Vedanta, medutim, kaže: dobrodošli takvi kakvi jeste. Ništa se ne mora raditi i doradivati - sam

koncept ispravljanja prouzrocio je dovoljno mizerije na ovome svijetu. Došli ste u ovaj svijet i vezani ste za

njega samo zbog te zamisli. Hindusi govore da je to zbog karme - karma znaci “djelovanje” - zbog nje ste u

svijetu. Karma ne znaci loše djelovanje, nego bilo koju akciju. Zato što ste mnogo pažnje tome posvecivali -

“radim ovo a ne radim ono” - nalazite se unutar svijeta.

Nemojte pridavati mnogo pažnje radu, vec svu energiju poklonite bicu. Ne mislite što vam je ciniti, vec

mislite o tome - što jeste. Vedanta je amoralna; ona se ne zaglupljuje pricama o moralu i nemoralu. U njoj

137

nema ni spomena o nekih Deset Zapovjedi, ona ne govori u terminima “trebaš” i “moraš”. Vedanta samo

kaže: divni ste takvi kakvi jeste, dobrodošli ste, i problem nije u tome što vas drugi odbijaju, nego u tome što

vi sebe odbijate. Zbog toga se vrtite u zacaranom krugu. Tada cete pokušavati da se malo dotjerate, da se

promijenite, a se ništa ne može popraviti - jer vi ste Bog sam po sebi. S tim popravkama biti cete osudeni na

bijedu i, tjeskobu jer nije moguce dotjerati savršenstvo.

Vi ste božanski baš takvi kakvi ste. Nema potrebe da negdje idete zbog toga što nema gdje da se ide,

a ako pokušavate mijenjati nešto što je po samoj svojoj prirodi božansko, onda cete se seliti iz života u život,

a biti cete isti sve to vrijeme. To lici na džoging u mjestu, a trkac misli da je daleko stigao zbog toga što se

oznojio i zamorio. Tako i vi mislite da ste daleko odmakli, a u stvari - tapkate u mjestu.

Vaš citav život je džoging tog tipa. Nikuda ne idete iz prostog razloga što zaista nema gdje da se ode.

Ništa ne ispravljate samo zbog toga što zaista nema što da se ispravlja. Ono Vrhovno je u vama, i njemu

prepravke nisu neophodne. Nema “dalje”, nema “bolje” - to je ono što Vedanta neprekidno ponavlja. To se

mora shvatiti. Dovoljno je da pogledate unutra i da prestanete da džogirate. Problem, dakle, nije u tome što

ste loši, nego u tome što gledate u pogrešnom smjeru. Problem je u neznanju, a ne u radu. Sve što vam je

potrebno je istinska perspektiva.

To je kao kada bi dijamant odlucio postati dragi kamen - sama ideja postala bi prepreka do

postignuca. Svi napori ce biti apsolutno uzaludni, zbog toga što je dijamant sam po sebi najvredniji kamen

koji postoji. Kada shvati besmislenost potrage, dijamant ce prestati s trcanjem u mjestu, i tada ce problem biti

riješen - doci ce do odgovora na pitanje “Tko sam ja?”

Cuo sam: neki je covjek utrcao kod psihijatra i uzviknuo, sav preplašen: “Doktore, pomozite mi,

pamcenje me izdaje u potpunosti. Ne mogu se sjetiti ni onih stvari koje su se jucer dogodile. Ne mogu

upamtiti ni što sam jutros radio. O Bože, pa ja ludim! Pomozite mi, molim vas”.

Psihijatar ga je upitao: “A kada se problem poceo javljati? Kada ste postali svjesni tog problema?”

“Kog problema?”, zacudi se covjek.

U tome je problem zaboravili ste sebe. To je jedini problem.

I što god da radite, bice to karma i ništa drugo, a karma je tocak koji se nezaustavljivo okrece. Karma

vas nikada ne vodi ka oslobodenju zbog toga što ste vi oduvijek oslobodeni. To je, ujedno, i najteže pojmljiva

stvar: vi ste oslobodeni oduvijek.

