Petnaesta izreka...

Isus rece:

“Ja sam svjetlost koja je iznad svih njih,

sve sam,

i svi su iz mene potekli,

i svi u mene uviru “.

“Rascijepi drvo,

ja sam u njemu;

podigni kamen,

i naci ceš me tamo “.

PJESNIK VRHOVNOG

Isusa su uvježbavali Eseni, jedna od najstarijih misticnih škola ovoga svijeta. Njihovo ucenje je cista

Vedanta, i zbog toga Kršcani nisu zabilježili što se dogadalo s Isusom prije tridesete godine života. Postoji

nešto malo zapisa o njegovom djetinjstvu, a sve ostalo obuhvata period od tridesete do trideset i trece

godine. Kršcani malo znaju o Isusovom stvarnom životu, ali njegova pojava nije paka slucajnost; to nije

moglo da se desi bez dugotrajne pripreme.

Isus je pripreman gotovo tri pune decenije. Prvo je poslat u Egipat, a nakon toga, išao je u Indiju. U

Egiptu je savladao neke od najstarijih, a ujedno i najmisterioznijih tehnika, dok se u Indiji susreo sa ucenjem

Bude, sa Vedama i Upanišadama - zaista je prošao kroz pažljivu i dugotrajnu obuku. O tome se malo što

zna, zbog toga što je tad bio sasvim nepoznat ucenik. Kršcani su namjerno izostavili sve te podatke, jer nisu

željeli da se sazna: “Eto i sin Božji imao je ucitelja”. Oni preziru i samu ideju da ga je netko poducavao - to

izgleda tako ponižavajuce. Kršcani misle da sin Božji dolazi na ovaj svijet apsolutno spreman. Nitko spreman

nije došao, niti je to uopce moguce. Ako je netko zaista potpuno spreman, onda ne može doci.

U ovaj svijet uvijek dolazite nesavršeni, jer savršenstvo nije od ovoga svijeta - to je protivno svim

zakonima. Cim je neko savršen, njegov život prelazi u vertikalnu dimenziju. Ovo se mora u potpunosti

shvatiti: vi napredujete horizontalno, od A do B, od B do C, i tako sve do kraja; horizontalni napredak je po

pravoj crti, od prošlosti do sadašnjosti, od sadašnjosti prema buducnosti. To je put nesavršene duše - baš

kao što voda tece od izvora prema ušcu, uvijek ostajuci na jednom istom nivou.

Savršenstvo se krece vertikalno: od A prema necemu što je iznad svakog A, pa onda još više, tko zna

dokle. Nema savršenstva na putu horizontalnog napretka. Oni koji putuju na tom putu ne srecu savršenstvo,

zbog toga što mogu gledati ili u prošlost ili u buducnost. Mogu gledati ispred ili iza sebe, ali savršenstvo se tu

ne nalazi jer ono se nalazi na vertikalnoj crti: krece se u vjecnosti, a ne u vremenu.

Vjecnost je vertikalna - zbog toga je ona beskrajno sada: nema buducnosti. Ako se krecete po crti,

buducnost mora postojati, jer u odnosu na A, B je buducnost. Kada B bude postalo sadašnjost, A ce biti

prošlost, a buducnost ce da predstavlja sljedeci korak, ili tocka C. Vi se uvijek nalazite izmedu prošlosti i

buducnosti, a sadašnjost vam je samo prolaz. Kada ste postali svjesni sadašnjeg trenutka, on je vec prošao.

Savršena duša krece se po apsolutno drugim principima: od A1 ka A2, A3 i tako dalje, i to je život u vjecitom

sada. Zbog toga, takva duša jednostavno išcezava sa ovoga svijeta.

Morate biti nesavršeni kako biste dospjeli u ovaj svijet. U starim spisima se kaže da, kada god covjek

dode blizu savršenstva, on svjesno ostaje nedovršen - kako bi se mogao vratiti i nastavi s pomaganjem.

Nema povratka ako ostvari potpuno savršenstvo.

