U ajurvedi, kao što smo uostalom već spomenuli, posebno mjesto pripada sredstvima za jačanje, odnosno pomlađivanje. O tome kako je došlo do razvoja cijele jedne takve grane unutar staroindijske medicine postoje razna tumačenja. Ono najuvjerljivije govori o vladarima, besko­ načno bogatim radžama, koji su nastojali produljiti radosti svog ovoze­ maljskog života i tjerali ajurvedske doktore da izmišljaju sve moguće vrste proizvoda koji bi im to mogli omogućiti. Još se sjećam raskošnog portre­ ta jednog rajasthanskog radže iz Jaipura, koji je težio preko 200 kilogra­ ma. Imao je sedam žena, koje su, za plovidbe čamcem po jezeru, mora­ le sjediti na suprotnom kraju plovila, zbog ravnoteže, da čamac ne poto­ ne. Radža je u enormnim količinama uživao i hašiš. A financirao je i cije­ lu garnituru liječnika, koji su trebali što više odgoditi ono neminovno. Takvih je mecena i potrošača stimulativa u Indiji bilo podosta.

Pakistanski istraživač Mahdihassan ima manje romatičnu viziju o stimulativima, čak misli da ima tumačenje za legendu o somi. Prema njemu, dugo je u Indiji zbog siromaštva postojao običaj da se stare ljude naprosto ostavljalo u dubokim šumama, prepuštene zvjeradi ili smrti od gladi. Mnogima od njih još ipak nije bilo po volji umrijeti, pa su nastojali preživjeti jedući šumsko raslinje. Dakako, najkorisnije su bile one biljke koje su snažno stimulirale organizam, dajući mu moć kretanja, snagu i budnost. Mahdihassan tvrdi da je na taj način otkrivena jedna od biljaka iz porodice Ephedra, koja sadrži efedrin, spoj koji djeluje vrlo stimulira- juće, poput, recimo amfetamina.

Mimo ovakvih ekstremnih primjera, ajurveda je istražila i one biljke koje regeneriraju organizam, ali ne kao stimuiativi, već blaga sredstva za jačanje. Mnoga saznanja o himalajskom bilju ljekovitih svojstava duguje­ mo i sadhuima, lutajućim pustinjacima, od kojih su mnogi proveli više de­ setaka godina meditirajući u špiljama i putujući Himalajom.

Isto što u kineskoj i korejskoj tradiciji predstavlja korijen ginsenga, u indijskoj je to korijen planinske biljke ashwagandhe (Withania somnife- ra). Dapače, ajurvedski liječnici o ovoj jedinstvenoj biljci govore kao o »,.. korijenu koji je tisuću puta jači od ginsenga...« Za to, po svoj prilici, imaju dosta objektivnih razloga. Ashwagandha se u tradicionalnim teks­ tovima hvali kao gotovo univerzalno sredstvo, koje omogućava dug i zdrav život, a poučeni legendama i vedskom predajom, znanstvenici su ovu biljku istražili detaljnije nego mnoge druge iz bogatog indijskog arse­ nala. Pronađeni su zanimljivi spojevi, steroli, za koje se još ne zna točno kako djeluju, ali izgleda da potiču obrambeni sustav u ljudima. U smjesi s nekim drugim sastojcima, ashwagandha se preporuča kod opće slabosti, impotencije, živčane iscrpljenosti, staračkih problema, gubitka memorije, oslabljene mišićne snage, smanjene produkcije spermija, premorenosti, nesanice, multiple skleroze, oslabljenog vida, bolesti kože, alergija, kašlja, otežanog disanja, anemije, tromosti, neplodnosti i oticanja žlijezda.

Imao sam priliku vidjeti ljude, koji su se uspjeli potpuno oporaviti od posljedica teških psihičkih stresova nakon 1 - 2 mjeseca uzimanja proiz­ voda koji, između ostalog, sadrži korijen ashwagandhe. Ovaj se dodatak ishrani, osobito popularan na sjeveru Indije, daje i djeci, a pomaže i izra­ zito slabim trudnicama.

Prema nekim autorima, ova biljka može pomoći u koncentraciji i iz­ bistriti um, pa su je koristili jogiji, kako bi izdržali maratonsko meditiranje, koje je nerijetko trajalo i po 16 sati dnevno. I to u vrlo teškim uvjetima, na niskim temperaturama i uz mršavu ishranu. Korijen ashwagandhe uzi­ man s maslom (ghee) ojačava ojas, a djeluje na aktiviranje kundalini, tako da ne izaziva probleme pretjeranom stimulacijom.

