Jesu  li  zdravi proizvodi  od soje?

Već bi i sam trebao znati odgovor na to pitanje: Ne! Ne treba ništa prigovarati tome što ti sirova zrna soje pustiš da prokliju. Tako je od zrna soje opet nastalo povrće. Ja osobno ne volim te klice.

Ali proizvodi od soje, koji se nude u mnogim specijaliziranim trgovinama, su mrtvi tvornički proizvodi. Vegetarijanac koji je napustio meso, ne želi se odvojiti od tog "začinjenog" okusa koji mu sada nedostaje, kako bi mu sirova hrana bolje prijala i kako hi je mogao probaviti. Svaka kuhana hrana vodi natrag u građansku prehranu!

Kako nastaju proizvodi od soje? Ulje od zrna soje dobiva  se  pomoću  kemijske  tvari  hexana,  koji  je

°pasan proizvod petroleja. On služi kao otapalo. Kad se hexan pomiješa sa zdrobljenim zrnima soje  izlazi ulje. Tako se postiže visoka iskoristivost!

Kako bi se ulje i brašno od soje opet mogli korstiti, mora se odstraniti otrovni hexan. U to svrhu se sve mora jako zagrijati. Kad se ta kemijska mješavina izloži toplini, razvija se tvar koja uništava enzime. Ostatci smrtonosnog hexan-plina ostaju u zrnima. Dakle, ti jedeš mrtvi kemijski proizvod, koji se zbog neukusa mora opet pomiješati s masnoćom, začinima, solju itd., kako bi imao okus kao meso. Meso je (bez reuma-umaka) uistinu bolje od tog kemijskog, mrtvog proizvoda! (Uzeto iz "Čudesa svježeg soka i sirove hrane"7 4     od John H.  Tobe).

Preporuka: Proizvodi od soje se mogu dozvoliti samo kao prijelazna hrana i kod poziva (kad te netko prisili).

Kojeg liječnika možemo pitati za savjet mi koji se hranimo  sirovom   hranom?

Tebi, osim u slučaju nesretnog slučaja, liječnik više nije potreban. Ali, jer se liječnik ne može izbjeći, potraži liječnika koji polaže važnost na prehranu, koji ti neće prepisivati lijekove, nego koji će ti održati predavanje o tome, koju hranu čovjek mora jesti kako bi ostao zdrav, hranu na koju smo mi prilagođeni milijunima godina, a to su plodovi i nešto povrća, i to sve sirovo.

Imaš li hunjavicu, on bi te trebao opremiti u krevet s vrućim limunovim sokom ili čajem od kamilice, kako bi se dobro proznojio, i za jedan dan ćeš se riješiti otpada koji si stvorio i koji moraš isto tako ti sam iz sebe izbaciti! To posebno vrijedi za djecu koja vrlo brzo dobiju visoku, očišćavajuću temperaturu, koja je bezazlena i koja brzo pomaže. Razlog što djeca tako reagiraju ima svoj temelj u visokoj otpornosti mladog tijela. Već sam više puta ponovio da je zabrinjavajući znak, ako se netko više ne prehladi, a živi protivno prirodnim zakonima.

Pitanje je samo, može li se takav liječnik "starog kova" još naći? Moraš ga tražiti kao iglu u plastu sijena i nagraditi ga za njegove tako dobre savjete. Preko zdravstvenog osiguranja ga nećeš naći, jer ono priznaje samo "medicinski sigurne" spoznaje, pa makar one stajale i nekoliko tisuća. A stoje "sigurno" to, razumije se, liječnici tumače kako njima odgovara. No, o tome možeš pitati i Društvo za prirodni način života u 2861 Worpsvvedem Heinrich-Vogeler-Weg 8. Oni će te o tome moći obavijestiti.

Zdravstveno osiguranje ne želi platiti niti za preventivnu kum posta, premda je djelovanje takve kure posta poznata od Krista: "On je otišao u pustinju i postio je 40 dana i 40 noći." Netko se skrušeno moli Isusu za zdravlje, ali zašto sam ne želiš primijeniti najjednostavnije pravilo za zdravlje: Post? Vi propovjednici s propovjedaonica koji dobro savje­ tujete,  zašto  svom  stadu  ne  dajete  dobar  primjer?

