Petnaesta tajna

SVE JE ČISTA BIT

Napokon je oguljen i posljednji sloj. Suočavamo se s neopisivim, s tajnom u srži života. No, riječi su gotovo dosegnule granicu.

Što se događa kad se suočite s neopisivim? Možete samo tražiti prave riječi kojima biste to opisali. Um si ne može pomoći. Budući da je navikao sve pretakati u misli, ne može pojmiti nešto što nadmašuje misao.

Svi mi nevidljivom tintom crtamo svijet sastavljen od crta, oblika i boja.

Naše pomagalo nije ništa drugo doli trunka svijesti slična vrhu olovke koji se pomiče po čistom papiru. No, iz te jedine točke istječe sve. Ima li što zagonetnije i čudesnije? Točka mnogo manja od vrha olovke iscrtava oblike univerzuma.

Ta je točka načinjena od biti ili najčistijeg oblika Bivanja. Bit je najviša tajna jer istodobno uspijeva obaviti tri aktivnosti:

Zamišlja sve što postoji.

Zamišljeno pretvara u stvarnost.

Ulazi u stvarnost i održava je na životu.

I vi u ovom trenutku obavljate te tri aktivnosti. Sve što vam se dogodi, zamišljeno je u mašti, odnosno u stanju u kojemu se rađaju nizovi predodžbi i želja. Te se predodžbe potom razvijaju u očitovane objekte i događaje. Vi pritom subjektivno ulazite u događaj, što znači da ga usvajate živčanim sustavom. Taj čin stvaranja od tri koraka najjednostavnije se može opisati na sljedeći način: zamislite sliku, naslikate je i ulazite u nju.

Da biste otkrili bit života, potrebno je samo iskoračiti iz slike i opaziti sebe. Nećete vidjeti osobu, pa čak ni dušu, već samo trunku svijesti - točku koja rađa najljepšim, najružnijim, najsvjetovnijim, najsvetijim, najčudesnijim, najobičnijim i najuzvišenijim slikama. No, čak i dok sam ispisivao te riječi, pokleknuo sam pred iskušenjem pokušaja opisivanja neopisivoga. Stoga ću odbaciti sve predodžbe i izreći najjednostavnije istine: postojim, svjestan sam, stvaram. To su tri značajke biti koja prožima univerzum.

Kad uklonite sve nestvarne vidove svojega bića, ostaje samo bit. Kad uvidite da je ta bit vaše istinsko ja, otvaraju vam se zlatna vrata. Bit je dragocjena jer se od nje sastoji duša. Kad biste, ulazeći u stvorenu sliku, mogli zadržati bit, u svakom biste trenutku živjeli na razini duše.

No, suočavamo se s velikom teškoćom zbog koje zlatna vrata ostaju zatvorena: ništa nije bit. Kad jednu stvarnost svedete na njezinu bit, nestaju sve značajke. Tada stablo, konj, oblak i ljudsko biće postaju isto. Nestaje i materijalna dimenzija. Dva događaja nisu udaljena vremenskim razmakom; dva predmeta nisu udaljena prostornim razmakom. Svjetlost i tama više ne postoje. Potpuna ispunjenost i krajnja praznina su isto.

Drugim riječima, u tom ste trenutku uvjereni da ste uhvatili tajnu svega,  ali spuštate pogled i opažate da su vam ruke prazne. Taj ishod osobito uznemiruje one koji su krenuli duhovnim putem kako bi pronašli Boga. Ako Boga ne shvaćate kao bit, i on će nestati. No, u Indiji vlada snažna tradicija koja bit stavlja daleko iznad osobnoga boga. Jedan od najvećih suvremenih duhovnih učitelja, Nisargadatta Maharaj, po tom pitanju nije dopuštao iznimke. Samoga sebe-i sve druge ljude-odredio je kao čistu bit. Zbog toga je izazvao poprilično mnogo suprotstavljanja i negodovanja.

