PITANJA I ODGOVORI

Odakle   dobivamo  bjelančevine?

To je pitanje koje se najčešće postavlja, pa i na mojim predavanjima.  Kod toga ja odmah postavljam protupitanje: Odakle govedu vrijedno meso, od kojeg si vjerojatno i danas s užitkom pojeo komad? Ili slonu s njegovom velikom količinom mišića?

Začuđeni pogledi. Ako dakle životinja uspijeva iz jednolične travnate hrane proizvesti dragocjene bjelančevine, kako to ne bi mogao čovjek, ako se on hrani raznoliko i "jako odmjereno"? Kod toga sirmašna krava mora dati mnogo mlijeka s velikim sadržajem bjelančevina i masti, umjesto da time hrani svoje tele. Oni lukaviji dodaju tome, da je za naš mozak potrebno mnogo više proteina nego li za životinjski. Ja odgovoram: "Onda vi jedete glupe krave i svinje kako  biste poboljšali rad svog mozga? "

Istina je, da naš organizam sam stvara proteine iz aminokiselina koje se nalaze u sirovom voću i nekim vrstama povrća. Kao što sam to već kazao u ovoj knjizi, mi ne trebamo gotove bjelančevine iz mesa. Strane bjelančevine se najprije mukotrpno i  uz utrošak mnogo energije moraju razgraditi na 24 važne aminokiseline, kako bi se onda stvorila bjelančevina kakva je organizmu potrebna. Da su strane bjelančevine otrov za tijelo, vidi se iz odbacivanja transplantiranih organa. Ako se gotova bjelančevina ubrizga izravno u krv, ona djeluje kao jaki otrov i vodi u smrt.

Ljudi koji jedu najmanje bjelančevina žive najdulje.  To  nam  govori  da  u  Zapadnim  zemljama jedemo  previše  bjelančevina.  Vidi,  Prof.dr.  Lothar Wendt sa Goethe-Instituta  u Frankfurtu koji  već  50 godina napada pretjerano jelo. On govori o bolestima uslijed  nagomilavan ja   bjelančevina.  Svako  raz- građivanje bjelančevina stvara       kiselinu, pa i dnevno  razgrađivanje  stanica  tijela  koje  su  postale beskorisne. Zbog toga smo mi ljudi u 99% slučajeva 'prekiseli', a to je osnovni uzrok svih bolesti. Gledaj oko sebe mnoge prenervozne, iscrpljene 'živčanijake'. Uzrok tome je u prvom redu previše bjelančevina, a zatim  poticajna  pića,  kao  što  su  kava,  čaj,  kakao, alkohol i otrov za krvne žile, nikotin. U voću ima u prosjeku cea. 1% aminokiselina, povrće sadrži od 1% (mrkva)  do  3,3%  (špinat).   Majčino   mlijeko   ima 2,36%. Od toga mlijeka dojenče mora brzo rasti. Zbog toga je dovoljno  1-2% (živih) aminokiselina iz hrane kao što su voće i povrće. Ako svoju prehranu obogatiš još avokadom koji ima  50% proteina, onda sigurno imaš           dovoljno  bjelančevina.    

Osim   toga,   našem organizmu               je         poznato          ponovno                 iskorištavanje bjelančevinastog otpada koji se svaki dan razgrađuje. Organizam                      ga                 iskorištava    do    70%  (prirodno recikliranje!). Čovjek će prije umrijeti od gladi nego li °d pomanjkanja bjelančevina.

Neprestano se govori da vegetarijancima nedostaje važan vitamin B!2, i time oni upadaju u opanost od slabokrvnosti.