Uz ashwagandhu, u ovoj kategoriji indijske flore najslavniji je brah­ mi (Hydrocotyle asiatica), poznatiji kao gotu kola. I samo ime brahmi za­ pravo znači »ona koja pomaže da se spozna Brahman« (Brahman je ko­ načna Istina, Bog, Sveprisutno Biće), Brahmi djeluje povoljno na živčani

sustav, a ajurvedski praktikanti smatraju da pomaže funkcioniranju mož­ dane kore. Dapače, za jednog boravka u Kerali, saznao sam da tamo po­ stoji ajurvedski institut koji se bavi proučavanjem djelovanja ove biljke, odnosno njenih ekstrakata, na osobe s blažom mentalnom retardacijom i drugim srodnim smetnjama. Uprkos nekim vrlo entuzijastičnim tvrdnja­ ma da su rezultati »obećavajući«, za to nisam našao definitivnu potvrdu. Brahmi uravnotežuje nadije i aktivira sahasrar ćakru.

Indijska je vlada pred više godina oformila specijaliziranu instituciju, koja se treba baviti skupljanjem iskustava ajurvedskih liječnika na terenu i recepata koji su ostali zabilježeni u usmenoj predaji. Dr. Issar, pročelnik Odjela za ajurvedsku farmaciju, rekao mi je da su mnogi navodi ajurved­ skih vaidyja naknadno i znanstveno potvrđeni. Za sada se sastav ispiti­ vanih ajurvedskih preparata drži u tajnosti,  pa tako imate  imena kao

»Ayush-64«, »777« itd. Recimo, ove tri sedmice predstavljaju šifru za ulje koje se koristi u tretmanu psorijaze. Još je efikasnije, ako se kombinira s proizvodom koji sadrži ranije spomenutu ashwagandhu. Ima, međutim, jednu neugodnu karakteristiku; prilikom mazanja površine zahvaćene ekcemom mogu vrlo intenzivno peći. Inicijalna ispitivanja daju dobre re­ zultate, pa Institut ima ambicije taj proizvod uskoro ponuditi na zapadno tržište.

Najistraženiji je svakako chyavan prash, proizvod koji je već duže vrijeme u prodaji, a sastoji se od ploda amle (Emblica officinalis) i još ne­ kih dodataka. U Indiji je vrlo raširen, jer se amla smatra najzdravijim voćem. Tamo kažu da je to voće koje potiče sattvu, princip duhovne pro­ finjenosti, nježnost i blagost. A poticanje »sattvičkog« principa unutar or­ ganizma neposredno je vezano uz duhovnost. Amla je, prema nekima, glavni sastojak smjese, koja se uzima u sklopu metode pomlađivanja, kaya kalpe. Kod poremećaja kundalini, preporuča se uzimanje biljaka ko­ je proces smiruju, kao ashwagandha, shatavari, haritaki, amla, gotu kola, aloja i sandalovina, za koju se smatra da pomaže u procesu otvaranja

»trećeg oka«.

Čaj od kardamoma djeluje na protok prane, a cvijet hibiskusa jača koncentraciju i stabilizira siddhije. Za jasmin jogiji kažu da »zrači vibraci­ jom mantri«, a medicinski je vrlo koristan u potiskivanju tzv. Hodgkinove bolesti. I udisanje nekih ulja pročišćava nadije no kod toga, zbog mogu­ ćeg preuranjenog buđenja kundalini, treba biti oprezan.

Najveća enigma ajurvede nedvojbeno su metalni spojevi, tzv. bha- sme, opisani u Rasa Shastri. Njima pripisuju najjača svojstva u cijeloj ovoj tradiciji. Dobivaju se tako, da se metali žare i zatim naglo namaču u sezamovo ulje. Taj se postupak ponavlja sedam puta uzastopno. Nastali krhki komadići se zatim ponovo žare i namaču u čajeve ljekovitih bilja­ ka, katkada desetinama i stotinama puta, tako dugo dok ne nastanu vrlo

fini prašci, koji lako ulaze u pore na prstima i plivaju na vodi. Tu je kvali­ tetu zaista teško postići, ali je obvezno, jer tek do te mjere prerađeni metali neće biti otrovni za ljudski organizam, čak ni onda kad se radi o živi.

Više je britanskih istraživača provelo detaljna toksikološka ispitivanja bhasmi, no zaključak je bio uvijek isti: radi se o potpuno neotrovnim sup- stancama! Dakako, ako ih je pripremio vrhunski ekspert kakvih je danas u Indiji vrlo, vrlo malo, svega nekolicina.