Kažu da je Ramakrišna bio jednostavno opsjednut hranom. Po citav dan bi razmišljao samo o tome

što ce jesti. Predavao bi ucenicima, ali bi svakih pet minuta trcao do kuhinje i pitao ženu: “Što to lijepo

spremaš?” Cak je i Šarada, njegova žena, osjetila da to nije u redu, i mnogo puta bi mu rekla da mu to uopce

ne prilici, no on bi se na sve te njene zamjerke samo slatko nasmijao - i nastavljao bi po starom.

Jednoga dana, Šarada više nije mogla izdržati: “Cak ti se i ucenici smiju zbog toga što toliko voliš jesti.

Poceli su cak javno govorit: “Pa koja je on vrsta oslobodenog covjeka, kada na svaki miris iz kuhinje napušta

predavanje”. A to je stvarno bila živa istina: zaboravio bi na ucenje Vedante cim bi Šarada postavila stol.

Ponekad je bilo zaista neprijatno gledati jednog mudraca u takvoj situaciji...

“Zašto to radiš?”, upitala ga je žena onoga dana, kada više nije mogla izdržati ogovaranje sa strane.

“Mora postojati odredeni razlog”. Ramakrišna joj je mrtav hladan rekao: “Ako prestanem izvoditi te stvari,

nakon tri dana cu umrijeti. Kada prestanem s tim, budi sigurna da cu živjeti još samo tri dana”.

Tom odgovoru nije se nasmijala samo žena, vec i svi ucenici koji su culi Ramakrišnin odgovor. “To nije

objašnjenje”, uzviknuli su kao jedan. Medutim, nitko nije mogao shvatiti da Ramakrišna nije lagao.

Jer... stvar se desila. Jedne veceri žena je ušla u kuhinju, i sada je ocekivala da Ramakrišna - kao po

obicaju - utrci za njom, no on se i dalje odmarao na krevetu. Odmah se sjetila njegovih rijeci, i to ju je toliko

potreslo da joj je hrana ispala iz ruku.

134

“Zašto sada placeš?”, upitao ju je Ramakrišna. “Pa svima vam je bilo neprijatno zbog te moje navike,

ali sada necete imati razloga za brigu. Još tri dana sam ovdje, i onda odoh zauvijek”.

Treceg dana je napustio tijelo. Oni koji osjete da se ubrzano približavaju trenutku savršenstva,

obavezno se vežu za odredenu stvar - samo da bi mogli nesmetano pomagati ljudima. Da nema nekog

nesavršenstva, oni se ne bi mogli zadržati na ovoj obali. Ako svi okovi otpadnu, onda nema razloga da se

zadržavaju na starom mjestu. Zbog toga, svi ucitelji ostavljaju po jedan okov, odredenu slabost koja ih

sprecava da zauvijek nestanu. Jaz ce ostati, pa ce krug samim tim ostati nedovršen. Zbog toga Hindusi,

Budisti i Daini - koji su poznavali nebrojeno mnogo ucitelja - znaju dobro da savršenstvo nije sa ovoga

svijeta. U trenutku, ako je krug docrtan, bice koje je postiglo savršenstvo, nestaje nam ispred nosa.

Odjednom, ono išcezava sa horizontalne crte i odlazi u vertikalnu dimenziju - za koju ste apsolutno slijepi.

No samo da bi podvukli tu cinjenicu da se Isus rodio kao savršen, Kršcani su namjerno previdjeli sve

ovo. Ali, da budemo iskreni: Isus je jednom bio isti tragalac kao vi sada, i licio je na gorušicno sjeme. Kada

se razgranao, milijun ptica nebeskih našlo je utocište u njegovoj krošnji - ali to je drvo izniklo iz gorušicnog

sjemena. Cak su se i Buddha i Krišna i Mahavir rodili nesavršeni, jer, zaista, rodenje pripada nesavršenstvu.

Za savršenstvo nema radanja. Promjena boravišta nije nužna ako je savršenstvo zaista savršeno.