Sve vrste sirovog voća i povrća sadrže u izobilju sve potrebne vitamine i minerale (otkrivene i još neotkrivene). Gotovo izravno nemjerljiva količina vitamina Bi 2 se prema potrebi, kao kod svih sisavaca, sintetizira u sustavu crijeva pomoću bakterija koje se tamo nalaze. Kad se to ne bi događalo, onda bi svi biljojedi bolovali od pomanjkanja vitamina Bi2 . Kod toga zagovornici vitamina B[2 kažu da njega ima u velikim količinama u mesu ali ne u biljkama. Opet protupitanje kao i kod bjelančevina: Kako se B ] 2 stvara kod  životinja a ne i kod čovjeka? Je li nas Stvoritelj, kao "krunu" stvaranja, tako slabo opremio? Prema laboratorijskim testovima ja sam nakon 40 godina bez mesa, ribe i jaja, umjesto "normalne" količine (što je normalno?) od oko 600 mcg imao 1200 mcg tog vitamina u krvnom serumu. Slabokrvnost i nedostatak vitamina B ) 2 javljaju se upravo kod onih koji jedu meso!

Već smo kod pitanja bjelančevina vidjeli kako je sužen horizont znanstvenika koji trube da su ljudskoj prehrani neophodno potrebne životinjske bjelan­ čevine kako bi se nadoknadio nedostatak aminokiselina u biljkama. Kako onda uopće mogu preživjeti milijuni životinja i ljudi, koji ne jedu meso? Da li netko bistre pameti nije više u stanju odgovoriti na to jednostavno pitanje?

Nasuprot, anemija (rak krvi) češće se javlja kod onih koji jedu meso, nego li kod vegetarijanaca! A još manje kod vegetarijanaca koji jedu sirovu hranu! Laik to može procijeniti mnogo bolje: Bez biljaka nema života na zemlji, bez biljojeda nema životinja  koje jedu meso! Ako vegetarijancima nešto nedostaje, onda se to događa kod "pudding-vegetari-janaca), dakle kod onih koji jedu škrob, koji je još škodljiviji od mesa. Stalno se vraćamo na crvenu nit ove knjige: Samo je kuhinjski lonac kriv za sve uništavanje hrane kao i za sve bolesti koje zbog toga nastaju.

Ne možeš očekivati potpuno zbrinjavanje svog tijela vitaminima i mineralima, ako svoju hranu vatrom u potpunosti mijenjaš i konačno uništavaš. Tu je uzrok bolestima, a ne u potrebi za životinjskim bjelančevinama. Sve što je veliko je jednostavno. Zašto ne možemo shvatiti to jednostavno pravilo?

Prilog:      "Svijet    medicine"   nam   govori   da   je Hipokrat                otac     'pravilne'         medicine.              Na   njega     se priseže.   To jednostavno  nije  istina!  400 godina prije Krista, Hipokrat je   bio   svećenik   u jednom  grčkom hramu u Kosu.  U tom je hramu on s ljudima postio iz vjerskih  razloga,   i  oni  bi  brzo  ozdravljali.   Njegov naziv   'ozdravitelja' je  dakle  ispravan.  Ali  on  nikada nije  prakticirao   medicinu.   Isto   tako, on   nije  pisac većine    knjiga         koje                 se         njemu              pripisuju.                 Časna Hipokratova  prisega je  prije   tisuću  godina  došla   iz Egipta.           Pravi  začetnici   današnje   medicine   bili   su vračevi,  varalice  i Iječitelji  biljem.  Tako se sadašnja medicina temelji na čarobnjaštvu, a to  dokazuje i njezina smrtonosna praksa!" (Iz Helath Reporter 1,7). Naša znanost odbacuje post, a to nije naučila niti od svog Hipokrata niti  od Kristal

Biljke jedva sadrže masnoće.  Odakle  ćemo  onda mi dobiti potrebnu količinu masnoća,  kako  bismo mogli  apsorbirati vitamine  topive  u  masti?

Tri bitne masne kiseline, koje su nam potrebne, i koje ne možemo sami proizvesti su: linolska, linolenska i arakidonska kiselina. Ali sve one se u potpuno dovoljnim količinama nalaze u sirovom voću i povrću, tako da uopće ne postoji problem apsorbcije vitamina topivih u masnoći. U stvari, nama su potrebne vrlo male količine masnoća. Sirovi plodovi i povrće imaju smo 1 - 4% masnoća, a 'građanska' hrana do 45%. To se vidi i po masnim trbusima. Ako bi našem organizmu uistinu zatrebalo masnoća, on bi kao u igri mogao ugljikohidrate pretvoriti u masnoće, i obratno. Upravo odatle dolazi i do ovisnosti o masnoćama - iz ugljikohidrata bogatih škrobom!