Imao sam sreću pred nekoliko godina sresti jednog takvog eksperta. Ime mu je Balendu Prakash, a tema je čestih napisa u indijskom tisku. Ovaj samouvjereni, komunikativni i vrlo inteligentni otac četvero djece, objavio je svojedobno knjižicu, u kojoj je iznio podatke o desetak osoba koje je primjenom svojih preparata izliječio od raka ili leukemije. Da se ne radi o anegdotama, može se zaključiti iz nekih službenih dokumenata, koje mu je izdala ugledna londonska klinika za liječenje leukemije, The Royal Marsden Hospital.

Balendu je tehnologiju proizvodnje metalnih preparata naslijedio od svog oca, koji je godinama djelovao u sjevernoindijskom gradu Meerutu. Za života  je izazvao trajnu remisiju  kod nekoliko pacijenata oboljelih od leukemije, kojima medicina nije davala velike šanse. Kako je sam govo­ rio, na ideju da može tretirati ovu zlu bolest došao je gotovo slučajno. Jednom je bolesniku dao sredstvo za jačanje, kako bi ovaj lakše podnio predstojeću kemoterapiju. Prije no što je tretman u bolnici i  započeo, liječnici su konstatirali remisiju, iznenadno i neobjašnjivo povlačenje bo­ lesti. Pokušao je još s nekima. Rezultati su bili očiti, ali nedovoljno uvjer­ ljivi da bi mu osigurali uvažavanje službene medicine.

Nakon očeve smrti, tretmanima malignih bolesti se počeo baviti sin, koji je uspio zainteresirati znanstvene institucije izvan Indije, pa je tako njegov rad pomno pratio britanski hematolog dr. Simon Meller, koji je u Indiji radi toga ostao četrdesetak dana. Iz njegova se izvješća osjeća uva­ žavanje, koje nije ostalo samo na nivou kurtoazije, već je rezultiralo kon­ kretnom financijskom pomoći.

Slučaj koji je pokrenuo lavinu interesa za Prakasheve preparate jest onaj tada četverogodišnjeg dječaka Absara Khana, koji je bolovao od akutne megakarioblastične leukemije. Liječnici su djetetu dali svega 2-3 tjedna života, kad su se očajni roditelji obratili  vaidyi  Balendu Praka- shu, koji je malog Absara tretirao jednim od svojih proizvoda. I oni naj- skeptičniji stručnjaci su priznali da su efekti bili potpuno neočekivani - dječak je ozdravio i dan-danas, nakon mnogo godina, nema ni traga teške bolesti. Slijedilo je još desetak sličnih slučajeva, uglavnom različitih tipova leukemije, i jedan slučaj izlječenja osteomijelitisa u poodmaklom stadiju.

Imao sam u rukama kompletnu dokumentaciju navedenih slučajeva, no htio sam po svaku cijenu susresti barem nekoliko pacijenata. Čije se stanje ovakvim tretmanom bitno popravilo. Mislim da nema osjetljivijeg područja od ovog i ovdje ću iznijeti neke činjenice koje sam provjerio, što ni u kom slučaju ne znači da se radi o nekakvom univerzalnom i čude­ snom lijeku protiv raka. Naime, slučajevi su, prema vrstama raka, uglav­ nom pojedinačni, bez odgovarajuće statističke obrade i s nepoznatim ukupnim brojem osoba, koje su podvrgnute ovakvom tretmanu. Bez ob­ zira na mogućnost da su izlječenja primjenom ove metode zapravo vrlo rijetka, ovdje ću izložiti one čiju sam medicinsku dokumentaciju o prijaš­ njem i sadašanjem stanju provjerio.

Gospodin Kamal Gupta je industrijalac iz Bombaya, smiren čovjek koji o svojoj bolesti govori na trezven i pribran način. Pred tri godine, pronađen mu je maligni tumor na mokraćnom mjehuru, kojeg su mu nedugo zatim izvadili. Od crijevnog mu je tkiva načinjen novi, na kojem se uskoro ponovo pojavila ista bolest. Liječnici su predložili zračenje i eventualno kemoterapiju, što je pacijent odbio, jer se osjećao izrazito loše i bojao se da neće dobro podnijeti jedan takav tretman. Obratio se za pomoć Balendu Prakashu. Nakon šest mjeseci uzimanja Prakashevih pre­ parata, bolest se povukla i na kontroli provedenoj u Tata Memorial Hospital, godina dana kasnije, nije nađeno malignih stanica. Pacijent mi je rekao da se subjektivno osjeća sasvim normalno i da ga liječnici ohrabruju da nastavi s istom terapijom. Prije no što smo se rastali rekao mi je: »... Znate, pred skoro dvije godine mi nisu davali gotovo nikakve izglede...« Na razgovor je donio svu medicinsku dokumentaciju, uklju­ čujući rezultate posljednje kontrole.

