnoj renesansi i pomaku

znanstvene paradigme.

U toj 'teoriji svega', znanost i duhovnost se stapaju u univerzalnu mudrost.

Smeljakov i Karpenko sugeriraju nelinearnost evolucijskog procesa u formi

spirale. Znanje koje će slomiti znanost je stoga samo oživljavanje prošlih znanja,

koja su nekada pripadala pradavnim i izgubljenim civilizacijama Atlantide.

Najvjerojatnije sva pradavna duhovna ezoterička mudrost ima svoje tragove koji

vode untarag sve do ranijih civilizacija, kao što su civilizacije Atlantide, Mu ili

Lemurija. U tom smislu ezoterička mudrost je bit znanstvenog znanja o Božanskoj

(uzvišenoj) prirodi našeg Svemira. Dualizam između znanosti i duhovnosti je

umjetna bifurkacija, koju je jedino uveo Descartes, jer je vjerovao u mogućnost

savršenog objašnjavanja našeg realiteta bez prizivanja Božanskog uzroka.

Descartes je donio takvu odluku u svoje vrijeme. Nikada ne bi mogli ostvariti

takav znanstveni napredak do danas, da su religijske dogme još uvijek

ograničavale znanost. Stoga mnogo toga zahvaljujemo Descartes

u. Zahvaljujući ljudima kao što su Descartes i Newton, imali smo šansu

razumijevanja i istraživanja svog realiteta sa strogom objektivnošću. Međutim, što

je znanost više napredovala, to je manje objektivnom izgledao naš realitet.

Demonstrirali smo to obilato u cijeloj knjizi. Međutim bolno naslijeđe

Kartezijanske bifurkacije bi moglo znanosti danas donijeti vrlo teška vremena

prihvaćnaja možda nakon svega, postojanja uzvišenog, Božjeg uzroka u Svemiru.

Znanje stanovnika Atlantide je bila univerzalna mudrost integracije znanosti i

duhovnosti. Stanovnici Atlantide jednostavno nisu to razlikovali, kao što smo mi

to činili tri stotine godina. Kako inače drugačije objasniti postojanje svetih

tekstova starih nekoliko tisuća godina, koji sadrže tako mnogo znanja, koje je i

duhovne i znanstvene prirode? Jedini je tomu razlog, što je naša trenutna

civlizacija tek sada dosegla razinu znanstvene zrelosti, koja nam omogućava

početk gledanja na te tekstove u potpuno novom kontekstu.

Moglo bi se tvrditi kako su istočne duhovne tradicije postigle svoja unverzalna

znanja pomoću ezoteričkih principa kao što je introspekcijska meditacija, a ne

tajanstvenim znanstenim sredstvima. U stanju više svijesti, vješti su pristupali do

primordijalnog znanja spremljenog unutar Akashi zapisa (polja op. prev.). Premda

bi to moglo biti stvarno istina, još uvijek vjerujem u postojanje dovoljno razuma za

pretpostavljanje prijenosa inicijalne mudrosti iz ranijih civlizacija u pradavnu Veda

kulturu.

Jednostavno smo demonstrirali u ovoj knjizi, kako znanstvenici proboja fronte

razvoja znanja, sada otkrivaju postojanje polja etara, čija je svekoliko prisutna

energija, po njihovom vjerovanju, izvor i oba prostora, materijalnog i

nematerijalnog svijesti. Pradavne su nam kulture govorile tisućama godina upravo

tu istu stvar. Ta polja energije su poznata u različitim kulturama s različitim

nazivima, kao što su Prana, Ki, Chi i Akasha. Znanost je jednostavno odbijala

vjerovati u njihovu moguću realnost, pa smo mi na Zapadu to smatrali

praznovjerjem i primitivnim mišljenjem.

Tisućama godina su nam Istočni mudraci također govorili o suvišnosti distinkcije

materijalnog nematerijalnog, te kako je u stvari univerzalna svijest izvor svih

manifestacija. Znanstvenici na fronti razvoja nam počinju govoriti upravo to isto;

postoji samo jedna supstancija eter, izvor i fizikalnog i mentalnog svijeta.