U vezi s masnoćama - Kako se smanjuje previsoka razina   kolesterola?

Biljne masnoće  uopće ne sadrže  kolesterola, dok su životinjske masnoće njime bogate. No za prijenos tog "škodljivog" kolesterola optužuju se biljne masnoće  (kojih  izoliranih  uopće  nema  u  prirodi).

Uvijek se pokušavaju vlastite pogreške opravdati novima! Kod te "buke" oko kolesterola nemojmo zaboraviti daje našem organizmu nužno potrebna tvar kolesterola, posebno za stvaranje  seksulanih hormona. Nedostatak kolesterola vodi prema impotenciji.

Naše tijelo koristi kolesterol koji proizvodi naša jetra i svaka naša stanica, a on se vrlo lako i djelotvorno može prenositi pomoću "dobrog" HDL-kolesterola (već prema potrebi pojedinih organa). Nakuplja se samo mrtvi kolesterol iz životnjskih namirnica. Zašto bismo morali jesti životinje? Hoće li se životinje tako osvećivati ljudima? Nije važna razina kolesterola u krvi, što danas kao Damoklov mač visi nad onima koji jedu maslac i vrhnje, nego nakupljena količina kolesterola u staničnom tkivu. A to je teško utvrditi, a i to stanje se neprestano mijenja!

Ako naš organizam sam proizvodi  75 % kolesterola, zašto bi onda mala količina od 25 % bila tako opasna za naš krvožilni sustav? Kolesterol je opasan samo povezan s anorganskim kalcijem. Životinje iz biljne hrane proizvode potrebnu količinu kolesterola. A to isto tako možemo i mi ljudi!

Na našim žilama, i u čitavom staničnom tkivu, nakuplja se većinom taj anorganski kalcij (zajedno sa životinjskim kolesterolom) iz kuhane hrane i s drugim nirtvim  anorganskim  mineralima koje  smo  uzimali.

Nažalost, tu treba pribrojiti i anorganske minerale iz toliko hvaljene mineralne vode i tablete kalcija!

Mogu li dakle posvuda hvaljene nezasićene masne kiseline iz margarina (umjetni proizvod), iz ribljeg ulja, iz ulja od pšeničnih klica (vrlo skupo), smanjiti razinu kolesterola u krvi? Da, one ga malo smanjuju, ali ta mrtva masnoća, zajedno s posvuda prisutnim anorganskim kalcijem, taloži se u našoj unutarnjosti, na unutarnjim stijenkama krvnih žila. Koji liječnik mjeri te opasne nakupljene slojeve? Danas je to moguće ultrazvučnom doppler-sondom, koja se neprestano poboljšava. Umjesto mnogih nepotrebnih analiza krvi, liječnici bi svoje pacijente trebali slati u takve institucije, gdje bi se mogla mjeriti "zakrečenja" sustava krvnih žila. Tu bi pacijent mogao na ekranu sve vidjeti i dobiti fotografiju s liječničkom dijagnozom. Mnoge (naoko zdrave) osobe bile bi podvrgnute velikom šoku, kada bi crno na bijelo vidjele svoje začepljene arterije! Hoće li onda čovjek ozbiljnije razmisliti o svom krivom načinu života? Zašto bi se čovjek morao prije toga, namjerno ili nenamjerno, uništiti?

Moja supruga i ja smo u ožujku 1987. na Floridi napravili takav pregled za 75 dolara. Tamo takve pokretne ambulante idu od grada do grada. Kada će do toga doći i u Njemačkoj? Mnogo je skuplje nepotrebno kupovanje beskorisnih ulja, čije je djelovanje nesigurno i nemjerljivo. Deblja se samo novčanik ponuđača. Pogledaj samo dnevne oglase!