Zbog svog uvježbavanja... Isus je putovao do Egipta, do budistickih manastira, ucio je Hindu Vedantu,

i sve ga je to ucinilo strancem u ocima Židova. Ali, zašto im je, stvarno, bio toliko stran? Zbog cega nisu

mogli da ga prihvate? Zašto nisu mogli da mu oproste? To ne mogu cak ni danas uciniti. U cemu je razlog?

Jednom narodu je želio prenijeti tajne drugih naroda, pa ga Židovi jednostavno nisu mogli prepoznati. Zbog

toga su ga razapeli.

Hindusi su podnosili Buddhu zbog toga što im se ovaj nije cinio dalekim. Možda je proturjecio

Hinduizmu, ali, u suštini, Buddha je proturjecio samo površinskim slojevima Hinduizma. Na dubljim nivoima

cak i Buddha je morao da se složi s nekim postavkama hinduisticke religije. Govorio je da je citava

organizacija pogrešna, ali nije mogao da kaže da je baš sve izopaceno. Što god da je pricao, Hindusi su ipak

mogli da ga shvate - oni su podnijeli cak i Mahavirove rijeci. Možda je bio revolucionar, ali ipak je bio Hindus.

Možda su Buddha i Mahavir buntovni sinovi, no ipak ne proturjece Hinduizmu u potpunosti. Oni su znali da

nema razloga da brinu, premda je glas tih sinova bio veoma utjecajan.

Ali Isus nije samo revolucionar ili buntovni sin - on više nikome ne pripada. Kako se to dogodilo - taj

prekid veze izmedu Isusa i Židova? Kršcani nemaju odgovora na to pitanje. Odakle je donio ta cudna i strana

ucenja? Iz Egipta i Indije.

Indija je oduvijek bila izvor svih svjetskih religija. Ona je majka cak i onim religijama koje su potpuno

protiv Hinduizma. Indija je najstarija civilizacija, i citav indijski um radio je i radio na religioznim pitanjima.

Nema više nepoznatih tajni - nezamislivo je da netko dode i Hindusima predstavi nešto kao tajnu. Dovršili su

putovanje po toj oblasti, prošli su je uzduž i popreko, baš kao što je grcki um prokrižario naukom. Misticizam

potice iz Indije, logicki um iz Grcke. Dakle, na ovom svijetu imamo samo dva tipa uma: grcki i indijski.

Ako ste u osnovi “grcki tip”, necete Indiju razumjeti; sve ce vam izgledati apsurdno. Sve što oni budu

rekli izgledati ce nedokazano, svaka tvrdnja bice maltene beznacajna. Aristotel ce biti potpuno strani element

ako dode u Indiju, jer on vjeruje u oštre podjele, definicije i slicne stvari. On ne vjeruje u zakon proturjecnosti:

A ne može da istovremeno bude i A i ne-A. Covjek ne može da u isti cas bude i mrtav i živ, i na prvi pogled,

Aristotel je u pravu.

Hindusi vjeruju u proturjecnosti. Oni kažu da je covjek jednovremeno i živ i mrtav, jer život i smrt nisu

dvije odvojene oblasti. Grcki um je matematicki usmjeren, dok su Hindusi više skloni mistici. Baš kao i

Sunce, i misticizam se pojavio na Istoku. Da biste razumjeli ovu Isusovu izreku, morati cete se upoznati s

Upanišadama - korijeni su tamo. Teško je pronaci išta slicno u Starom Zavjetu; Isusova izreka svakako da ne

pripada židovskim svetim spisima. Zbog toga mu Židovi nisu vjerovali - njegove rijeci bile su im potpuno

strane.