Postiti samo nekoliko tjedana tako da se ne jede meso, kao što se to u najnovije vrijeme preporučuje, neće donijeti ništa drugo nego malu vježbu volje! Ipak, ja ponovno jako preporučujem: Kada nastupe teške bolesti, kao što su diabetes, ti moraš nastaviti uzimati svoj spasonosni inzulin.

Što misliš o kiropraktičarima?

Mnogi zastupnici "učenja o prirodnom zdravlju" u SAD, mnogi od njih već od 1822., dolaze iz te škole, ali oni nisu više "kostolomci" nego sa svojim klijentima provode kure posta, a zaključno prelaze na 100% sirovu hranu. Već sam u ovoj knjizi spomenuo dr. Sheltona iz St. Antonia, Texas, koji je ranije bio kiropraktičar, ali koji je u svojoj 50-godišnjoj praksi imao 40.000 pacijenta koji su provodili kure posta. Trajno je vodio jedan odjel bolesnika od sifilisa, koji su se liječili tom metodom. Onaj koji je već dobio otrov salvarsan, teško se mogao izliječiti, jer je taj "lijek" bolest u tijelu potisnuo, umjesto da ju je izvukao van.

U svojoj knjizi "Post vam može spasiti život" Dr. Shelton piše: "Radilo se o spolnoj  bolesti  ili  ne,  ne igra nikakvu ulogu. Samo tijelo je pokrenulo bolest,  a ne neki mrtvi virus. Samo što tijelo  ovdje  koristi spolne organe kao put za izlučivanje." Onaj  tko je čitao knjigu Nijemca L. Kuhne: "Nauka o zdravlju" znade da u tim organima ima mnogo krvnih žila. Kuhne misli da zbog puteva za izlučivanje koji se već nalaze u tim organima, izlučivanje "otpada" može biti vrlo uspješno. Tada je njegova lozinka bila: "Samo čistoća spašava!"Kuhne se često spominje u lituraturi o prirodnom zdravlju. Kao niti svi t.zv. zahvati, bilo rukama ili aparatima, tako niti "kostolomae" ne odstranjuje uzroke  bolesti.  On  samo "olabavi" "zakrečene" zglobove, posebno uzduž kralježnice. Sto budeš stariji, to ćeš češće morati ići k njemu, a razgibavanje zekrečenih zglobova će biti  sve opasnije. Poznajem ženu iz susjednog  mjesta,  koja već desetljećim ide u Itzehoe, kako bi se oslobodila bolova. Njoj je poznat moj način života, ali radije trpi bolove u leđima, a kiropraktičar joj barem za kratko vrijeme smanji te bolove.

Jedan jako zaposleni kiropraktičar u jednom od većih gradova SAD, izvještava u časopisu 'Healthful Living' o prijelazu svojih pacijenata na zdravi način života i to s izvanrednim rezultatima. Njegova jedina kći je zbog ženidbe otišla od kuće. Kratko nakon toga on je u napučenom gradu napustio svoju ambulantu, te ju je pretvorio u svoju privatnu kuću. Kazao si je da mu više nisu potrebni skupi aparati i zahvati ovom ili onom rukom. On je dobro znao da se time ne može izliječiti, jer je sam zamijetio da mu se pacijenti neprestano moraju vraćati.

Tako je Dr ispraznio jednu sobu u kući, u nju smjetio stol i stolicu, te je svoje pacijente počeo poučavati   o  zdravom  načinu  života,  koji  je  sam provodio.  Počni  ponovno  biti  poslušan  prirodnom zakonu!

Budući da je poznavao slabost svojih pacijenata, bio je donekle s njima grub. On se preko znanaca raspitivao, da li se oni drže pravila koje im je dao. Ako to nije bio slučaj, on ih je kod sljedećeg posjela jednostavno izbacio van. On je želio samo uspjehe, a oni su kod njega bili 100%. On nije htio zbog neuspjeha kompromitirati "svoj način liječenja".

I, što se dogodilo? Njegovi veliki uspjesi su se brzo razglasili u okolici. Dr       je imao uz mali angažman, i bez kiropraktike, još više pacijenata nego ranije. Kiropraktičari ne mogu odstraniti uzroke bolesti, koje su prouzročili sami pacijenti. Ravnanje kralježnice ima samo trenutačno djelovanje. Bolovi se vraćaju!

