Zlatna skala vremena

Je li Istočna duhovnost u pravu glede egzistencije kozmičkih ciklusa evolucije?

Danas postoje dokazi koji sugeriraju stvarno odvijanje evolucije svemira u

ciklusima s kretanjem prema naprijed, ispisujući spiralu duž svog puta. Znaćenje

toga ukazuje na povezanost događaja iz prošlosti s događajima u budućnosti, kao

nekoj formi događanja rezonancije između tih događaja.

Ruski znanstvenik dr. Nikolai A. Kozyrev, koji je otkrio torzijske valove,

spiralizirajuće valove koji se kreću eterom, je prvi sugerirao relaciju između

torzijskih valova i fenomena vremena. Nazvao je torzijske valove valovima

vremena. Nezavisno od njegovih istraživanja, Tom Bearden je također sugerirao

postojanje relacije između skalarnih valova (torzijskih valova) i takta vremena.

Je li moguće da evolucija nije uopće slučajna, već se odvija ponavljajućim

događajima kako bi se dodala veća kompleksnost razvoju svemira i života na

Zemlji pri svakom okretu spirale? Prevladavajuća ideja Darwinizma isključuje bilo

kakvu mogućnost vođenja evolucije nekakvim energetskim silama. Evolucija je

prema Darwinizmu jednostavno slučajni proces bez predrasuda. Međutim, danas

postoje dokazi kako to uopće nije točno.

Koherencija koju su znanstvenici počeli otkrivati između mnogih fenomena koji

nisu povezani, u biologiji, prirodi, ekonomiji i povijesti, sada izgledno indicira

međusobnu povezanost i na neki način rezonantnost.

To je točno ono što sugeriraju dr. S.V. Smeljakov i J. Karpenko, a što kažu, mogu i

dokazati. Profesor Sergej Smeljakov je međunarodni predsjednik ISARa i član

Zlatnog fonda Cikličke znanosti u Rusiji. Jurij Karpenko je član Društva

astrološkog istraživanja 'Hamburg škole' i Astrovitae. Zajedno su objavili značajni

znanstveni tekst 1999. nazvan "Zlatna vremenska skala i faktor Maja The Auric

Time Scale and the Mayan factor’. Iako je Karpenko koautor teksta, u njemu je u

biti predstavljena teorija dr. Smeljakova.

U tekstu sugeriraju međusobnu povezanost i sinkroniziranost planetarne

evolucije, 11godišnjeg solarnog ciklusa, demografskih trendova, epohe dolaska

Velikih učitelja humanosti, geoloških, ekonomskih i drugih ciklusa u prirodi i

društvu s brojem Zlatne sredine, Phi (Φ) i Fibonacci serijom!

Još je značajnije što dr. Smeljakov tvrdi kako su svi ti ciklusi povezani i

sinkronizirani s Maya kalendarom dugog brojenja, mističnim kalendarom koji

završava 21. prosinca 2012. Postoji opći konsenzus o početnom datumu

kalendara Maya, 11. kolovozu 3114. godine prije Krista i krajnjem datumu 21.

prosinca 2012, čime je pokriveno razdoblje od 5125 godina. Danas znamo kako su

davno Maye znale za trajanje prosječne solarne godine s točnošću sedam

decimalnih mjesta. Njihov kalendar Venere je bio točan unutar samo 2 sata na 500

godina! Ma kako te točnosti bile začuđujuće, najmističnije njihovo znanje je bez

svake sumnje njihov Kalendar dugog brojenja. Maye pridružuju završavanje svog

kalendara dugog brojenja s krajem vremena. Naglašavam kako Maye nisu

spominjale to kao kraj svijeta!

Za dokazivanje svoje hipoteze, dr. Smeljakov je prije svega utemeljio znanstveni

dokaz za harmonijsku povezanost Solarnog sustava, planetarne evolucije,

sunčeve rotacije i prosječnog perioda solarne aktivnosti od 11,07 godina.

