POGLAVLJE 11 Znanost i Biblija

I dok su teološki eksperti proučavali doslovno znaćenje biblijskih fraza i

spominjanih povijesnih činjenica, što je dovelo do beskrajnog niza interpretacija,

znanstvenici su proučavali Bibliju i otkrili znanstvena skrivena znaćenja unutar

svetih tekstova.

Zajedno s našom brzom znanstvenom evolucijom, raslo je i naše shvaćanje

pradavnih svetih tekstova, kao što su Vede i Upanishade. Danas ne otkrivamo

samo znanstveni značaj Istočne duhovnosti već i Biblije!

Fascinirajuće činjenice o Bibliji su izbile na površinu, a koje je često odbacivala ili

ignorirala Rimska katolička crkva, jer se ti nalazi nisu uklapali u utvrđenu dogmu

Crkve, pa je najboljom strategijom izgledalo kompletno ignoriranje tih činjenica.

Međutim za razliku od teoloških rasprava, znanstvene se činice ne mogu ni

ignorirati niti diskutirati, one su ili dokazane ispravnim ili krivim, nema ništa

između toga.

Knjiga geneze

Vjerojatno je jedna od najmanje shvaćenih knjiga pradavne prošlosti Knjiga

Geneze, prva knjiga Svete Biblije. U zadnja dva desetljeća su znanstvenici otkrili

kako ta knjiga šifrira skriveno znanje, koje je tamo namjerno stavljeno. Tek na

kraju drugog miljenija smo dosegli razinu znanstvenog razumijevanja, što nam

omogućava shvaćanje skrivenog znanja u toj knjizi.

Najveća je tajna skrivena u prvoj rečenici Geneze. U originalnoj hebrejskoj verziji

Biblije, Geneza počinje s riječju 'Beresjiet' u znaćenju 'najprije' ili 'u principu'. U

prijevodu u modernim verzijama Biblije prevedeno je s 'na početku'.

Svatko zna početnu frazu Geneze, međutim samo nekolicina zna, kako je cijela bit

kreacije stavljena u tu prvu riječ. Danas zahvaljujući radu Stan Tenena na izvornoj

i prirodnoj hebrejskoj abecedi, te dodatnom istraživanju Daniel Wintera o značaju

spirale Zlatne sredine, znamo da je hebreska abeceda dizajnirana s vrlo jasnom

namjerom prijenosa same biti stvaranja te podučavanja kasnijih generacija, što

stvarno znaći Beresjiet princip kreacije.

Nezavisno su Stan Tenen i Daniel Winter uočili kako su slova hebrejske abecede

projekcije 'specijalne forme' stranica tetrahedrona, promatrane iz različitih kutova!

Međutim, samo je Daniel Winter ukazao kako je 'specijalna forma' u stvari spirala

Zlatne sredine ili Φ (Phi) spirala.

Φ spirala opisuje površinu torusa, osnovnog elementa materije. Ako sada

postavimo Φ spiralu unutar tetrahedrona i onda ju polagano rotiramo oko glavne

osi i usmjerimo svijetlo iza Φ spirale, sva će se hebrejska slova pokazati kao sjene

unutar plohe tetrahedrona.

Dakle, slova hebrejske abecede su projekcije spirale Zlatne sredine. Stan Tenen je

nazvao tu 'specijalnu formu' u tetrahedronu 'plamena slova u šatoru'.

Nije li zadivljujuće kako su autori geneze namjerno htjeli prenijeti to znanje

budućim generacijama. Sve što je bilo potrebno je bilo naše evoluiranje do razine

znanstvenog shvaćanja, pa bi se prije ili kasnije otkrio značaj svetih tekstova. No

što to znači?(1)

Prema Daniel Winteru, potrebni kutovi za projiciranje Φ spirale na plohu

tetrahedrona i kreiranje hebrejske abecede su isti oni kutovi, koje trebamo za

rotiranje torusnog prstena kako bi se mogli ugnjezditi jedan u drugog prema

simetriji krutih tijela Platona. To je točno recept za konstruiranje materije iz

torusnih oblika kako je to opisano u poglavlju 6, 'Vibracije etera', paragraf

'Implozijska fizika'!