Mali doživljaj iz Floride:  Jednog sam dana želio posjetiti jednu rođenu Nijemicu iz Berlina, koja je sa svojim suprugom Dr. Johnstonom, savjetnikom za prehranu, vodila kuću za promjene. No, prometa nije bilo. S nevjericom sam gledao izlog. Tu je sjedio jedan mladi gospodin za šalterom, koji je brzo izišao, i predstavio se kao Dr. Goldstein. On mi je kazao da se gospoda Ingeborg odselila u drugu zemlju, a on daje mladi kiropraktičar i rado bi badava davao svoje savjete.

Radoznalo, kao što to čovjek jest, moja supruga i ja ušli smo u ordinaciju, a liječnik je na nas učinio simpatičan utisak. Kratko i jasno, on bez rontgenske snimke nije mogao prepoznati iskrivljenu kralježnicu.

Mi smo ponovno, kao već toliko puta, napravili rontgen-snimku , kako bismo usporedili dužinu naših nogu. Uostalo rijetko tko ima potpuno jednake noge! To bi bio razlog za zahvate. Kao uvijek, i ovdje je nakon    nekoliko    tretmana    došlo    do    određenog k poboljšanja, ali bolovi u leđima, koje ja osjećam još iz vremena služenja u vojsci, ponovno su se vratili.

Dr. Goldsteinu sam jednom donio literaturu o prirodnom zdravalju i knjigu "Fit for life" od Diamondsa o novom načinu tretmana svojih kolega koje je on opisivao. On mij e zatim stalno slao pisma pacijenata u Njemačku, iz kojih sam zaključio da i on sam sada daje savjete o prehrani!

Ima  ljudi,   koji  i  uz  lošu  civilizacijsku   hranu , dozive vrlo veliku starost. Kako se to tumači?

Razumije se, to se događa. Moj otac je umro u starosti od 98 godina. Ali kako je on prožio prvih 70 godina života? Radio je u močvari. Do 85. godine života bio je radnik u močvari, boravio je na svježem zraku i teško je radio. Dnevno je išao na posao 2 sata pješke (oko 10 km), a to bi bio današnji "jogging". Je li pio kavu? Nije. Pio je 'cikoriju', stepke i jeo integralni kruh. Je li bilo slatkiša? Nije. Samo za Božić bi se medu djecom podijelio komad čokolade. Nije bilo niti sira. Kasnije se pojavio sirni namaz. Kako se  samo malo šećera jelo! Nije bilo  niti današnjeg   mrtvog   bijelog   brašna.   Potpuno   bijelo brašno  donijele  su  nam  tek  američke  okupacijske trupe.

Životna dob ovisila je u prvom redu od nasljeđene životne snage, zatim od prehrane i konačno od tjelesnog rada. Onaj tko loše živi, ostavlja djeci bolesno nasljedstvo. Njegova djeca  neće  više doživjeti starost djeda. Moja majka, jedina kći mog djeda, rodila je 8 djece i doživjela 87 godina! Od te djece još su 3 živa, a ja sam najmlađi. Samo je jedna sestra dožvijela 87 godina. Druge su umrle sa 66, 67 i 73 godine. Ja sam jedini koji pokušava živjeti u skladu s prirodom. Mi, Wandmakerova djeca, morali smo se boriti s nasljednim svojstvima od strane oca. Otac je umro sa 66 godina zbog slabosti srca. Njegova bolest srca imala je dva uzroka: 1. malariju, koju je zadobio kao mladi vojnik u Africi, i 2. tešku reumu zglobova.

Mogao bih ti navesti još jedan primjer iz mog grada Telligenstedta. Prije su mi stalno kao uzor spominjali starog remenara Scharja, koji je uz građansku prehranu doživio 97 godina. No, kasnije se ustanovilo daj e njegov sin, uz istu prehranu, umro u 62. godini od raka na želudcu, a njegov je sin umro od raka već s 38 godina. I njegova jedina, debela, sestra umrla je vrlo rano! Ovdje imamo jasan primjer, da nasljedna svojstva nisu nikakva garancija za dugovječnost. Obitelj Sharf je s takvim navikama jela (u selu je bilo poznato daje njihov stol bio vrlo bogat) prerano otišla u grob.