Rezonancija se događa u dvije domene, harmonijskoj linearnoj domeni i

eksponencijalnoj nelinearnoj domeni. Linearna rezonancija je rezonancija koja se

događa, ako su rezonirajući ciklusi cjelobrojni višekratnici izvornog ciklusa. Ray

Tomas i drugi su već otkrili te harmonijske linearne cikluse planetarnih

reovolucija. Za linearnu rezonanciju je odgovorna i Nineveh konstanta, jer je ona

izvorni ciklički broj za planetarne linearne harmonike. Ako se uzmu cjelobrojne

frakcije tog broja, okretaji planeta našeg Sunčevog sustava bi se mogle izračunati

s preciznošću od sekunde.

Međutim Smeljakov je također otkrio nelinearnu rezonanciju koja se događa ne

samo između revolucija planeta već i s ciklusom solarne aktivnošću, solarnim

rotacijskim ciklusom i ciklusom revolucije asteroidnog pojasa. Te

eksponencijalno rastuće ili padajuće rezonantne frekvencije su, što je

najznačajnije, frakcije izvorne frekvencije Zlatne sredine. Rezonantne frekvencije

se mogu stoga opisati slijedećom serijom, koja je nazvana serijom Zlatne

vremenske skale, označene slijedećim diskretnim skupom:

F = {…Φ

2

, Φ

1

, Φ

0

= 1, Φ

1

, Φ

2

, …}

Prepoznajemo tu seriju kao verziju Zlatne sredine Fibonaccijevog niza. To je ista

ona sekvencija, koja je posredstvom implozije vala u implozijskoj fizici Daniel

Wintera odgovorna za Zlatnu sredinu, temeljenu na rekurzivnom ugnjezđavanju

valnih oblika Platona, koji stvaraju materiju.

Pomoću istog principa dr. Smeljakov sada tvrdi kako je samo vrijeme evolucije

(ne fizikalno vrijeme) implodira pomoću omjera Zlatbe sredine. Evolucija se prema

pretpostavci odvijala u smanjujućim ciklusima vremena, svaki slijedeći je bio

kraća frakcija Zlatne sredine. Ako je to stvarno istina, onda bi i samo vrijeme

evolucije trebalo biti implodirajuće i eksponencijalno kulminirati u crescendou,

kraja vremena. Što bi trebali očekivati na tom kraju vremena je otvoreno

špekulacijama; moglo bi se raditi o transformaciji, kvantnom skoku u našem

evolucijskom procesu, tko zna? Kraj vremena Zlatne vremenske skale,

pretpostavlja se, koincidira s označenim krajem vremena kalendara Maya.

Brzina naše evolucije se bez sumnje sve više ubrzava. Milijunima godina smo

hodali licem Zemlje obučeni u životinjskim kožama s kopljem u rukama. Onda

prije 35.000 godina odjednom počinjemo koristiti svoje mozgove i transformirati

se od lovaca u farmere i izrađivače alata. U zadnjem mileniju, a posebno u

zadnjem stoljeću naša se evolucija izuzetno ubrzava. Pred samo stotinu godina

smo otkrili elektricitet i elektromagnetsko polje, pa smo vidjeli kako je to

revolucionaliziralo naš svijet u tako kratkom vremenu u usporedbi s rasponom

evolucije čovječanstva.

U prvoj polovici zadnjeg stoljeća smo industrijalizirali globus; druga polovica je

karakterizirana informacijskom revolucijom. Današnji kompjuteri vode naše

svakodnevne poslove u svim područjima društva. Za rađanje svjetske mreže,

Interneta, kao globalno zajedničke enciklopedije svekoliko zamislivog

intelektualnog i znanstvenog znanja, koje je ikada čovječanstvo skupilo, nam je

trebalo manje od 10 godina. U novom mileniju anticipiramo nanotehnologiju i

kvantnu kompjutaciju što će revolucionirati naš svijet.

Brzina tehnološkog i znanstvenog razvoja je postala nezamislivo velika. Društvo

više ne može hvatati korak s tom brzinom, pa je i svrha ove knjige, demonstriranje

dramatičnog zaostajanja filozofskog interpretiranja glavnih znanstvenih

postignuća čovječanstva. Za mase, se naš zastarjeli Newtonijansko –

Cartesijanski svjetonazor nije promijenio niti mrvicu u zadnjem stoljeću. Stoga je

više nego očito, da se naša evolucija, u terminima znanstvenih i tehnoloških

postignuća, razvija sve brže i u uvijek sve kraćim ciklusima.