Čak je značajnija činjenica po kojoj glasno izgovaranje hebrejskog slova, daje

zvuku oblik slova. I Stan Tenen i dr. Hans Jenny (cymatics) nezavisno jedan o

drugog ukazuju na tu činjenicu. Hans Jenny je zapisivao vokalno izražavanje

slova na tanjuru pijeska. Vibracije glasa izgovora hebrejskog slova, prouzročit će

stvarno formiranje u zrncima pijeska oblika hebrejskog slova!

Očito je to hightech znanje namjerno očuvano u Bibliji, kako bi ga buduće

generacije otkrile. Hebrejska abeceda je priručnik za kreiranje materije; to je sveti

jezik koji je bio intencijski dizajniran. Treća knjiga Kabale 'Sephir Yitzirah'

spominje priču kako Bog uzima slova iz abecede za stvaranje svijeta. Stoljećima

smo ismijavali tu ideju i vjerovali kako se radi o mitu, a tek smo danas dosegli

zrelost za divljenje tim riječima, jer stvarno izgleda hebrejska abeceda nosi nosi u

sebi dizajn materije.

Nakon iznesenog pronalazimo smisao i u prvoj rečenici evanđelja po Ivanu, koja

glasi:

Ivan 11 “U početku bijaše Riječ, a Riječ je bila s Bogom i Riječ bijaše Bog.

2 On je na početku bio s Bogom;

3 Sve su stvari napravljene pomoću njega, a bez njega ništa nije napravljeno od

onog što postoji".

Uz danu činjenicu o postojanju osnovnih ključeva za konstruiranje materije danih

u prvoj rečenici Geneze, možemo drugačije gledati na mitsku priču o Adamu i Evi,

koju sadrži Geneza.

Priča o Adamu i Evi, bi se dobro mogla referencirati na način konstruiranja

materije iz etera. Pad iz raja je počeo kada je iz Jednosti Kreatora, njegove vječite

svijesti, etera, kreiran prvi oblik torusa. Prvi je korak u kreaciji bio u isto vrijeme

odvajanje od Jednosti. Pad iz raja bi se mogao objašnjavati odvajanjem od

Jednosti u iluziju fizikalnog svijeta, naizgled, razdvojenih dijelova.

Ako je autor Knjige postanka imao temeljno znanstveno shvaćanje, postavlja se

pitanje gdje ga je dobio?

Knjiga egzodusa

Vrlo interesantna činjenica je tvrdnja arheologa Howard MiddletonJonesa o

pronalasku ulaza u Arku blaga, svetište koje sadrži kamene pločice na kojima je

upisano Deset zapovijedi, koje je Bog dao Mojsiju.

Prema MiddletonJones, ulaz se mora naći u Velikoj piramidi na Giza visoravni. Taj

ulaz bi se prema pretpostavci morao naći na kraju južnog zida Velike galerije

Velike piramide. U svojoj knjizi 'Giza - Geneza, najbolje čuvana tajna „Giza

Genesis, the best kept secrets“ nudi egzaktne detalje o načinu otvaranja vratiju

prema tajnom skrivenom prolazu.

Otkrio je taj ulaz proučavanjem biblijske knjige Egzodus, u kojoj Bog daje detaljne

instrukcije Mojsiju za konstruiranja Arke za blago, kao spremišta Deset zapovijedi.

Otkrio je kako su sitni detalji konsturkcije i korišteni materijali za Veliku galeriju u

stvari opisani u knjizi Egzodusa! Howard MiddletonJones međutim ne vjeruje da

Arka blaga sadrži Deset zapovijedi, jer je zaključio kako bi to morao biti kristal

podrijetla iz Atlantide, smješten duboko ispod Giza visoravni za stabiliziranje

Rešetke Zemlje.

Knjiga brojeva

Mnogi vjeruju kako je autor knjiga Geneze, Egzodusa i Brojeva u stvari Mojsije.

Knjiga Brojeva se bavi rasponom od četrdeset godina nakon egzodusa Izraelićana

iz Egipta. Postoji impresivno mnogo brojeva koji se spominju u Knjizi Brojeva, što

je uvjetovali i njen naziv. Brojevi su izgleda relevantni.

