Pierre i Marie Curie
Marie Curie i njezin suprug Pierre Curie, proslavili su se svojim otkrićima na polju fizike, zahvaljujući kojima su oboje postali nositelji Nobelove nagrade.
No, mnogo je manje poznato da su oboje veoma podrobno istraživali paranormalne pojave. Krajem 19. St., Pierre Curie je istraživao tajne magnetizma i istodobno se upoznavao sa spiritističkim pokusima drugih europskih znanstvenika, kao što su Charles Richet i Carnille Flammarion, o čijem ćemo radu govoriti poslije u ovom poglavlju. Pierre Curie isprva je mislio da će sustavnim istraživanjem paranormalnih pojava moći pronaći odgovore na neka pitanja o magnetizmu. (Hurwic, 1995., str. 65). Svojoj je zaručnici Marie, kojom se 1895. oženio, napisao: "Moram priznati da sam veoma zainteresiran za te duhovne pojave. Smatram da one sadrže odgovore povezane s fizikom." (Hurwic, 1995., str. 66). Iz njegovih zabilješki iz toga razdoblja proizlazi da je pročitao brojne knjige o spiritizmu (Hurwic, 1995., str. 68).
Deset godina poslije, pod utjecajem svoje žene, Pierre Curie je zanimanje za magnetizam zamijenio onime za radioaktivnost. I tada je smatrao da će u spiritizmu možda pronaći odgovor na neke probleme fizike, pa su oboje počeli sudjelovati na seansama. Povjesničarka Anna Hurwick je u biografiji Pierrea Curiea napisala: "Bio je uvjeren da će u spiritizmu pronaći izvor nepoznate energije, koja će razotkriti tajnu radioaktivnosti. Vjerojatno je stoga pri proučavanju spiritizma primjenjivao iste eksperimentalne metode kojima se čitavo vrijeme služio pri istraživanju radioaktivnosti, osobito pri mjerenju ionizacije atmosfere u prostoriji... Curie nije bio na seansama kao običan promatrač, a pri tome sigurno nije težio uspostaviti komunikaciju s duhovima. Za njega su seanse predstavljale znanstvene pokuse kojima se služio za promatranje različitih parametara, i tijekom kojih je iscrpno bilježio sva opažanja. Bio je uistinu zaintrigiran Eusapijom Paladino." (Hurwic, 1995., str. 247).
Pierre Curie je u pismu fizičaru Georgesu Gouyu, datiranom 24. srpnja 1905., napisao sljedeće o nekim seansama s Eusapijom (Hurwic, 1995., str. 248): "U Psihološkom društvu održali smo nekoliko seansi s medijem Eusapijom Paladino. Bile su veoma zanimljive, a fenomeni kojima smo svje
dočili doista nisu izgledali poput kakvih čarobnih opsjena - stol koji lebdi 1,2 m iznad poda, predmeti koji se pomiču, osjećaj da vas nečije ruke štipaju ili miluju, svjetleće prikaze. Sve se to događalo u sobi koju smo sami pripremili, i u kojoj se nalazio mali broj promatrača, koje smo veoma dobro znali i bez ikakvih skrivenih pomagača. Medij je mogao varati samo ako je posjedovao neke iznimne čarobnjačke sposobnosti. No, kako se mogu objasniti različite pojave koje su se događale kada smo držali njezine ruke i noge, i to u prostoriji dovoljno osvijetljenoj da vidimo sve što se u njoj događa?"Curie je iscrpno bilježio događanja na seansama, kojima je prisustvovala i Marie. O seansi održanoj 6. srpnja napisao je sljedeće: "Stol jednu sekundu lebdi 1,2 m visoko u zraku i potom iznenada snažno pada."
(Hurwic, 1995., str. 249). O seansi održanoj 6. travnja 1906., zabilježio je (Hurwic, 1995., str. 250): "Stol lebdi u zraku na visini od 1,2 m ... osobno nadzirem [Eusapiju]... bočno pomicanje stola bez kontakata; izvrsno opažanje s obje strane." Hurwic piše (1995., str. 250): "S obzirom na to da je te pojave nastojao uključiti u svoj službeni istraživački program, možemo zaključiti u kolikoj je mjeri u njih vjerovao."
Pierre je 14. 04. 1906. napisao Georgesu Gouyu: "Gospođa Curie i ja nastojimo točno dozirati radij na temelju njegovih vlastitih emanacija; premda to ne iziskuje previše posla, na tome smo radili mnogo mjeseci, i tek sada počinjemo dobivati neke rezultate. Održali smo nekoliko novih 'seansi' s Eusapijom Paladino (već smo prošlo ljeto održali seanse s njom).
Ustanovili smo da te pojave stvarno postoje i više ne mogu u njih sumnjati.
Iako nevjerojatno, to je istina i nemoguće je to nijekati nakon seansi održanih pod strogo kontroliranim uvjetima." (Hurwic, 1995., str. 263-264).
Nakon toga je nastavio objašnjavati kako je medij manifestirao tjelesne udove, kao i druge gore opisane pojave. Pierre Curie potom je rekao Guoyu:
"Želio bih da sudjelujete na sličnim seansama, i nimalo ne dvojim da ćete se nakon nekoliko dobrih seansi i sami uvjeriti." (Hurwic, 1995., str. 264).
Kao i Rayleigh, Curie je priznao da se te pojave ne mogu uvijek proizvesti, no nadao se da će podrobnija istraživanja pružiti brojnije i bolje rezultate."
Zaključio je (Hurwic, 1995., str. 264): "Smatram da postoji potpuno novo područje činjenica i fizičkih stanja prostora o kojima trenutno ništa ne znamo." Hurwicova je, pak, primijetila (1995., str. 263): "Taj sud iznenađuje, budući da dolazi od eksperimentalnog znanstvenika."
Pierre Curie nastavio se zanimati za spiritizam sve do pogibije prometnoj nesreći 19. 04. 1906. Prisjećajući se što se događalo dan prije smrti njezina supruga, Marie je opisala njegov razgovor s francuskim matematičarom Julesom Henriom Poincareom: "U jednom je trenutku u razgovoru spomenuta Eusapija, kao i fenomeni koje ona proizvodi. Poincare je prigovarao sa sumnjičavim smiješkom na licu, koji je odavao znatiželju prema novim stvarima, dok si ga ti (Pierre) uvjeravao u stvarnost tih pojava. Promatrala sam ti lice dok ste razgovarali i iznova se divila tvojoj lijepoj glavi, šarmantnim riječima, osmjehom koji te obasjavao. Bilo je to posljednji put da sam čula kako izražavaš svoje ideje." (Hurwic, 1995., str. 262).
bglavac
irida
edin.kecanovic
