Pitanje: Da li je moguće postići trenutke oslobođenja kada na trenutak oslobodite svoj ego, iako to ne traje dugo?

Hislop: Svakako, bez sumnje. Svami me je na neki način šokirao kada mi je to rekao. Kazao je: “Hislop, oslobođenje nije trajne prirode.” Na što sam ja odgovorio: “Što, Svami? Misliš li reći da nakon što smo prošli kroz sve ovo da bismo postigli oslobođenje, ono nije trajno?” Bio sam šokiran, a Svami je rekao: “Da, to je tako, Hislope. Postoje tri vrste oslobođenja. Dvije od njih su privremene.”

            Tada je rekao da netko može šetati gradom i odjednom, bez upozorenja postati potpuno slobodan, oslobođen od privida, svjestan sebe kao sveprisutne svijesti, znati da je sve svijest. Ali, to ne traje.

            Druga je vrsta kada poklonik, možda u spilji u Himalayama ili negdje drugdje sjedi i ustrajno meditira i odjednom iskusi potpuno oslobođenje, osjeti se potpuno i skroz oslobođenim. Ali i to je iskustvo prolazno.

            Svami je rekao da za oslobođenje koje se nikada ne mijenja, oslobođenje koje je trajno, za takvo oslobođenje moramo um predati Bogu. Um je predan Bogu kada se rađa spoznaja da ne postoji ništa drugo osim Boga. Nije dovoljno reći: “Dragi Bože, ja ti predajem svoj um”, zbog toga što vi ne možete čak niti nadzirati svoj um. Potpuno oslobođenje pretpostavlja potpunu predanost.