27. Pobratimstvo sa svemirom

»O njemu se mo.e čuti mnogo čudnih stvari«, izjavila je

Agnes J. Holden, kći Roberta i Katharine Johnson. »Nije

po.teno prosuđivati čovjeka koji je već pro.ao osamdesetu po

onome .to čini u svojim osamdesetima. Pamtim Teslu iz

vremena kad mu je bilo trideset pet godina, kad je bio mlad,

veseo i zabavan.«

AU, izumitelj je iji svojim osamdesetima jo. znao u.ivati

u .ivotu te je, zapravo, i dalje nastojao zaokru.iti svoju

sveobuhvatnu i dalekose.nu izjavu o svemiru. Radujući se

svakoj od svojih rođendanskih zabava, pripremao bi

mjesecima prije zapise koje će tom prigodom objelodaniti te

planirao .okantne novinske naslove za svoje prijatelje iz

izdava.tva. Ti su mu prijemi sve vi.e postajali mjestom na

kojemu bi osporavao Einsteina, branio Nevvtona, te

unapređivao i razrađivao svoje teorije o svemiru kojima se

toliko dugo bavio.

Tako je za svoj osamdeseti rođendan 1936. godine

pripravio izjavu na punih deset stranica; ona, međutim, nikada

nije bila objavljena u cijelosti. U njoj, kao i u pismima koja je

poslao Timesu, odva.io se na beskrajnu raspravu s vodećim

fizičarima zemlje o prirodi kozmičkih zraka.1

Često se pozivao na vlastitu dinamičku teoriju sile te.e, za

koju je rekao da obja.njava »kretanja nebeskih tijela, koja su

pod njezinim utjecajem, na tako potpun i zadovoljavajući

način da će okončati sve besplodne rasprave i pogre.ne

zamisli poput one o zakrivljenosti svemira«. No, ovu teoriju

gravitacije nije rasvijedio ni u svojim zapa.enim zapisima o

astrofizici i nebeskoj mehanici.

Zakrivljenost svemira, ustvrdio je, jednostavno je

nemoguća zato .to istodobno postoje akcija i reakcija. Na

zakrivljenje bi se

348

Pobratimstvo sa svemirom

djelovalo suprotno, izravnavanjem. Osim toga, nikakvo

obja.njenje svemira ne bi ni bilo moguće kad se prije toga ne

bi priznalo postojanje etera i njegova nezamjenjiva funkcija.

Bez obzira na revoluciju koju je izazvao Einstein, ostao je

duboko uvjeren kako »ne postoji energija u tvari, osim one

koju bi ona mogla primiti iz okoline«. A to je, dr.ao je, strogo

primjenjivo, koliko na molekule i atome, toliko i na najveća

nebeska tijela.

Kratko rečeno, u tome je temeljito pogrije.io.

Prigodom svog osamdesetog rođendana govorio je i o

novim izumima vezanim za međuzvjezdane komunikacije i

prijenos energije.

»Ubrzo ću Francuskom institutu iznijeti točan opis uređaja

sa svim podacima i izračunima te od njega zatra.iti nagradu

’Pierre Guzman’ u visini od 100 tisuća franaka, raspisanu za

izum sredstva namijenjenog komuniciranju s drugim

svjetovima. Potpuno sam uvjeren da će ta nagrada pripasti

meni«, izjavio je. »Naravno, novac je tome primamljiva

nadopuna, ali bio bih spreman dati i .ivot za veliku povijesnu

čast da postanem prvi koji je postigao to čudo.«2 No, nakon

mnogih godina Francuski institut zanijekao je da je ikada

primio bilo kakve Tesline podneske pa tako nagrada jo. čeka

osobu kojoj će biti dodijeljena.