Još jedanput: životno važna tvar, kolesterol, neperstano se mora nalaziti u krvi i stanicama. Ovisi samo o tebi hoće li se on taložiti u tebi zajedno s anorganskim mrtvim kalcijem i drugim mrtvim mineralima iz prokuhane hrane. 50% minerala se sastoji od kalcija. Nama je, za naše kosti, zube i nokte, nužno potreban organski kalcij iz sirove hrane. Sam možeš postaviti dijagnozu: mekani nokti, mekane kosti. I kod nas se posvuda govori o zakrečenosti a ne 'kolesteriranju' (riječ koju sam ja izmislio).

Ja sam se godinama bavio problemom kolesterola, jer sam nasljedno sklon visokoj razini kolesterola u krvi. Samo uz potpuno sirovu biljnu hranu spustio sam razinu kolesterola ispod 167 mg/dl. Kad sam počeo jesti samo malo kruha/žitarica, kolesterol mi se odmah popeo na preko 200 mg/dl. U poglavlju o kruhu/žitaricama si pročitao da ti proizvodi koji vežu sluz, dramatično povećavaju razinu masnoća u krvi. Umjesto na masnoće moraš svoju pozornost usmjeriti na obroke koji sadrže škrob, žitarice i krumpir.

Krajem drugog svjetskog rata u Njemačkoj je prosječna razina kolesterola bila samo 145 mg/dl. Zašto se ta krivulja danas popela na 250 mg/dl? Postoji tome samo jedan razlog: prehrana blagostanja s mrtvom hranom i pomanjkanjem kretanja. Životinje biljojedi u potpunosti prazne svoja crijeva 4-5 puta dnevno. Stalno bismo trebali imati osjećaj praznine. To nije moguće kod današnje hrane koja sadrži kiseline.   Posljedica   toga  je  stalna   zatrovanost   iz crijeva (vidi poglavlje o crijevima). Pretpostavka za redovitu probavu je prehrana koja sadrži bazične tvari, a to se postiže samo sa svježim voćem i povrćem u prirodnom stanju.

Takva hrana ima velike količine kalija i magnezija, najvažnije tvari koje stvaraju bazne elemente. Kalij prodire u stanice i izbacuje iz nje štetnu kuhinjsku sol. Magnezij pak kao suprotnost kalciju, potiskuje anorganski kalcij. Razumije se, nama je nužno potreban i kalcij, jer on čini 50% svih minerala koji su potrebni tijelu. O važnom odnosu kalcij/magnezij opširnije pročitaj u poglavlju o kalciju.

Dobiva li naše tijelo dovoljno kalorija od potpuno sirove   hrane?

Snaga dolazi od hrane. To je važno načelo prirode. Kad  bi  jeo  samo  sirovo  povrće,  teško  bi  pokrio potrebu   za   kalorijama.   Životinje   na  ispaši   imaju dovoljno vremena da jedu i preživaju, ali mi Ijudimo moramo  i  raditi.  Ali  plodovi,  koje ja preporučujem kao   75%)   sadržaj   hrane,   imaju   velike   zalihe  za proizvodnju  energije.  Voćni  šećer  ide  vrlo  brzo  iz voća u krv, bez utroška mnogo energije za probavu. 100%) voća daje 90% energije. Gubitak je dakle samo 10%).  Od  svih  živežnih  namrinica  koje  su  čovjeku, poznate plodovi najbrže daju najbolju energiju. Mirne savjesti se prehrana voćem može označiti kao idealna prehrana!

Uz prehranu voćem brzo nestaju kilogrami. Ne postoji li opasnost da tako budemo premršavi i mlohavi?

Ti znaš iz iskustva, da su mršavi ljudi najžilaviji. Dakle, mršavost i mlohavost ne idu zajedno. Ako dakle tvoja težina najprije padne ispod idealne težine, to bi samo bio znak da je tvoje tijelo razgradilo i izbacilo potpuno nepotrebne nakupine masnoće/ vodenog tkiva, sa svim otpadom.

Redovito se nakon toga počne stvarati  novo, zdravo tkivo. Ako se to kod tebe ne bi dogodilo, onda će se kod tebe najbrže i najsigurnije izgrađivati novi mišići uz pomoć Body-Buildinga! Pokušaj! Vidjet ćeš da ćeš opet zadobiti prirodne "oblike mišića" umjesto mekanog špeka. Debljina je uvijek opasna bolest.

