Pupoljak izrasta u ružu.
Zvijezda nastaje kondenziranjem međuzvjezdanih plinova.
Rastopljeni minerali hlađenjem se pretvaraju u predivne kristale.

Čini se da postoji određeni način na koji se neke stvari događaju, a koji je duboko i prirođeno ispravan; stvari postaju ono što im je namijenjeno svrhom. Aristotel je završetak tog procesa nazivao »entelehijom« — potpunim i savršenim ostvarenjem onoga što je dotada bilo potencijalno stanje. Bilo da se pojavljuje u obliku leptira koji izlazi iz kukuljice, zreloga ploda koji pada sa stabla ili u obliku izrastanja hrasta iz običnoga žira, taj proces nedvojbeno svjedoči o odlikama sklada i temeljne inteligencije. — Piero Ferrucci: Što sve možemo postati RAZVIJA LI SE i čovjekova priroda prema takvom unutarnjem planu?
Je li razumno i korisno prihvatiti mogućnost da bi i čovjek mogao biti nalik na sve ostalo stvoreno u svemiru? Traži li se od nas da ostvarimo određeni životni obrazac? Kako otkriti vlastiti individualni obrazac i surađivati na njegovu ostvarenju? Koji su koraci potrebni na putu do korisnih i plodonosnih iskazivanja životnog obrasca? Je li nešto krajnje praktično i osobno u izražavanju naših najdubljih vrijednosti, vrlina i plemenitih ciljeva?

Djeci preporučite krepost i vrline; samo ih to može usrećiti, a ne zlato. — Ludwig van Beethoven

Budem li pazio na svoj karakter, moj će se ugled sam pobrinuti za sebe. — D. L. Moody

Jer mir nije tek izostanak rata, nego vrlina koja niče iz snage karaktera. — Benedict Spinoza

Zašto su izgradnja karaktera i moralni razvoj važni i za vaš život? Zašto su neki oblici ponašanja prikladniji od nekih drugih oblika? Otkrivaju li istraživanja vrijednosti, vrlina i dobrog karaktera univerzalna duhovna načela? Pokazuju li se vrijednosti i vrline u plemenitim čovjekovim odlikama poput poštenja, časnog karaktera, ljubaznosti, neograničene ljubavi, marljivosti, samodiscipline, mudrosti, pravde i poniznosti? Vrijedne odlike, poput maločas navedenih, pomažu nam da živimo u samopoštovanju i sreći, te da vodimo plodonosniji život. Jesu li to pozitivni čimbenici za cijelu ljudsku zajednicu, budući da nam pomažu da zajedno živimo skladnije i produktivnije? Philip Brooks kaže: »Nitko od najponiznijih ljudi ne može biti istinski snažan, ljubazan i dobar
a da svijet zbog toga ne postane bolji, a da netko već i zbog samog postojanja takve dobrote ne primi pomoć ili utjehu«.

U knjizi Seana Coveyja Sedam navika uspješnih tinejdžera o prirodnim se zakonima govori kao o »načelima«, te se objašnjava kako ta načela vladaju:

Svi mi dobro poznajemo djelovanje sile teže. Baci loptu uvis i ona če pasti na tlo. Riječ je o prirodnom zakonu ili načelu.
A jednako kao što postoje načela koja vladaju fizičkim svijetom, tako postoje i načela koja upravljaju čovjekovim svijetom. Načela nisu vjerske naravi. Nisu ni američka ni kineska. Nisu ni moja ni tvoja. Nisu podložna raspravama. Odnose se jednako na sve, i na bogate i na siromašne, i na kralja i na seljaka, i na muškarce i na žene. Nije ih moguće ni kupovati ni prodavati. Živiš li prema njima, postizat ćeš iznimne rezultate. Ne budeš li ih poštivao, doživljavat ćeš neuspjehe. Stvar je upravo krajnje jednostavna.