Fizikalne stvari samo izgledaju kao razdvojene stvari, koje su sve međutim

manifestacije jednog univezalnog izvora, etera koji koristi formu, a ne supstanciju

za kreiranje iluzije razdvojenosti. Zato što je eter također svijesna energija, bit je

svemira univerzalna svijest. Korištenjem istog promišljanja o prividnoj prirodi

razdvojenih fizikalnih stvari, onda i individualna svijest mora također biti iluzija.

Individualna svijest je frakcija cjeline, holografski dio univerzalne svijesti (fraktal

univerzalne svijesti op. prev.)

Duhovne tradicije su nazvale prividnu prirodu razdvojenosti 'maya', tvrdeći kako

je ipak istinska priroda svemira Jednost. Hinduizam nam govori kako je sve

manifestacija Jednog beskrajnog Kreatora, Brahmana. Ono što vidimo kao

pojedinačne fizikalne relaitete su iluzije, koje skrivaju jednost svemira od našeg

pogleda. Budizam poučava važnost odbacivanja ega. Siddharta Gautama, izvorni

Buddha, sjedeći pod Bo drvetom, se prosvijetlio univerzalnom sviješću,

shvaćajući kako je naše vezivanje za individualni ego izvor svih boli i patnji.

Hinduizam i Taoizam nas također poučavaju, kako je vjerovanje u odvojeni ego

netočno. Oni koji teže duhovnosti pronalaze svoj put do Brahmana, putujući

putom na kom su se riješili svog lažnog vjerovanja u realitet svog ega. Vjerovanje

u razdvojeni ego je krivo shvaćanje; to je barijera, koja razdvaja onog koji teži od

svog Stvoritelja.

Mnogi su znanstvenici matice znanosti otkrili koherenciju u svemiru, koja je

izgleda pravilo, a ne iznimka. I dok je na površini našeg fizikalnog realiteta

izgledno postojanje razdvojenih stvari, znanost u stvari otkriva holističku prirodu

svemira. Svemir se ne može u potpunosti shvatiti akoga izoliramo na odvojene

stvari. Apolje Ervin Laszloa pokazuje kako je sve na informacijskoj razini u

svemiru vjerojatno povezano sa svim ostalim. Kvantna znanost otkriva kako

kvantno isprepletene čestice djeluju unisono kao da su Jedno. Nezavisno o tomu

koliko su međusobno udaljene u svemiru, niti koliko je vremena prošlo, one

zadržavaju zauvijek svoje isprepleteno odnošenje. Jacobo GrinbergZylberbaumov

pokus je pokazao kako mogu biti povezani i pojedinačni umovi i kako se podražaj

administriran na jednu osobu pokazuje i u EEGu druge osobe.

Znanstvenici kao Daniel Winter, David Wilcock, Amit Goswami i drugi vjeruju kako

svijest nije ograničena samo na biološku formu života kao takvu. Oni vjeruju kako

je svijest intrinsično svojstvo samog svemira i ona se može manifestirati u

mnogim formama. Vjeruje se kako su svi fizikalni objekti od subatomskih čestica

do zvijezda i planeta forme osjećajnog života. Iako ta ideja izgleda na prvi pogled

apsurdnom, domorodačka plemena, kao što su američki Indijanci i Aborigini, su

nam uvijek govorila o svetosti tla i stijena. Oni vjeruju kako sve ima dušu, te kako

je i samo tlo živo! Pradavna mitologija je puna zvijezda i planeta, kojima se pridaje

atribut uzvišenog, Božanskog, kao i osobnosti, Bogova neba. Još uvijek

vjerujemo kako se radi isključivo o vrlo primitivnom shvaćanju realiteta, te bojeći

se svemira, pridruživali su Božanska svojstva zvijezdama. Njihovim primitivnim

umovima je to bio jedini način shvaćanja realiteta. A možda smo upravo mi

okrenuli stvari naopačke?

Danas znanstvenici 21. stoljeća govore o našem svemiru kao jednom osjećajnom

biću, koje evoluira. James Lovelock je bio prvi, koji je postulirao svoju Gaia

hipotezu, tvrdeći kako je sama Zemlja jedno osjećajno biće. Ti znanstvenici sada

govore kako je Bog jednostavno ‘sve što postoji'. Ako je Bog 'sve što postoji',

njegova svijest mora također biti u tlu i stijenama, u zvijezdama i planetima tog

svemira.