Treba li preporučiti  mikrovalnu  pećnicu?

Ako si pažljivo čitao ovu knjigu, onda znaš da kuhinjski lonac uzrokuje kod ljudi preranu smrt, povezanu s bezbrojnim bolestima. Ako smo rekli da treba odbaciti kuhinjski lonac, onda to više treba odbaciti "novovjeke" mikrovalne pećnice, koje u nekoliko sekundi uništavaju sve živo. Život se nalazi samo u hrani iz koje može nastati život. Stavi nešto sjemenja u mirkovalnu pećnicu i pokušaj nakon toga to sjemenje dovesti do klijanja! Mrtvo, sve je mrtvo, a mi smo živa bića i potrebna nam je, kao i životinjama, živa hrana!

Budući da ultrazvučni aparati rade na istom principu kao mikrovalna pećnica, ja bih kao majka zabranila ultrazvučne preglede fetusa kod ginekologa. Znadeš li kako se time oštećuju mlade stanice tvoga djeteta? Liječnik želi naplatiti skupe aparate koje je kupio, ali moraš li ti to financirati upravo mogućim oštećenjima svog potomka.

Nakon prijelaza  na  voćnu  hranu   osjećam  neutaživu glad,  prave  holove zbog gladi.

"Normalno, dobro zdravlje je normalno stanje ljudskog života. Onaj tko to nema počinio je teške prijestupe  protiv  nepromjenjivog  prirodnog zakona."

(Anonym us)

Mogu pojesti odjednom 10 banana i opet sam gladan.

Htio bih ti reći, da bolovi zbog gladi uopće ne postoje. To je uobrazilja. Glad ne "boli" više nego li žeđ, nego li osjećaj pritiska u mjehuru i crijevima ili želja za spavanjem. Glad  nakon prijelaza  na sirovu hranu je težnja tijela za mrtvom kuhanom hranom, za njegovim starim ovisnostima.

Tko dakle osjeća takvu glad u prijelaznom razdoblju i pojede odjednom takve količine, taj se još nalazi u razdoblju "čišćenja". Stijenke želuca su još ispunjene mnogim otpadom, a ta predmijevana glad je u stvari "glad čišćenja" ili "glad popravka". Svatko tko je postio znade da nakon 2-3 dana, pa do kraja posta, više ne osjeća glad. Bolovi su prirodni put da ti se pokaže kako si bolestan. U tom slučaju bi trebao potpuno prekinuti s jelom i započeti "ozdravljivanje mirovanjem", kao životinja koja to instinktivno radi.

Neki stručnjaci  jako  preporučuju  mliječne proizvode kako bi se pokrila potreba za kalcijem i bjelančevinama, posebno kod dojenčadi.

Za ispravnu ljudsku prehranu nisu prihvatljivi mliječni proizvodi kao što su mlijeko, jogurt, sir, maslac, itd. Za dojenče uvijek ima prednost majčino mlijeko pa i danas kada je opterećeno  pesticidima. Kod toga se majka uvijek mora biološki ispravno hraniti kako bi imala dovoljno mlijeka za dojenče. Mlijeko je obvezatno samo za djecu. Nakon 3 godine potpuno nestaju oba enzima: lab i laktaza. Lab je osim ostaloga potreban da se kazein razgradi u aminokiseline i kalcij. To pak niječe onaj koji pije mlijeko. Nedostatak laba znači da se mlijeko isto tako kvari u probavnom traktu kao i meso. Laktoza je dio mliječnog šećera u mlijeku. Bez enzima laktoze se ne može probaviti mliječni šećer koji se nalazi u mlijeku. Naša bakterijska flora u tim ostatcima mlijeka izaziva vrenje s njegovim otrovnim  nusproizvodima. Proizvodi od mlijeka i bezbroj mlječnih proizvoda u stanju vrenja i raspadanja su otrovni i najvećim dijelom   neprobavljivi.    Njihova   upotreba   izaziva medicinski učinak, koji se vrlo često tumači kao "učinak zdravlja". Nekada se preporučuje čak i čisti mliječni šećer kako bi se pospješila probava. To je čista glupost, jer, kao što smo to gore vidjeli, ne može se probaviti niti normalni udio šećera u mlijeku. I ovdje djelovanje ima učinak droge: crijeva se žele što prije u potpunosti riješiti tog otrova.