Prema liječniku i američkom vodećem travaru dr. Joseph S. Puleo, koji je bio

inspiriran tijekom nekog mističnog iskustva na istraživanje Knjige Brojeva u

traženju frekvencija izliječenja. Ma kako to čudno zvučalo, našao je vjerojatno 6

frekvencija zvuka u Knjizi Brojeva, poglavlje 7, stihovi 12 89!

Nađene frekvencije su 396 Hz, 417 Hz, 528 Hz, 639 Hz, 741 Hz i 852 Hz. Te

frekvencije su frekvencije stare solfeggio skale. Korištene su u Gregorijanskim i

Sanskrit crkvenim napjevima. Slogovi koji su korišteni za označavanje tonova te

skale su:

UtReMiFaSolLa, uzeti iz srednjovjekovne pjesme Ut Quent Laxis, gregorijanske

crkvene pjesme koju je napisao Ivan Krstitelj.

Ut-queant laxis

Re-sonare fibris

Mi-ra gestorum

Fa-muli tuorum

So-lve polluti

La-bii reatum

Sa-ncte Iohannes

Prijevod: Da bi robovi mogli rezonirati (glasno objaviti) nadnaravna (čuda) tvojih

kreacija s otpuštenim (pojačanim) glasovnim akordima. Isperi krivnju sa svojih

(naših) profanaih usana, Sveti Ivane.

Tekst u Ut Quent Laxis izgleda sugerira da te note otvaraju komunikacijski kanal s

Božanstvenim (Božjim).

U viziji dr. Joseph S. Puleoa mu je pokazano korištenje metodologija reduciranja

brojeva Pitagore preslikavanjem velikih brojeva na jednu jedinu znamenku.

Vrijednosti se svih znameki zbrajaju. Ako nakon prvog zbrajanja broj još uvijek

sadrži više od jedne znamenke, proces se ponavlja. Evo primjera:

456 se reducira na 4+5+6=15, slijedeća redukcija je 1+5=6. Tako se broj 456

reducira na jednu jedinu znamenku 6.

Joseph Puleo je pronašao jednu jedinu temu ili predmet u Knjizi Brojeva, koju

knjiga diskutira. Prva je stvar, koju je pronašao, često spominjanje broja dana,

prvi dan, drugi dan, treći dan, itd. Prvi se dan referencira u stihu 12, drugi se dan

spominje u stihu 18, a treći dan u stihu 24. Zadnja referencija na dan je pronađena

u stihu 78. Svi se dani refrenciraju počevši od stiha 12 s inkrementom 6.

Pitagorejska redukcija tih brojeva stihova daje:

12 = 1 + 2 = 3

18 = 1 + 8 = 9

24 = 2 + 4 = 6

30 = 3 + 0 = 3

36 = 3 + 6 = 9

42 = 4 + 2 = 6

Vidite li ponavljanje 396, 396, itd, što se nastavlja sve dok se dođe do stiha 78.

Tako je nađena prva frekvencija koja odgovara Ut tonu.

Druge su frekvencije nađene korištenjem ponavljanja tema nađenih u tekstu.

Iznenađujuće je što se sve nađene frekvencije na taj način poklapaju s

frekvencijama solfeggio ljestvice.

Solfeggo ljestvicu je nakon nekog vremena crkva zabranila i promijenila ju je u

našu današnju popularnu Spuštenu ljestvicu. Ut je bio promijenjen u Do a njegova

frekvencija promijenjena, a dodana je i sedma nota Ti. Međutim, time se potpuno

izgubila harmonija izvorne ljestvica.

Za frekvencije koje pronašao Puleo, se sada vjeruje, da imaju svojstva liječenja.

Frekvencija 528 Hz, po pretpostavkama ima izliječujući učinak na DNA.

Frekevncija izgleda utječe na molekule vode koje okružuju DNA spiralu.

Glen Rein iz Istraživačkog laboratorija kvantne biologije u New Yorku Quantum

Biology Research Lab je eksperimentirao s in vitro DNA, koje je bila izložena

snimkama različitih glazbenih stilova. Koristio je tehniku konvertiranja glazbe na

audio skalarne valove. Koristio je izvore zvuka suprotne faze kako bi se ista

glazba sama poništila i kreirala skalarne audio valove. U pokusu su korišteni CD

uređaj, pojačalo i spirali slična samoponištavajuća zavojnica. Svirana su četiri tipa

glazbe epruveti koja je sadržavala in vitro DNA. Apsorpcija UV svijetla u DNA

ispitne uzorke DNA uzoraka je mjerena nakon jednog sata.