»Moj najva.niji izum s praktičnog stajali.ta«, nastavio je

Tesla, »novi je koncept cijevi s djelotvornim sustavom za

njezino pokretanje. Jo. davne 1896. godine izumio sam

visokonaponsku cijev s kojom sam uspje.no radio uz napone

do 4 milijuna volta... U jednom kasnijem razdoblju dobio sam

i mnogo veće napone, do 18 milijuna volti, ali odmah sam se

susreo s nepremostivim te.koćama koje su me uvjerile da je

nu.no izumiti posve drukčiji oblik cijevi kako bi se uspje.no

izvele neke od zamisli koje sam imao. Na.ao sam da je ta

zadaća daleko slo.enija nego .to sam očekivao, ne toliko pri

konstruiranju same cijevi, već pri samom njezinom radu. To

me godinama zbunjivalo... iako sam neprestano radio na

malim pobolj.anjima. I konačno - do.lo je do potpunog

uspjeha.

Proizveo sam cijev koja se te.ko mo.e unaprijediti na bilo

koji način. Savr.eno je jednostavna, nije podlo.na habanju, a

mo.e

349

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

raditi sa svim naponima, ma koliko visoki oni bili... Ona će

prenositi jake struje, pretvarati sve .eljene količine energije

unutar praktičnih granica, a istodobno omogućavati da se

njome lagano upravlja i da se jednostavno kontrolira.

Očekujem rezultate o kojima dosad nismo ni sanjali. Između

ostalog, ona će omogućiti i proizvodnju jeftinijih zamjena za

radij u svim .eljenim količinama te će općenito biti daleko

učinkovitija u razbijanju atoma i trans-mutaciji tvari.« No,

ipak je ne.to opreznije spomenuo da cijev ne bi mogla otvoriti

put kori.tenju atomske energije, po.to su ga njegova

istra.ivanja uvjerila u to kako atomska energija ne postoji.3

Priznao je da mu u posljednje vrijeme dosta dosađuju, jer

su neke novine najavile da je pripravan objaviti cjelovit opis

svoje nevjerojatne cijevi. To bi bilo jednostavno nemoguće.

Zbog nekih »obveza koje sam preuzeo u vezi s primjenom

ove cijevi na različitim va.nim područjima«, objasnio je, »sad

nisam u mogućnosti sve potpuno razotkriti. No, čim budem

oslobođen obveza ove vrste, ja ću znanstvenim institucijama

predati tehnički opis tog uređaja i svih pratećih aparata.«

Zahtjev za odobrenje patenta za takav izum nikad nije podnesen,

niti je prikazan ikakav prototip. Drugo otkriće, koje je

također .elio objaviti tijekom svoje proslave, sastojalo se »od

nove metode i uređaja za vakuumiziranje koji mnogostruko

nadilazi najbolje dosad postignute rezultate na tom području.

Mislim da se mo.e doći i do milijarditog dijela mikrona. Sve

ono .to se mo.e postići sredstvima za ovakvo

vakuumiziranje... učinit će mogućim stvaranje mnogo

intenzivnijih učinaka u elektronskim cijevima.«*

Tijekom stanke gostima je ponuđeno vino da bi se

nazdravilo slavljeniku. Potom je starac objasnio da se ne sla.e

s pretpostavkama koje se u posljednje vrijeme javljaju u vezi s

elektronima. On je vjerovao da elektron kad napu.ta elektrodu

iznimno visokog napona i u visoko vakuumiziranim uvjetima

sa sobom nosi elektrostatski naboj koji je mnogo puta veći od

uobičajenog.

* Ovo bi se moglo odnositi na unapređenje patenta podnesenog 1922.

godine, koje Tesla nije do kraja upotpunio.

350

Pobratimstvo sa svemirom

»To bi moglo zapanjiti neke od onih koji misle da čestica

ima isti naboj kad se nalazi u cijevi i izvan nje, u zraku«,

rekao je. »Prekrasan i poučan pokus koji sam izveo pokazao

je da to nije slučaj, jer čim se čestica izbaci u atmosferu, ona

se pretvara u plamteću zvijezdu koja se nastoji rije.iti

suvi.nog naboja...«*

Tesla je mo.da uistinu nai.ao na ne.to drugo. Četiri

desetljeća kasnije jo. nije bilo poznato sve o električnom

naboju elektrona. Fizičari su godinama nastojali izračunati

naboje subatomskih i većih čestica. Usprkos zbunjujućim

rezultatima do kojih su dospijevali, nitko od njih, osim Tesle,

nije bio voljan predlo.iti da bi mo.da mogao postojati i takav

električni naboj koji nije jednak naboju samog elektrona ili

njegovim umno.cima . tj. nitko, sve do 1977. godine, kad su

tri američka fizičara izvijestila o tome da su odcrili »dokaze o

djelomičnom naboju«.

