Pitanje: Ako je Svami božanstvo, kako onda može na sebe preuzeti boli svojih poklonika kao što je uzetost ili upala slijepog crijeva kao što je već činio u prošlosti?

Hislop: Pitanje je, kako je Svami mogao preuzeti na sebe uzetost i sve to što se je zbivalo mnogo češće no što smo toga svjesni. Kako se nešto takvo moglo dogoditi biću koje nije pod utjecajem privida da je ego, već zna da je sveprisutno božanstvo?

            Svami zna da je On vaša stvarnost. On zna, zbog toga što je On vi, On zna sve što vi činite, zbog toga vi od Njega ne možete ništa sakriti. Ljudi kažu: “Nemoj to reći Svamiju.” Svami sve to objašnjava riječima da On ima ljubavi za svoje poklonike zbog toga što su oni On sam. U svojim poklonicima On vidi sebe. Za ljubav se može reći da je uzrok svega stvorenoga, zbog toga što stvaranje nastaje između dvoje - između mene i ‘drugoga’. Zbog toga je ljubav temelj svega stvorenoga, pri čemu je sve stvoreno dvojstvo. Svami kaže: “Bio sam samo ja. Bio sam sam i poželio sam još nekoga koga bih mogao voljeti i tko bi  mogao voljeti mene.” On kaže da On voli svakoga. On kaže da On voli najzločestiju, najgoru osobu više nego što vi volite vašeg najdražeg brata. Kada netko od Njegovih poklonika, bez obzira na to da li se ta osoba smatrala poklonikom ili ne, dođe u  prilike da se suoči s nekom pogubnom propašću, a koja nije vezana za čvrsto utaban put karme, tada Svami može preuzeti tu patnju na sebe i spasiti poklonika. On kaže da poklonik često nije toga niti svjestan. Nevolja je otklonjena prije no što je poklonik postao toga svjestan. Takve posljedice Svami preuzima svjesno a isto tako ih i preživljava zbog toga što ništa ne može uništiti Njegovo tijelo.