Slijedi tipičan razgovor skeptičnog posjetitelja i Maharaja:

P: Je li Bog stvorio Zemlju zbog vas?

O: Bog je moj štovatelj i sve je ovo stvorio za mene.

P: Zar nema drugog boga osim vas?

O: Kako bi ga moglo biti? "Ja jesam" je korijen, Bog je stablo. Koga bih trebao štovati i zašto?

P: Jeste li vi štovatelj ili štovani?

0: Ni jedno ni drugo. Ja sam samo štovanje.

U glasu onoga koji pita možete osjetiti sasvim prirodnu zbunjenost i frustraciju. Put prema jedinstvu toliko se razlikuje od onoga čemu nas poučava organizirana religija da um ostaje zabezeknut. Maharaj je neprestano govorio da mi nismo stvoreni radi Boga, već da je Bog stvoren radi nas. Time je želio reći da je bit, sama po sebi nevidljiva, morala stvoriti svemoćnu projekciju koju ćemo štovati. Bit je, sama po sebi, lišena svih značajki; ništa za što bismo se mogli uhvatiti.

Bit je nevidljiva jer je ne možete osjetiti niti razmišljati o njoj. Budući da se življenje sastoji od osjećanja i razmišljanja, kako nam bit može koristiti? Na površinskoj je razini beskorisna jer nam razlike i dalje privlače pozornost. Recimo da želite biti sretni, a ne nesretni; bogati, a ne siromašni; dobri, a ne zli. Ni jedna od tih razlika nije važna za vašu bit. Bit funkcionira na samo tri načina: postoji, stvara i svjesna je. Doima se da nije moguće živjeti život bez razlika, ali ipak postoji spis koji o biti govori na činjeničan način navodeći na zaključak da je netko otkrio kako se može živjeti na toj razini. Taj spis, zvan Joga Vashishta, obuhvaća mnogo neobičnoga. Znamo da joga znači "jedinstvo", a Vashishta je ime autora; stoga taj naslov, preveden sa sanskrta, znači "Vashishtina inačica jedinstva". Nitko nije dokazao daje osoba s tim imenom ikada živjela - tekst je napisan prije mnogo stoljeća - ali se Vashishtina inačica jedinstva ističe kao jedinstveno djelo. Vjerujem daje to najdalji domet koji je čovjekov živčani sustav ostvario prema svjesnosti o samom bivanju.

Nekoliko Vashishtinih tipičnih opažanja nudi jasan uvid u njegovo stajalište o životu:

U beskonačnoj svijesti univerzumi dolaze i prolaze kao čestice prašine u sunčevoj zraci koja prodire kroz otvor na krovu.

Smrt neprestano bdije nad našim životom.

Svi se objekti doživljavaju u objektu i nigdje drugdje.

Cijeli se svijet uzdiže i pada kao valovi oceana.

Vashishtino je učenje na glasu kao jedno od najtežih: apstraktni tekstovi u duhovnom kanonu pa stoga nisu namijenjeni početnicima. Osobno ga lakše čitam kao glas biti. Određene opće teme jasno izviru čak i iz nekoliko izreka. Vashishta univerzum smatra nestalnim i neuhvatljivim. Opaža da je smrt neizbježno vezana za život. Subjektivnu svijest koristi kao istinsku mjeru stvarnosti, a materijalni je svijet u usporedbi s njom nalik dašku zraka.

Dalje u tekstu Vashishta te teme stotinu puta ponovno razrađuje s toliko snažnim uvjerenjem da čitatelja obuzima opčinjenost. Rečenice zvuče tajnovito, poneke su i neshvatljive, ali to je zapravo i smisao - ovaj je život zgusnut u zamisli guste poput dijamanata:

Što god um domisli, samo to vidi.

Ono što ljudi nazivaju sudbinom ili božanskom voljom, nije ništa drugi doli postupak iz prošlosti koji se ravna sâm po sebi.

Iako je kretanje tijesno povezano sa zrakom, očitovanje je tijesno povezano sa sviješću.

