Dolazak na zemlju nalikuje izboru fakulteta ili predmeta studija. Svatko od nas je na određenom nivou duhovnog razvitka, i na svijet je došao kako bi zauzeo mjesto koje najbolje odgovara njegovim duhovnim potrebama. Onog časa kad počnemo suditi drugima zbog njihovih nedostataka i mana, i sami iskazujemo iste slabosti. Ovdje, na zemlji, jednostavno ne raspolažemo znanjem koje bi nam dozvoljavalo da sudimo drugim ljudima.

I kao da su mi željeli pokazati taj princip na djelu, predamnom se opet ukaže zemlja. Moja je pažnja bila usmjerena na jedno raskršće u jednom velikom gradu. Na pločniku, uz sam zid velike i luksuzne zgrade, ležao je pijan čovjek. Jedan od mojih vodiča upita me :'Što vidiš tamo dolje?'

'Pa, vidim pijanduru kako se valja u svojoj vlastitoj prljavštini', rekoh, još uvijek u čudu zašto mi to uopće pokazuju. Moj je odgovor uzbudio moje vodiče. 'Dobro', rekoše, 'sad ćemo ti pokazati tko je to!'

Tada ugledah njegovu dušu: bio je to veličanstven čovjek koji je zračio predivnu svjetlost. Ljubav je naprosto izbijala iz njegova bića. Shvatila sam da mu se na Nebu svi neobično dive. Njegova je duša poslata na zemlju da bude učitelj, da pomogne prijatelju s kojim je bio duhovno povezan. Njegov prijatelj je bio čuveni advokat koji je svoju kancelariju imao nekoliko blokova dalje od raskršća koje sam maločas ugledala. Iako pijani čovjek nije tog trena imao pojma o svojoj misiji, njegov neposredni zadatak je bio da svog prijatelja podsjeti na potrebe drugih. Shvatila sam da je advokat po svojoj prirodi bio pun saosjećanja za druge, ali da ga je pogled na pijanog bijednika trebao potaknuti da to i u praksi pokaže. Znala sam da će se njih dvojica sresti, te da će advokat u pijancu prepoznati duh svoga prijatelja i da će ga to nagnati da čini dobro. I mada neće biti svjesni svojih zemaljskih poslanja, njihove će misije biti uspješno obavljene. Pijanac je, dakle, svoje zemaljsko vrijeme tratio za dobrobit nekog drugog. On će se i dalje razvijati, a ono što mu, možda, ustreba za njegovo napredovanje bit će mu dato kasnije.

Sjetila sam se da sam i ja susretala ljude koji su mi se učinili odnekud poznati. Čim sam ih ugledala osjećala sam neku bliskost koja me s njima veže, ali tada nisam znala za uzrok te bliskosti. Međutim, sada sam znala da su oni na moju životnu stazu poslati s razlogom.

Dato mi je do znanja da zbog činjenice da ne raspolažem sa dovoljno saznanja nikada ne smijem drugim suditi. Oni što su prolazili pored pijanca izvaljenog na pločniku nisu bili u stanju zaviriti u njegovu plemenitu dušu, već su ga sudili po njegovoj vanjštini. I ja sam griješila na isti način, sudeći o ljudima na osnovu njihova bogatstva ili izvanjskih manifestacija njihovih sposobnosti. Sada sam shvaćala da sam bila nepravedna, i da o njihovim životima nisam imala ni najmanjeg pojma, a o dušama da i ne govorim. Sjetih se tada i rečenice iz evanđelja: 'Ako se oko vas nalazi sirotinja, gledajte da joj činite dobro'. Ta me misao uznemirila. Zašto uopće postoje siromasi? Zašto im Bog ne dade sve što im treba? Zašto onog bogatog advokata ne natjera da svoju imovinu podijeli sa drugima? Tu moje misli prekine jedan od vodiča: 'Među vama su anđeli kojih niste svjesni.'

Bila sam zbunjena. Ali, pomoć je odmah došla. Moji vodiči su mi sve objasnili: svi imamo potrebe, ne samo siromašni; svi smo se, još u svijetu duša, zavjetovali da ćemo jedni drugima pomagati. Međutim, na zemlji nam često treba dugo da se prisjetimo naših zavjeta. Zato Bog šalje anđele koji nas podsjećaju na date zavjete. U tom podsjećanju nema prisile, a anđeli se pojavljuju u raznim oblicima i s nama su češće nego što mislimo.

Nisam osjetila nikakav prekor, ali znala sam da sam pokazala nerazumijevanje i potcjenjivanje Božje pomoći. Na njegovu pomoć možemo računati u svakom trenutku. On će nam pomoći, a da pritom neće ugroziti naše osobno poslanje i našu slobodu volje. Mi moramo biti spremni da pomažemo jedni drugima; da jednako cijenimo i sirotinju i bogate; da prihvatimo sve, makoliko bili različiti od nas, jer svi zaslužuju našu ljubav i dobrotu. Nemamo pravo na netrpeljivost, bijes, srdžbu. Nemamo pravo gledati s visoka na druge, a sve što sa sobom sa zemlje možemo ponijeti jest dobrota koju smo činili drugima. Vidjela sam da se sva ona dobra djela koja smo činili drugima vraćaju kao višestruki blagoslov. Naša će snaga izvirati iz našeg milosrđa.

Na tren je nastala šutnja. Pijanac je nestao, a moju dušu je preplavilo razumijevanje i ljubav. O, kad bih bar mogla pomoći drugima kao što je taj pijanac pomogao svom prijatelju. O, kad bi bar moj život bio blagoslov drugima. Duša mi je zadrhtala od nepobitne istine: našu snagu crpst ćemo iz našeg milosrđa.