Isus je stalno ponavljao da nije došao da bi proturjecio starim spisima vec da bi ih ispunio. Ali, koje

spise? Kakve spise je došao ispuniti? O tome nije govorio. Ako je došao da ispuni tvrdnje Starog Zavjeta,

onda je njegova izjava potpuno pogrešna - jer on svim spisima proturjeci. Zbog toga što Stari Zavjet zavisi

od osvete - Bog otac je strašno osvetoljubiv. Strah je temelj ove religije: covjek mora biti bogobojažljiv. A

Isus kaže: “Bog je ljubav”. Nitko ne može da se boji ljubavi, i ako ljubav postoji, onda nema straha. Kako

može voljeti onaj koji se plaši? Strah je otrov za ljubav, jer strah stvara mržnju; kada je netko cuo da je strah

iznjedrio ljubav?

Dakle, covjek iz Starog Zavjeta je strahovito bogobojažljiv, dok je onaj iz Novog Zavjeta pun ljubavi

prema Bogu. Strah i ljubav su dvije apsolutno oprecne dimenzije. Isus je ponavljao: “Rekli su vam da onom,

tko vam izvadi oko, izvadite oba, ali ja vam kažem: ako vas netko udari po jednom obrazu, okrenite mu i

drugi”. Toga nema u židovskoj tradiciji - Židovi ne misle tako. Pa, na koje je spise onda mislio kada je rekao

da ce da ili ispuni? Sada, da je došao u Indiji i rekao to isto, mi bismo ga razumjeli: covjek je došao da ispuni

Upanišade, Dhamapadu, spise koji se zasnivaju na ljubavi i suosjecanju.

Ali židovski spisi su zasnovani ne na ljubavi i suosjecanju, vec na strahu i osjecanju krivice. Zbog toga,

što god da Isus kaže, Židovi znaju da je on stvarno došao da bi nešto ispunio - ali to se ispunjenje zasigurno

ne odnosi na spise Židova. Cak i ako uporno tražite necete naci u Starom Zavjetu bilo što što podsjeca na

ovu Isusovu izreku:

135

“Ja sam svjetlost koja je iznad svih njih, sve sam, i svi su iz mene potekli, i svi u mene uviru”.

“Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”.

U Bhagavad Giti, Upanišadama, budistickim spisima, vi cete naci na tisucu i jednu izreku koja je slicna

Isusovoj, ali necete u Starom Zavjetu naci recenicu koja barem iz daleka lici na Isusove rijeci. Pa koje je

onda Isus spise došao da ispuni? Izgleda, spise neke druge tradicije. Njegova izreka je cista Vedanta, te

stoga, pokušajte da je shvatite sa vedanticke tocke gledišta - biti cete mnogo bliži razumijevanju ako

promijenite postojecu perspektivu.

Isus je roden kao Židov, živio je kao Židov, tako je i umro, ali samo što se tijela tice. Iznutra, Isus je

Hindus od glave do pete. U stvari, necete naci cistokrvnijeg Hindusa od Isusa, jer temelj svega onog što je

on živio i govorio bio je temelj upanišadske religije. Udario je zidine i na tim osnovama, i zbog toga bi bilo

mudro da uvidimo - kakva je to osnova...

Židovi kažu: “Bog je Tvorac, a univerzum je ono što je stvoreno. Stvorena stvar ne može postati onaj

koji stvara, baš kao što ni slika ne može da se preko noci pretvori u slikara. Kako pjesma može postati

pjesnik? Pjesma je poludjela cim pokuša takvu jednu glupost. Covjek je stvoreno, Bog je Tvorac. Covjek

može da mu se približi, da mu bude svakim danom za korak bliži, ali nikada nije u stanju da postane Bog

sam po sebi”.

To je osnova židovske misli. Muslimani su gotovo u potpunosti usvojili židovsku tocku gledišta. U

stvari, oni su veci Židovi od samog Isusa. Što se mišljenja tice, Mojsiju je od Isusa mnogo bliži Muhamed. On

od Hindusa nije mnogo naucio.

Vedanta, s druge strane kaže: “Bog jeste Tvorac, ali nema razmaka izmedu Tvorca i stvorenog.

