22. Počasni gost

B. A. Behrend bio je vrlo ugledan in.enjer koji je i sam trebao

dobiti visoko cijenjenu Edisonovu medalju. No također su ga

te.ko pogađale silne nepravde učinjene Tesli.

Bilo je u.asno sramotno, mislio je, .to se čovjek, koji je

stvorio suvremeno doba električne energije sa svim njegovim

blagodatima i prednostima .to ih je donijelo ljudima,

industriji, gradovima i dr.avama diljem svijeta, sada mora

boriti za to da nad glavom sačuva krov svoje hotelske sobe.

Bilo je u.asno sramotno da su ga zaobi.le nagrade i počasti za

izum radija, dok su ga drugi uspje.no komercijalizirali; da je

primio premalo priznanja za svoje izume vezane za rasvjetu,

od kojih su također drugi izvlačili dobit; da je na području

medicinske tehnologije gotovo preko noći procvjetala

elektroterapija, u kojoj su ljudi praktičniji od njega prilagodili

njegov visokofrekventoi uređaj, pa se tako sad činilo da od

tog uređaja ba. svatko ima koristi, osim njegova izumitelja. A

samo godinu dana ranije, dr. Edwin Northrup iznova se vratio

na Teslino izvori.te starih ideja i strujnih krugova kako bi

razvio svoju prvu industrijsku peć visoke frekvencije. Bio je

to njegov dug Tesli, koji je . za razliku od mnogih drugih -

ipak i javno milostivo priznao. In.enjer Behrend pobrojao je

samo neka prozaičnija dostignuća među brojnim Teslinim

izumima, no i to je bilo dovoljno da se silno ra.esti.

Ubrzo je shvatio kako je uvjeravanje suradnika u

Američkom institutu elektroin.enjera u to da Tesla treba

postati dobitnikom te nagrade bio običan mačji ka.alj prema

nagovaranju samog izumitelja da je uopće prihvati. Jer, on ne

.eli Edisonovu medalju. On je neće prihvatiti.

300

Počasni gost

»Zaboravimo cijelu ovu priču, gospodine Behrend«, rekao

mu je. »Ja cijenim Va.u dobru volju i prijateljstvo, ali .elim da

medalju vratite komisiji i zatra.ite od nje da pronađe nekoga

drugog za to odlikovanje... Proteklo je već gotovo trideset

godina odcako sam upravo pred tim institutom objavio odcriće

rotacijskog magnetskog polja i sustava izmjenične struje. Meni

njegove počasti nisu potrebne, a nedco drugi bi ih mo.da

mogao dr.ati korisnima.«1

Stare, iznova otvorene rane krvarile su gorčinom. Uistinu,

kako je Američki institut elektroin.enjera uopće mogao biti

toliko nemaran? Vjerojatno je vi.e od dvije trećine njegovih

članova trebalo za svoja radna mjesta i egzistenciju zahvaliti

upravo Teslinim izumima.

Budući da je netrpeljivost između Edisona i Tesle bila

svima vrlo dobro poznata, mo.da se nedco ipak dosjetio kako

bi izumitelj sve mogao ocijeniti neukusnim već i zbog naziva

same medalje. Ali Behrend je znao u kakvoj se besparici Tesla

upravo nalazi, znao je koliko bi mu dobro ta nagrada do.la, a i

da je itekako zaslu.uje. Stoga je ostao uporan.

A to je onda uzrokovalo izljev .uči.

»Vi predla.ete«, rekao mu je Tesla, »da se meni oda

počast medaljom koju bih trebao zadjenuti za rever svog

ogrtača te se potom sat vremena kočoperiti pred članovima i

gostima Va.eg instituta. Vi biste mi time .eljeli pokloniti

jedan izvanjski znak počasti, ali time biste samo okitili moje

tijelo, dok bi moj um i njegove stvaralačke proizvode, .to su

dali temelje na kojima postoji najveći dio Va.eg instituta,

ostavili neka samo i dalje skapavaju zbog propusta da mi se

oda priznanje.«2

Tesla je vrlo rijedco razotkrivao svoje osobne osjećaje

prema Edisonu, ali sad se jednostavno vi.e nije mogao

suzdr.ati. »A kad biste i obavili tu ispraznu predstavu, tobo.e

u počast Tesli, Vi zapravo ne biste odavali priznanje Tesli

nego Edisonu, koji je već i ranije posve nezaslu.eno dijelio

slavu sa svakim od prija.njih dobitnika ove nagrade.«

Ipak, Behrend je odbio odustati od svoje zamisli. Bilo mu

je potrebno nekoliko posjeta Teslinu uredu da bi ga konačno

nagovorio na prihvaćanje odlikovanja.

