Pitanja i odgovori
Referencirajući se na podsvjesne i svjesne umove, ili objektivne i subjektivne, što je tehnički korektno izražavanje: "Imamo dva uma koji su, iako povezani, odvojeni" ili "Imamo jedan um s dvije odvojene funkcije?"
Korektno iskazivanje glasi: Imamo jedan um s dvije odvojene funkcije. Ne postoje dva uma.
Jesu li Sotona u religiji, Negativno u znanosti i Loše u filozofiji samo imaginarne manifestacije energije misli ili ćemo ih klasificirati kao krive, no ipak stvarne manifestacije? Ako sve što imamo išto jesmo, kao i sve naše moći, dolaze iz jednog vječnog Izvora, čemu moramo pridružiti takve imaginarne atribute?
To nisu imaginarni entiteti. Oni su jednostavno izopačenost. Ako koristite elektricitet za svjetlo, to nazivamo dobrim. Ako uhvatite žicu koja nije primjereno izolirana, i to vas ubije, to se ne zove zbog toga lošim ili zlim. Bili ste jednostavno nepažljivi ili ste ignorirali zakone koji vladaju elektricitetom. Iz istog razloga, jedna Beskonačna Moć, koja je izvor svih Moći, manifestira se u životu ili kao dobro ili kao zlo, ovisno o tomu koristite li je konstruktivno ili destruktivno.
Nije li ideja Boga Univerzalnog ključa panteistička?
To u potpunosti ovisi o tome što se smatra pod panteizmom. Panteizam je nejasno definirani pojam i može se interpretirati na različite načine. Na primjer, panteizam shvaća svemir vječnom evolucijom, i to ne svojom voljom, nego voljom Bekonačnog Bića, što je suprotno ateizmu, koji pretpostavlja pozitivno negiranje Uzvišene prisutnosti i agnosticizam kao dogmatsku sumnju u postojanje Boga.
Je li to ispravno?
Istina je apsolutna, no koncepcija istine varira s individualnom sviješću. Stoga, nitko ne može reći kada se doseže konačna istina, jer nitko ne može ni reći kada je individualna svijest razvijena do točke gdje je daljnji razvoj nemoguć. Dakle, istina je apsolutna, no koncepcija istine varira s individualnom sviješću. S druge strane, istina nije stvar vjerovanja. Ona je stvar demonstriranja. Nije pitanje autoriteta, već pitanje percepcije.
Zato što je stvarno "JA" duhovno, i stoga savršeno, a budući da ono "kontrolira i usmjerava i tijelo i um", kako je moguće postojanje toliko nesavršenih rezultata?
Ne vidimo nikakve nesavršene rezultate. Vidimo samo savršenstvo. Savršenstvo znači djelovanje zakona s nepromjenjivom preciznošću. Duhovni zakon uvijek djeluje savršeno. Ako individua misli konstruktivno, rezultati su konstruktivni i harmonični. Ako misli destruktivno, žanje ono što je posijala. Zakon djeluje savršeno. Uopće ne vidimo nikakve nesavršene rezultate. Možemo slobodno birati što mislimo, no rezultatima misli upravlja nepromjenjivi zakon.
Što je život?
Život je kvaliteta ili princip Univerzalne Energije, koja se manifestira u takozvanim organskim objektima kao rast i voljna aktivnost, a što je obično koegzistentno do nekog stupnja s nekim manifestacijama te iste Univerzalne Energije kao kvaliteta ili princip koji označava inteligenciju.Mora se razumjeti da postoji samo jedan Vrhovni Princip ili Zakon, kojeg je nemoguće shvatiti u njegovoj esencijalnoj prirodi. To je Apsolut(no). Čovjek može misliti samo pojmovima relativnog.Stoga, to katkada definiramo kao Univerzalnu Inteligenciju, Univerzalnu Supstanciju, kao Eter, Život, Um, Duh, Energiju, Istinu, Ljubav, itd. Ljudska partikularna definicija, u bilo kojem trenutku, vonena je partikularnim odnošenjem fenomena postojanja u kojem tog trenutka promišlja taj Princip ili Zakon.
Kako se pokreće zakon koji vlada uspjehom ili prosperitetom?