Kada duši i umu u uzlaznome letu pridamo krila razumijevanja i Znanja, Svjetla i Sklada, nadilazimo indolenciju i neznanje. — ta Violette

Poštovanje prema drugima primjer je prirodnog moralnog načela. Promislite na trenutak. Što se događa kada se prema nekome odnosimo bez poštovanja? Nije li vjerojatno da će se taj netko uzrujati i naljutiti na nas? Ako to zatim nekako ne ispravimo, hoćemo li naškoditi odnosu? Kolika je »unutarnja cijena« takvog postupka? Možemo li ostati bez samopoštovanja? Kako biste se vi osjećali kada bi netko grubo nagazio vas? Uviđate li važnost poštovanja prema prirodnim moralnim zakonima ako želite da vam život bude plodonosan i skladan?

Kako se razvijanje karaktera smatra trajnim poslom? Na koje načine možemo spoznati što je istinito, prikladno i dobro?
Kako školovati svijest i ponašanje prilagoditi tom visokom standardu?
U knjizi Čovjekova vječita potraga Paramahansa Yogananda piše: »Proučavanjem tuđeg karaktera čovjek počinje budno pratiti načine na koje može unaprijediti vlastitu prirodu...
Proučavanje karaktera važno je primarno u tom smislu: čovjek bez prestanka treba pratiti vrline u drugima i pozitivne odlike usađivati u sebe«.

A kako stoje stvari sa shvaćanjem naših prednosti i mana, jakih strana i slabosti, prepoznavanjem sadašnjih obrazaca ponašanja, te iskrenim i poštenim odnosom prema sebi? Kakva je veza između samopoštovanja, te vrijednosti i moralnog obrazovanja?
Kojim se pristupima i metodama mladi mogu poučavati tako da postanu upućeni u znanje, stavove, vještine, vjeru i oblike ponašanja kako bi se poboljšali kao ljudi?

Kultiviran je um čuvar Demokracije, i dok ga vode i nadziru vrline, najplemenitija je čovjekova odlika. — Mirabeau Duonaparte Lamar

Kako opisujemo plemenite ciljeve? Znači li to raspolaganje i primjenu uzvišenih moralnih odlika i ideala, izražavanje veličine karaktera u svemu što činimo? Kako to postići? Jedan od primjera mogao bi se sastojati i u tome da zaboravimo vlastiti ego i velikodušno darujemo nadarenost i sposobnosti dok služimo potrebama ljudi koji nas okružuju. Otvorenost prema znanju iz svih mudrih izvora još je jedan od primjera. Uvijek možemo doznati još nešto o sebi, o našem Stvoritelju, o svijetu kojem pripadamo.
Možemo spoznati i brojne načine na koje se svaka od tih vrlina odnosi prema ostalima. Koje korake možemo poduzeti kako bismo razvijali obrasce ponašanja pune ljubavi, obzirnosti i pravednosti, sve dok nam ne postanu prirodni i normalni? Kako razviti sposobnost nadziranja poriva, odricanja od trenutačnog zadovoljavanja i koncentriranja na ono što je dugoročno korisno?
Možemo li kreativnu znatiželju upotrijebiti za disciplinirano istraživanje i istraživačko propitivanje? Vaši su suputnici poput tipaka u dizalu.
Vode vas ili gore ili dolje. — Nepoznati autor
Prijateljstvo je dragocjeno, ne samo u sjeni, nego i na suncu života. — Thomas Jefferson
pomoći, naškoditi ili djelovati na druge? Što nam govori naša savjest? Prije nego što donesemo veliku odluku, bi li bilo korisno postaviti pitanje: »Bi li svijet postao bolji kada bi se svi poveli za mnom?«

Odluke koje donosimo vrlo su važne, kako za našu, tako i za budućnost drugih. Važno je da biramo plemenito i odgovorno, a zatim za svoj izbor preuzmemo odgovornost.