Naravno da uz takvo stanje stvari, svaka  majka koja ne može više dojiti svoje dijete, dolazi u teško stanje. Kako bi dijete dobilo mlijeko koje mu je nužno potrebno, kravlje mlijeko treba razrijediti s čistom vodom 50% prema 50%. Najtoplije preporučujemo ovčje ili kozje mlijeko. Ako zbog kravljeg mlijeka dode do 'mliječnog osipa' ili drugog osipa na koži, dakle do alergijske reakcije, čemu je sklono kravlje mlijeko i pšenica, trebalo bi prijeći na soj ino mlijeko, koje se nažalost u tvornici prerađuje uz primjenu topline. Uza sve to, trebalo bi vrlo rano prijeći na voćnu hranu (kašicu). Posebno banane zasićuju dijete. Djetetu je posebno potrebna sirova, nepromijenjena hrana, kako se dijete uopće ne bi priviklo na pokvarenu kuhanu hranu.

Može  li se zdrav čovjek zaraziti?

Već sam objasnio da se  npr. kod AIDS-a zasada zarazi samo svaka deseta osoba, koja dolazi u krvni kontakt s  nosačima AIDS-a. I virus  gripe dobivaju samo neki, ne svi. Kada bi argument o zaraznim virusima  stvarno  bio  istinit,  onda  bi  se  svi  morali zaraziti. Tako zvani "znanstvenici" tumače jedno­ glasno za AIDS, da se zaraze osobe koje imaju slabi imunološki sustav. Do sada nije još niti jedanput uspjelo da se izliječi i najbezazlenija prehlada uzrokovana virusom! Tako su otporni po sebi i "mrtvi" virusi!

Nisu virusi i bakterije zlotvori, nego je to naše bolesno tijelo koje traži mikrobe za pomoć, kako bi se što prije riješilo nagomilanog otpada. U stvarnosti su oni čistači naših ulica, naši smetlari, dakle naši prijatelji koji za nas čiste otpad. Krize i infekcije koje oni mogu uzrokovati su u stvari krize ozdravljivanja. Kada tijelo ne bi uopće reagiralo, onda bi bilo blizu smrti. Bolesnik od raka jedva da će dobiti pročišćavajuću hunjavicu. Teoretski govoreći, zdrav čovjek bi se mogao izložiti bilo kojoj infekciji i ne bi obolio. Ali gdje postoji taj rijetki primjerak? Budući da smo svi mi zatrovani okolišem, ja ne bih ulazio u rizik, kao što je to učinio Robert Koch s bacilima tuberkuloze!

Samo kada je otpadna jama prepuna nakupljenog otpada, onda sam organizam započinje postupak čišćenja, kako bi spasio život. "Liječnici" to zovu bolešću, kad se tijelo mora boriti protiv otrova. U stvari to je postupak samoizlječenja koje je tijelo pokrenulo. Potiskivanjem toga, stanje bolesnika se samo pogoršava. Tako zdrvalje i bolest leže sasvim blizu jedno  drugome.  Ali  pustimo  tijelo  da  u  miru izvrši svoju zadaću. Bez "zlih neprijatelja" mikroba, čovjek bi umro još prije!

Može li se sirovom  hranom  izliječiti i rak?

Nisam niti liječnik niti ljekarnik pa ću se čuvati izjava o ozdravljenju od te teške bolesti samo uz pomoć sirove hrane. Tebi je poznato moje općenito stanovište: sve bolesti si proizročio ti sam svojim krivim načinom života. Nikog drugog ne možeš za to okrivljivati, kao što smo to vidjeli u poglavlju o zaraznim bolestima.