Ljudski je mozak najfiniji i najvibrantniji mehanizam koji postoji. Svaki put kada mislimo, šaljemo poruku u energiju bez forme, iz koje i kojom se sve stvari kreiraju, te se pokreće niz kauzacija koje se odnose na stvari koje korespondiraju sa slikom misli. Ako je misao dovoljno rafinirana i koncentrirana, onda ćemo brzo biti u harmoniji s objektom svoje misli; ako nije, bit će potrebno više vremena. Većina ljudi brzo se angažira u koncentriranju na nedostatak, ograničenje, gubitak i nesklad bilo koje vrste, i time privlači ta stanja, dok se nekolicina brzo angažira u koncentriranju na uspjeh, prosperitet i općenito harmonična stanja i njihova okolina reflektira kvalitetu njihovih misli.
Kako se odgovara na molitvu?
Univerzalni um, Omnipotentna moć, Svevišnje biće, ne mijenja način rada svemira da bi udovoljilo našim zahtjevima, niti radi izuzetke, već djeluje po dobro poznatim zakonima, a ti se zakoni mogu pokrenuti svjesno ili nesvjesno, slučajno ili planski. Upravo djelovanje tog predivnog zakona privlačenja, koji je uzrok vjerovanja ljudi svih dobi u svim vremenima, potvrnuje nužnost postojanja nekog osobnog Bića koje odgovara na njihove molitve i manipulira doganajima kako bi se ispunili njihovi zahtjevi.
Korektno tvrdite da "posjedovanje ovisi o korištenju". Kad bi se to moglo bolje objasniti, ne bi li se pokazalo da je to jedini način kojim se može steći "spremnik moći, posjedovanja, itd.", iz kojeg bismo se mogli poslužiti, primjerice, u vrijeme hitnih slučajeva?
Ilustrirajmo: Čovjek želi ojačati svoju ruku. Želi postati moćnim. On ne konzervira snagu koju ima u ruci. Kada bi to učinio, vrlo brzo izgubio bi i snagu koju već ima. Nasuprot tomu, počinje je koristiti vježbanjem ruke i uskoro shvaća: što je više koristi, to je osigurana veća snaga. Što daje više snage, to je više dobiva. Isto pravilo primjenjuje se u vezi s mentalnom i duhovom snagom. Ukoliko želimo misliti, morat ćemo raditi, a što manje mislimo, više ćemo raditi i dobit ćemo manje za svoj rad."
Je li moguće zamisliti svijet u kojem nema radnika koji obavljaju najteže fizičke poslove?"
Misao je izvadila mnogo iz teškog rada, no takozvano "znanstveno upravljanje" i "sustavi učinkovitosti i inženjerstva" gledaju na milijune ljudskih bića kao na čiste strojeve, sposobne napraviti, više ili manje, odrenene količine nečega po satu. Rad treba služiti, a sve su djelatnosti časne. No "radnik najtežih fizičkih poslova" promišlja pogrešno umjesto inteligentno. Rad je kreativni instinkt u manifestiranju. Zahvaljujući promjenama koje su se dogodile u industrijskom svijetu, kreativni instinkt više ne može doći do izražaja. Čovjek više ne može graditi vlastitu kuću, čak ne može sam urediti ni svoj vrt, više nikako ne može usmjeravati svoj rad. Stoga je lišen najveće radosti koju je imao čovjek: radosti postignuća, kreiranja, kompletiranja, pa je ta velika moć pervertirana i pretvorena u destruktivne kanale. Ništa više ne može konstruirati za sebe, pa tako počinje uništavati rad svojih sretnijih kolega. Rad je, menutim, pronašao da svemir nija kaos, već kozmos kojim vladaju nepromjenjivi zakoni, da je svako stanje rezultat uzroka, te da isti uzrok uvijek stvara isti učinak. Tada se otkrilo da su ti uzroci mentalni, da misao predodrenuje akciju. To je ujedno i otkriće da konstruktivna misao dovodi do konstruktivnih stanja, a destruktivna misao do destruktivnih stanja. Kaže se: "Život je razotkrivanje, ne prirašćivanje; ono što dolazi do nas iz vanjskog svijeta, ono je što već posjedujemo u svom unutarnjem svijetu."
Ne uzimate u obzir znanje koje osoba stječe iz knjiga, iskustva itd.?