S druge sirane ljudi s vrlo lošim nasljednim svojstvima, mogu postati vrlo stari, ako se pridržavaju prirodnih zakona. Tako je  Prof.dr.med  Kotschan radio u svojoj ambulanti u Chiemsee do 90. godine, dok su njegovi roditelji i njegova sestra umrli već s 50 godina! Vidi njegovu knjigu "Prirodna medicina - Novi putevi".

Ogorčeni HiHerovom pretjeranom rasnom teori­ jom, mi danas bez skrivanja i "zaštićeno" predajemo dalje svoj degenerirani život. Naši nasljednici moraju zbog toga trpjeti do u "treće i četvrto koljeno". Kod životinja se bavimo dosljednim rasnim uzgojem. Političari posjećuju izložbe takvih životinja i dodjeljuju nagrade. Kada će kod ljudi  ponovno doći do izražaja potrebna selekcija? Razumije se, bez strojeva za ubijanje. Možda bi za to bilo dovoljno intenzivno prosvjećivanje.

Već bi masovna pouka preko televizije i časopisa bila veliki korak naprijed. Kad će glavni urednici smoći snage, da nas na široko obavještavaju kako se može ponovno doći do velikog otvaranja prema prirodi, umjesto da nam prikazuju degenerirane žene s njihovim motom: "Tijelo pripada meni!" Nažalost, časopisi žive od negativnosti! No, sam si odgovoran ako kupujueš takve publikacije, isto tako kao što sam u    supermarketu odlučuješ, što ćeš kupiti!

Krave su divna stvorenja, dobrohotne a i neshvatljivo glupe i teške u čitavom svom  biću. Ne koristi mnogo lijepo im šaputati u uho, one nikada neće to shvatiti. Čovjek ih mora učiti  batinama "hija " "hot", i ostalo što je potrebno za život. I takva pouka traje dugo dok krava shvati, što se  događa iza nje.

Krava ima majčinski nagon, te je nježna majka za svoju telad. Neprestano im liže svu dlaku, pušta ih da pije, i gleda izgubljeno, s čeznutljivim i bolnim pogledom, koji imaju sve  majke.  No,  ona  nikada ne smije preko ljeta zadržati  svoje potomstvo  uza se.  Sve joj se  oduzima1.

Može biti da krava uopće nije tako glupa i tvrda, da joj udarci i vika više ništa ne znače, jer se mora nositi s mnogo većim bolom, koji je razlogom njezinoj žalosti  u  tami  njezine  opustošene  duše.

(Heinrich   Wagged),

Ako si protiv svih poticajnih sredstava kao što su kava, vitamini itd., ima li uopće bezazlenih sredstava?

Ti želiš lebdjeti! Moram te razočarati. Nema nikakvih stimulansa, koji ujedno ne prazne tvoje akumulatore. Kad si  umoran, postoji samo jedno 'sredstvo': Odmori se! Samo potpunim isključivanjem svega i mirovanjem, možeš opet skupiti svoju energiju. Poticajna sredstva (vidi poglavlje o kavi) i "brzi život" dovest će te do "brzog kraja"!

Kad si umoran i samo uzimanje zdrave hrane prazni tvoje akumulatore! Nikada ne bi trebao jesti, osim kada osjetiš pravu glad, pogotvo ne ako imaš probavne smetnje, ako si umoran ili uzbuđen (stres)! Ti dobro znaš, malo toga ovisi o tome što uzimaš, nego o tome što možeš probaviti, apsorbirati. Svaka neprobavljena hrana je za tebe opterećenje. Niti najbolja hrana ne koristi ništa ako je ne možeš probaviti. Hrana ne daje energiju izravno. Tvoje tijelo želi najbolje od hrane pa je mora "preradili". Kronični bolesnik ne može više hranu apsorbirati, jer mu je sustav uzimanja i filtriranja hrane opasno narušen. Dakle, legni u krevet, posti nekoliko dana. Tvoje tijelo će samo igrati ulogu liječnika. Ono to može mnogo bolje nego li hrana, lijekovi i strojevi. Dakle, ti ne možeš poticaje niti jesti niti piti. Tim mnogim umjetnim 'sredstvima' samo ubrzavaš svoj kraj!

Sto   misliš  o  popodnevnom  spavanju?

