Bog je mikroorganizmu dao kapljicu vode i on u njoj živi. Dao je mravu pola jutra zemlje i on je napredovao. Dao je tigru šumu i on je stvorio carstvo i postao lav. Dao je čovjeku univerzum i svo znanje u njemu. Svojom vlastitom voljom ušao je u tamnicu dogme, zatvorio svoj um istini i okrenuo se od svoje braće i izgladnio ih.

Knjiga ispravnog osjećaja

Iz brzih uspjeha velikih otkrića ostvarenih u posljednje vrijeme na području medicine, izronila je jedna moćna činjenica koja je pobjedonosno potvrdila drevnu prirođenu vjeru čitavog čovječanstva. Teorija relativiteta dokazala nam je da je materijalni univerzum sa svojim maglicama, suncima i planetima, uključujući ovu zemlju od stijena i vode, samo vidljivi dio - kondenzirana kapljica rose - velikog razumnog nevidljivog univerzuma kojega su prostor i vrijeme samo mali vidovi.

Od prve zore, kada se čovječanstvo uspravilo na svojim nogama i podiglo prema nebu svoje upitne oči, mi instinktivno i nekako polovično znamo tu činjenicu. Vitalnom, aktivirajućem načelu nevidljivog univerzuma dali smo mnoga različita imena: Brahma, Tao, Jehova, Bog, kao i mnoge druge nazive kojima smo pokušali opisati To nešto. Budući da sva ta imena ograničavaju i sužavaju koncepciju te zadivljujuće moći u umu mislitelja u odnosu na koncepciju manje veličanstvenog ljudskog bića, koristit ćemo izraz »Apsolut« onda kada ćemo govoriti o tome.

Taj nevidljiv, skladan, uređen sustav nazivamo univerzumom. Možemo ga promatrati kao veliki obris, pojavu nad kojom nevidljivi Apsolut širi svoje tapiserije stvaranja. Na ovoj zemlji muškarci i žene su niti koje koristi, uzroci i posljedice tkalačkog stroja, a tapiserija se prostire iza nas u povijesnim događajima.

Ali svaka individualna nit ispredena je prema individualnom obrascu. Pregledavajući našu prošlost, često se iznenadimo otkrićem da niti jedan događaj, bez obzira koliko bio neznatan, nije bio bez nekakvog značenja. Općenito se za nevažne događaje dokazuje da su uzroci koji stvaraju duboke posljedice na naše živote i živote drugih, nama bliskih osoba. Ponekad se čini kao da nas ti događaji guraju i potiskuju na put kojim nismo željeli ići. Ali u retrospektivi uvijek vidimo da se taj put otvarao pred nama za naše veće dobro.

Kao što ćete kasnije ovdje čitati, želja, često pritajena i izvan područja svijesti, je kormilar koji nas vodi kroz more života prema luci ostvarenja. Razumljivo je pretpostaviti da će vas želja za zdravljem voditi ovom knjigom. Vjerujte stoga sposobnosti ove želje.

Posljednjih nekoliko desetljeća čitali smo o zanimljivim tehnikama liječenja i o začuđujućim operacijama kojima se pomoću rožnice oka mrtvog čovjeka može vratiti vid živima; o barbituratima koji pomažu epileptičarima i ublažuju napade.

Mnogo je priča o izlječenjima koja je prije dvadeset stoljeća ostvarivao mladi Isus. Rekao je: »Idi i umij se u ribnjaku Siloe«, i slijepac je povratio vid. Ili je rekao gubavcu: »Idi, pokaži se svećeniku...« Ili kada je zapovjedio: »Izidi iz njega...« i epileptičar je bio izliječen.

Da su te priče jedine, mogli bismo u njih posumnjati i pripisati ih prevelikom oduševljenju pisaca i sljedbenika koji su jednostavnim i predivnim učenjima Isusa pridodali zapanjujuća čudesa. Ali čudesna izlječenja nisu prestala s Učiteljevim jezgrovitim poslanstvom.

I stoljećima nakon toga ovakva uzbudljiva izlječenja događala su se u svakoj zemlji, a mnogobrojna su potvrdili kvalificirani liječnici. Vjerojatno ste čuli o povremenim čudesnim izlječenjima u Lourdesu u Francuskoj, ili svetištu Anne de Beaupre u Kanadi. Kršćanski znanstvenici ponekad stvaraju izlječenja koja se jedino mogu opisati kao čudesna. Slično čine i mormonski starješine molitvom i polaganjem ruku. Zapravo se ova izlječenja događaju čitavo vrijeme kao odgovor na napore iskrenih i ozbiljnih radnika mnogobrojnih vjera zapadnog svijeta. Oni koji su živjeli na Istoku mogu posvjedočiti o stotinama takvih izlječenja koja svake godine izvode hinduski vogini i muslimanski sveti ljudi.

Svakoj razumnoj osobi trebalo bi postati jasno da u pozadini tih »čudesnih izlječenja«, koja u svakoj zemlji i u svakom razdoblju izvode vjernici različitih religija i vjera, postoji zajedničko načelo čijom se ispravnom uporabom može provesti izlječenje u gotovo svakom slučaju.

Jednako tako, trebalo bi biti jasno da je osoba koja je u najboljem položaju da ostvari ovu vrstu izlječenja - bolesna osoba.

Ako, umjesto da ovisite o nekom drugom, o nekom koji će raditi s vašim mentalnim i duhovnim snagama izvana, sami ovladate načelima i baratate sa snagama unutar tijela koje želite obnoviti i izliječiti, rezultati neće biti samo temeljitiji, već će biti i više zadovoljavajući. Umjesto da se učite ovisnosti o drugima, ovladat ćete sami sobom.

Moje iskustvo u stotinama slučajeva s kojima sam radio na taj način je sljedeće: osoba koja je pomogla u obnavljanju svojega vlastitog zdravlja ovladavanjem filozofije izložene u ovoj knjizi, nije samo postigla tjelesno zdravlje, nego je postala sretnija i uspješnija u životu.