Ljudi mi dolaze i ja im pricam sve i svašta, jer oni ne mogu shvatiti - kako je moguce da su

oslobodeni? Kažem im da rade ovo ili ono, samo da bi se jednoga dana - milošcu Božjom - zasitili svakog

napora. Tek nakon svih njihovih putešestvija ja mogu da im kažem da nema potrebe da se zaluduju

naporima, no potrebno je neshvatljivo mnogo truda da bi se došlo do te spoznaje: “Nema potrebe da se

nešto radi”. I ako kažem ljudima vec u samom pocetku da napor nije neophodan, onda ce oni otici kod nekog

drugog koji ce im reci da rade ovo ili ono.

A zaista, ništa ne mora da se radi. Takvi kakvi ste, vi ste Božanski - to je suština Vedante. To nije

moralnost, vec cista religija, spiritualnost. Zbog toga nema mnogo Vedantina u ovom svijetu - i ne može ih

biti. Islam i Kršcanstvo mogu postati svjetske religije, ali ne i Vedanta. Nemoguce! - jer u vama se skriva

duboka potreba da radite nešto, bilo što, ali da ste uposleni necim. I ako netko kaže: “Ništa se ne može

uraditi, vi ste vec sada ono ka cemu stremite”, nitko nije spreman to prihvatiti. Vi sebe odbijate, pa stoga

mislite da takav covjek lupeta gluposti. Dakle, ostajete slijepo vezani za cilj koji vas nikuda ne vodi.

Zašto se takva stvar dogodila ljudskom umu? Desila se zbog djetinjstva, a gotovo svi su imali skoro

istovjetno djetinjstvo. Površinske stvari se razlikuju, ali suština je ista - a baš je ona stvorila sve moguce

probleme. Ona bi otprilike mogla glasiti: nijedno dijete nije prihvaceno takvo kakvo jeste. Cim ste se rodili,

svako je htio mijenjati vas - roditelji, društvo, braca i sestre, svi su htjeli uciniti vas ljepšim, moralnijim, boljim.

Drugim rijecima: takvi kakvi jeste ne vrijedite ni pet para. Da biste bili prihvaceni, morate da se promijenite od

glave do pete.

Tako dijete, malo po malo, shvaca da ga nitko ne prihvata. Vole ga ako uradi nešto što je “dobro”, a

odbijaju kada pogriješi. Ako je poslušno, prihvacaju ga, ali ga ne vole ako se buni. Dijete vremenom uvida:

problem je u djelanju a ne u bicu, iako stvari stoje apsolutno drugacije. Ucini ono što drugi žele i svi ce te

voljeti, a mrziti ce te ako pogriješiš makar malo. Nije stvar u tebi. Radi kako zahtijevaju da radiš, i cuti ceš

pjesmu dobrodošlice, ali kreni po svom - vrata su ti zatvorena. Zatvorena su ti cak i roditeljska vrata... Što

onda reci za ostatak svijeta? Oni koji dijete vole, cak ni oni nisu u stanju potpuno priznati djecje bice.

Dijete kroz sve to nauci jednu stvar: “Ako hoceš preživjeti, onda moraš raditi i ponašati se onako kako

to drugi žele. Moraš stalno ciniti “ispravne stvari - greške su zabranjene”. Zbog toga, dijete vremenom

pocinje odbijati sebe, jer loše stvari moraju izbijati - reci da je nešto loše, ne znaci automatski osloboditi se

istog. Malo po malo, i dijete se osjeca preplavljeno osjecanjem krivice i bespomocnosti, te je tako prisiljeno

da se ocijepi od vlastitog bica. Pocinje da se optužuje, da se smatra prljavim, pokvarenim, a problem je u

tome što su te nazovi loše stvari jednostavno prirodne, pa ih dijete ne može odbaciti: sve što je prirodno

uvijek istrajava.

Svi djecaci i djevojcice u jednom razdoblju svog života pocinju se igrati vlastitim genitalijama. To im

stvara prijatan tjelesni osjecaj, no kada okolina to primijeti, jednostavno je zblenuta od užasa. Majka, otac,

rodaci, svi ce zaustaviti dijete - cak ce mu vezati ruke da ne cini “tako nešto”. I što sada? Dijete osjeca

apsolutnu zbunjenost. Što da cini? Njemu je lijepo, uživa u posljedicama samododirivanja, ali ako nastavi po

138

svom, iskusiti ce sve otvorenije i otvorenije odbijanje okoline: “Ti si loše dijete i mi te moramo kazniti”. A

roditelji su u odnosu na dijete neshvatljivo mocni - što bi sada dijete moglo uraditi?

