Pisanje Svamiju

            Dok još razgovaramo o toj staroj zgradi, ima li netko među vama tko piše pisma Svamiju? Kada šaljete pisma Svamiju može se pojaviti nedoumica u vašem umu da li Svami čita ta pisma ili ne. Mogu vam reći da bez obzira na to kako velika gomila pisama bila, Svami čita svako od njih.

            U to doba još nije bilo toliko mnogo pisama. Svami bi provodio večernje sate čitajući pisma. On ne spava zbog toga što nije moguće da potpuna svijest i na trenutak postane nesvjesnom. On se odmara u svojoj sobi, ali ne spava. On navlači zavjese kako svjetlo ne bi privlačilo ljude. Ako bi ljudi mislili da je budan, izišli bi iz svojih domova i sjeli ispred Svamijeve kuće te gledali u Njegove prozore. Zbog toga on navlači zavjese i čita poštu. Ujutro, povjerljivi dječaci odnose ta pisma dolje i spaljuju sve do posljednjeg. Nitko ne može vidjeti pisma osim Svamija. Ona se ne čuvaju, ona se uvijek spaljuju.

            Nekada se dogodi da ima previše pisama koje je potrebno pročitati, tako da bi ih donosio sobom ujutro. Toga dana sjedio sam na klupi i Svami je ušao. Umjesto da sjedne na stolicu, što je obično činio, kako bi otvorio svoja pisma, sjeo je na pod.

            Kada Svami čita svoju poštu, tada obično sjedi na stolici. Kada završi s čitanjem pod je prekriven s komadićima potrganog papira. On otvara omotnicu i vadi pismo. Ovom prilikom, budući da je Svami sjedio na podu, a ja sam sjedio na klupi, što je bilo na višoj razini, istog sam trenutka ustao s klupe i sjeo na pod. Svami je rekao: “Hislope, zašto si to učinio? Zašto sjediš na podu?” Odgovorio sam mu: “Svami, poklonik nikada ne bi trebao sjediti više od svojeg učitelja.” Svami je na to odvratio: “Besmislica, Hislope, sjedni natrag na klupu.” Tako da sam sjeo natrag na klupu.

            On je počeo otvarati pisma, pogledao me je i rekao: “Hislope, ja zna što misliš. Misliš kako ja ne čitam ova pisma.” Vrlo je ‘neobičan’ način na koji Svami čita pisma. On otvori omotnicu, uzme jedno pismo, svine ga popola, pogleda ga i nakon toga ga baci. Drugo samo dodirne a da niti ne otvori omotnicu. Onda dođe do omotnice iz koje izvadi cijelo pismo i provede dvije ili tri minute vrlo pažljivo čitajući cijeli njegov sadržaj.

            Zašto to čini samo s nekim pismima, na ne sa svima, ne bih znao. Ali, u svakom slučaju, rekao mi je: “Znam, Hislope. Ti misliš da ja ne čitam ta pisma.” Rekao je: “Pokazat ću ti. Dođi ovamo i sjedni pored mene.” To sam i učinio. On je zahvatio pet-šest pisama i rekao: “Ovo pismo dolazi iz tog i tog mjesta, na njemu je taj i taj datum i započinje ovako i ovako.” On bi to rekao za svako pismo prije nego što je bilo otvoreno. Nakon toga bi otvorio omotnicu, izvadi pismo i pružio mi ga. Pogledao bih pismo i utvrdio da ono što je On rekao je istina. To je ponovio otprilike šest puta.

            Jedno od pisama koje mi je pružio došlo je iz Amerike iz jednog od Sai centara. Ljudi iz centra su se potrudili i napravili vrlo lijepo zaglavlje, zaglavlje sa Sathya Sai Babom, a pismo je bilo napisano na tom istom papiru. Ja sam držao u ruci to pismo i proučavao zaglavlje, dom mi Svami nije rekao: “Hislope, nemoj čitati pisma, vrati mi ih.” Tako da nisam niti imao prilike reći Mu: “Svami, ja nisam čitao pismo, samo sam gledao zaglavlje.”