Gregorijanske pjesme su uvjetovale 5% do 9,1% povećanje apsorpcije UV svijetla

zbog odmotavanja DNA spirale. Sanskrit pjesme su imale sličan učinak, 5,8% do

8,2%. Rok (0 1%) i klasična glazba (0 1,1%) su mali ili nikakav učinak. Glen Rein je

konačno zaključio kako čujni zvučni valovi Solfeggio ljestvice mogu prouzročiti

rezonancija DNA, te mogu imati učinak (iz)liječenja.(5)

Pitanje se postavlja o tomu tko je unio ove frekvencije u Knjigu Brojeva? Ako je

Mojsije bio autor te knjige, možda je dobio to znanje od Egipćana. Ostaje

misterija, no i činjenica znanstveno mjerljivih učinaka na DNA glazbenih

frekvencija spomenutih u Knjizi Brojeva. Sugeriraju im se i svojstva DNA liječenja.

Gematrija

Gematrija je pradavna okultna znanost, koja proučava Bibliju na drugi način.

Pokušava pronaći znaćenje u hebrejskom tekstu proučavanjem numeričkih

vrijednosti hebrejskih slova i riječi. U hebrejskom svako slovo ima jedinstvenu

vrijednost, slično binarnom ASCII kodu u modernim kompjuterima za

predstavljanje znakova. Vrijednosti slova u riječi se može pribrajati brojčanoj

vrijednosti riječi, riječi se mogu pribrajati vrijednosti rečenice, itd.

Postoji nekoliko izravnih referencija u Bibliji na Veliku piramidu. Jedna od njih se

nalazi u knjizi Izaje:

Izaja 19:1920 “U to će vrijeme postojati oltar za BOGA, u središnjem Egiptu i

spomenik BOGU na granici Egipta. To će biti znak i svjedočanstvno Svemoćnog

BOGA u zemlji Egiptu. Kada ljudi mole BOGA za pomoć, on će poslati nekog za

njihovo spašavanje i obranu. Taj će ih spasiti od onih koji im zadaju bol."

Oltar u središnjem Egiptu i spomenik na granici Egipta su najvjerojatnije

referencija na Veliku piramidu koja se nalazi blizu delte Nila. Velika piramida je

jedini spomenik lociran u centru Egipta i na granici (Nila) u isto vrijeme.

Ako uzmemo službeni hebrejski tekst istog stiha Izaja 19:1920, otkrivamo vrlo

interesantnu činjenicu. Kada se uzme gematrijska vrijednost tih stihova Izaja,

njihov zbroj iznosi 5449. U inchima je točna visina Velike piramide!

Ako se prisjetimo, Velika piramida je pokrivena s 144.000 poliranih zaštitnih

kamenih pločica, koje omogućavaju Piramidi svijetljenje poput svetionika u

pustinji. Egipćani nazivaju piramidu 'Ta khut', što se prevodi kao 'Svijetlo'.

Harmonijska vrijednost brzine svijetla je također 144.000 lukova po sekundi

rešetke Zemlje, kako je to otkrio Bruce Cathie, rekalkulirajući brzinu svijetla u

odnosu na Rešetku Zemlje. Je li čista slučajnost što je gematrijska vrijednost za

'svijetlo' jednaka 144?

Dakle nalazimo tragove dubokog znanja o Velikoj piramidi i najvjerojatnije o brzini

svijetla autora Biblije. To je znanje koje stanovnici antičke Grčke i Rima ne bi

trebali imati u vrijeme kada je pisana Biblija, barem ne ako još uvijek vjerujemo da

je naša civilizacija vrh evolucije na ovoj planeti!

Dakle, kako vidimo harmonijska brzina svijetla u odnosu na Rešetku Zemlje

korespondira s gematrijskom vrijednošću 144 za svijetlo! To ne izgleda slučajno.