Ono misli: “Desilo mi se nešto što je krajnje grešno. Sigurno sam jedini koji radi ovakve stvari”. Ono ne

može znati da taj osjecaj krivice proganja i drugu djecu, te zbog toga dijete stice utisak da je citav svijet

dobar, i da samo ono ne valja. Sve to stvara problem koji se poslije jako teško rješava.

Dijete, recimo, nema potrebu jesti, zbog toga što ono o gladi zna mnogo više od vas. Ali, vi slijedite

ono što ste procitali u knjigama: “Dijete treba da se hrani svaka tri sata.” Citali ste strucne knjige, vi ste jedan

gotovo prosvijetljen roditelj, te, nakon tri sata, u vašoj glavi zvoni alarm, i trcite ka postelji ili djecjem krevecu

s bocicom u rukama. Pogledajte dijete koje hrane na silu: ono odbija koliko može, ne otvara usta, mlijeko mu

curi niz bradu. Ne želi da proguta ono što mu daju zbog toga što ne osjeca glad. Život djeteta ne zavisi od

sata, i nema pojma o receptima moderne medicine. Nije gladno, i to je sve - a vi pokušavate na silu. I

naravno, kada dijete ogladni i kada pocne da place, vi cete odbiti nahraniti ga - jer ne place u pravo vrijeme.

Pa tko je u svemu tome odlucujuci faktor? Dijete ili vi?

Ako ste vi, onda ce dijete biti u pravom bunilu, jer, izgleda, ne osjeca glad u pravo vrijeme. Sveti

Avgustin je rekao: “Oprosti mi Bože, jer sve što je dobro nisam radio, uvijek sam cinio sve što je loše”. Ali, to

je u suštini molitva svakog djeteta. Tako se stvara grijeh: dijete ne osjeca potrebu da ide u toalet, a vi ga

prisiljavate - jer medicina kaže da to tako treba. Doticna vrsta obucavanja je pravi zamajac za stvaranje

osjecaja grijeha - vi nemate pojma što radite.

Ako dijete ne osjeca potrebu za odredenim stvarima, što ono tu može? Pa, stavite se u njegovu kožu -

što biste vi osobno mogli? A dijete stvarno cesto ne osjeca da treba da uradi ono na što ga vi prisiljavate,

nagovarate, i cinite sve da vas posluša. Stvarate grijeh, jer nesvjesno govorite djetetu: “Nešto nije u redu,

nešto je jako loše”.

Iako osjeca krivicu, dijete samo ništa ne može uciniti kako bi promijenilo situaciju. Dijete ni ne zna

kako da promjeni okolnosti, jer tijelo nije pod voljnom kontrolom. Ne osjeca, na primjer, potrebu da ide na

spavanje, želi se igrati, trcati i skakati, a vi mu naredite: “Vrijeme je da ideš na spavanje”. A što biste vi uradili

da vam netko tako kaže? Možete da sklopite oci, to je sve. Kada roditelji odu, dijete ce biti ostavljeno na

milost i nemilost vlastitom bunilu: što da se radi? Kako biti dobro dijete?

Osjecaj grijeha raste iz dana u dan, a dijete se truje nesmanjenom žestinom. Postaje svjesno da nešto

s njim nije u redu. Ako se igra, krivo je zbog toga što pravi buku i uznemiruje okolinu. Ako odbaci igracke i

sjedne u cošak bez rijeci, svi mu prilaze: “Jao, sine, da nisi bolestan?” Uvijek je pogrešno, to je prva i

osnovna stvar... osjeca bolnu nemoc, stalno ga zbunjuju, i ono uopce ne zna što da cini a što da ne cini.

Malo po malo, ono odbija sve ono što ste proglasili negativnim, i na silu usvaja sve što je “dobro”. Izvorno

dijete pretvara se tako u smiješnu i izoblicenu masku, a duboko u sebi, nesvjesno, nosice rane tokom

citavog svog života.