No postoje li dokazi za hipoteze o skraćujućim ciklusima evolucije pomoću Zlatne

sredine? Prema dr. Smeljakovu ljudska se evolucije spiralizira u singularitet, koji

koincidira s krajem Kalendara dugog brojenja Maya.

Za dokazivanje te hipoteze, prije svega su matematički strukturirani harmonijski

odnosa između putanja planeta, ciklusa solarnih aktivnosti, ciklusa rotacije Sunca

i revolucija pojasa asteroida u model nazvan Solarno planetarni sinkronizam

(SPS). U tom modelu uzeti su duži ciklusi putanja Jupitera, Urana i hipotetičkog

planeta Proserpina. Planetarni period Proserpina je minimalni period koji je

izvorni ciklus, a svi ostali periodi su njegovi harmonici. Unutar točnosti od 0,1%

sve planetarne rotacije Solarnog sustava, rotacije asteroidnog prstena, ciklus

solarnih aktivnosti i ciklus solarne rotacije su dokazano u rezonanciji s Jupiterom,

Uranom i hipotetskim planetom Prosperinom. Izračunato vrijeme ciklusa

revolucije hipotetskog planeta Prosperina je 510,9 godina, a on je izgleda

uravnotežujuća točka u rezonanciji.

Zlatna vremenska skala bi se mogla centrirati na bilo koji ciklički period. Na

primjer, ako uzmemo godinu Zemlje kao centar ciklusa Φ

0

=1 godina, onda je

ciklus solarne aktivnosti Φ

5

=11,089 godina (egzaktna vrijednost je 11,07 godina).

Drugim riječima, ciklus solarne aktivnosti je peti Φ (Phi) harmonik zemaljske

godine.

Najinteresantniji aspekt hipoteze Zlatne vremenske skale je superponiranje na

Maya Kalendar dugog brojenja. Ovaj kalenda počinje 11 kolovoza 3114. godine

prije Krista i završava 21. prosinca 2012. Kalendar dugog brojenja se sastoji od 13

Baktuna od 133.00 Kina (dana), ukupne dužine od

13 x 144.000 = 1 972 000 (dana) = 5125,3661 (godina).

Dr. Smeljakov je umjetno podijelio Kalendar dugog brojenja na 12 intervala koji se

skraćuju pomoću omjera Zlatne sredine, serijom Zlatno vremenske skale.

Razdvajajuće epohe tih 12 intervala su 3114 p.K, 1146 p.K, 71 n.ere, 823, 1287,

1547, 1752, 1861, 1929, 1997, 2012. Ti datumi su nazvani bifurkacijskim točkama

Zlatne vremenske skale.

Nađene epohe skoro savršeno koreliraju s:

• grupiranjem globalnih prirodnih kataklizama kao što su kritični potresi

Zemlje, vulkanske aktivnosti, prostorni fenomeni kao što su super nove

• dolaskom velikih učiteja na Zemlju kao i pojavom izvanrednih filozofa i

znanstvenika; spomenimo Buddhu, Zaratustru, Pitagoru, Platona, LaoTzua,

Konfucija, Quetzalkoatla (Kukulkana)

• nastajanjem sustava kalendara kao što su oni u Kini, Indiji, Iranu, Babilonu,

Egiptu i kod Maya

• demografskim trendovima u populaciji Kine, kao indikatoru svjetskih

terndova

• formiranjem svjetskih religija/filozofskih sustava i država.

Zlatna vremenska skala je bila ekstrpolirana do bifurkacijskih točaka, koje su

prethodile početku kalendara Maya, dajući godine 11.446 i 6.296 pr. Krista. Obje te

godine su interesantne, jer zajedno s početkom kalendara Maya 3.114 prije Krista

predstavljaju vremena zadnjih poznatih geomagnetskih inverzija zemaljskog

magnetskoj polja, pomaka polova gdje sjeverni i južni pol zamijenjuju polaritet.

Kako znamo 11.446. godina pr.n.e. je savršeno usklađena s datumom, koga je dao

Edgar Cayce za destrukciju Atlantide globalnim katastrofama, poplavama i jakim

kišama kao rezultatom pomaka polova. To je i datum nenadanog završavanja

zadnjeg ledenog doba. Datum 6.296. pr. K. korespondira s epohom, koju je dao

Platon za konačnu destrukciju Atlantide. Početak kalendara Maya, 3.114. pr.K.

koincidira s emergencijom 'prve' civilizacije na Zemlji, civilizacijom Sumerićana,

kako to tvrde povijesničari.