Do toga držim vrlo mnogo. Malo pri leći, pola sata ili više, opet će napuniti tvoje akumulatore. Ja sam se uvijek držao tog dobrog običaja. Ako nekada poslije podne nisam odspavao, mogao sam spavati i stojeći. U tom slučaju nemoj svoje smirene živce "uzbuđivati" popodnevnom kavom. Ako to nekada ne možeš izbjeći zbog okolnosti, pij radije cikoriju, zrnatu kavu ili lipov čaj. To je jedini čaj bez otrovnog tanina. Razumije se, i ta zamjenska pića su isto tako mrtva. Ali budeš li se 99% držao prirode, onda ti ona to malo odstupanje neće zamjeriti.

"Sigurno je da život mora doći  od  prirodnog života. Ako se netko hrani živom hranom majke prirode, plodovima i povrćem, taj ima veću vjerojatnost da će na svijetu biti zdrav, nego li onaj koji  se  hrani  mrtvim,  prokuhanim  mesom životinja,  koje su  bile ubijene!"

(Dick Gregory,  koji se ranije hranio prema Junku  ima  9-tero  zdrave djece, a  već  20 godina jede  samo plodove)

Što misliš  o psihologiji  i kauču?

Kad mislim na veliki broj psihologa, duhovnih učitelja, propovjednika meditacije, mogu samo reći: Jadno čovječanstvo! Toliko si se odvojilo od prirodnog zakona da su ti potrebni ti jadni zamjenski pomagači. Ovdje te podsjećam na jedan osobni događaj s Are Waerlandom, koji nije bio samo reformator života, nego i veliki filozof. Na spomenutom tečaju u Bad Sodenu jedna je gospođa rekla: "Gospodine Waerland, vi ništa ne govorite o živcima i psihologiji!" Waerland  je  odgovorio: "Draga gospodo, najprije živite 3 godine prema Waerlandovom načinu života, pa ćete mi tada kazati osjećate  li još svoje  živce!"

Tako bih i ja želio odgovoriti na tvoje pitanje: poslušaj "prirodne liječnike", kao što su: sirova hrana, svježi zrak  danju i noću, čista voda, sunce, snažno kretanje, mirovanje i san, onda možeš zaboraviti na sve druge upute. Ima nešto istinitog u poznatoj izreci, da neurolozi često i sami boluju od neuroloških bolesti, jer se ne pridržavaju životnih pravila. Dr. George St. White je to drastično kazao u svojoj knjizi: "Bolest ne može voditi prema zdravlju": "Većina tzv. psihologije  nije  ništa  drugo  nego  obično  brbljanje!"

Prehrana voćem je skupa. Nitko je ne može trajno financirati.

Ja ne vjerujem u tu izreku. Prolistaš li još jednom ovu knjigu, tad ćeš vidjeti daje za tvoje tijelo dovoljna 1/4 uzete hrane, a 3/4 trošiš na "plaćanje" liječnika, bolnica i lijekova. Osim toga od sirove hrane su ti potrebne male količine. Tko kaže da moraš jesti luksuzno uvozno voće! Jedi domaće voće koje dozrijeva u pojedinoj sezoni. Ono je jeftino. Što budeš više kupovao te proizvode, to ćeš više pomagati proizvode domaćeg voćarstva.

Osim toga, jedi salatu i povrće iz vlastitog vrta, koji su  mnogi,  nažalost,  pretvorili  u  travnjak.  Ponovno

"Nema  maslaca  bez  klaonica!"

(K.A.  Hoppl)

obrađuj  svoj  vrt  površine  10x1 Om.   100  m može prehraniti jednu obitelj. Sadi voćke i orahe. Ta korisna stabla    imaju    prednost   pred    drugim    "ukrasnim" drvećem  i  biljem.  Želiš  li  o  tome  znati  više,  čitaj knjige Dr. Normana  W. Waltera "Natrag prirodi", ili od Heinz Ervena "Moj  raj",  ili od Alwin Seiferta "Vrt bez otrova!"

"Klaonice  su  kužni  čirevi  na  tijelu  čovječanstva. Sve zlo  dolazi od te bolesti!"

(Reinhold   Braun)

Gospodin Meier Hardy je u svibnju 1988. izdao knjižicu s naslovom: "Sretno u novo stoljeće s 333 DM mjesečno"40 . Ja sam ga upoznao 1985. za vrijeme jednog putovanja 'bio-brodom'. Nažalost, on u toj knjižici još uvijek preporučuje previše "kuhane hrane". Njegova mjesečna izložba bila bi mnogo bolja samo sa sirovom hranom.