Zbog toga vi ne možete povjerovati u vedanticku izjavu: “Takvi kakvi ste, vi ste Božanski”. Vi cak niste

ni dobri - kako biste sada mogli preko noci postati Bogu nalik? Necete me slušati, i pobjeci cete kod nekog

drugog ucitelja koji ce vas osudivati za najmanju glupost. Klanjati cete se nekome tko vam kaže da ste veliki

grešnik, i bice vam lijepo: taj covjek je dubok zato što osjeca isto što i vi sami. Zbog toga ljudi obožavaju one

koji im govore da su crvi, da su bijedni, da ne vrijede ni pet para - jer takva osuda se slaže s roditeljskim

uslovljavanjima. Ako vidite oko nekog sveca masu svijeta, znati cete razlog: uskoro ce poceti osudivati i

blatiti sve i svakoga. Reci ce: “Vi ste grešnici, i ako me ne slušate završiti cete u paklu”. On se sa vama u

potpunosti slaže - zbog toga vam je prijatno kada vas takva jedna neznalica uci pameti.

Kakav apsurd! Nesagledivi idiotizam! A ako vam netko govori: “Divni ste i ja vas prihvacam takve kakvi

jeste. Ne odbijam nijedan vaš dio. Prihvacam i ljutnju i mržnju i požudu i pohlepu, ljubomoru, sve. Prihvacam

vas potpuno, jer jednina ce vam se dogoditi samo kroz takvo prihvacanje. Kada covjek i sebe tako prihvati,

svi nevažni dijelovi nestaju: i ljutnja i ljubomora i grijeh. Nitko nije preobrazio pohlepu - kada covjek ostvari

ujedinjenost, tada se sve mijenja”. Vi u to jednostavno ne možete povjerovati.

Isusu zbog toga nisu mogli oprostiti, a Židovi su inace u svijetu poznati kao najveci stvaraoci grijeha.

Citav je svijet lud u tom smislu, ali Židovi su nadmašili sve, pa i sebe. Po njima, covjecanstvo postoji zbog

grijeha Adama i Eve. Vi ste rodeni iz njihovog grijeha - grijeh je središnji koncept. Kako vam sada uopce

može pasti na pamet da ste Bog? Ako se pokajete možete da mu se približite možete mu postati bliži ako se

promijenite, ako postanete dobri. Tada ce vas Bog Otac zasigurno prihvatiti. Inace, ovakvi kakvi jeste, ne

samo da vas nitko nece prihvatiti, nego ce vas cak i išutirati iz Božje blizine.

A iz cega se sastoji grijeh Adama i Eve? Iz neposlušnosti. Ali, zbog cega je Bog uopce toliko

opsjednut s poslušnošcu? Zato što je svaki otac opsjednut vlašcu, a vaš Bog nije ništa drugo do kozmicki

otac. Zašto Bog mora biti toliko opsjednut takvom jednom glupošcu? Zar se ne može ponekad našaliti? Zar

se ne može malo i poigrati sa svojom djecicom? Što bi morao stalno pokazivati namrgodeno lice? A što su ti

prvi ljudi ucinili? Samo su pojeli jednu jabuku sa drveta, a to je bilo zabranjeno. Cini se da je Bog opasan

egoista, jer ego je uvijek zaluden tiraniziranjem: “Slušaj i izvršavaj. Ako nisi poslušan, silno cu se naljutiti”.

Ali, bog, ako je Bog, ne može imati ego, a samim tim, nije u stanju bilo koga prisiljavati na poslušnost.

Njegovo ponašanje više lici na svecenicki, a ne božanski stav. Inace, svecenici su ljudi koji su izmislili citavu

pricu.

139

I tada osjecate krivicu: rodeni ste iz grijeha, pa ste grešnici cim ste na ovoj planeti. Cim ste rodeni, ne

valjate. Sve što je do vas je nešto malo uljepšavanje, malo ispravke ovdje, malo ispravke ondje - to vam

stvara iluzorno osjecanje da cete biti prihvaceni.

