U idealnom ambijentu na Tibetu, članovi obitelji bi obično pozvali mnogo Lama da dođu i provedu phowu toliko puta dok se znaci ispunjenja ne pojave.

Oni je mogu ponavljati satima, stotine puta, ili čak cijeli dan. Neki bi umirući trebali samo jednu ili dvije phowe da izraze znak, dok za druge čak cijeli dan ne bi bio dovoljan. To, a o tome se ne govori, ovisi vrlo mnogo o karmi umiruće osobe.

Na Tibetu je bilo praktičara koji su, iako nisu bili glasoviti zbog njihove prakse, imali posebnu moć da izvedu phowu, i znaci bi se bez muke pojavili.

Kod umirućeg ima raznih znakova uspješne phowe vođene od praktičara. Ponekad otpadne pramen kose blizu tjemena, ili se toplota ili para osjete ili vide kako izlaze iz krune glave.

U nekim iznimnim slučajevima, učitelji ili praktičari su bili toliko moćni da kada su izustili slog koji ostvaruje prijenos, svi bi se u prostoriji onesvijestili, ili bi komadić kosti odletio od lubanje umirućeg budući je svijest bila gurnuta van s neizmjernom snagom.

MILOST MOLITVE U TRENUTKU SMRTI

U svim se religioznim tradicijama smatra da je umrijeti u stanju molitve silno moćno.Nadam se da vi možete, dok umirete, prizvati svim srcem sve bude i vašeg učitelja. Molite da bi, kroz kajanje, sva vaša negativna djela u ovom i drugim životima, mogla biti pročišćena, i da bi vi mogli umrijeti svjesno i u spokoju, postići povoljno ponovno rođenje, i konačno dosegnuti oslobođenje.

Usredotočite se i koncentrirajte na želju da bi bili ponovno rođeni ili u čistom carstvu ili kao ljudsko biće, ali sa ciljem da štitite, njegujete i pomažete drugima.

Umrijeti s takovom ljubavi i takovim samilosnim suosjećanjem u vašem srcu do vašeg posljednjeg daha, kaže se u tibetanskoj tradiciji, drugi je oblik phowe koji će vam osigurati postizanje sljedećeg dragocjenog Ijudskog tijela.

Neophodno je stvoriti najviši mogući pozitivan dojam u tijeku uma prije smrti. Najučinkovitija praksa za to dosegnuti je jednostavna praksa Guru Yoga, gdje umirući sjedinjuje njegov ili njezin um s mudrosnim umom učitelja, ili Bude, ili bilo kojeg prosvijetljenog bića.

Čak ako i ne možete priz­vati sliku vašeg učitelja u tom trenutku, pokušajte ga se bar sjetiti, zamislite ga u svom srcu, i umrite u stanju odanosti.

Kada se vaša svijest ponovno probudi nakon smrti, taj će se trag učiteljeve prisutnosti probuditi sa vama, i vi ćete biti oslobođeni.

Ako umrete sjećajuci se učitelja, tada su mogućnosti njegove ili njezine milosti beskrajni; čak se otkrivanje zvuka, svjetla, i boje u bardu dharmate može pojaviti kao učiteljev blagoslov i svjetlost njegove ili njezine mudre prirode.

Ako je učitelj nazočan pored smrtne postelje, on ili ona će osigurati da će u tijek uma umirućeg biti otisnuta njegova ili njezina prisutnost. Učitelj može, da bi odvratio pažnju umirućeg od rastresenosti, učiniti neku očitu i značajnu napomenu. On ili ona može glasno reći: „Upamti me!"

Učitelj će voditi pažnju umirućeg na bilo koji potreban način, i uzrokovati neizbrisiv utisak koji će se vratiti kao sjećanje na učitelja u bardo stanju.

Kada je majka jednog poznatog učitelja umirala i skliznula u komu, Dilgo Khyentse se našao pokraj njene postelje i učinio je nešto vrlo neobično. Pljesnuo ju je po nozi. Ako je zaboravila Dilgo Khyentse Rinpochea dok je ulazila u smrt, bila je uistinu blagoslovljena.

U našoj tradiciji obični će se praktičari takodđr moliti bilo kojem Budi prema kojemu osjećaju odanost, i s kojim osjećaju karmičku povezanost.

Ako je to Padmasambhava, oni će moliti da budu rođeni u njegovu slavnom čistom carstvu, Palaći Lotosove Svjetlosti na Bakreno Obojenoj Planini; ako je to Amitabha kojeg vole i štuju, molit će da budu ponovno rođeni u njegovom „Blaženom" nebu, prekrasnoj Čistoj Zemlji Devahan.

nastavlja se...