Koliko energije ćeš samo prištedjeti bez kuhanja! Pridodaš li tome sate koje tvoja supruga može sada stvaralački iskoristiti, tada je odnos 1:10 u korist sirove hrane, a da se zdravlje i ne broji.

Da  li su  bradavice prethodnici  raka?

Na to pitanje treba odgovoriti pozitivno. Poznato nam je da se upravo bradavice mogu razviti u izrasline raka.  Bradavice  se  posebno  razvijaju  kod  onih koji jedu mnogo mesnih proizvoda. Sve izrasline raka su prepune bjelancevinastog otpada. To je dokaz za tvrdnju da glavni uzrok raka treba tražiti u prevlikom uzimanju proizvoda od životinjskih bjelančevina. Odatle i dolazi antipatija prema mesu u završnom stadiju raka.

Sve pojave na koži, radilo se o aknama, lišajevima, mrljama, bradavicama  itd. sve je to znak da nam je tijelo preopterećeno otpadom i otrovom. Dakle, ono mora u pomoć zvati naš najveći organ za izlučivanje, kožu! Ništa ne koristi mazanje izvana. Tako se otrovi samo potiskuju u tijelo.

Može  li se  lijekovima spriječiti rak dojke?

Sve češće čujemo vijesti o novom lijeku kojim se navodno može spriječiti razvoj raka kod zdravih žena. Lijek se zove tamoxifen. Zdravstvene vlasti SAD-a su dozvolile da se taj lijek može koristiti. Možeš li si uopće zamisliti da ti, zdrava žena, uopće možeš oboljeti od raka dojke? Kod zdravih žena nema takvog tumora. Samo nezdrave žene mogu oboljeti od raka dojke.

Tamoxifen bi trebao blokirati proizvodnju estrogena, prirodni seksualni hormon kod žena. Vlada uvjerenje da taj hormon uzrokuje rak, a da blokada tog hormona može spriječiti razvoj raka. Ali taj lijek ne blokira samo proizvodnju tog važnog hormona estrogena, nego uništava i koštanu srž te crvena krvna zrnca.

Taj način prevencije izaziva kod mene drugu ideju, koju liječnici već prakticiraju. Oni odstranjuju dojke zdravih žena kako bi spriječili razvoj raka. Nije li to jednostavno? Tako su početkom 20. stoljeća britanski liječnici jednm pacijentu odstranili čitavo debelo crijevo, kako bi spriječili razvoj raka. Ne bi li bilo najbolje odsjeći i glavu kako bismo ljude spasili od migrene?

Nema prevencije protiv raka dojke. Ni jedna vrsta raka se ne razvija bez uzroka! Estrogen koji prizvodi tijelo žene, nikada ne može uzrokovati rak! Samo kancerogene tvari uzrokuju rak, a takve tvari uzimaš u sebe svaki dan s mrtvom, neživom hranom i otrovnim pićima.

Prof. Julius Hackerthal je već napustio razočaravajući! metodu za potiskivanje proizvodnje estrogena lijekom suprefact. I on je mislio daje našao rješenje za problem raka. Ne može se naći čudesno sredstvo protiv raka. Rješenje problema se nalazi samo u tvojim rukama: vrati se kuhinji majke prirode. To je jednostavan recept, koji ti iznosim u čitavoj knjizi. On ima samo jednog protivnika: tvoje uhodane običaje!

Gospođa Johanna Brandt, nakon što je iskoristila sve medicinske mogućnosti, izliječila se od raka želudca samo 100% uzimanjem grožđa. Vidi njezinu knjigu: "Liječenje grožđem"87 . Ona piše: 'Prevelika kiselost je  korijen  svih   naših   bolesti.   Nju   uzrokuje kuhana   hrana,   meso,   škrob,   bijeli   kruh   i   šećer. Kiseline u svježim plodovima su slatke kao med!"

Sto   misliti  o preventivnom   cijepljenju?