Vedanta kaže da niste grešni - možda ste neznalica, ali ne i grešnik. To je potpuno drugaciji stav: Bog

nije protiv vas - možda ste vi protiv njega, to je druga stvar, ali njemu ne pada na pamet da bilo kome, zbog

bilo cega, uzvraca i sveti se. Ako ste neznalica, vi ste tvorac vlastite nesrece. Ako upitate Hinduse zašto ste

u bijedi, oni ce vam reci da je to zbog toga što ste pojeli plod sa drveta neznanja, a ne sa drveta Spoznaje.

Covjek nema pojma što radi, i zbog toga sve ide kako mu ide. Ali, bilo kako bilo, to nije grijeh.

Dakle, religija uvecava znanje, svjesnost, a ne takozvane vrline i moralnost. Kada ste svjesni, ostvariti

cete vrlinu, ali tada ce vrlina biti uzgredni plod rada na sebi. Kada se probudite iz sna nesvjesnog, vidjeti cete

da vas vrlina prati kao sjenka. Kada niste svjesni, onda vam je neznanje na tragu - zbog toga ste primorani

griješiti.

Grijeh je kao greška. Covjek izracuna da su dva i dva pet - to je greška, ali nije grijeh. Da li ce tog

matematicara Bog baciti u paklenu vatru, da tamo gori do sudnjeg dana, pa i duže? Greška je samo greška, i

s grijehom nema nikakve veze. Njemu je potrebno da nauci zbrajanje. To je, zaista, sve što mu treba.

Vedanta kaže da ste vi jednostavno nesvjesni - nemate pojma tko ste, nije vam jasno što je ono što

jeste. Ako postanete svjesni, vi ste Bog sam po sebi. Nema nicega van vas, ali dok god postoji netko JA u

vama, to nije ništa drugo do jedno egoisticno nametanje.

Isus rece: “Ja sam svjetlost koja je iznad svih njih, sve sam, i svi su iz mene potekli, i svi u

mene uviru”.

“Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”.

Ovo je jedna od najpoetskijih izreka koja je ikada izrecena. Zbog toga, moram naglasiti da je covjek,

kakav je Isus bio mnogo više pjesnik, a mnogo manje filozof, teolog ili matematicar. Ako propustite priliku da

osluhnete tu poetsku dubinu, necete shvatiti njegovu poruku. Ako pjesnik nešto kaže, vi samo odmahnete

rukom: “Pa to je samo poezija”, ali kada svetac nešto kaže, onda ste prisiljeni da stvari uzmete vrlo ozbiljno.

Isus je pjesnik, pjesnik onog Vrhovnog, i svi oni, koji su došli do kraja, postali su pjesnici. Jezik

matematike je vrlo plitak, i ne govori mnogo. Zbog svoje egzaktnosti, matematicki jezik ne ide daleko.

Poezija je sva mutna, nejasna, nedorecena, ali upravo zbog toga, ona kaže tisucu i jednu stvar. Ali, u vezi

Isusa neke se stvari ne smiju previdjeti: on govori o necem tajanstvenom.

Hindusi nikada nisu ubili nijedno prosvijetljeno bice. Zbog cega? Zato što su znali da svaki probudeni

covjek govori jezikom poezije: nema potrebe da analiziramo njegove rijeci, a ako ipak pokušamo, uciniti ce

nam se nevažnim. Na primjer, ako vi odete do Isusa i kažete: “Dobro, u redu, neka ti bude, ti si ta svjetlost

iznad svih njih, i sve je stvarno iz tebe proisteklo, ali daj nam neki dokaz, uvjeri nas da stvari stoje tako kao

što kažeš. Evo, recimo, naredi Suncu da nestane, ili stvori još jedan Mjesec. Ako to uradiš, mi cemo ti

vjerovati”, onda ste nepodnošljivo glupi, i uopce niste shvatili u cemu je stvar. Ono što Isus kaže je poezija, a

ne naucni izvještaj.

Zbog toga, Kršcani su hiljadama godina željeli dokazati Isusova cuda: kamen je pretvarao u kruh,

vodu u vino, oživljavao je leševe, vracao slijepcima vid, leprozne je iscjeljivao dodirom, i tako dalje i tako

dalje. Zašto toliko uporno isticu cuda? - jer u Indiji nikog nikada nije bilo briga da li je Buddha cudotvorac ili

nije. Ali, zašto onda to Kršcanstvo zahtjeva u vezi Isusa? Ako netko dokaže da nije stvarao cuda, sve je

izgubljeno - Kršcanstvo ce poceti blijediti.