Iz knjiga, iskustva, okoline ili bilo čega drugog ne možete izvesti baš nikakvu korist sve dok niste kreirali stanice mozga sposobne za primanje misli. Vaš unutarnji svijet u točnoj je korespondenciji s vašim vanjskim svijetom. Može vam biti dana knjiga s najdivnijim mislima, napisana na
najdivnijem jeziku, no neće vam značiti ništa sve dok niste naučili hebrejski jezik na kojem je napisana, a tako je sa svime drugim. Nikakva misao, ideja, nikakvo iskustvo nema apsolutno nikakvu vrijednost dok niste sposobni za njihovo primanje. Zato jedna misao uopće neće djelovati na nekog čovjeka dok će je drugi primiti s uzbunenjem i radošću. Prvi nije kreirao stanice mozga spobone za njezino primanje. Drugi je bio spreman za nju. Shvaćao je ljepotu sadržanu u ideji.Je li korektno reći da su istinska religija i istinska znanost "blizanci" te da bi smrt jedne značila i smrt druge? Zašto?
Istinska znanost i istinska religija sigurno su blizanci. Za obje je smrt nemoguća, jer ono što je istinito ne može umrijeti. "Bitna karakteristika istine je stabilna vjernost redu i zakonu. Um se vrijena kod svakog fenomena unutarnjeg i vanjskog svijeta kad se smanjuju konstantnost i stabilnost, koje um smatra samom biti istine." Vidjet ćete kako je to primjenjivo i na znanost i na religiju. Što je istina u znanosti mora biti istina i u religiji. Ne može postojati znanstvena istina i religijska istina. Sva je istina, jedna i nedjeljiva.
Kako materijalizam i duhovnost pronalaze sklad u Sustavu univerzalnog ključa?
Sustav univerzalnog ključa poučava postojanje samo jednog Principa ili Zakona, ili jedne Moći. Sve što egzistira materijalizacija je te Jedne Moći. Sama moć je duhovna, no manifestiranje Moći je materijalno. To otkrivamo svugdje u prirodi: čovjek je duhovno biće, no ima materijalno tijelo. Duh se mora manifestirati na objektivnoj razini na objektivan način. Duhovnost u tom smislu nema baš ništa s onim što se smatra spiritističkim fenomenom.
Kako se objašnjava činjenica što je, iako je velika većina ljudi ne samo u SAD-u već i u Europi sita rata i želi samo mir i povratak na normalne prosperitetne uvjete, taj povratak tako polagan, a proces težak?
Ne postoje, naravno, kao što kažete, nikakve želje većine ljudi za ratom, kao ni želja za siromaštvom, kriminalom ili bilo kojim drugim destruktivnim stanjem, no postoje i, s druge strane, svjesne i podsvjesne želje za stvarima koje dolaze s ratom, destrukcijom, siromaštvom i kriminalom: ta požuda za moći ili separiranjem staro je pitanje "tko će biti najveći u kraljevstvu". Zakon ne respektira osobe. To se takoner odnosi i na nacije. Nacije će, kao i individue, možda naučiti da se svakoj sili može suprostaviti ista, ako ne i superiornija sila, pa stoga sila nikada ne može biti odrenujući faktor bilo koje situacije. Objektivna harmonija dolazi samo kao rezultat subjektivne harmonije, a subjektivna harmonija dolazi samo kao rezultat vizije, razumijevanja i percepcije.
U "vrhu postignuća", ciljanom pomoću Sustava univerzalnog ključa, kako je moguće ignorirati teologiju?
Prije nekoliko stoljeća podučavalo se da moramo birati izmenu Biblije i Galilea. Prije pedeset godina mislilo se da moramo birati izmenu Biblije i Darwina, no kako je vrhovni svećenik londonske katedrale sv. Pavla, W. R. Ingle, rekao: Svaki educirani čovjek zna da su glavne činjenice organske evolucije čvrsto utemeljene i one su potpuno drukčije od legende koju su stari Židovi posudili od Babilonaca. Ne moramo siliti svoj razum na odbijanje sigurnih rezultata moderne znanosti. Tradicionalno kršćanstvo mora biti pojednostavljeno i spiritualizirano. Trenutačno je opterećeno lošom znanošću i karikaturizirano lošom ekonomijom: što smo više u to uvjereni, to ćemo manje naginjati riziku utemeljenja egzistencije svoje vjere na praznovjerju, kao što je to u religiji religioznih i znanosti neznanstvenih.
Što znači tvrdnja: "Samo pet posto ljudi ima viziju kao dodatak strateške pozicije kako bi vidjelo i osjetilo stvari prije negoli se dogode?