Varijacije u jačini geomagnetskih polja Zemlje izgleda korespondiraju s

kalendarom Maya. Od vremena Isusa Krista zaštitno zemaljsko magnetsko polje je

slabilo i sada je na golom minimumu u trećem mileniju. Magnetsko polje je tako

slabo da je prirodno 'voblanje' (vibracije, oscilacije od jedne strane do druge)

sjeverjug osi Zemlje postalo stvarno nestabilno zadnjih desetljeća. Mnogi

znanstvenici vjeruju kako su ti učinci prethodnica nadolazećeg novog pomaka

polova. Počatak kalendara Maya odgovora minimumu jačine geomagnetskog

polja, dok se maksimum jačine geomagnetskog polja centrira oko vremena Krista,

korespondirajući tako s epohom 71 AD. Zlatne vremenske skale.

Danas imamo misteriozni Kalendar dugog brojanja, kojeg su nam ostavile Maye. U

špici svoje civilizacije, klasična je kultura Maya nenadano kolabirala oko 830 AD,

kada su masovno napustili svoja sela i komplekse svetih hramova. Učenjaci još

uvijek nisu našli plauzibilno objašnjenje za njihovo nenadano nestajanje. Potomci

te jednom velike civilizacije Maya žive danas u Meksiku, Gvatemali i Belizeu. Nagli

završetak civilizacije njihovih predaka je vodio špekulacijama da su klasične Maye

na neki način kolektivno uzletile s ovog planeta, kako to špekulira poznata knjiga

'Celestinsko proročanstvo The Celestine Prophecy', James Redfielda. Čudotvorno

završavanje klasičnog zlatnog doba civilizacije Maya 830. AD. ostaje misterija, a

još više čudi to, što prilično lijepo korespondira s datumom Zlatne vrememske

skale.

Preslikavanje Zlatne vremenske skale na događaje iz prošlosti je jedna stvar, no

ako je vremenska skala autentična, ona također pokazuje mogućnost predviđanja

velikih događaja budućnosti, zar ne? Kada bi se moglo predviđati temeljem Zlatne

vremenske skale, to bi definitivno povećalo njen znanstveni kredibilitet. To je

moralo proteči i umom dr. Smeljakova, kada je predviđao velike katastrofe negdje

oko 16. rujna 2001, s padovima aviona, ekonomskim padovima, te ratovima,

navodeći čak i države, koje će biti zahvaćene; SAD, Izrael i Afganistan. Danas se

svi sigurno prisjećamo 11. rujna 2001 i djelovanja kojeg je imao taj događaj

naknadno na globalna događanja.

Realizirana je nova i poboljšana verzija teorija Auričke vremenske skale 5.

studenog 2006. (Smeljakov, Stray, Wicherink) pod naslovom “The last multiturns

of the spiral of time before it rolls up to appear in new reality Zadnje višestruke

promjene spirale vremena prije nego se uvije za pojavljivanje u novom realitetu”.

Umjesto konačnog skupa od samo 12 bifurkacijskih točaka, poboljšana teorija

sadrži beskonačni broj bifurkacijskih točaka. Sadrži i rekurzivno ili fraktalno

rješenje za vrijeme implozije između bifurkacijskih točaka, što predstavlja

bifurkacijske točke višeg reda. Ta nova teorija sa svojim svojstvima omogućava

testiranje svoje kvalitete predviđanjem budućih važnih događaja koji koincidiraju

s tim bifurkacijskim točkama.