Možda su pradavni autori Biblije znali za harmonijsku brzinu svijetla u odnosu na

Rešetku, pa su dizajnirali hebrejsku riječ temeljem projekcija Φ spirale u

tetrahedronu, pa se onda pitamo zašto nisu mogli isto tako dodati gematrijski

značaj riječima?

U ovom odjeljku ćemo pokazati samo dva primjera primjene Gematrije i njenog

značaja, koji se izdiže iznad doslovnog tumačenja teksta Biblije. Gematrija u stvari

pita tko je stvarno pisao Bibliju? Kako su autori Biblije znali za mjere Velike

piramide i kako je uopće moguće njihovo poznavanje brzine svijetla? Jesu li

autori Starog zavjet dodali dublju razinu znaćenja doslovnim hebrejskim riječima

u Bibliji, mameći nas prije svega na čitanje između redaka? Možda je Stari zavjet

bio namijenjen prijenosu i održavanju tajne pradavne znanosti, koje tek počinjemo

ponovno otkrivati?

Biblijski kod

Mnogo se prašine podiglo zbog otkrivanja tako zvanih šifara u Bibliji, otkrivenih

unutar Starog zavjeta. 1958. je neki rabin otkrio neke neuobičajene mustre u knjizi

Geneze. Povjerovao je u postojanje tajnih poruka skrivenih u Bibliji. 1988.

matematičar Eliyahu Ripps s Hebrejskog sveučilišta, promatrajući tvrdnje starog

rabina ozbiljno, učitao je cijeli tekst Starog zavjeta u kompjutor. Zajedno sa svojim

timom razvio je metodu analize, kojim bi prolazio cijeli tekst Biblije u potrazi za

skrivenim šiframa Tore. Razvijeni jednostavni algoritam su nazvali Ekvidistantno

sekvencioniranje slova Equidistant Letter Sequencing (ELS). To je najprije dovelo

do utemeljivanja ključnih riječi, koje želimo pronaći unutar teksta. Zatim je

kompjutor počeo tražiti pojavljivanje prvog slova u teksta. Kada ga je pronašao,

tražilo se drugo slovo. Kada je bila određena udaljenost između prvog i drugog

slova izražena brojem slova, na primjer dva se slova pojavljuju unutar udaljenost

od 50 slova. Tada je ostatak teksta Biblije scanniran u potrazi za slijedećim

slovima početne (ključne op. prev.) riječi. Kada je nađena cijela riječ, pretraživanje

se nastavilo traženjem mogućih riječi koje su u odnosu s njom.

Biblijski kod (šifra) je prezentiran široj javnosti, kada je istraživački novinar

Michael Drosnin došao na scenu i napisao, sada poznatu knjigu, 'Biblijski kod The

Bible Code'. Biblijski kod je otkrio mnoga povijesna imena, mjesta i činjenice

unutar Starog zavjeta, ubojstva Lincolna, Kennedya, Ghandija, referenciranje na

bombardiranje Oklahome, Drugi svjetski rat, pad željezne zavjese. Biblijski je kod

dobio proročanske kvalitete, kada je Drosnin, temeljem predviđanja Biblijskog

koda, upozorio izraelskog premijera Yitzhak Rabina godinu dana prije nego što je

bio ubijen, Ne samo točan datum predviđanog incidenta već i ime njegovog

ubojice! Godinu dana kasnije Rabin je bio ubijen upravo na taj datum spomenut u

Biblijskom kodu i od spomenutog čovjeka.

To je začuđujuća činjenica, koju se ne može lagano objasniti! To je privuklo

interes vojne obrane SADa, koja je ozbiljno proučavala temu pretpostavljenog

Biblijskog koda. Međutim, drugi su ljudi tvrdili kako se skrivene šifre mogu naći u

bilo kojoj knjizi! Kako bi to dokazao Brendan McKay s Australskog nacionalnog

sveučilišta je uzeo stranicu iz knjige 'Moby Dick' i dokazao slijedeće riječi, koje su

se mogle izvuči korištenjem ELS algoritma: princeza Diana, kraljevski, Dodi, Henri

Paul, smrtan u tim raljama smrti.