301

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Tesla je gotovo svakodnevno prolazio pokraj Kluba

elektro-in.enjera, ali već odavno nije u.ao unutra. Zdanje se,

kao i danas, nalazilo preko puta parka Brvant, četverokuta

ukra.enog čađavom travom i mlitavim stablima iza gradske

knji.nice, kamo je svakoga dana dolazio nahraniti svoje

golubove. Mnogi bi se mlađi in.enjeri zagledali u taj

neobičan, visok i mr.av lik, jo. uspravan i ponosan, iako ne

vi.e onako otmjeno odjeven kao nekad, dok bi ulazio u park

pozdravljan odu.evljenim lepr.anjem čitavih jata ptica.

Golubove je dru.tvo već i u ono vrijeme dr.alo neprihvatljivima.

Činilo se kako njihovu glad primjećuju jedino ljudi

koji su se, kao i oni, nalazili u kakvoj neprilici. Jer, golubovi

su obično privlačili samotne, plahovite i siroma.ne ili pak

ekscentrične osobe. A uva.eni in.enjeri zasigurno ne bi visjeli

po gradskim parkovima hraneći prljave ptičurine.

I novinari su zamijetili Teslina svakodnevna hodoča.ća.

Poneki bi ga izvjestitelj na putu do svoje kuće mogao ugledati

i poslije ponoći gdje stoji u tami, zadubljen u misli, s pticom

ili dvije koje bi mu kljuckale sjemenke na ruci ili s usana,

mada je bilo opće poznato da ptice noću zapravo ne vide, i da

im je stoga dra.e smiriti se u svojim gnijezdima, na granama i

drugim prenoći.tima. U takvim bi im trenucima Tesla vrlo

jasno dao do znanja kako mu nije nimalo stalo do ikakva

razgovora s njima. Kasnije su dvojica od tih novinara otkrila i

zbog čega.

Jedan drugi novinar ispričao je opet da ga je susreo dok je

tumarao oko kolodvora Grand Central Station. Na upit čeka li

kakav vlak, odgovorio mu je: »Ne, na ovo mjesto samo

dolazim razmi.ljati.«

One večeri kad se trebala odr.ati svečana dodjela

Edisonove medalje, prvo je u Klubu in.enjera bio priređen

svečani prijem. Potom su članovi instituta i gosti trebah prijeći

ulicu da bi se na.li u golemoj dvorani zgrade Ujedinjenih

udruga elektroin.enjera, gdje je na rasporedu bila sama dodjela

odlikovanja i neizbje.ni govori.

Bila je to nadasve svečana prigoda, s uzvanicima u

večernjim odijelima. Počasni je gost izgledao besprijekorno a

njegova je osobnost zračila jednako sna.no kao i u mladosti.

Svi su osjećali njegovu karizmatsku nazočnost i očima pratili

kretanje tog

302

Počasni gost

visokog, nimalo pogurenog lika. Ipak, negdje na putu između

Kluba in.enjera i svečane dvorane on je jednostavno nestao.

Behrend nikako nije mogao dokučiti kako je tako upadljiv

lik mogao i.čeznuti. Komisija je već bila na iglama pa je

počela prava potraga za počasnim gostom. Konobari su

zavirivali i u zahode. Behrend je pak hitao dozvati taksi s

namjerom da krene u Teslin hotel St. Regis, jer ga je obuzela

bojazan da je izumitelju mo.da pozlilo. No naposljetku nije

u.ao u vozilo, nego se no.en nekim unutarnjim porivom

uputio prema parku Brvant.

Već se polako spu.tala magla kad je Behrend stigao do

ulaza u park .to je bio zakrčen skupinom ljudi koji su zastali u

svojoj .etnji kako bi promatrali neku čudnu spodobu. Probio se kroz gužvu i ugledao Teslu koji je stajao miran poput kipa, dok su ga gotovo čitavog, od glave do pete, prekrili golubovi. Sjedili su mu na glavi, kljucali sjemenke s dlanova, penjali mu se po rukama, dok mu se od svečanih cipela širio živi, gugutavi sag. Izumitelj je opazio Behrenda te oprezno podigao prst do usana, ne želeći ometati svoje pernate prijatelje. Konačno, kad je sjemenja ponestalo, Tesla je pristao a ga zabrinuti Behrend odvede nazad u dvoranu kako bi primio svoje priznanje.