Devedeset pet posto ljudi zauzeto je pokušavanjem mijenjanja učinaka. Dogana se nešto što ne vole i pokušavaju promijeniti situaciju. Uskoro uvinaju kako mijenjaju jednu formu muke drugom. Drugih pet posto angažirano je oko uzroka. Znaju da je za bilo kakvu trajnu promjenu nužno težiti
nalaženju uzroka. Uskoro će otkriti da je uzrok pod njihovom kontrolom. Tih pet posto zapravo misli, a devedeset pet posto uglavnom prihvaća misli drugih. Samo oni koji misle oni su koji mogu vidjeti i osjetiti stvar prije negoli će se ona dogoditi.Što se mora, još eksplicitnije, razumjeti pod terminom "polaritet" kada je primijenjen na mentalni proces?
Polaritet je tendencija ili nastojanje misli ili osjećaja u odrenenom smjeru. Kada mislimo kontinuirano duž odrenenih pravaca, misao postaje polarizirana, možemo vidjeti druga i različita stajališta, uz teškoće ili ih uopće ne vidjeti.
Što je istina?
Istina je imperativno stanje svekolikog blagostanja. Da bismo bili sigurni da znamo istinu i da smo sigurni glede nje, u tom se slučaju javlja zadovoljstvo koje se ne može ni sa čim usporediti. Istina je u podlozi sklada s činjenicama, stanje koje prethodi svakom poslu ili društvenim relacijama. Istina je jedino čvrsto tlo u svijetu sukoba, sumnji i opasnosti. Svaki čin koji nije u harmoniji s istinom, bilo iz neznanja ili smišljeno, izmiče tlo pod nogama i vodi neskladu, neizbježnom gubitku i zbrci. Dok najponizniji um može precizno proreći rezultate svake korektne akcije, dotle će najveći, najdublji i najprodorni umovi beznadno izgubiti svoj put i neće moći formirati nikakvu koncepciju rezultata zbog odvajanja od korektnih principa ili zakona.
Kako se kreira klica?
Kreiranje se sastoji od umjetnosti kombiniranja sila koje imaju afinitet za sve drugo, u pravilnim proporcijama, kao što se kisik i vodik kombiniraju u primjerenim pravim proporcijama za dobivanje vode. Kisik i vodik su nevidljivi plinovi, a voda je vidljiva. Klica, menutim, ima život: ona stoga mora biti proizvod nečega što ima život ili inteligenciju. Duh je jedini kreativni princip u svemiru, a misao je jedina aktivnost koju duh posjeduje. Stoga, klica mora biti rezultat mentalnog procesa. Misao odlazi dalje od mislioca: ona susreće druge misli za koje ima afinitet, one se miješaju i formiraju jezgru za druge slične misli. Ta jezgra poziva energiju bez forme, u kojoj se sve misli i sve stvari drže u rastopini: misao se pokrije formom u skladu sa svojim karakterom kojeg je dao mislilac.Miijun ljudi u agoniji smrti i mučenja na bojišnici šalju misli mržnje i muke, i uskoro drugi milijuni ljudi umiru učinkom klice nazvane "influenca". Samo iskusni metafizičar zna kada i kako nastaje smrtonosna klica. Kao što postoji beskonačna raznolikost misli, tako postoji i beskrajna raznolikost klica, konstruktivnih kao i destruktivnih, no ni konstruktivna niti destruktivna klica neće sazrijeti i proklijati sve dok ne nanu podesno tlo u koje će pustiti korijenje.
Što je potaknulo uspon ideje o reinkarnaciji?
Plazma klica u svakoj generaciji uvijek sadrži zbroj svih onih koji su ranije umrli. Jezgra svake stanice sadrži kromosome koji reproduciraju vrste, prirodu i stanja prema konačnom zakonu. Svaki kromosom, mikroskopski mali kakav je, sadrži elemente svake druge stanice, koja formira mnoge vrste stanica u zrelom tijelu, plus karakteristike forme i pojavnosti, kao i obiteljsku sličnost, plus prirodu, plus um, plus sazrele tendencije, plus sve što čini osobnost i individualnost. Mi smo, dakle, fizički točno ono što su bili naši preci, plus okolina i edukacija. To je postojanost identiteta pojedinačnog kromosoma iz generacije u generaciju, što onda stvara ideju reinkarnacije.
Što je crna magija?