Rak i srčani infarkt su samo posljednja stanica dugog niza pogrešaka učinjenih načinom života. Razumije se, to ovisi i o nasljeđenim svojstavima, premda se bolesti izravno ne nasljeduju.  Ti nasljeđuješ običaje a nakon toga te ti običaji učine bolesnim.

U ovoj knjizi sam već viša puta upozorio na nastanak raka. Pročitaj to! Značajna je i izjava Perzijanca Aterhova, koji u svojoj knjizi "Sirova prehrana"7 4     kaže:

"Osobi koja boluje od raka daj dnevno 1000 gr zdravog svježeg voća, i to razdijeli kroz dan. To je dovoljno da se bolesnik održi na životu, ali to je tako malo da rak ne dobiva više hranu i izumire.1"

Dugogodišnje uzimanje mrtve hrane dovodi te do prirodnog konačnog rješenja: infarkt (srca ili mozga) i rak.

Zar  lijekovi  ništa  ne  djeluju?

Razumije se da djeluju, ali kako? Liječe li oni, ili izazivaju nuzpojave koje su nužna reakcija tijela, kako bi tijelo izbacilo taj dodatni otrov? Istina je ovo posljednje. Izliječiti se može uvijek samo tijelo, kao i kad se zaliječi neka rana. Pročitaj u uputama za lijek, koje se nalaze u svakom pakiranju, koliko je lošeg nuzdjelovanja.

Hovannessian kaže: "Liječenje lijekovima" je vračanje našeg vremena kuhane hrane! Načelno govoreći, niti jedna otrovna tvar ne može služiti za dobre svrhe! Svaki tzv. lijek je otrov, koji može donijeti samo nove opasnosti. Sve što se preporučuje za liječenje neke bolesti  je  u  stvari  uzrok  novih oboljenja! Općenito govoreći, strašna je i tragična pogreška poduzimati neku kuru, ili uzimati kemijske sintetičke tvari ili neku "posebnu" vrstu hrane.  A upravo tu pogrešku  čovječanstvo  čini  stoljećima! Nema tako "ljekovite" tvari na ovom svijetu! Postoje samo različiti uzroci oboljenja. Kad se odstrane ti uzroci, onda automatski nestaje i bolest! Ti uzroci su kuhana kisela hrana i otrovi koje  liječnici propisuju kao  lijekove!

Kuhana hrana nije nikava hrana! Ljudi kuhanu hranu označavaju kao hranu za ljude. A činjenica je da ona niti malo ne hrani naše stanice. Kuhanje i prerada pretvaraju sve hranjive vrijednosti, koje se nalaze u prirodnoj hrani, u mrtvu, otrovnu i neprirodnu tvar koja uzrokuje bolesti.

Tijelo koje redovito uzima kuhanu hranu proizvodi dvije vrste stanica. Sirove biljke razvijaju redovito samo zdrave i aktivne stanice, dok kuhana i neprirodna hrana nakuplja bolesne, neaktivne stanice s njihovim različitim otrovnim tvarima.

Općenito govoreći bolesti nisu ništa drugo nego glad tijela za prirodnom prehranom, ili nedostatak aktivnih stanica sjedne strane, i nakupljnaje bolesnih neaktivnih stanica s druge strane. Kako bi se čovjek oslobodio od bolesti, dovoljno je prirodnom prehranom potpomagati aktivne stanice, a druge bolesne stanice uništiti sagorijevanjem, tako da se prekine dovod kuhane hrane!"

Tako Perzijanac Hovannesssian. Njegova djela su tako dragocjena da bih ja najradije nastavio s njime.

U poglavlju o kruhu govori se o velikom udjelu mineralnih tvari koje vode prema "zakrečenju ". Zar nama nisu potrebne te mineralne tvari?

Da, nama su potrebne mineralne tvari u velikim količinama, ali ne mrtve anorganske mineralne tvari iz mrtvo kuhane hrane, nego organske, koje su biljke uz pomoć poznate fotosinteze same proizvele izi krutih tvari. A nj ih dobivamo samo sazivom hranom!