Bifurkacijska

točka

Datum

(Gregorijanski)

Povijesna era

BP 2 11407 BC Kraj ledenog doba, biblijski

Potop, geomagnetska inverzija

BP 1 6282 BC Drugo rušenje Atlantide,

geomagnetska inverzija

BP 0 3114 BC Početak Maya Kalendara Dugog

brojenja

BP 1 1155 BC Početak željeznog doba

BP 2 55 AD Vrijeme Krista, početak

Kristijanstva

BP 3 803 Srednji vijek

BP 4 1265 Kasni srednjiv vijek

BP 5 1550 Početak kolonijalizma i

imperijalizam

Buñenje duša distorzija

BP 6 1727 Newton, temelj znanosti

BP 7 1836 Industrijska revolucija

BP 8 1903 Prvi svjetski rat

BP 9 1945 Drugi svjetski rat

BP 10 1971 Početak svemirskog doba

BP 11 1987 Godina Maya harmoničke

konvergencije

BP 12 1997 Oživljavanje pokreta Novo doba

BP 13 2003 Rat protiv terorizma, Irak,

Afganistan

BP 14 2006 Nuklearni ‘hladni rat’ s Iranom i

Sjevernom Korejom

Autor knjige je razvio online kalkulator Skale Auričkog vremena, koji je publiciran

na websiteu i dr. Smeljakova i autora. Izračunava i glavne bifurkacijske točke, kao

i točke bifurkacije višeg reda sve do petog reda. Bifurkacijske točke drugog reda

su točke bifurkacija između točaka glavnih bifurkacija, dok su bifurkacijske točke

trećeg reda točke između bifurkacijskih točaka drugog reda itd.

Bifurkacijska

točka Datum Rrazlika. Povijesni događaj

BP 6,1,0,2,8

2.07. 1776 2 4. srpanjska Deklaracija o

nezavisnosti Sjedinjenih Američkih

Država

BP 8,0,2,0,7 27.07.

1914

1 Početa Prvog svjetskog rata

BP 8,4,0,0,2 4.09. 1939 +3 Invazija na Poljsku, početak Drugog

svjetskog rata

BP 8, 18 16.07.

1945

Eksplozija prve atomske bombe Los

Alamos Labsa uTrinity New Mexico

BP 9,2,0,5,3 22.10.

1962

Kubanska kriza

BP 11 21.03.

1987

Harmonička konvergencija proljetnog

ekvinocija

BP 11,0,2,1,5 10.11.

1989 +1 Pad Berlinskog zida

BP 12, 2, 11 11.09.

2001

9/11 teroristički napad na New York

BP 9, 5, 2, 0,

2

23.07.1969 +3 Spuštanje na Mjesec

BP 12, 2, 0, 2,

3

22.01.

2001

+2 Inauguracija Busha, prvi mandat

BP 13, 0, 0, 0,

1

20.03.

2003

+1 Početa rata u Iraku

BP 13, 1, 1, 0,

8

26.12.

2004

Tsunami u Aziji

BP 13, 9 4.11. 2006 Korespondira s nula funkcije

vremenskog vala za 2006.

BP 13,9,0,5 7.11. 2006 Među izbori u SAD-u

BP 14 22.11.

2006

2 Peti dan Galaktičkog podzemlja (Carl

Johan Calleman)

Datumi izračunatih bifurkacija u skladu s povijesnim događajima

S kalkulatorom se može predviđati glavne buduće događaje i testirati teoriju. Tako

se predvidjela izračunom slijedeća važna bifurkacijska točka za 22. studeni 2006.,

samo 17 dana ispred objavljivanja poboljšane teorije! Stoga smo uveliko očekivali

što će se dogoditi slijedećeg važnog bifurkacijskog datuma.

Međutim, ništa se stvarno šokantno nije dogodilo toga dana. Najvjerojatnije ta

bifurkacija korelira s američkim međuizborima 7. studenog 2006., koji su se

pretvorili u prekretnicu u Bushovoj agresivnoj vanjskoj politici. Prethodna važna

bifurkacijska točka (BP13) je koincidirala s početkom rata u Iraku dok sada izgleda

kako ta nova bifurkacijska točka (BP14) znaći promjenu u ‘ratu protiv terorizma’

kada su demokrati preuzeli kontrolu i u Predstavničkom domu i u Senatu. Najviše

iznenađuje, što ta nova točka bifurkacije rezonira s “nulom vremenskog vala”

novo izračunanim datumom kao 3. studeni 2006. (vidjeti Nula vremeskog vala u

slijedećem odlomku). Prema novoj teoriji o nuli vremenskog vala, na taj bi se

pretpostavljeni datum trebalo očekivati najveće otkriće/najveća novost u godini. I

početni dan “Petog dana Galaktičkog podzemlja, istraživača Maya, Carl Johan

Callemana, nam je trebao prema očekivanjima donijeti važne pozitivne promjene

24. studenog 2006. Oba datuma rezoniraju s točkom bifurkacije 14 i imaju znakove

pozitivnih promjena iz ugla vremenskog vala.