Za mnoge je to apsolutan dokaz kako su biblijski kodovi (šifre) slučajne i ne nose

nikakvno inherentno znaćenje. Ipak, Drosnin brani svoje tvrdnje činjenicom kako

su te riječi izvučene ELSom nađene vrlo blizu jedna drugoj, pa su šanse takvog

slučajnog pojavljivanja vrlo male. To je bilo potvrđeno provedenim statističkim

istraživanjem, koje je objavljeno u "Statističkoj znanosti". Također je rekao da

'Moby Dick' nije predviđao buduće događaje!

Teomatika

I dok se nastavlja rasprava o tomu je li biblijski kod autentičan, otkrivena je

potpuno durga vrsta biblijskog koda, koja je prema pronalazačima znatno

interesantnija i može se matematički dokazati eliminirajući sjene sumnje.

Teomatika je zasnivana na pradavnoj okultnoj znanosti Gematriji, no odlazi nešto

dalje! Pronalazaći teomatike tvrde, kako mogu dokazati vlastiti vodeni žig Boga.

Vlastiti potpis stavljen u Bibliju! To je ono to piše o njihovom otkriću, citiram:

Apsolutno, kompletno i totalno je nemoguće matematički opovrgnuti teomatiku.

Svekolika valjanost tog otkrića činjenica da se radi o Božjem djelu je neupitna.

Teomatika ne će nikada biti opovrgnuta. U stvari, nitko joj se ne će ni približiti'.

Wow, ti su ljudi ili vrlo arogantni ili su jako sigurni u sebe, u istinski nalaz nečeg

jako stvarnog! Pogledajmo stvar izbliza.

Teomatika je kombinacija riječi Theo, grčke riječi za Bog(a) i matematike.

Osnovica teomatike je pradavna gematrija. Teomatika je otkrivena kao i 'biblijski

kod' ubacivanjem teksta najizvornije grčke verzije Novog zavjeta u kompjutor.

Zatim se u grčkom Novom zavjetu poglavlja označuju slovima, kao što rimska

slova označavaju brojeve. Na taj način su mogli derivirati brojčanu vrijednost

odgovarajućeg grčkog slova, recimo ASCII kod grčkog pisma (brojevima

predstavljanje slova korišteno u kompjutorima). Otkrili su da nemaju samo slova

brojčanu vrijednost, već i riječi unutar teksta imaju pridružene jedinstvene

brojeve. Ona se izračunava pribrajanjem vrijednosti slova, koja konstituiraju riječ.

Na primjer riječ Isus na grčkom ima vrijednost 888. Iesous ( Ιησους) = I (10) + e (8)

+ s (200) + o (70) + u (400) + s (200) = 888

Slično se može izračunati vrijednost fraza i rečenica. Do sada sve izgleda dobro,

još smo uvijek na poznatom terenu gematrije.

Međutim, oni su otkrili kako i spominjanje brojeva u tekstu predstavlja ključeve,

koji indiciraju riječi na koje se odnose. Primjeri su: Adam je živio 930 godina (ključ

je 930), Abraham je imao 318 slugu, Isus je izliječio čovjeka starog 38 godina, itd.

itd. Ti su brojevi dakle ključevi u teomatici, oni nose odnos samih riječi s onim na

što ukazuju! Nemoguće je dokazano. Sve riječi unutar Biblije, svaka sa svojom

jedinstvenom vrijednošću, kada se referenciraju u rečenici ili frazi, daju vrijednost

fraze ili rečenice kao višekratnika vrijednosti same riječi. To pravilo nema iznimke!

Evo primjera:

Vrijednost za Isus je 888. Međutim rođenje Isusa ima vrijednost 111 ('Isus' je

višekratnik, tj. 8 puta 'rođenje Isusa'). Prema tomu svaka biblijska referencija na

'rođenje Isusa', će bez iznimke biti višekratnik od 111. (Ne zaboravimo kako su

fraze koje slijede u izvornom grčkom!)

