Ljudi nisu prirodno evoluirali na Zemlji. Ono što je milijunima
godina prirodno evoluiralo na Zemlji bile su različite vrste
majmuna koje znanost smatra našim pretcima. Ali prije nekoliko
stotina tisuća godina napredna vanzemaljska grupa počela je
modificirati te primitivne majmune kako bi postali inteligentniji i
spretniji te kako bi bili korišteni za robovski rad. Od tada, ta
unapređena vrsta bila je unapređivana mnogo puta, postajući sve
manje majmunska, a sve sličnija vanzemaljcima. Druge
vanzemaljske grupe činile su modifikacije prema svojim
potrebama, stvarajući nove jedinstvene vrste ljudi, ubacujući
genetski materijal nekoliko različitih vanzemaljskih vrsta. To je
dovelo do velike raznolikosti ljudske vrste, razlika u boji kože, tipu
kose te drugim manje očitim razlikama.
To što su vanzemaljci genetski „projektirali“ čovječanstvo znači
da su kreirali naša tijela, ali ne i naše duše. Duša je tijelu kao vozač
njegovom autu. Kada proizvođač auta proizvede novi model,
vozač može uzeti noviji model. Ljudi danas voze modele koji su
puno različitiji od onoga što se vozilo prije sto godina. Isto je s
tijelima u kojima su naše duše danas za razliku od tijela u kojima
su bile na početku razvoja čovječanstva. Različiti ljudi koje danas
možemo vidjeti potječu od različitih vanzemaljskih grupa koje su
ih stvorile. Različite vrste ljudi su stvorene kako bi što bolje
odgovarale određenom okolišu, ali i svrsi. Zapravo, bijeli ljudi sa
svijetlom kosom i očima nisu ni trebali živjeti na Zemlji, nego su
bili stvoreni za život na udaljenim planetima gdje je svijetlo dana
prigušenije. Jedna teorija sugerira da je postojao planet između
Marsa i Jupitera koji je nekada davno bio uništen. Njegovi
stanovnici svijetle puti bili su se prisiljeni evakuiraju na sljedeći
najpogodniji planet - Zemlju. Pojava bijelih ljudi u ljudskoj
povijesti se dogodila tako brzo da prirodna evolucija nije stigla
djelovati. Budući da to nije njihov prirodni planet, imaju veće
zdravstvene probleme kao npr. preosjetljivost na svjetlo, akne te
opekline od sunca. Ti su problemi izraženiji nego kod rasa koje su
prilagođenije uvjetima na Zemlji. Važno je za naglasititi da ljudi
postoje u cijeloj galaksiji, razlikujući se uglavnom svojim vanjskim
izgledom te svojim unutrašnjim sposobnostima, ovisno o tome
koje su ih vanzemaljske grupe stvorile.
Dok su neke duše došle u ljudska tijela relativno nedavno iz
životinjskog svijeta, druge su pak starije i od ljudske vrste. Te
drevne duše su postojale u višem i manje fizičkom stanju, ali su se
odlučile spustiti u zgusnutija ljudska tijela kako bi napredovale
kroz izazovna iskustva. Cijena je bila da zaborave tko su doista,
živeći u primitivnim i nasilnim uvjetima tisućama života, bivajući
iskorištavani kao robovska snaga te kao izvor duševne energije
vanzemaljskim grupama koje su kreirale ova fizička tijela. Ali
danas se nalazimo na prekretnici, na kojoj te starije duše imaju
priliku vratiti svoj nekadašnji identitet i moć, samo ovaj put sa
svim dodatnim znanjem i snagom koju su dobile iz ljudskih
iskustava u dugom vremenskom periodu. Uglavnom su dobili
mudrost i pronicljivost – sposobnost razmišljanja te razlikovanja
istine od laži, nešto što nisu bili u mogućnosti prije ulaska u
ljudski oblik zato što su bili izolirani i naivni baš kao nevina i
prezaštićena djeca.
To je jedna interpretacija priče o Adamu i Evi: dvoje naivnih
ljudi (drevne, ali naivne duše) koje je „zmija“ (vanzemaljci –
reptili) namamila da jedu s Drveta Znanja (prilika da se nauče
pronicljivosti) te koji su posljedično izbačeni iz raja (višeg
eteričnog postojanja) u divljinu (fizičko postojanje).