Područje vantjelesnog iskustva: objektivno ili subjektivno?

Već sam rekao da je tijekom vantjelesnog iskustva osobnost »izvan« vas i da subjektivno može biti objektivno i stvarno. Kad pokušamo shvatiti vantjelesnu razinu javlja se čudan problem. U osnovi nas zanima da li je ta razina stvarna ili samo subjektivna fantazija? Da li su vantjelesna iskustva objektivna ili subjektivna mogli bi raspravljati dok se potpuno ne iscrpimo. Ono što je važno je da će vam vantjelesno iskustvo biti stvarno. Kao što sam rekao, ono će biti vi. Da li se odvija u vašoj mašti ili ne nije važno.

Međutim, presudno je tijekom astralne projekcije biti svjestan da iskustvo nije ni potpuno objektivno ni potpuno subjektivno. Koja god da je narav vantjelesnog iskustva nalazite se negdje gdje subjektivno može postati objektivnim a objektivno može postati subjektivnim.

Čuvar praga

Podijelio bih s vama nešto što je meni kad sam se već počeo projicirati bilo jako važno. Imao sam knjigu o tome kako postati okultist u kojoj je pisalo da prvo treba savladati strah. Pisalo je da strah treba nadići razumijevanjem.

Kad naučite što je uzrok vašega straha možete ga nadići. Ako se pažljivo promatrate kad se uplašite, vidjet ćete da strah počinje svojevrsnim stezanjem u grudima. Ono počinje stezanjem srca i otud se širi prema utrobi i ramenima i nogama.

Iskreno govoreći, kad sam se promatrao tijekom zastrašenosti na svoje iznenađenje uvjerio sam se da je tako. U knjizi je dalje pisalo kako je bitno shvatiti da strah stvaramo u umu i da ako se želimo baviti okultizmom moramo naučiti ne bojati se. Strah treba zamijeniti razumijevanjem - kad nešto razumijete više ga se ne bojite. Ako je nešto zaista opasno, ali ga razumijete, nećete se više bojati, izbjegavat ćete ga i poštovati.

No postoje i druge stvari kojih se bojimo a koje, u stvarnosti, nisu opasne. To je najgora vrsta straha koju okultist može imati. U umu ste stvorili strahove iz raznoraznih razloga. Oni su poput korova koji raste u vrtu uma i morate ih odstraniti.

Dakle, to mi je bila prva lekcija iz okultizma. Nekako istodobno počeo sam se baviti i astralnom projekcijom. Držao sam se ovoga savjeta i to je bilo dobro jer su moje prve astralne projekcije bile lekcije za prevladavanje straha.

Tijekom astralne projekcije iskusio sam dvije vrste straha. Prva je potpuno bezopasna. Prve astralne projekcije dogodile su se pet godina prije no što sam stvarno počeo vježbati astralnu projekciju i nisam bio svjestan o čemu se radi. U ono sam ih vrijeme smatrao čudnim snovima. Ležao sam u krevetu i spavao. Sljedeće čega sam bio svjestan je da lebdim ispod stropa! Bio sam zaprepašten. Nisam imao blagog pojma što mi se događa i stvarno sam se uplašio. Strah se miješao sa radoznalošću i čuđenjem. Nakon pola minute pobijedio je strah i sljedeće čega sam bio svjestan je da sjedim budan u krevetu. Kad sam se probudio nisam više osjećao strah, samo sam se čudio. I druga je projekcija bila ista (imao sam petnaestak godina), no zaboravio sam ih i nisam ih se sjetio godinama.

Kad sam imao 22 godine počeo sam učiti astralnu projekciju. Palo mi je na um da su prethodna iskustva astralna projekcija. To je značilo da ih mogu ponoviti. Tad sam svjesno počeo vježbati astralnu projekciju. Prvo sam koristio metodu transa. U stvari, sâm sam je stvorio. Isprva sam ležao u krevetu i jednostavno si rekao da ću se za vrijeme sna astralno projicirati. Uspio sam nakon brojnih pokušaja. Opet sam bez razloga osjetio sličan strah. Kod trećeg pokušaja strah je nestao i više se nikad nije vratio.

Ne znam zašto sam se bojao. Jedan prijatelj kaže da je i on doživio isto. Mislim da je strah povezan s odvajanjem svijesti od tijela, kao instinktivni odgovor svijesti na funkcioniranje bez fizičkoga tijela. Ali kad sam se naviknuo na osjećaj da sam izvan tijela, nestao je. Mislim da je to neškodljiv instinktivni osjećaj uslijed odvajanja svijesti fizičkoga tijela. Ne znači da ga i vi morate doživjeti.

A sada, o drugoj vrsti straha. Vrlo rano sam doživio nešto što sam nazvao »mračnim epizodama«. To su bila zastrašujuća iskustva, ali za razliku od spomenutih, postojao je razlog strahu. Evo izvadaka iz mojega dnevnika:

1.

Sjećam se da sam nekako napustio tijelo, tj. postao svjestan za vrijeme sna... (imao sam nekoliko raznih iskustava i zatim...)