Niti   jedan  laboratorij    ne   može   oponašati   tu živolvornost.   Te   činjenice   sam  ja   u   ovoj   knjizi neprestano ponavljao, jer te na to neće upozoriti niti jedna  druga  knjiga  napisana  na  njemačkom.  To  su dobro znali liječnici i istraživači prošlog stoljeća. Ali prema tome se ne može ravnati niti jedna punionica mineralne vode. U tom slučaju bi ona brzo propala.

To će ti iz istog razloga prešutjeti i proizvođači i prodavači mineralnih tableta. Oni te u svojim uputama stalno upućuju na "dragocjene" minerale. Jeest, oni su jako važni, ali ne u obliku kako se prodaju, tj. mrtvi minerali. Oni se talože posvuda po tijelu, to se vidi na mnogim ukočenim ljudima. Te mrtve tvari nisu samo u kruhu nego u svim mrtvo kuhanim namirnicama, samo su one posebno koncentrirane u kruhu/žitu.

1 uobičajena kuhinjska sol se sastoji od mrtvih tvari. Našem  tijelu  su  nužno  potrebne  te  soli, ali u topivom, organskom obliku. Njih opet u obilju ima u pojedinim vrstama voća i povrća.

Tijelo ne može  apsorbirati  običnu sol, jer je ona pravi  otrov.  Tijelo  je  mora  jednostavno   izlučiti. Budući  pak da tijelo to ne može učiniti zbog velike količine loše, mrtvo kuhane hrane, višak soli se taloži. Mi  nemamo u  tijelu samo skladište reuma-kiseline, nego i skladište kuhinjske soli. Kada naš organizam dobije  lako  topive,  organske  mineralne  soli,  ovdje posebno  mislim  na  kalij  i  magnezij,  kao  protutežu kalciju, organizam  odmah  počinje  iz jetre  izlučivati do sada nakupljenu nečistu tekućinu. Pokušaj to sam, pa ćeš brzo prestati s tim štetnim igrama izlučivanja vode.

Zašto uopće naše tijelo skuplja tako mnogo tekućine? Ono to mora činiti zbog našeg dobra, jer ono kao manje zlo, kako se ne bismo zatrovali, mora u otopljenom stanju držati mnoge otrove dopremljene kuhanom hranom i soli unesene tabletama. To je ta otpina. Tako na kraju svoga izlaganja o štetnosti krutih tvari piše S. Rowbotham. Kod čega on spominje samo najveće nositelje krutih tvari, kao što su kuhinjska sol, kruh/žitarice i mineralna voda. "Te činjenice, kao i mnoge druge koje  bi  trebalo spomenuti, pokazuju i dokazuju mišljenje, da je jedino hrana koju jedemo i pijemo uzrok krutih tvari koje sadrže kreč, koji  se u različitim količinama taloži u našem organizmu. A to na kraju dovodi do štetnog stanja, do okoštavanja, ukrućivanja i negibljivosti, kojima nas kao posljedicama načina života obdaruje starost. A sve to na kraju dovodi do gubitka svijesti ili do smrti.

Dobivamo li zaista dovoljno kalcija iz voća i povrća?

I na to pitanje sam u ovoj knjizi već dovoljno odgovorio. Kako bih ti to još drastičnije stavio pred oči, spomenut ću izjavu Dr. Walkera (koji je doživio starost od 116 godina) iz njegove knjige "Svježi sokovi od voća i povrća" : "Čaša svježeg soka od mrkve (po mogućnosti biološki uzgojene) sadrži više kalcija nego 12,4 kg tableta kalcija iz ljekarne".

Sada ti je potpuno jasno odakle moramo uzimati kalcij - iz sirove hrane a ne iz prokuhanog životinjskog mesa i juhe od povrća. Upravo taj svježi sok od mrkve treba stvarno biološki vrednovati, kao što je to već bilo rečeno kod prijašnjeg pitanja! Moram li još jednom kao primjer navesti velike životinje? Odakle one dobivaju svoje  snažne kosti? Od pečenih mesnih odrezaka, odjela s jajima, iz kruha i kolača, kave i kakaoa, čaja i čokolade? Ili samo od jednostavne trave i lišća? Npr. slon! Već sam na više stranica govorio o važnosti ugradnje kalcija u naše kosti i zube!