Behrendovo slu.beno svjedočanstvo posvećeno starom

prijatelju bilo je rječito i iskreno:

»Kad bismo iz na.eg industrijskog svijeta uklonili

rezultate rada gospodina Tesle«, podsjetio je svoje kolege,

»prestali bi se okretati kotači industrije, zaustavila bi se na.a

električna vozila i vlakovi, na.i bi se gradovi na.li u

potpunom mraku, a tvornice ostale prazne i neiskori.tene. Da,

njegov rad se.e toliko daleko da je postao osnovom i potkom

cijele industrije... Njegovo ime obilje.ava epohu napretka

elektrotehničkih znanosti, a njegov je rad pokrenuo čitavu

revoluciju...«

Svoj je govor zavr.io parafrazirajući Popeove stihove

posvećene Nevvtonu:

»Priroda i zakonitosti njene, sve obavi mrkli mrak; al’ Bog

reče: ’Nek’ bude Tesla’ - i bijesnu svjedosti zrak.«3

303

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Sam počasni gost osjetio je kako se zahvaljujući ovom

skupu pomalo otapa led koji mu je okovao srce. Konačno, i on

je bio samo čovjek, a bilo je i po.teno i pravo da se konačno

negdje javno izgovore te riječi. Bio je presretan kad je

progovorio WW Riče mlađi, tada.nji predsjednik Američkog

instituta elektroin.enjera, podsjetiv.i prisutne na napredak

znanosti koji je proiza.ao iz Teslinih istra.ivanja oscilirajuće

struje.

»Zahvaljujući njegovu radu do.lo je do sjajnog

Rontgenova izuma i otkrića rendgenskih zraka«, naglasio je

Riče, »kao i do čitavog onog istra.ivačkog rada koji su diljem

svijeta nastavili J. J. Thomson i ostali i .to je konačno dovelo

do začetaka suvremene fizike. Njegov je rad... prethodio

Marconijevu i time oblikovao same temelje be.ične

telegrafije... i tako redom, u svim granama znanosti i

elektrotehnike koje danas imamo... mo.emo pronaći značajne

dokaze o svemu čime im je Tesla pridonio...«4

Na kraju je počasni gost ustao uz zaglu.an pljesak te negdje

u sebi prona.ao snage da dostojanstveno progovori o

Thomasu Alvi Edisonu. Prisjetio se svog prvog susreta s »tim

sjajnim čovjekom, koji nije imao nikakvog teoretskog

obrazovanja, nikakvih prednosti, koji je sve učinio posve sam

posti.ući pritom izvanredne rezultate u industriji i u njihovoj

praktičnoj primjeni...«5

Nastaviv.i sa svojim govorom koji je, dodu.e, potrajao

znatno dulje nego .to su to in.enjeri očekivah, opisao im je i

svoje djetinjstvo, i kasniji .ivot, začiniv.i te priče duhovitim

anegdotama i otJcriv.i obja.njenje »zbog čega mi je dra.i bio

moj rad od tekovina svjetovnih priznanja i nagrada...« Rekao

je da je duboko religiozan čovjek, iako ne u onom

ortodoksnom smislu riječi te da se stoga »predao trajnom

u.ivanju u uvjerenju kako na.e najveće misterije treba tek

shvatiti te da, usprkos dokazima koje nam pru.aju na.a

osjetila i učenja prirodnih i suhoparnih znanosti, sama smrt

ipak nije okončanje svih onih prelijepih metamorfoza kojima

smo svjedoci.

Svoj sam um uspio očuvati smirenim, kako bih postao

.ivim dokazom usmjerenim protiv nedaća svih vrsta te

postigao zadovoljstvo i sreću do točke u kojoi ie neka

smirenost proizlazila čak

304

Počasni gost

i iz tamnije strane .ivota, iz .ivotnih ku.nji i patnji. Imao sam

slavu i neizrecivo bogatstvo, pa i vi.e od toga, a ipak koliko je

samo članaka napisano u kojima su me proglasili nepraktičnim

i neuspje.nim čovjekom, i koliko me samo jadnih pisaca

početnika nazivalo vizionarom... Tolika je glupost i

kradtovidnost svijeta!«6

Nekoliko godina kasnije Dragislav Petković, posjetitelj iz

Jugoslavije, .etao je s izumiteljem parkom Brvant, praveći mu

dru.tvo u njegovoj svakodnevnoj milosrdnoj misiji. Tom

prigodom čuo je od njega sljedeće mi.ljenje koje će razjasniti

mnogo toga:

»Gospodin Tesla podigao je pogled prema prizemnim

prozorima [gradske knji.nice], koji su bili za.tićeni .eljeznim

prečkama, da vidi jesu li tu upali golubovi i tako se smrzli«,

prisjeća se on. »U kutku jednog prozora spazio je već napola

smrznutog goluba. Rekao mi je neka ostanem ondje i pripazim

da ne bi do.la kakva mačka, dok je on krenuo u potragu za

ostalima. I dok sam tako čuvao stra.u uz goluba, poku.avao

sam ga dohvatiti, ali nisam uspio u tome, jer su prečke bile

isuvi.e stije.njene jedna uz drugu. No, kad se gospodin Tesla

vratio, brzo se uspentrao, zahvatio rukom iza prečki i izvukao

ga.«

»Sve stvari koje su mi bile drage u djetinjstvu drage su mi

jo. i danas«, rekao je tada Petkoviću, dok je gotovo smrznutog

goluba ututkavao u svoj ogrtač, osiguravajući mu oporavak.

»Zatim je«, nastavlja Petković, »uzeo paketić iz mojih ruku

te posvuda ispred knji.nice počeo razbacivati sjemenke i

mrvice kruha. Kad je paketić ostao prazan, rekao mi je: ’Ovo

su moji iskreni prijatelji’«.7

Kad je priča s Edisonovom medaljom zavr.ila, Tesla se iznova

ukrcao na vlak za Chicago i ostatak godine posvetio naporima

da razvije čitav niz različitih izuma, ne samo u Americi, nego i

u Kanadi i Meksiku. Na taj se način nadao nadoknaditi gubitak

pretrpljen tijekom godina rata, kad su mu prestali pristizati

njegovi europski tantijemi.8 Bilanca tvrtke Nikola Tesla

Companv, podnesena sudu prethodne godine, pokazala je

vrijednost dionica od 500 tisuća dolara, laboratorijske tro.kove

u visini od 45 tisuća dolara i

3n<;

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

tro.kove za podno.enje patenata od 18 938 dolara. ScherfF,

koji mu je krajem tjedna pripremio isprave za povrat poreza,

podsjetio je izumitelja da bi ga mogla zahvatiti kazna od 10

tisuća dolara, jer ih nije dostavio na vrijeme. A ako je za tu

godinu i postojala neto--dobit, ScherfF o njoj nije govorio u

svom pismu.9

Tesla je svakodnevno kretao na posao iz svog sjedi.ta u

hotelu Bkckstone, nudeći na tr.i.tu ne samo svoje izume, nego i

samoga sebe kao savjetnika. Najva.niji mu je adut bio

bezlopatični fluidni turbo-generator za rasvjetne sustave -

mali, jednostavan i neuobičajeno učinkovit, i kako se tvrdilo u

prospektu, uređaj »nevjerojatne superiornosti«.

Licenciju za svoj automobilski brzinomjer prodao je tvrtki

Waltham Watch Compair/, samo zato da bi ubrzo vidio kako se

proizvodnja automobila zaustavlja zbog rata. Usprkos tome,

tijekom 1917. godine samo su mu prava za brzinomjer i

glavno svjedo lokomotive donijela prihod od 17 tisuća dolara.

Trsio se i da od Dr.avnog savjetodavnog odbora za

aeronautiku (NACA) dobije povoljan izvje.taj, nadajući se da

će Vladu opskrbljivati malim motorima za letjelice, koji su bili

pet puta lak.i od motora »Libertv«, .to su se koristili u ono

vrijeme. No, njegovo dopisivanje s tim odborom, koji je

prethodio NASA-i, nije dovelo do potpisivanja ugovora.

Kad bi prona.ao pokoji slobodan trenutak u svom radom

prenatrpanom danu, načrčkao bi Scherffu kako će njegovo

istra.ivanje novog be.ičnog oda.iljača, koji poruke prenosi uz

njihovu apsolutnu tajnost i za.tićenost, »Sjedinjenim

Dr.avama osigurati nevjerojatnu prednost, kako u nekom

velikom sukobu, tako i u miru...«10 U isto se vrijeme bavio i

promid.bom svojih tvrtki Tesla Nitrates Companv, Tesla Electro

Therapeutic Companv i Tesla Propulsion Companv. Ona prva

zasnivala se na elektropostupku kojim se obrađivalo du.ično

gnojivo, pri čemu se du.ik ekstrahirao iz zraka (.to je

svojedobno, jo. 1900. godine, najavio u članku za časopis

Century), ali pokazala se ekonomski neisplativom.