Kršcanstvo ne zavisi od Isusa, vec od njegovih cudesa. Ako se jednoga dana dokaže da nije digao

Lazara iz mrtvih, da nije lijecio gubavce, da nije slijepima vracao vid, Kršcanstvo ce istog sata nestati. Nece

biti crkava, niti Pape, jer svi oni zavise od Isusa cudotvorca, a ne od Isusa samog po sebi. Zašto? Zato što

cuda govore da je on zaista bio sin Božji.

Cudo, u suštini ništa ne dokazuje. Ono samo pokazuje glupost onih koji su cudesima zadivljeni, i to je

sve. Koliko ja znam, Isus nikada nije radio takve stvari, jer on zaista nije toliki idiot da stvara nešto kako bi

vas ubjedivao. Oko njega se dešavaju cuda koja vi ni ne primjecujete. Tocno, sasvim je tocno: slijepci oko

njega pocinju vidjeti, ali ne fizicki, nego duhovni slijepci otvaraju oci. Potpuna je istina: on je oživljavao

leševe, jer je u duhovno mrtve ljude unosio novi život. Sve su to mnogo veca cuda, jer sva druga cuda može

danas izvesti i nauka - naucnici sve te stvari vec odavno rade.

Za vrijeme drugog svjetskog rata, šest ljudi je oživljeno u Sovjetskom Savezu - dvojica, trojica i dan

danas žive. To ce medicinska nauka moci ostvariti vrlo brzo, sa još vecom uspješnošcu. A sve je to jedno

veliko ništa... Kada nauka dode do tog trenutka, što cemo onda sa vašim Isusom cudotvorcem? Možda

cemo i dalje smatrati dobrim doktorom, naucnikom, ali ne i prosvijetljenim bicem.

Oci se mogu lijeciti, i vid ce se uskoro moci povratiti. Ali, stvar zaista nije unutar tijela. Isus jeste cinio

cuda, ali ona su duhovne prirode - zbog toga što je Isus upucen iskljucivo na unutrašnji svijet. Slijepi ste, jer

niste u stanju vidjeti sebe. Koju vrstu ociju imate? Osoba koja ne može sagledati... vidi li ona ili ne?

Isus vam suocenje sa sobom omogucava na taj nacin što vam otvara oci, i to je savršeno tocno - ali

ne ove svakidašnje oci kojim gledate svijet. Nikada Isus nije pretvorio kamen u kruh, zbog toga što je vrlo

glupo ciniti takve smiješne igrarije. Ali, sljedbenici žude za cudima, zbog toga što oni ne mogu vidjeti ono što

Krist jeste, ono što Krišna jeste, ne - oni zure samo u kamen koji se pretvara u kruh. Pošto vjeruju samo u

ovaj svijet, njima je dokaz sve što se tice materijalnog nivoa. Zbog toga tapkaju za madionicarima i

140

magovima, prije nego za prosvijetljenim osobama. Sljedbenici se gomilaju samo oko onih koji izvode trikove,

ali trikovi su apsolutno beskorisni, i ne dokazuju ama baš ništa. U stvari, trikovi dokazuju samo vaše

neznanje i slijepilo, s jedne strme, dok s druge strane pokazuju da je taj covjek vrlo lukav i da vas

neprimjetno iskorištava.

Isus nije lukav - on je jedan od najnevinijih ljudi koji su hodali ovom planetom. Zasigurno nije bio

cudotvorac, niti je bio mag, zainteresiran za izrabljivanje. Pa, zamislite samo - da je stvarno stvarao sva ta

cuda: kruh iz kamena, vino iz vode...

Neka žena je nosila torbu u kojoj je bilo mnogo viskija u nekoj boci. Pošto je prelazila iz jedne zemlje u

drugu, carinik ju je zaustavio i upitao je što nosi u tolikoj torbetini.

“Svetu vodicu”, odgovori skrušeno.

Carinik je bio nešto sumnjicav, i nije povjerovao. Ljudi koji su povezani s religijom uvijek stvaraju

podozrenje. Dobro, neka je i vodica, ali zašto ono “sveta”? Kada je otvorio balon i pomirisao viski, carinik je

bio zapanjen.