Dr. Smeljakov nije jedini u svom promišljanju spiraliziranja evolucije prema kraju

vremena kalendara Maya. Godinama prije konačnog utvrđivanja datuma kraja

kalendara Maya, su devedesetih, José Argüelles, Terrence McKenna i njegov brat

Denis razvili teoriju Nule vremenskog vala Time Wave Zero theory. Teorija nule

vremenskog vala je predstavljena u njihovoj knjizi "Nevidljivi krajolik The Invisible

Landscape", izdana 1975. U toj knjizi objašnjavaju kako vrijeme evolucije

rekurzivno implodira kao fraktal na kraju vremena, što je prema originalnoj teoriji

završavalo 17. studenog 2012. Misteriozno su promašili datum kraja vremena

Kalendara dugog brojanja Maya za samo 33 dana! U to vrijeme razvijanja svoje

teorije, braća McKenna su potpuno bili nesvijesni krajnjeg datuma vremena

kalendara dugog brojanja Maya. Tek kasnije 1987. je José Argüelles objavio

'Faktor Maya', nakon što je dekodirao Kalendar dugog brojanja i došao do datuma

kraja nezavisno i kompletno nesvijesno od teorije Nula vremenskog vala! Kada su

braća konačno naučila Maya Kalendar dugog brojanja, ispravili su datum kraja u

svojoj teoriji Nule vremenskog vala, kako bi koincidirao s datumom kraja u

kalendaru.

Zanimljiv je način na koji je nastala teorija Nula vremenskog vala. Terrence

McKenna je, nakon što je pojeo dovoljno halucinantnih gljiva, imao viziju u kojoj

mu je rečeno neka studira matematičke principe legendarne i misteriozne kineske

knjige I Ching. I Ching ili Knjiga promjena, je knjiga mnogo stoljeća korištena

knjiga u Kini koja je kao nudri savjetnik za predviđanja tijeka promjena. Sastojala

se od 64 heksagrama u matrici 8x8, koja se može koristiti za predviđanje promjena

Yin i Yang energije u svijetu. Knjiga, kako se kaže, predviđa i tijek promjena u

svemiru. Tamo gdje je previše Yin energije, ona će vjerojatno biti kompenzirana s

Yang energijom i obratno, kao ritmičkim promjenama konstantnog uravnoteženja

između dva ekstrema. Braća McKenna su međutim vjerovala u djelovanje I

Chinga, jer su Yin i Yang energije stvarne i kreiraju vremenski val u svemiru koji je

odgovoran za sve promjene u evoluciji. Terrence McKenna je deduktivno izveo

matematičku fraktalnu funkciju iz logike I Chinga. Za fraktal se pretpostavlja da

predstavlja promjene u našem svijetu, koje se događaju u terminima noviteta i

navika. Oni su prilagodili svoju funkciju vemenskog vala s povijesnim vrhovima i

padovima i pronašli primjenom aproksimacije najboljeg prilagođavanja (bestfit

approach) da vremenski val završava 21. prosinca 2012.

Špice na vertikalnoj osi funkcije vala vremena indiciraju jako povećanje noviteta

(vrijeme velikih evolucijskih postignuća) tijekom napredovanja evolucije duž

horizontalne osi. Frekvencija noviteta raste s napredovanjem evolucije. Funkcija

nule vremenskog vala izgleda podržava ideju koju je postulirao dr. Smeljakov, po

kojoj količina znanja dobivena našom evolucijom rapidno raste do maksimuma,

koji je blizu datuma kraja po kalendaru Maya, jer ubrzanje funkcije vala vremena

konvergira u singularitetu.

Prema teoriji vremenskog vala u zadnjih 384 dana će biti više transformacija nego

tijekom cijele povijesti. Vjerojatno u prosincu 2012 otkrića će implodirati, pa će

otkrića postati beskonačna. Što bi to moglo značiti je otvoreno špekuliranju.

Možda je to vrijeme velike transformacije, vrijeme prosvijetljenja?(7)