Odnos je slicniji odnosu igraca i plesa nego odnosu slikara i slike. Ako plesac stane, s plesom je gotovo.

Univerzum nije podijeljen, nije razdvojen - sve je jedno. Svemir se stvara svakog trenutka, preporada se - jer

to je Božje pojavno bice. Baš kao što se vi krecete, pjevate, volite, tako i Bog stvara svakog trenutka.

Kreacija nije odvojena od njega - ona je Božji ples”. Zbog toga su Upanišade u stanju da kažu: “Aham

Brahmasmi - Ja sam Bog!”, i nitko ne misli da je to svetogrde. Naprotiv, svako barem naslucuje da se radi o

istini.

Židovi ne smiju ni pomisliti tako nešto. To je svetogrde, i s tim se grijehom ništa ne može usporediti. Vi

pokušavate biti Bog? Stvar da postane Tvorac? Jedan bijedni rob pokušava da se nametne kao robovlasnik?

Pa to je ludilo; cist egoizam. Ono što je apsolutna duhovnost u Vedanti predstavlja egoizam za Židove i

Muslimane. Medutim, Vedanta kaže da to sa egom nema nikakve veze, jer to se osjecanje “Aham

Brahmasmi” - dešava tek nakon išceznuca onog “Ja”. Kada vas nema, kada je kuca potpuno prazna,

odjednom postajete svjesni vlastite sveukupnosti, totalnosti. Ako ste i dalje prisutni kao “Ja”, kao “nešto”,

kako možete ostvariti takav jedan uvid? Ako ste prisutni, tada ste ograniceni vlastitom licnošcu - i tada je

vaša izjava potpuno lažna. Osjecate da ste sve, samo kada nema ega, kada “ ja” nestane. Isusova izreka

vodi svoje porijeklo iz Upanišada.

Prva stvar koja se mora razumjeti: Tvorac i stvoreno nisu odvojeni. Drugo: prosta matematika kaže da

dio nikada ne može biti jednak cjelini. I u mehanici je tako: automobilski dio nije automobil sam po sebi. Dio

ne može biti cjelina - tako govori logika. Ako je svijet cisto mehanicka stvar, onda je sve ovo istina i ništa

drugo.

Ali Vedanta kaže da je egzistencija organska, a ne mehanicka. Sa organskim jedinstvom moguc je

drugaciji tip matematike: dio je cjelina. To je ubjedljivo najveci apsurd. Zbog toga mistici mogu da kažu: “Ja

sam Bog, premda sam samo dio”. Kako dio može biti isto što i cjelina? Ako je odnos mene i postojanja

sasvim mehanicke prirode, onda to nije moguce, ali sve je moguce uz prisustvo organske prepovezanosti. A

univerzum jeste organsko jedinstvo.

Vi ne živite kao odvojena jedinka koja je prepuštena sebi na milost i nemilost. Ne! Vi niste otok, nego

val u oceanu, organsko jedinstvo: ocean se krece i “talasa” sve u vama - ne možete biti van njega. Ako

zadete još dublje, shvatiti cete da ni ocean ne može biti van vas sasvim ste sjedinjeni. Možete kazati da je

ocean unutar svakog vala, a možete reci da je ocean zbir svih valova koji postoje. Dakle, val nije nešto

odvojeno: ne možete uzeti val, vratiti se kuci i pokazati djeci: “Evo, djeco, što vam je tata donio iz oceana”.

Val ne možete donesti; vodu možete, ali to nece biti val - nece biti života u toj tekucini.

Pogledajte ocean kada su valovi vidljivi: oni su puni života samo zbog toga što je ocean, sam po sebi,

njihova životnost. Ocean dodiruje nebo kroz svoje valove. Možda niste vidjeli ocean, ali vidali ste valove, no

bilo kako bilo, ja vam kažem: nema razmaka izmedu Tvorca i stvorenog.