Kod desetogođišnjeg dječaka Ashisha Mukherjeea  konstatirana je 1986, godine Wilmsova bolest. Tretiran je raznim preparatima i podvrga­ van kemoterapiji do 1988. godine, kad mu je izvađen jedan bubreg. Ne­ dugo zatim, konstatirane su metastaze u plućima, pa su roditelji odlučili prekinuti s alopatskom terapijom. Majka,  profesorica engleskog jezika, objašnjava da je dijete započelo s Prakashevom terapijom 1988. godine i od tada se stanje poboljšava, s tim da se posljednje tri godine više ne vide tragovi patoloških promjena na plućima. Dječak normalno ide u školu, osjeća se dobro, a još uvijek povremeno uzima ajurvedske preparate. Do­ lazi stalno Balendu Prakashu na kontrolu, da on procijeni treba li terapi­ jom pauzirati ili je nastaviti. Čitavo vrijeme tretmana ajurvedski prepara­ ti nisu izazvaii nikakve negativne prateće pojave.

Salman Shervani iz Aligarha je, prema raspoloživoj medicinskoj do­ kumentaciji, potpuno zdrav dvadesetogodišnjak. Deset  godina  ranije, kod njega je otkrivena promijelocitna leukemija i podvrgnut je raznim tretmanima. Stanje mu se ubrzano pogoršavalo, pa je potražio pomoć

ajurvedske medicine. Balendu Prakash ga je tretirao više mjeseci, nakon čega se bolest povukla. Otada se osjeća normalno i dulje vrijeme više ne odlazi na kontrole.

Ima nekoliko slučajeva kod kojih su alopatski liječnici odbili surad­ nju, pa ne postoji bolnička dokumentacija pacijenata, koji su se nalazili pod tretmanom Balendu Prakasha. Njihove su izjave uglavnom optimi­ stične, a kreču se između »osjećam se mnogo bolje«, »stanje mi je pobolj­ šano« i »ne osjećam trenutno nikakve zdravstvene smetnje«, U tu grupu spada žena koja tvrdi da je prije sedam godina oboljela od tumora na mozgu i odlučila se isključivo na ajurvedsku terapiju. Danas, po vlastitoj izjavi, »ima samo povremeno manje probleme«.

Vaidya Balendu Prakash tvrdi da je uspješno tretirao preko stotinu pacijenata, s time da ne govori o tome koliko ih je ukupno prošlo kroz njegovu terapiju. Primjenjuje različite vrste preparata na bazi metala, imena kojih su Navbal Rasayan, Valipani, Amar, Navjeevan itd. Oni se međusobno razlikuju po odnosu metala koje sadrže: željezo, bakar, sre­ bro, zlato, i druge. Za dio njih postoje detaljna toksikološka ispitivanja, ko­ ja dokazuju da nisu opasni po ljudsko zdravlje. Neke od preparata u pos­ ljednje vrijeme ne primjenjuje, zbog prigovora da su »nekonzistentna« sastava. To je malo čudno, jer je pomoću jednog od njih, Valipanija, imao odlične rezultate u tretmanu stanovite Jameele Begum iz Delhija. Ona je 1986. godine oboljela od raka na plućima. Podvrgnuta je kemoterapiji od koje je, uslijed jake reakcije, odustala nakon dva mjeseca. Nakon ajur- vedskog tretmana, osjeća se sasvim normalno, a medicinski nalazi ne pokazuju nikakvih znakova bolesti. Povremeno posjećuje Prakasha, koji joj tada opipa puls i podijeli kakav savjet. Razgovarao sam s njom preko prevoditelja, jer ne govori dobro engleski jezik, i stekao dojam da je zai­ sta potpuno zdrava. Do jedne druge, 28-godišnje žene, koja je tretirana zbog slične dijagnoze, nisam uspio doći. Dobio sam posrednu informaci­ ju da se »osjeća dobro«. Kad sam prigovorio da to zaista malo dokazuje, odgovorili su mi da se neki pacijenti ne žele pojavljivati u javnosti i govo­ riti o svojoj bolesti. Dakako, prihvatio sam to objašnjenje kao nešto nor­ malno. Nekima od pacijenata nisam uspio ući u trag, jer žive u udaljeni­ jim dijelovima Indije, a poneki su i izgubili vezu s Balendu Prakashem.