... Nekako sam se opet našao van tijela. Sad sam stajao u sobi. Bio sam iznenađen jer se činilo da je vani dan, iako sam znao da je noć i da u stvari spavam u krevetu. Primijetio sam da je tamo gdje se inače nalazi zapadni zid još jedna prostorija, kao da je zid nestao i umjesto njega se nalazi ova soba. Odletio sam u nju i pogledao na svoj krevet. Primijetio sam da imam ruke i noge i da plutam tridesetak centimetara iznad tla. Pomicao sam tijelo uokolo diveći se svojoj budnosti. Osjećao sam ushićenje. Poviknuo sam i u sebi čuo glas koji je zvučao savršeno normalno, ali kad sam počeo glasno pričati, sporo je izlazio iz usta.

Stvarno sam se osjećao dobro kad sam iznenada postao paranoidan. Osjetio sam da me netko promatra. Pogledao sam u svoju sobu i na prozoru ugledao visoku tamnu figuru. Prozori su bili otvoreni kao da su vrata a lik je stajao kraj prozorske daske i promatrao me. Isprva nisam znao što da mislim. Bio je to muški lik, visok i mršav, potpuno crn, poput siluete. Mislio bih da je sjena da nije bilo živahnog zlog pogleda iz potpuno crvenih očiju. Nije imao zjenice, samo zle potpuno crvene očne proreze. Isprva sam mislio da me ne može vidjeti. ali kao odgovor na moje misli okrenuo se i izravno me pogledao. Onda sam se uplašio. Nisam znao što učiniti. Polagano mi se primicao, a ja sam se povlačio prema krevetu, želeći se baciti natrag u svoje tijelo i probuditi. Došao sam do kreveta a spodoba se polagano približavala.

Onda sam se sjetio nečega iz prve okultne knjige koju sam ikada pročitao (to je knjiga koju sam već spominjao). U njoj je navedena magična izreka koja može odagnati zlo. Bila je na nekom nepoznatom jeziku i nisam znao značenje. Ponovio sam izreku u svome umu i dogodila se najluđa moguća stvar. Šokirao sam se jer je izreka djelovala!

Barem je nešto postigla, jer sam sad ležao na pola puta iz svojega tijela, tamni je lik nestao i pretvorio se u ovo što se doimalo poput lutke. Imala je lice krokodila iz crtanoga filma a ja sam ju ugrizao za ruku, ona se i dalje doimala poput lutke i nije činila ništa. Imala je tupi izraz na licu.

Ja sam bio u panici, napadajući njezinu ruku i silom se poku­šavao probuditi. Nastavljao sam se tresti, misleći da ću se probuditi ako uspijem pomaknuti tijelo.

Desilo se nešto vrlo čudno. Kako sam se tresao, osjetio sam kako sam potonuo u fizičko tijelo, i koliko to god nevjerojatno zvučalo mogao sam odjednom vidjeti dva različita vizualna polja.

Nisu se preklapala, jedno je bilo na vrhu drugoga, kao da mi je vizualno polje presječeno na dva dijela. Gornje je bilo moja soba danju, a donje noću. Između njih postojala je točno određena granica. Moje je vidno polje doslovce podijeljeno na dva dijela! To je bilo čudno! Kako sam se borio da se probudim, osjetio sam da se spuštam na donji dio vizualnoga polja, a gornji kao daje iščezavao.

Ali onda bi se na časak opustio i počeo se uzdizati, kao kad ste ispod vode i počinjete plutati prema površini i bio bih privučen gornjoj slici. Zatim bih se opet počeo boriti i tresti i tonuti prema dolje.

To se dogodilo otprilike četiri puta. Na posljetku sam tresao sâm sebe dok se nisam probudio.

Još sam ležao na krevetu. Zbog svog tog micanja i kretanja mislio sam da mi je tijelo aktivno. Ali nije; bilo je mirno. Ležao sam vraški uplašen. Imao sam jaku paranoju da će nešto iskočiti iz zida i usmrtiti me. Osjećao sam isti strah kao i u snu. Tko je bio onaj tamni lik? Iz nekog nepoznatog razloga me je prestrašio.

Dakle, to je bila moja mračna epizoda. Nakon toga sam bio jako uplašen. Bojao sam se projicirati. Zar će me ta stvar uvijek progoniti u astralnoj projekciji? Tko je to?

Obratio sam se prijatelju koji se bavio astralnom projekcijom. Diskutirali smo o mome iskustvu. Nakon što sam tjedan dana razmišljao o njemu, zaključio sam da je ta mračna strana ja!

Shvatio sam da se možda tijekom projekcije sve što je u meni loše pojavilo izvan mene. Možda je taj lik moja utjelovljena zloća. U svakom slučaju odlučio sam u to povjerovati. I zbog toga ga se više nisam bojao. Ako je to moje zlo, onda ću se s njime suočiti kad se sljedeći put pojavi u astralnoj  projekciji.

nastavlja se ...