Takav rezultat, ako bude potvrđen, »mogao bi postati

jednim od najva.nijih rezultata u fizici u ovom ili bilo kojem

drugom stoljeću«, izvijestio je list Science Nevvs.4 Bile ove

subčestice koje se nazivaju »slobodnim kvarkovima« uključene

u tu ezoteričnu tajnu ili ne, ipak bi se moglo pokazati da se

upravo one nalaze u samom srcu čitavog tog problema. Iako

nije razlikovao kvark od gluona i mada nije raspolagao

istra.ivačkom opremom znanstvenika dana.njice, Tesla je

imao ono .to je Hobson jednom nazvao njegovom

»kozmičkom intuicijom«.

Osamdeset prvi rođendan bio je ponavljanje onoga iz prethodne

godine, barem .to se tiče izuma objavljenih gostima, ah

je tom prigodom dobio vi.e međunarodnih priznanja.

Njegov stari prijatelj, veleposlanik Konstantin Fotić,

uručio mu je, u ime mladog kralja Petra II. i regenta Pavla

nagradu »Veliki vijenac bijeloga orla«, najveću počast u

Jugoslaviji. Potom mu je ministar iz Čehoslovačke, da ne bi

zaostao, u ime predsjednika

* Maurice Stahl misli da bi se kod ove »plamteće zvijezde« iz Tesline

visoko vakuumizirane cijevi za izboj moglo raditi o Leonardovim

zrakama, .to su zapravo elektroni strahovite brzine koji za sobom

ostavljaju svijetleći trag zbog ionizacije molekula zraka. Ovaj pokus ne

mora nu.no umna.ati nabijene elektrone. No, sam Tesla nije mislio da se

kod efekta koji je on zamijetio radi o tom učinku.

351

TESLA - ČCMEK IZVAN VREMENA

Eduarda Bene.a predao »Veliki vijenac bijeloga lava«. Uza sva

ova odlikovanja stigao je i počasni doktorat sa Sveučili.ta u

Pragu.

Tom prigodom novinari su Teslu nastojali malo pobli.e

ispitati o njegovoj ponovljenoj tvrdnji kako je usavr.io sustav

međuplanetarnog komuniciranja. Jo. je jednom naglasio da

namjerava zatra.iti francusku nagradu »Pierre Guzman« za

svoje postignuće.

Jer, ovaj je izum, izjavio je, »u potpunosti razvijen«.

»Ne bih mogao ni.ta sigurnije jamčiti za prijenos energije

na udaljenost od 150 kilometara, nego .to to mogu jamčiti za

prijenos na 1,5 milijuna kilometara u svemir«, rekao je. Kao

nekada, počeo je govoriti o »drukčijim oblicima energije«,

koja bi putovala kanalom u.im od polovice milijuntog dijela

centimetra.5

Život na drugim planetima za njega je bio »izvjesnost«.

Jedini problem koji ga je mučio, rekao je, bila je opasnost od

toga da bi »impulsom te strahovite energije« mogao pogoditi

druge planete, no nadao se kako bi mu astronomi mogli

pomoći da rije.i i taj problem.

Njegovim fokusiranim energetskim valom, objasnio je

izumitelj, lako bi se mogao naciljati i Mjesec, pa bi Zemljani

tada mogli sami vidjeti učinke - »rasprskavanje i isparivanje

tvari«. Nagovijestio je čak i da bi napredni mislioci na drugim

planetima mogli zamijeniti njegovu zraku energije za neki

oblik kozmičke zrake.

Jo. je jednom spomenuo svoju elektronsku cijev za

razbijanje atoma kojom bi se mogao proizvoditi jeftini radij.

»Ja sam je izgradio, prikazao i koristio. Jo. mi treba samo

malo vremena da bih je mogao predati svijetu.«

Jesu li sve to bila tek nesuvisla trabunjanja starca koji se

grčevito hvatao svojih mladenačkih snova? Razni su ga

profesori ismijali, no znanstveni novinari su ga, kao i obično,

shvatih ozbiljno. Svijet se nalazio na rubu sveopćeg rata.