Dok razmišljate nad njegovim riječima, lako možete pasti u svojevrsnu opčinjenost u kojoj vidljivi svijet odleprša poput pera. Svrha tog učinka nije nadahnuće niti ohrabrenje: Vashishta ne nudi ni mrvicu utjehe. Za njega nije važno ništa osim biti pa je stoga najbolji učitelj upoznavanja stvarnosti. Upoznavanje stvarnosti cilj je i ove knjige pa sam stoga nastojao pročistiti Vashishtine savjete o tome kako živjeti ako se doista želite probuditi iz nestvarnosti.

Vashishta opisuje četiri stanja koja morate postići ako želite otkriti stvarnost:

- zadovoljstvo

- propitivanje

- samosvijest

- snaga

Četiri obične, pomalo bezazlene riječi. Što je pod njima podrazumijevao taj mudrac koji je bit  vjerojatno poznavao bolje od ikoga u povijesti?

Zadovoljstvo. To je značajka mirnog uma. Zadovoljan čovjek živi bez sumnje i straha. Sumnja nas neprestano podsjeća da na zagonetku života nema odgovora i l i da će svi odgovori biti nepouzdani. Strah nas neprestano podsjeća da možemo biti povrijeđeni. Dokle god u vašem umu postoji ijedno od tih uvjerenja, unutarnje spokojstvo nije moguće. Stoga je zadovoljstvo potrebno postići na razini na kojoj su sumnja i strah prevladani.

Propitivanje. Da biste otkrili stvarnost, potrebno je neprestano iznova propitivati nestvarno sve dok ne nestane. Taj je proces nalik guljenju. Opazite nešto na izgled pouzdano i vjerodostojno, a ako vas iznevjeri, kažete: "Ne, to nije to", i odbacite to. Jednako propitujete sljedeće što traži vaše povjerenje, a ako se pokaže nepouzdanim, gulite i taj sloj. Nastavljate propitivati sloj po sloj sve dok ne stignete do nečega potpuno pouzdanog što mora biti stvarno.

Samosvijest. Ova vam značajka govori gdje biste trebali propitivati - ne vani, u materijalnom svijetu, već u sebi. Poniranje u unutarnji svijet ne ostvaruje se jednim korakom. Za svaki izazov uvijek postoje dva rješenja: unutarnje i vanjsko. Tek kad potrošite sve razloge za potragu u vanjskom svijetu, ostaje vam razlog koji govori zašto biste trebali tražiti unutra.

Snaga. Budući da tražite u unutarnjem svijetu, nitko iz vanjskog svijeta ne može vam pružiti pomoć. To podrazumijeva izolaciju i usamljenost koju samo snažni mogu prihvatiti. Snaga nije prirođena; nije točno da se ljudi rađaju snažni ili slabi. Vaša unutarnja snaga razvija se iz iskustva. Prvi stadiji unutarnje potrage nagovještaju da možete otkriti stvarnost pa s tim dodatnim osnaženjem nastavljate dalje. U vama jačaju odlučnost i sigurnost. Otkriveno propitujete sve dok ne osjetite sigurnost. Korak po korak otkrivate da snaga proizlazi iz iskustva. Jača vas upravo vaše nastojanje.

To je gotovo sve što Vashishta ima za reći o svakidašnjim pitanjima. Nitko ne mora početi i l i prestati živjeti na određeni način da bi otkrio stvarnost. Vashishtino je stajalište potpuno prihvatljivo: dovoljno je dopustiti da se život odvija sam po sebi. "Dokle god stvarnost okružujemo objektima", kaže, "okovi ostaju; kad to uvjerenje nestane, s njim odlaze i okovi." Drugim riječima, nestvarnost se mora rasplinuti sama od sebe. Do tada možete biti bogati ili siromašni, sretni ili tužni, sigurni ili uznemireni sumnjama, kako vam već karma odredi.