Kreacija je u organskom jedinstvu s Tvorcem, i svijet ne može postojati bez Boga. S tim se mogu

složiti i Židovi i Muslimani, ali Hindusi dodaju još nešto: Bog ne može postojati bez svijeta. Za Židove i

muslimane, to je svetogrde, što kažete? - da Bog ne može postojati bez nas? Da, baš tako, tocno to. Ako je

Tvorac, ako je stvaralaštvo njegov neprikosnovena kvaliteta, kako ce onda postojati bez stvorenog? Svijet

zavisi od njega, On zavisi od svijeta - rijec je o cistoj meduzavisnosti. Odnos duboke ljubavi postoji u svemu

tome, jer ples se ispunjava igracem, igrac se ispunjava plesom. Ispunjenje je totalno...

Onaj koji je spoznao može objaviti da je Bog, i kada to kaže, on samo potvrduje cinjenicu: dvojstvo ne

postoj i. “Naci cete me u svemu”, kaže mudrac, jer, možda ce oblik biti drugaciji, ali ja cu biti tamo”. To je baš

ono što Isus kaže: “Rascjepi drvo, ja sam u njemu...” Kako se Isus može zguriti u nekom drvcetu? Svakako

136

da tamo necete naci sina Josipa i Marije; stolarovog sina zasigurno necete pronaci u srcici neke biljke. Ali -

što cete onda pronaci? Bice. Isus kaže: “Bice je uvijek bice, bez obzira na oblik”.

“Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”.

To je cista Vedanta - jedno organsko jedinstvo. Zbog toga se jedino Hindusi ne brinu mnogo za

hramove: pod drvetom ce spustiti neki kamen - i to prirodni kamen, neobraden - i to ce da im postane hram.

Možda ce ga obojiti u crvenu boju i govoriti ce vam da se Bog i tu nalazi. Jedno drvo je dovoljno za slavlje, ili

rijeka, bilo što... “Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”. Ako je tako, cemu

onda briga?

Hindusi jedini mogu napraviti figuru svog Boga, da je obožavaju jedno dva, tri tjedna, pa da ga onda,

mirne duše, bace u ocean. Mogu li Židovi ili muslimani da ucine isto? Što to radite? - bacate Boga u ocean?

Pa što ste vi, heretici ili ludaci? Samo Hindusi to mogu da urade, jer, za njih, i ocean je Bog. I zašto vuci

figuru na netko udaljeno mjesto? Kada je obožavanje završeno, možete baciti figuru gdje god vam je drago,

jer On je svuda, i možemo oblik saciniti opet, od bilo cega - obican kamencic ce poslužiti svrsi. Bice cete naci

svuda, a ne Isusov oblik. Ta “bicevitost” je stvar koja se mora shvatiti, jer zaista, ta “bicevitost” je Bog.

Kada drvo cvijeta, to u stvari Bog cvijeta kroz drvo. Bog je matica u toku rijeke. Ako je Bog osoba,

onda se javlja problem - a Židovi imaju baš tu ideju. Bog je bice, život sam po sebi; On postoji kao sve, ali

može se naci u svemu pojedinacnom. Bog nema staništa; ne možete pronaci njegovu adresu i pokucati mu

na vrata. On je svuda, i zbog toga - nije nigdje posebno. Ne možete kazati, “Ovdje je Bog”, jer to ce biti

sasvim pogrešno. Samo onom što ima oblik može se odrediti položaj. Kako cete znati gdje se nalazi ono što

je bezoblicno, što je sve, rašireno svuda?

Ali, Židovi imaju koncept veoma licnog Boga, i taj je Bog veliki egoista. Ako ga ne slušate, ima da

stradate u paklu odavde do vjecnosti. To je vrlo ozbiljno: Bog je postao diktatorska sila i citav Univerzum

pretvoren je u koncentracioni logor. Sloboda, samim tim, nije za vas; ona je, možda Božja priroda, ali vaša

svakako da nije. Izgleda da vam je preostalo još samo to da budete rob.