VVilliam L. Laurence iz New YorkTimesa naveo je 1940.

godine Tesline izjave o mogućnostima da se oko Sjedinjenih

Dr.ava podigne svojevrsni »Kineski zid« pomoću njegovih

»daljinskih obrambenih zraka« koje bi mogle rastaliti

zrakoplove na udaljenosti od 400 kilometara. S dva milijuna

dolara, potrebna za izgradnju postrojenja za njihovo projici-

352

Pobratimstvo sa svemirom

ranje (je li to bilo ono »neograničeno« tr.i.te čelika o kojemu

je Tesla ranije govorio?), on je jo. ustvrdio da bi se to moglo

izvesti za samo tri mjeseca. Laurence je predlo.io da Vlada

prihvati njegovu ponudu. No Ministarstvo rata, kao i obično,

nije se obratilo izumitelju.

»Daljinska obrana«, govorio je Tesla, »zasniva se na četiri

nova izuma, od kojih su dva već testirana. To su: 1. metoda

dobivanja zraka projiciranih u slobodni zračni prostor bez

vakuuma; 2. metoda dobivanja »iznimno velike električne

snage«; 3. metoda pojačavanja tako dobivene snage te 4. nova

metoda za dobivanje »strahovite električne pogonske sile.«6

Godinama Teslini biografi nisu bili u stanju pronaći

dokaze kojima bi potkrijepili postojanje ikakvih radnih zapisa

o tim pronalascima. Sigurnosni organi i agencije Sjedinjenih

Dr.ava vrlo su ustrajno odbijale svaku, pa i najmanju,

pomisao da raspola.u bilo kakvim saznanjima o tim

predmetima. Samo, upravo se to i činilo čudnim, jer je njegov

biograf O’Neill objavio da su federalni agenti iz njegove kuće

odnijeli čak posve prazne Tesline papire, te kako nikad vi.e

nakon toga nije bio u stanju otkriti tko je zapravo »posudio«

njegove radove.

Obojica njegovih prijatelja, O’Neill i Swezey, zaključili su

da je Teslino takozvano tajno naoru.anje bilo »hrpa

besmislica«. O’Neill je rekao: »Jedino u .to sam bio čvrsto

uvjeren je da su njegove teorije, koje nikada nije dostatno

razotkrio da bi mogle predstavljati osnovu za neku prosudbu,

bile u potpunosti nepraktične.« Ali, istodobno je priznao i

kako nikad nije pripadao osobama upućenima u bilo koji od

Teslinih neobjavljenih zapisa, kao i da su ga nastojanja da od

samog izumitelja dođe do nekih podataka uvijek dovodila do

toga da na kraju digne ruke od takvih poku.aja.

Jo. jedna neobična činjenica bila je ta .to su iz svih

federalnih arhiva isparili čak i Teslini zapisi o njegovoj turbini

i letjelici.

Jedno od posljednjih priznanja dodijeljenih izumitelju zateklo

ga je u postelji, suvi.e slabog da bi ga osobno primio. Institut

za

353

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREM]

pomoć useljenicima pozvao ga je 1938. godine kao počasnog

gosta na svečanu večeru u hotel Baltimore. Teslin prijatelj, dr.

Rado, nazočnima je pročitao njegov govor u kojemu je

posebno istaknuo koliko duboko po.tuje Georgea

VVestinghousea, »kojemu čovječanstvo duguje golemu

zahvalnost«. Čak je i u odsutnosti Tesla jo. jednom poručio

da je upravo on osoba kojoj će se za rad na kozmičkom

komuniciranju dodijeliti nagrada »Guzman«.

Posljednje godine .ivota ipak nije posve usredotočio na

zbivanja u svemiru, niti su bile potpuno posvećene umnim

naporima. Neki od njegovih prijatelja intelektualaca bili su

iznenađeni, pa čak i postiđeni, kad se s vidljivim zadovoljstvom

zbli.io s izvjesnim povučenim, kr.nim gospodinom, nosa

slomljena u boksačkom ringu. Ta, u poznim godinama

iskazana, opčinjenost boksom i spomenutim boksačem posve

je zbunila i Swezeyja i O’Neilla.