Ništa! Moje iskustvo je negativno! Nakon 4 godine ratovanja u Rusiji, nakon teških bolesti i ranjavanja, skoro sam umro od posljednje injekcije protiv tetanusa, koju sam primio u Berlinu nakon posljednjeg ranjavanja (pogodak u glavu i prostrijel kralježnice). To sam već spomenuo. 2 tjedna nakon što su mi rane prizdravile dobio sam takav serumski šok, da sam zaista mislio da ću umrijeti u svojoj domovini. Tjednima sam imao visoku temperaturu koja me je iscrpila. Lice mi je bilo natečeno. Znam samo da mi je neki liječnik u poljskoj bolnici svaki dan davao injekciju inzulina.

Od tada sam alergičan na sva cijepiva. Kada sam 1964., zbog putovanja u SAD morao biti cijepljen protiv boginja, moj mije osobni liječnik, koji je i sam bio protivnik cijepljenja, samo nadražio kožu!

Već sam pisao o još dva primjera smrti u mojoj obitelji zbog cijepljenja. Moja nećakinja  Christa umrla je, nakon cijepljenja protiv boginja, u dobi od 3 godine od upale moždane opne. Tu sam smrt izbiliza doživio jer sam baš tada bio kod kuće na odmoru. Kada sam joj u uho izgovarao ime, Christa je samo nakratko otvorila oči. Christinina sestra se odselila u SAD. I njezino dijete je umrlo ubrzo nakon jednog kombiniranog   cijepljenja.   Do   tada  je   dijete   bilo potpuno zdravo, te je trebalo s roditeljima otputovati u domovinu.

Što    je    cjepivo?    Ništa    drugo    nego    strana bjelančevina, koja je uz to još i zaražena virusom. To je prljavo ljepljivo tkivo životinja. Prema mom mišljenju, to može izazvati samo bolest, a nikako ne može štititi od zaraze!

Ne postoje zarazne bolesti, nego samo bolesno tijelo, koje izravno privlači bakterije i mikrobe da pojedu nakupljeni otpad. Potpuno zdravo tijelo se ne može zaraziti. Virusi, mikrobi, propuh i hladnoća nisu uzroci banalne prehlade. Otpadna jama je puna, prijeđen je prag tolerancije. Zbog toga je tijelo moralo započeti fazu izlučivanja kako bi odstranilo nakupljeni otpad. Kad bi prehlada bila 'zarazna', onda bi se svi morali prehladiti. Tko živi protivno prirodi, morao bi pozdraviti svaku hunjavicu kao postupak čišćenja. Zašto se čovjek, nakon svakog takvog postupka osjeća bolje? Tijelo je postalo čišće... do sljedećeg  čišćenja.

Očekivati zdravlje od lijekova je potpuno absurdno. Nikakva prljava, zaražena bjelančevina iz trupla životinja ne može ti donijeti zdravlje, niti te može zaštititi od bolesti. Sada znaš kako bih ja postupio, ali ja ne smijem reći 'nemoj se cijepiti', jer nažalost, čovječanstvo je pod utjecajem promidžbe farmaceutske industrije i njezinih pomgača, uključujući tu i državne institucije. Ništa ne puni blagajne tako brzo kao cijepljenje! U     međuvremenu sam   nabavio     više   knjiga protivnika  cijepljenja,  koje  ne  samo  da  potvrđuju moje stajalište o cijepljenju, nego su ga i neoborivo učvrstile. Kad bi i postojalo cijepivo protiv AIDS-a, ja ne bih nikada dozvolio da me bodu tom  "prljavom" iglom. Sada mogu analizirati dugotrajnu žuticu koju sam imao na početku rata 1939. U kolovozu 1939. tri put sam bio cijepljen protiv tifusa i paratifusa! TIMES od 03.08.1942. piše o misterioznoj  epidemiji žutice kod  vojnika   u  poznatoj   bolnici  'Walter  Hospital': "Žutica  je    napala vojsku. Ratni    sekretar           Henry Stimson je  izjavio  da  u   bolnicama  zbog  žutice  leži 28.585 vojnika, od kojih je umrlo već 62 vojnika." TIMES nastavlja: "Stručnjaci su ustanovili da su ta masovna  oboljenja  usko povezana  s  cijepljenjem."