Odlučan u tome da se konačno izvuče iz dugova, on se

izdaleka bavio i odr.avanjem svog laboratorija za rad na

turbinama u

306

Počasni gost

Bridgeportu, u Connecticutu. Tamo se ugovorom obvezao

tvrtki j4merican & British Manufacturing Company da će izgraditi

dvije be.ične postaje. Na.alost, ni ti pothvati nalik na

Wardenclyffe nisu uspjeli, ponovno uslijed nedostatka

odgovarajućeg kapitala.

Vi.e nitko nije za Teslu mogao ustvrditi da ne zna

prodavati svoje umotvorine. Na nekima od tih poslova stekao

je i popriličan novac - mo.da ne neke spektakularne iznose, ali

ipak dostatne da, primjerice, konačno isplati svoje dugovanje

Scherffu i da mo.e plaćati svoje osoblje.

Johnsonu, kojega su vjerovnici već opsjedali, pisao je u to

vrijeme: »Samo Vi u miru radite na svojim prekrasnim

pjesmama. Ja ću Vas osloboditi svih Va.ih briga. Va.a se

nadarenost ne mo.e pretvoriti u novac, budući da su ljudi u

ovoj zemlji posve li.eni dara zapa.anja, ah zato je moja takva

da se mo.e pretvoriti u vagone zlata. A na tome upravo i

radim.«1’

Johnson se razbolio. U pismu Tesli podsjetio je izumitelja

na njegov davni dug od 2 tisuće dolara, tako da mu je

izumitelj odmah poslao ček na 500 dolara. Dva tjedna potom

Robert mu se iznova obratio. Ovaj put sredstva su mu trebala

za porez, tako da mu je stigloi sljedećih 500 dolara. Pred kraj

godine Robert mu je opet poslao SOS-poziv, navodeći kako

na računu ima jo. samo 19,41 dolara, dok su mu se dugovi

popeli na 1500 dolara. Tesla je jo. jednom posegnuo za

svojom čekovnom knji.icom.12

U svom je radnom stolu u NewYorku pohranio već

nekoliko godina staro pismo Katharine Johnson, jedno od

posljednjih koje je sačuvano ili mo.da i napisano njezinom

»oduvijek mučaljivom prijatelju«. Pisala ga je iz Mainea, gdje

je dio ljeta provela sama, bez djece i supruga.

»Stigla sam ovamo posve sama prije mjesec dana«, pisala

mu je, »u ovaj prepuni hotel, no za mene potpuno prazan, jer

radi se o nekakvom čudnom svijetu. Ovdje sam se posve

odvojila od svega i kao da mi ni.ta vi.e ne pripada, osim

sjećanja. Ponekad sam ispunjena tugom i če.njom za onim

čega nema . jednako onako sna.nom kao kad sam kao mlada

djevojka .udjela oslu.kujući zapljuskivanje valova na obali -

za nečim jo. nepoznatim,

307

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

a ipak nekako opipljivim posvuda uokolo. A Vi? .to Vi

radite? Voljela bih dobiti kakvu vijest od Vas, moj oduvijek

najdra.i, i oduvijek mučaljivi prijatelju, bila ona dobra ili lo.a.

Ako mi već ne .elite poslati koju riječ, tada mi po.aljite barem

neku misao, i primit će je jedan vrlo fino ugođeni instrument.

»Ne znam zbog čega sam toliko tu.na, ali osjećam se kao

da je sve u .ivotu jednostavno otklizalo od mene. Mo.da sam

jednostavno suvi.e sama, i mo.da mi samo nedostaje dru.tvo.

Mislim da bih bila znatno sretnija kad bih saznala ne.to o

Vama. Vi, koji ste posve nesvjesni bilo čega osim svoga rada,

i koji nemate nikakvih ljudskih potreba. To nije ono .to bih

Vam zapravo .eljela reći pa stoga ostajem iskreno Va.a,

KJ.«13

Dodala je i post scriptum: »Sjećate li se onog zlatnog dolara

koji je neprestano kru.io između Vas i Roberta? Ovog ljeta

nosim ga kao amajliju za sve nas.«

Novac? Dobra sreća? Povratak zadovoljstvu i uzbuđenjima

iz odavno proteklih dana? Hoće li to biti amajlija za ovu

trojku, koja je već toliko toga zajedno pro.la?