“Što ste ono rekli”, namršti se on, “ - sveta vodica?”

Žena se nevino nagla nad balonom, i kada je pomirisala viski, raširila je ruke i uzviknula: “O Bože, još

jedno cudo!”

Isus pretvara vodu u viski? Oživljava mrtve? Lazara, ni krivog ni dužnog, tjera da iskoci iz groba?

Gluhi procuju, slijepci progledaju, a bogalji prohodaju? Da je stvarno ucinio sva ta cuda, onda bi mu Židovi

povjerovali, jer su materijalisti baš kao i svi drugi narodi, možda cak i veci. Da se sve to zaista dogodilo,

Židovi bi poludeli za njim, ali to je nemoguce.

Nemoguce je ne poci za covjekom koji radi takve stvari, jer svi su bolesni, svi se boje smrti, svako je u

problemima do guše, i Isus je zaista prava osoba za sve njih. Cak i ako umrete, on ima moc da vas oživi, ako

se razbolite on ce vas izlijeciti. Kojim slucajem, ako izgubite svoje bogatstvo, samo mu donesite gomilu

kamenja, i imati cete kruha koliko vam duša želi. Citava židovska nacija pratila bi tog covjeka, no umjesto

toga, ona ga je razapela na križ.

U cemu je stvar? Stvar je u tome što Isus jeste stvarao cuda, nevidena cuda, ali ona nisu bila vidljiva

golim okom. Samo su oni, koji su mu bili bliski, mogli da osjete tu vrstu cuda. Ona su se dešavala: Lazar je

bio mrtav - baš kao i vi. Ako vas oživim, to ce biti moja i vaša stvar - nitko toga nece biti svjestan. Dnevne

novine nece o tome pisati clanke, mediji o tome nece govoriti. Ako povratim životnost vašeg unutrašnjeg

svijeta, nitko ništa nece znati o tome. Što je još neobicnije, nikoga necete moci uvjeriti u to, jer cudo je po

samoj svojoj prirodi nevidljivo. Zbog toga i kažem da su se cuda oko Isusa stvarno dešavala, ali ucenici nisu

mogli ništa dokazati. Nemamo fotografske snimke sa mjesta dogadaja, a svjedoke je nemoguce pronaci.

Ucenici su onda poceli da šire vesti: “Vidjeli smo cuda: Isus oživljava mrtve, slijepcima vraca vid!” To

je stvorilo probleme, jer Židovi su zahtijevali dokaze: “Neka nam pokaže! Ako je zaista Božji sin, dajte nam

da ga razapnemo, pa da vidimo hoce li se spasiti. Ako može druge podignuti iz mrtvih, onda je izvjesno da je

u stanju i sebe uskrsnuti. Mi cemo ga razapeti a on neka se sam cupa. Ako je tako dobar iscjelitelj, mi cemo

ga raniti na više mjesta, pa neka se lijeci kako zna. Vidjeti cemo da li mu krv ide iz rana ili ne”.

Stvari su se pocele tako odvijati zbog gluposti ucenika. Oni su govorili o nevidljivim cudima kao da su

u pitanju cuda koja su dostupna ocima posmatraca. Tako su Židovi poceli sa lažnim Mesijom zbijati šale,

govorili su mu da je prevarant, i da se predstavlja prorokom kako bi bunio narod protiv vlasti. Ljudi su cekali

da izvede netko cudo, ali se ništa nije dešavalo. Razapet je izmedu dva zlocinca, kao da je i sam zlocinac.

Nikakvo svijetlo nije sinulo sa nebesa da pogodi mucitelje Božjeg sina, niti se zemlja zatresla. Sin je razapet,

a Otac se nije ni cuo.

Zbog toga Židovi o Isusu nisu ostavili nikakva pisana dokumenta: za njih je on bio još jedan lažov više,

prevarant medu prevarantima. Raspece je bilo test, a Isus nije dokazao svoje božansko porijeklo. Medutim,

oni koji su mogli vidjeti vidjeli su mnogo vece cudo - Kršcani ga nisu ni naslutili, jer oni su mislili da ce se

nešto dogoditi izvana.