Vashishta izražava beskonačno prihvaćanje zbog toga što "nestvarno ne postoji, a stvarno nikada neće prestati postojati". On osjeća potpuno spokojstvo zbog toga što je "svijest sveprisutna, čista, mirna i svemoćna". No, te duboke misli nisu razlog zbog kojega Vashishtu smatram jedinstvenim. Njegovi osobiti darovi očituju se u ubodima istine oštrim poput soli na jeziku: "Univerzum je jedan dug san. Osjećaj ega, kao i uobrazilja da postoje drugi ljudi, nestvaran je kao i sve drugo u snu."

Kad zamislim Vashishtu, vidim piknik na kojemu su svi zaspali u sjeni stare, razgranate bukve, iscrpljeni prevelikom količinom hrane, užitka i zabave. Samo jedna osoba sjedi budna i pozorna te čeka da se drugi probude iz drijemeža. Svi drugi spavaju. Tom ubodu istine ne možemo pobjeći. Vashishta zna da je sam, ali nije pesimist. Usamljeničko bdjenje nije ohladilo njegovu ljubav prema drugim ljudima. Bit jest ljubav. Ne ljubav kao prolazna emocija ili ljubav koja se veže za jednu osobu, već čista ljubav prema postojanju. Za usporedbu, emocionalna je ljubav ograničena, sumnjičava, prožeta strahom i pokretana snovima koji se nikada ne ostvaruju u potpunosti.

Vashishta je znao da je u čistoj biti pronašao tajnu univerzalne sreće. Ta se tajna sastoji od tri dijela: slobode od svih ograničenja, potpunog poznavanja svijeta i besmrtnosti. Vashishta je otkrio sva tri dijela. Postojanje ljubavi dokazuje mogućnost takvoga stanja jer se više od toga ne može poželjeti. Svako je buđenje lažno sve do trenutka ostvarenja ta tri cilja; cijeli univerzum postoji u stanju sanjanja, u održavanju kozmičke obmane.

Ta vam je obmana sada u potpunosti razotkrivena. Sastoji se od razdvajanja, rascjepkanosti, gubitka potpunosti. Mora se dogoditi konačno "Ne!" koje će izraziti odbijanje sudjelovanja u obmani, a Vashishta ga je izrekao jasno i glasno. On je često jedini učitelj kojemu se obraćam kad zamislim da sam u nevolji. Dok čitam njegove riječi, osjećam kako se uzdižem na njegovu razinu, ne potpuno i ne trajno, ali dovoljno uvjerljivo da se nakon toga osjećam smireno. Katkad poželim da CNN na dnu televizijskog ekrana prestane ispisivati vijesti o krizama i počne ispisivati sljedeće riječi koje će ljude podsjećati na ono što je stvarno:

Što god je u umu, nalik je gradu u magli. Pojavljivanje ovoga svijeta nije ništa drugo doli očitovanje misli. U mašti smo jedni druge stvorili iz beskonačne svijesti. Oslobođenje izmiče dokle god postoji "ti" i "ja". Dragi ljudi, svi smo mi individualni oblici kozmičke svijesti.

Te uzvišene misli gotovo i nije moguće primijeniti na vrevu svakidašnjeg života, ali ono najvažnije što nam Vashishta savjetuje jest živjeti iz biti - a to jest izvedivo. Takvim je životom živio učitelj kojega sam već spomenuo, Nisargadatta Maharaj. Odrastao je na zemljoradničkom posjedu i kao mladić je hodao za parom volova koji su vukli plug. No, privukla gaje duhovnost pa se obratio guruu koji mu je dao sljedeći savjet: "Ti si nerođeno i besmrtno "ja jesam". Upamti to, a ako ti se um udalji od te istine, vrati ga." Mladi je Maharaj otišao i više nije morao posjećivati gurue jer je u toj jednostavnoj pouci pronašao svoju bit.