»Mozak se hrani mi.ićima« . glasio je naziv otisnut

ispod jedne objavljene fotografije na kojoj je za stolom sjedio

ozareni Tesla s ugodnom braćom .ivić: »Dana 18. prosinca

dr. Nikola Tesla, slavni izumitelj, prekr.io je svoj

petogodi.nji egzil koji je sam sebi nametnuo u hotelu

NewYorker, kad se pojavio na ručku kao domaćin svjetskog

.ampiona u vvelter-kategoriji, Fritzieja .ivica... Dr. Tesla,

inače veliki ljubitelj sporta, predvidio je kako će .ivić

pobijediti Lewa Jenkinsa u borbi koja ipak ne odlučuje o

naslovu...« O’Neill, koji mu se inače oduvijek duboko divio i

koji je igrom slučaja prisustvovao jednom od tih ručkova,

ustvrdio je da se doslovno naje.io od silne psihičke energije

.to je očevidno kolala između Tesle i braće. I drugi pisac, koji

se tu zatekao, potvrdio je da je imao isti čudan dojam.

Iako se posve udaljio od događanja u Europi, ratne

tragedije nisu po.tedjele Teslu u njegovim posljednjim

godinama .ivota. Odlikovanja koja su mu bila dodijeljena u

Jugoslaviji i Čehoslo-vačkoj bila su izrazi počasti pristigli iz

zemalja koje su u.ivale u svojim posljednjim udisajima

intelektualnih sloboda. Hitler je ubrzo potom anektirao

Austriju, a njegov zahtjev da Nijemci u Sudetu trebaju dobiti

svoju autonomiju doveo je i do krize vlade u Čehoslovačkoj.

Predsjednik Eduard Bene. podnio je ostavku

1^4.

Pobratimstvo sa svemirom

nakon .to su Britanija, Francuska i Italija pristale na njemačku

okupaciju Sudeta bez ikakvih dogovora s njegovom vladom.

Dođe je regent Pavle u Jugoslaviji uspio razjariti sve

narode svoje zemlje, pristav.i na kompromis s Hitlerom na

temelju kojega su se ju.ni Slaveni trebali pridru.iti silama

Osovine. Konačno su se različite struje u Jugoslaviji uspjele

suglasiti u zajedničkoj obrani - vojska, crkva i seljaci, Srbi,

Hrvati i Slovenci. Istovremeno su srpski vojni elementi,

skloniji saveznicima, izvr.ili vojni puč te regenta Pavla

zamijenili tada sedamnaestogodi.njim kraljem Petrom II.

Mladi je kralj sjeo na svoje prijestolje 28. o.ujka 1941.

godine.

Tesli je bilo drago .to je sin kralja Aleksandra, kojemu se

toliko divio, sada postao monarhom. Njegovi su se najbli.i

prijatelji iz slavenskih zajednica NevvTorka i Vvashingtona pod

vodstvom veleposlanika Fotića okupljali u jugoslavenskom

veleposlanstvu koje je odisalo velikosrpskim ozračjem. U to je

vrijeme jedini Hrvat među djelatnicima veleposlanstva bio

Bogdan Radi.a, mlađi konzul (kasnije profesor na Sveučili.tu

Fairleigh Dickson, gdje je predavao Povijest Balkana). No,

ubrzo je u Ameriku do.ao Teslin nećak, Sava Kosanović, Srbin

rođen u Hrvatskoj, da bi u svemu tome odigrao ulogu koja se

krhkom i već bole.ljivom starcu činila zagonetna i

zabrinjavajuća.

Tada su se događaji počeli prebrzo nizati. Izumitelj,

uglavnom svjestan napetosti koja je vladala među slavenskim

stanovni.tvom u SAD-u, jedva da je pojmio činjenicu kako je

upravo njega, kao najvećeg .ivućeg junaka jugoslavenskih

naroda, sudbina odabrala da postane ideolo.kim pijunom

između Istoka i Zapada.

355