Propustili su unutrašnji preobražaj koji se zaista dogodio za vrijeme razapinjanja: Isus je sve prihvatio

- bilo je to cudo nad cudima. Užasno je patio, ali ništa nije odbijao od sebe. Sa cavlima u tijelu, iz njega je

izvirala samo ljubav i suosjecanje za mucitelje. Mogao je moliti za svoje ubice. Bilo je to cudo koje se rijetko

dešava na Zemlji.

Njegove posljednje rijeci su bile: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju što cine”. Rekao je: “Ne kažnjavaj ih,

zbog toga što su ti ljudi neznalice”. Takve rijeci su najvece cudo: dok tijelo umire u najstrašnijim mukama,

duša je ispunjena ljubavlju. Ljutnja je po svakom osnovu bila najprimjerenija reakcija. Isus bi trebao reci:

“Bože, pa zar ne vidiš što mi rade? Uništi ih što prije možeš!” - sve bi to bilo tako ljudski. No, Isusove rijeci

nisu ljudske; one dopiru iz božanskog središta bica. Raspecem je dokazao da je stvarno sin Božji, jer

suosjecanje je ostalo cisto, bez ijedne mrlje.

Niste mogli uzmutiti njegovo suosjecanje, da uništite snagu njegove molitve - nitko nije mogao da

ušutka plemenitost Isusovog srca. Što god da su mu ucinili, prihvacao je. Cak ni u trenucima strahovite

patnje nije ništa odbijao. Rekao je samo: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju što cine”.

Samo srce može naslutiti cudo Isusa Krista - tu su oci potpuno nemocne. On nije bio mag, a da je bio,

i da je stvarno htio da se razbacuje nekakvim materijalistickim cudima, onda ne bi bio toliko vrijedan. Ja se

cak ne bih ni osvrtao na njega. Citava stvar bi bila tako obicna i besmislena.

141

Ali pokušajte shvatiti: zamislite da je to unutrašnje slijepilo, unutrašnja guba. Toliko ste izmucili sebe

svim tim osjecanjima grijeha, krivice, tu su i ljubomora, i mržnja i tisucu drugih bolesti... To je istinska lepra,

jer u vama gmižu crvi koji vas razjedaju iznutra. Unutra su rane - Isus ih lijeci, ali izvana se ništa ne

primjecuje. Nitko toga u okolini nije svjestan - odnos je dubok, i dešava se iskljucivo izmedu Ucitelja i

ucenika. Cak je i ucenik svjestan iscjeljenja tek nakon

odredenog vremena. Ucitelj je odmah svjestan promjena u uceniku, a ovaj stvari shvaca nešto kasnije. Cak

može umišljati da je rana još uvijek u njemu - ali nju nitko ne može vidjeti.

Isus kaže da je sve. Vi ste isto sve - a Isus samo govori o onom što bi svako trebao sam spoznati,

sam osjetiti. Vi ste izvor svega postojeceg: sve iz vas proizlazi i sve se u vas vraca. Isus samo predstavlja

ono što možete postati. On ne govori o sebi samom, nego o vašim vrhunskim mogucnostima. Vi ste

gorušicno sjeme, on je razgranato drvo koje kaže: “Ja sam sve”. Što to znaci? To znaci da sjeme može

postati drvo. Vi jeste vec sada ono što možete postati, ali toga još uvijek niste dovoljno svjesni.

Vaša nesreca sastoji se iz toga što se ne možete prisjetiti sebe. Morate biti mnogo, mnogo svjesniji, i

da sa vrhunca svjesnosti pogledate na sebe. U tom trenutku obasjati ce vas unutrašnja svjetlost: nijedan dio

vašeg bica nece biti u mraku. Tada cete razumjeti Isusa, tada cete moci shvatiti Krišnu i Buddhu. Moj napor

se podudara sa htjenjem Isusa: predociti covjeku tko je on u stvari.

Zapamtite ove rijeci. Neka svijetle unutar vašeg srca, jer kroz izreku, vaše ce se sjeme poceti otvarati:

“Ja sam svjetlost koja je iznad svih njih, sve sam, i svi su iz mene potekli, i svi u mene uviru”.

“Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”.