Dok sam bio u vojsci bio sam ukupno 28 puta cijepljen: protiv boginja, tifusa, paratifusa, dizen- terije, kolere, pjegavog tifusa i tetanusa. Tako je u mene bila uštrcana strašno velika količina stranih bjelančevina. Zašto se sada boginje javljaju rjeđe, premda više nema obvezatnog cijepljenja? Eleanor McBean piše u svojoj knjizi "Zatrovana igla" da cijepivo protiv polia uzrokuje 'polio' isto tako kao i cjepivo protiv boginja, boginje. U toj knjizi se navode mnoge optužbe protiv liječnika i znanstvenika zbog cijepljenja. Tu se nalaze mnoge potresne slike djece s velikim oštećenjima zbog cijepljenja. O cijepljenju protiv polia, što se još i danas jako preporučuje, piše poznati    stručnjak    Dr.W.    Lloyd   sa    harvardskog polio-odjela: "Priroda ima bolji način da se zaštiti od polia nego  li su to  umjetne zamjenske metode. One su opasne!"

Dr.  M.O.  Garten piše:  "Priroda liječi praktično sve bolesti,  ako  čovjek  ima  vitalne  organe  i žlijezde koje nisu   odstranjene  operacijama.       U postupku   liječenja treba  odstraniti  sljedeće  zapreke:   otrove  kao  što  su cjepiva,           lijekovi,   duhan,            alkohol,          kava,   čaj,   kola, zatim         kuhana                         hrana     u              lošoj        kombinaciji        i prenajedanje.  Neke  od tvari koje  blokiraju prirodu su kolesterol          (od   masnoća),         mokraćna       kiselina       od v previše      bjelančevina,   ugljični                         dioksid  od  šećera      i škroba,   klor  od  kuhinjske  soli,   kalcijev  karbonat  od mlijeka  i  tableta  kalcija!"

Da li je i 'lupus', autoimuna bolest, posljedica cijepljenja? Već je u prošlom stoljeću L. Kuhne65 (1835.-1901.) opisivao jedan slučaj 'lupusa' koji je nastupio nakon cijepljenja. Do tada je dijete bilo potpuno zdravo. Ta osoba je od  te  bolesti  bolovala više od 30 godina, dok ju je Kuhne svojim poznatim kupkama i izmjenom prehrane potpuno izliječio od lupusa. Kao i 'prirodno zdravlje' tako je L. Kuhne smatrao daj e svakoj bolesti svojstveno zagađenost otpadom! Drugi slučaj lupusa nakon cijepljenja opisuju autori Ida Honorof i  Eleonor  McBean  U svojoj knizi: "Cijepljenje, tihi ubojica".6 9

Dr. Robert Simpson (Sveučilište Rutgers), na str.60 svoje knjige "Ljudi opsjednuti rakom" za znanstvene je  svrhe  obavijestio  Američku  udrugu  protiv  raka:

Program imunizacije protiv gripe, ospica, mumsa i polia prenosi RNA (ribonukleinsku kiselinu)  u ljude, tako da se stvaraju provirusi, koji onda stvaraju skrivene stanice po čitavom tijelu. Neki  od  tih provirusa mogu se pretvoriti u molekule koje traže bolest, tako da  se  pod  određenim  uvjetima  neke bolesti mogu i razviti: Reumatski artritis + multipla skleroza +  lupus  erythematodes  +  Parkinsova  bolest a možda i rak. Nije li strašno da mnogobrojna dnevna cijepljenja mogu voditi do tako zloćudnih bolesti, a da nitko nije našao uzrok tomu?

Na mnogo bih stranica mogao iz takvih knjiga navoditi takve izjave liječnika i znanstvenika, ali to bi prešlo opseg ove knjige. U SAD-u se vode mnogi postupci zbog odštetnih zahtjeva, i odatle dolazi i znatno više slučajeva o osudi zbog šteta od cijepljenja. Želiš li više znati o cijepljenju i štetnosti cijepljenja, nabavi si odgovarajuću literaturu.

Mi i u Njemačkoj imamo velike neprijatelje cijepljenja, kao što je to n.pr. Dr.međ. Gerhard Buchwald iz Bad Stebena. Dr. Buchwald zbog posljedica cijepljenja ima invalidnog sina. On skuplja dokumentaciju o štetama od  cijepljenja.  U "Naturarzt" 8/88 objavio je jedan rad: "Opasno cijepljenje: Hripavac". Nitko ne može bolje od njega govoriti o gluposti cijepljena protiv hripavca!