Isus kaže potpuno suprotnu stvar: Bog je energija, životna sila ono što je Bergson nazvao elan viral -

On je postojanje kao takvo. Što god da jeste, jeste kao Bog, jer niceg drugog nema. Zbog toga Isusa nisu

mogli shvatiti. Da je rekao da je samo sin Božji, Židovi bi mu možda oprostili, ali Isus je otišao predaleko. Što

mu se ucenici više približavaju, to njegove izreke postaju sve apsurdnije.

U ovoj izreci on kaže: “Ja sam svjetlost koja je iznad svih njih, sve sam”. Isus ne kaže da je samo

sin, vec da je kao otac koji natkriljuje sve. Ispada da je u ovoj izreci rekao: “Ja sam Bog, a ne njegov sin”.

.. i svi su iz mene potekli, i svi u mene uviru”.

“Rascjepi drvo, ja sam u njemu; podigni kamen, i naci ceš me tamo”.

U ovoj izreci on nedvosmisleno kaže da nije sin, vec Bog sam po sebi. Židovi bi mu oprostili za tog

“sina” - jer ostaje kakav-takav razmak izmedu Isusa i Boga. Bog bi ostao “Otac”, a sin je samo jedno od

njegovih dijela. Možda su u dubokoj ljubavi, ali sin ostaje sin, otac ostaje otac. Razmak mora da se održi, i

sin mora da izvršava oceve naredbe. To nije odnos gospodara i roba; odnos je dubok, ali je ipak samo

odnos. Dvojstvo još uvijek nije išcezlo.

Ova izreka nije zapisana u Bibliji - to i nije moguce. Mora da je ove rijeci Isus povjerio samo svojim

najbližim ucenicima, jer moci ce da ih shvate samo oni koji su sa Isusom izuzetno bliski. Ova izreka ne može

da se izgovori na tržicnom razglasu. Znalo se za ono - “Ja sam sin Božji” - ali ucenicima je receno: “Ja sam

Bog, a ne njegov sin. Izvor sam svega, alfa i omega. Sve potice iz mene, i sve se u mene vraca”.

To je cista Vedanta. Na Zapadu necete naci izreke ovoga tipa morati cete potražiti slicne izjave u

Bhagavad Giti i Upanišadama. Krišna kaže Arjuni: “Ja sam Cjelina iz koje sve dolazi i u koju se sve vraca.

Odbaci svoj ego i pridi”. Krišna kao da ponavlja Isusove rijeci, ili obrnuto.

Postoji jedna predivna tradicija - ne znam da li to može da se dokaže, ali je lijepa i bez dokaznog

materijala... Kaže se da je “Krist” samo jedna od izvedenica rijeci “Krišna”, i to je sasvim moguce. U Bengalu,

Krišna je još uvijek Hristo ili Kristo, jer “Krišna” nije ime osobe, vec predstavlja dostignuce ljudske svijesti,

baš kao i “Buddha”. To nisu osobna imena, nego se daju ljudima koji su se prosvijetlili. rijec “Buddha” znaci

“onaj koji se probudio”. Što znaci “Krišna”? “Onaj koji je postao središte svijeta, magnetni centar koji sve

privlaci”. “Krist” takoder, znaci to isto. Marija je svom sinu dala ime Isus, ali kada je Isus postao središte

svijeta, postao je Isus Krist. U ovoj izreci on kaže: “Ja sam središte, i sve izvire iz mene, sve u mene uvire”.

Moguce je da je “Krist” isto što i “Krišna”, jer Isusove i Krišnine rijeci - u Bhagavad Giti - su skoro identicne.

Treca stvar koju treba shvatiti u vezi Vedante: Vedanta vas prihvata takve kakvi jeste, jer odbijanje bi

znacilo odbijanje Boga samog po sebi. Odbijanje znaci da nešto treba raditi, doraditi i uljepšati: takvi kakvi

ste niste savršeni, nešto se mora srediti, sjeci i ispravljati, niste prihvaceni, i nema doceka. Docekati ce vas

svecano tek kada završite pripremu i kada se promijenite.