Najuzvišenije stanje svijesti svodi se na spoznaju koliko je zapravo uobičajeno živjeti kozmičkim životom. Svi neprestano tako živimo. Potrebno je samo uvidjeti koliko se Vashishta realno osvrće oko sebe i posvuda opaža beskonačnost. Njegovo biste djelo trebali imati pokraj kreveta kad nemate želju zaspati, već želite činiti nešto drugo.

Za patnika je noć duga poput stoljeća. Za slavljenika noć prolazi u trenu. U snu se tren ne razlikuje od stoljeća. A l i za mudre, čija je svijest prevladala ograničenja, ne postoje dan i noć. Kad čovjek napusti predodžbe "ja" i "svijet", doživljava oslobođenje.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S PETNAESTOM TAJNOM

Petnaesta tajna govori o jedinstvu. U mladosti me je vodio poriv za što većim postignućima, ali sam s vremenom počeo uviđati da jedinstvo nije postignuće koje si čovjek može zacrtati kao što si može zacrtati športsku pobjedu, pronalaženje savršene supruge ili uspon na profesionalni vrhunac. Jedinstvo je više nalik glazbi. Bach je mogao posjetiti vrtić i nadahnuti djecu nadom da svi mogu postati poput njega. No, u stvarnosti će tek pokoje dijete odrasti i razviti Bachovu glazbenu genijalnost. A l i , djeca to ni ne moraju. Glazba je sama po sebi veličanstveno područje stvaranja i ne uspoređuje vas ni s kim. Svaki trenutak stvaranja glazbe donosi radost, ali ne samo kao korak uspona prema najvišem planinskom vrhu.

Duhovnost može donositi radost u svakom trenutku - ili barem svakoga dana - ako je razvijate imajući na umu četiri značajke na koje nas Vashishta upućuje. Razmotrimo ih još jednom, ovaj put u kontekstu primjene u vlastitim životima.

Zadovoljstvo. U svakom danu tražite trenutak zadovoljstva. Vi imate pravo na njega zbog toga što ste, u sklopu kozmičkog plana, sigurni i zbrinuti. Zadovoljstvo nemojte tražiti u svojem komadiću života, već u činjenici da ste prisutni u struji života. Divote stvorenog u vašim su stanicama; stvoreni ste od iste tvari koja čini anđele, zvijezde i samoga Boga.

Propitivanje. Ne dopustite da prođe ijedan dan, a da se ne pitate tko ste. Razumijevanje je vještina pa ga je, kao i sve druge vještine, potrebno razviti. Shvaćati tko jeste znači neprestano se vraćati pitanju "Tko sam ja?" Kad god mu se vratite, u svoju svijest puštate novu primjesu. Svaki je dan ispunjen potencijalom za širenje svijesti i premda se svaki novi dodatak može doimati neznatnim, cjelokupno će postignuće biti veliko. Možda će vam biti potrebne tisuće dana da spoznate tko ste; za odustajanje od pitanja potreban je samo jedan dan. Ne dopustite da današnji dan bude taj dan.

Samosvijest. Nikada ne zaboravite da vi niste u svijetu, već da je svijet u vama. Ni jedna spoznaja o postojanju neće doći izvana. Svako doživljeno iskustvo usmjerite prema unutarnjem svijetu. Svijet je ustrojen tako da vam neprestano donosi znakove i nagovještaje o vašoj ulozi sustvaratelja. Opažajte ih; usvajajte ih. Vaša duša probavlja iskustvo jednako kao što vaše tijelo probavlja hranu.

Snaga. Nitko nikada neće moći reći da je duhovni put najlakši - ili najteži. Rođenje novoga previše je tijesno povezano sa smrću staroga. Za tugom dolazi radost, što je samo po sebi razumljivo ako su rođenje i smrt povezani. Danas ne očekujte ni jedno ni drugo. Budite snažni i suočite se sa svime što vam život donese. Duhovnosti se predajte potpuno i strastveno. Snaga je temelj strasti, a vi ste stvoreni da biste preživjeli i napredovali kako god se život odvijao. Danas budite snažni u toj spoznaji.