Ideja o postojanju fenomena koji se naziva crnom magijom pridružuje se naivnosti, praznovjerju inedostatku razumijevanja zakona koji vladaju u mentalnom svijetu. Sve misli i sve stvari drže se u rastvoru u Univerzalnom umu. Individulano može otvoriti svoja mentalna vrata, i time postati receptivno za misli bilo koje vrste ili opisa. Ako netko misli da postoje čarobnjaci, vještice ili vračevi koji ga žele povrijediti, on time otvara vrata za ulaz takvih misli i može reći, zajedno s Jobom: "Stvari kojih se bojah, pronalaze me." Ako, suprotno tomu, misli da postoje oni koji mu žele pomoći, time otvara vrata takvoj pomoći i otkrit će: "Neka ti bude kako si vjerovao", što je jednako istinito danas kao što je bilo i prije dvije tisuće godina.
Čini mi se da ne shvaćam potpuno primjenu zakona vibriranja na svijet misli. Kako, na primjer, možemo promijeniti brzinu vibriranja? U kojem se smjeru treba promijeniti kako bismo proizveli najbolje rezultate?
Svaka misao mijenja brzinu vibracija. Ako možete misliti veće, dublje, više i snažnije misli, stanice se mozga profinjuju, postaju moćnije i omogućavaju prijem finije vibracija. To nije istina samo za mentalni i duhovni svijet već i za fizički svijet. Kako se uho utrenirava na glazbu, omogućeno mu je primanje finijih vibracija, sve dok trenirani glazbenik ne čuje harmonije zvuka kojih je obična osoba potpuno nesvjesna.
Usred naizgled kaotičnog stanja današnjih dana, nije lako razlikovati dolaženje zore, onog pojavljivanja kojeg su prorekli svi velikani, drugi dolazak ili milenij?
Jedan karakterističan znak općeg bunenja je optimizam koji sjaji u magli sumnji i nemira. Taj optimizam uzima formu prosvjetljivanja, a kako iluminacija postaje općenitom, strah, ljutnja, sumnja, sebičnost i pohlepa odumiru. Ne tražimo Kristovo dijete, već Kristovu svijest - anticipiramo općenitiju realizaciju istine koja će osloboditi čovjeka. To da će možda postojati jedan čovjek ili jedna žena koji će prvi shvatiti tu istinu u novoj eri, teško je moguće zbog superiorne očiglednosti o općenitijem bunenju prema Svjetlu Prosvjetljenja.
Govorite o Izvornom umu koji formira, zadržava, održava i kreira sve što postoji. Da li to objašnjava izvor iz kojeg dolazi sposobnost čovjeka da misli i o nedostacima, ratu, kriminalu...?
Da, to uključuje i ljudsku sposobnost promišljanja nedostataka, ratova i kriminala. Ako može misliti kontruktivne misli, može promišljati i destruktivne misli. No čim nauči da je mišljenje kreativan proces, da smo stvaratelji, a ne stvoreno, prekinut će proces destruktivnog mišljenja za sebe i druge.
Vi ste, bez sumnje, u pravu kada tvrdite da Carlyleovo stajalište o mržnji prema lošem nije bilo ohrabrujuće za njegov najbolji razvoj; s druge strane, kakvo bi stajalište trebalo biti prema ogromnom zlu današnjice, kao što su rat, cijepljenje, ubojstva, korupcija, krane i slično? Nije li često istina da uništavanju i čišćenju smeća, tako reći, mora prethoditi konstruktivan rad?
Ne, to nije istina. Proces uništavanja uopće nije proces. Ne trebamo mukotrpno iskapanje tame iz sobe prije nego unutra pustimo svjetlo: baš suprotno, sve što je potrebno jest uključiti svjetlo, i tama nestaje; slično tomu, kad bismo samo jednu desetinu jednog postotka novca i napora potrošili na konstruktivan rad, ogromno zlo današnjice koje uočavamo nestalo bi kao pomoću magije.
Jedinka nacije je pojedinac. Vlada predstavlja samo prosječnu inteligenciju pojedinaca koji čine nasilje. Stoga je naš rad vezan za pojedinca. Kada se promijeni misao u individualnom, kolektivna će se misao brinuti sama o sebi, iako mi ljudi pokušavamo preokrenuti proces.
Pokušavamo mijenjati vlade umjesto pojedince, što je nemoguće učiniti. No uz malo inteligentnog organizacijskog napora, sadašnje bi se destruktivne misli mogle sa zadovoljstvom promijeniti u konstruktivne misli.
bglavac
edin.kecanovic