Isus: 111 x 8 (Matej 1:16)

Krist: 111 x 12 (Matej 1:16)

I Jakov začne Josipa, muža Marije, kojima se rodi Isus, koga su nazvali Kristom:

111 x 66 (Matej 1:16)

Njeno rađanje: 111 x 8 (Matej 1:20)

I gle, djevica začne i rodi sina: 111 x 27 (Matej 1:23)

I onda će ona roditi sina: 111 x 11 (Matej 1:21)

Prvorođenog na svijetu: 111 x 29 (Izraeliti 1:6)

Ona rodi sina i prizva njegovo ime: 111 x 24 (Matej 1:25)

Beba u maternici: 111 x 13 (Luke 1:41)

Ona rodi sina prvijenca: 111 x 25 (Luka 2:7)

To dijete: 111 x 26 (Luka 2:17)

I bijaše začet: 111 x 19 (Luka 2:21)

Kada bi god rodila svoje dijete: 111 x 20 (Otkrivenje 12:4)

Nikako, nikakvim sredstvima, se nisu te pojavnosti u Bibliji mogle slučajno

označiti. Teomatika pokazuje nužnost pisanja Biblije, korištenjem predodređenim

matematičkim dizajnom. Pronalazači naglašavaju kako to vrijedi samo za Bibliju, a

niti jednu drugu knjigu, te samo s egzaktnim vrijednostima dodijeljenim grškim

slovima. Provedena ispitivanja o mogućnosti pridruživanja nekih drugih slučajnih

brojeva grčkoj abecedi nisu mogla dati iste rezultate, odnosno svi su testovi bili

negativni. Začuđujuća je činjenica, što valjanost teomatike dokazuje ne samo

konstruiranje Biblije po matematičkom dizajnu, već i postojanje grčkog jezika prije

nego je napisan Novi zavjet, koji je morao također biti dizajniran korištenjem istog

principa!

Dodatno tomu, zato što se Novi zavjet sastoji od više knjiga, koje su pisali različiti

autori i u vrijeme različitih era, sve su riječi i fraze koje su ti autori odabrali,

morale biti orkestrirane s ciljem slijeđenja unificiranog i jedinstvenog principa!

Stoga zagovornici teomatike vjeruju kako bi samo Božanska sile mogla aranžirati

događanje takvih okolnosti!

Nesretna je okolnost što teomatika ne dobiva pažnju koju je imao 'Biblijski kod',

jer bi detaljno istraživanje znanstvenim standardima moglo dokazati ili oboriti

takve hrabre i jake tvrdnje teomatičara.

Sveta geometrija

Teomatičari tvrde kako su dokazali konzistentnu primjenu numeričkih

matematičkih principa gematrije u tekstu Novog zavjeta. No to nije kraj priče

gematrije i njenih zagonetnih primjena na Bibliju! Istraživač Daniel Gleason tvrdi

kako smo potpuno promašili glede gematrije u Novom zavjetu. On tvrdi kako se

gematrija zapravo odnosi na svetu geometriju, koja je tajno skrivena u Evanđelju!

Vrijednosti gematrije, koje nalazimo u Evanđelju su u stvari dužina, promjeri i

opsezi geometrijskih formi, koje se mogu izvesti iz simboličkih tekstova poruka

Novog zavjeta. Veći se dio njegovog rada fokusira na knjigu Marka, pa je tako

ponudio dijagram za svaki stih u knjizi temeljem principa svete geometrije.

Svi njegovi dijagrami simboliziraju i fokusiraju važnost uskrsnuća Isusa. Nakon

pribijanja Isusa na križ i pokopa, Isus je uskrsnuo iz groba i sveta geometrija

Daniel Gleasona koristi njegovo uskrsnuće, povratak Isusa, kao centralnu temu

svih njegovih dijagrama.

U ranijoj sekciji smo pokazali kako gematrija vrednuje Isusa s 888. Vrijednost

uskrslog Isusa je 8880. Svi Gleasonovi dijagrami pokazuju krugove s opsegom od

8880 jedinica, vrijednosti i simbola 'uskrslog Isusa'. Zatvoreni unutar tog kruga,

svaki biblijski stih, pokazuje kako se svete geometrijske mustre mogu nacrtati

unutar kruga koje odgovaraju gematrijskim vrijednosti riječi i/ili fraza spominjanih

u stihu.

Kako je rad Daniel Gleasona način elaboriranja sažimanja u samo nekoliko riječi

unutar ove knjige, bez pravednog prosuđivanja, jednostavno ćemo prezentirati

jedan primjer ilustriranja njegova djela. Taj je primjer fascinantan jer opet otkriva

važnost 'Zvijezde Davida' ili upletenog (ucrtanog) tetrahedrona kao simbola

uskrsnuća Isusa:

Taj je primjer iz Ivana 20:31, gdje se kaže:

No te su stvari bilenapisane, kako bi vi mogliimativjeru da Isus je Krist . . . Sin

Božji . . . te imajućivjeru . . . moći ćete imati Život . . . u njegovo Ime (Ivan 2031). te

John 14:6

Isus mureče . . . Ja sam Put i Istina i Život . . . nitko ne dolazi do Oca osim kroz

mene. (Ivan

Pogledajmo kako su jednostavno sve te vrijednosti predstavljene u dijagramu

svete geometrije Gleasona, simbolizirajući Zvijezdu Davida.

Premda skeptični čitatelj može to nazvati proizvodnjom brojeva, po mom mišljenju

ti brojevi i njihovo geometrijsko predstavljanje nisu slučajnost. Činjenica je, da

Zvijezda Davida, uspletena u tetrahedronu igra značajnu ulogu kao simbol kroz

povijest te se pokazuje u mnogim formama. U svim slučajevima ona je u odnosu s

Merkabom, sredstvom uzašašća. Isto je tako Isus demonstrirao svoje uzašašće

svojim uskrsnućem iz mrtvih. Time nalazimo isti simbol uzašašća, merkabe i u

Novom zavjetu skriven u svetoj geometriji gematrije.(9)

Rekapitulacija

Mnogi ljudi su uvijek tvrdili kako Biblija sadrži svo znanje koga se može znati. Ipak

glede činjenica, više je znanja skriveno iza jednostavnih riječi i rečenica, što je

bilo predmet rasprava stoljećima. I dok se istraživači Biblije još uvijek svađaju oko

znaćenja biblijskih riječi uvodeći sve više interpretacija, znanost otrkiva značaj

koji omogućava samo jednu interpretaciju.

Potpuno je nemoguće da bi 'primitivni' prastanovnici mogli napisati Bibliju.

Znanje skriveno unutar Biblije, koje smo tek počeli razotkrivati je šokantno. Ono

otkriva kako se na neki način knowhow visoko razvijene civilizacije očuvao

zajedno s tekstom Biblije. Hebrejski jezik, izvorni jezik Starog zavjeta je morala

dizajnirati kultura s dubokim razumijevanjem vibracija u fizici. Gematrija dodaje

dodatnu razinu znanja riječima Biblije. Iako su pronalazači teomatike apsolutno

uvjereni da je sam Bog napisao Bibliju, ono što se ipak može uzeti kao činjenica,

je korištenje matematičkog principa, koga nije lagano objasniti. Rad Daniel

Gleasona može dokazati svođenje svekolikog gematrijskog misticizma stvarno na

svetu geometriju. No kako objašnjavamo sve to?

Pretpostavimo na trenutak, da su hebrejski grčki jezici bili svrhovito dizajnirani od

superiornije civilizacije koja je šetala licem Zemlje, prije nas i kako je ona

zapečatila svete informacije o vibracijama etera, te način kreiranja svekolikog

realiteta. Dizajneri tih abeceda i jezika bi mogli biti preživjeli iz Atlantide, koji su

našli nove kulture nakon destrukcije Atlantide. Hermes Trismegistus (Toth iz

Atlantide), graditlej Velike piramide je prema Edgar Cayceu i drugim izvorima,

vjerojatno jedan od utemeljitelja tih kultura. To bi moglo objasniti zašto teomatika

djeluje na razini pojedinačnih riječi. Međutim kada se dođe do fraza i cijelih

rečenica, postaje vrlo nevjerojatnim da su svi ti autori knjiga, koje čine Stari i Novi

zavjet znali o teomatskom principu i primjenjivali ga.

Jedino razumno objašnjenje bi bilo kako su autori Biblije bili inicijati više

mudrosti i znanja, te kako su ti autori primjenjivali matematičke principe gematrije

i/ili svete geometrije kako bi šifrirali tu mudrost u Bibliji kako bi ju ona prenijeti

budućim generacijama.