Međutim, odlučio sam putovati na sjever gdje je, u podnožju Hima­ laje, smješten pogon za proizvodnju preparata vaidya Balendu Prakasha. Sve je tamo kao u priči: rupe u zemlji, glinene posude, kravlja sušena ba­ lega kao gorivo, ljudi koji satima miješaju metalne soli s biljnim sokovima. Uz ogradu imanja krave s pastirima, a u daljini himalajski visovi.

Praškovi koji se koriste u pripravljanju lijekova vrlo su skupi. Nije ni čudo, jer njihova produkcija zna trajati i dvije, čak tri godine. Postupak se ne može skratiti, jer je u nekim slučajevima potrebno zamorne zahvate

ponavljati i više stotina puta. Pitao sam Balendua tko je njegovu ocu pov­ jerio tajnu ove tehnologije, možda stare i tisuće godina. Znao sam da mnoge detalje, koje sam ovdje vidio, ne znaju ni naučeniji ljudi Indije.

U Meerut, gdje je stari Prakash živio i radio, navraćao je Maharaji jogi koji je veći dio života proveo na padinama Himalaja. Doživio je 105 godina, a pod kraj života je svog štićenika, Chandru Prakasha, podučio tajnama manipuliranja metalima. Nikada se nije saznalo odakle mu sva ta znanja. Naime, radilo se o toliko složenim procedurama i pisanim instruk­ cijama, da je očito da se radilo o sustavnom znanju prenesenom u dugoj liniji gurua, upoznatih sa Rasa Shastrom. Ono što je za jogija predstavlja­ lo način održavanja tjelesne ravnoteže, koja je omogućavala duge sate meditacije, kasnije je, stjecajem okolnosti, postala osnova za najperspek­ tivnije poglavlje ajurvedske medicine.

Vaidya s Himalaja ima svoje shvaćanje najtežih bolesti današnjice: ljudi su iz organizma izgubili metale, odnosno poremetili su, uslijed nači­ na života, njihovu ravnotežu u organizmu. Ono što on čini svojim prepa­ ratima jest to da tu ravnotežu vraća. Ali ne na bilo koji naćin, već tako da tijelu daje određeni metal u specifičnom obliku, netoksičan i takav da ga tijelo prihvati. Ilustrirao je to primjerom željeza. Kod anemije nije uvijek problem u tome da nema dovoljno željeza u. hrani, već to da ga organi­ zam u takvu obliku ne prihvaća.

Objašnjavao mi je nešto slično i za osteoporozu. Gubitak kalcija i de­ formacija kostura gotovo je redovita pojava kod starijih osoba. Statistički vi­ še kod mesojeda nego vegetarijanaca. Tako je, prema nekim ispitivanjima, prosječni mjerljivi gubitak u težini kostura muškaraca mesojeda 7 posto, a vegetarijanaca 3 posto. Kod žena su razlike još drastičnije. Kod vegeta- rijanki 18 posto, a žena mesojeda čak 35 posto! Radi se o dobnoj skupini od 65 godina. Prema ajurvedi, nije dovoljno uzimati kalcij dobiven iz minerala, već je potrebna osobita obrada sasvim određenih prirodnih na­ mirnica, pa da bi takav kalcij postao prihvatljiv za ljudsko tijelo. Da je tako, pokazala je praksa, tumačio mi je Prakash, navodeći kao primjer korištenje dijelova nekih školjaka. Slična je situacija s mljevenim koralji­ ma, koje u ishrani koriste stanovnici japanskog otoka Okinave i zahvalju­ jući kojima pokazuju zavidnu vitalnost do u duboku starost.

Pred mnogo sam godina primjenjivao bhasme, na osobiti način usit­ njene praškove mahom dobivene od željeza, bakra i srebra i zabilježio vrlo zanimljive efekte na nekim slučajevima malignih bolesti. Jedan je stanovnik Tenjskog Antunovca bolovao od adenokarcinoma, koji je zah­ vatio oba plućna krila. Liječnici su mu otvoreno rekli da potraži rješenje iz­ van medicine koja mu više nije mogla pomoći. Preparat koji sam mu dao djelovao je doista čudesno. Karcinom se potpuno povukao i čovjek je. osam godina kasnije bio potpuno zdrav, što je potkrijepio dokumentacijom

koju mi je donio na uvid. Bilo je slučajeva leukemije koji su osobito dobro reagirali na pripavak na bazi željeza, bilo je nekoliko neočekivanih remi­ sija, a iznenađujućih, ali prolaznih poboljšanja, bilo je još i više. Izvanred­ nih je učinaka zabilježeno i s drugim oboljenjima.

Sa stanovišta duhovne prakse, najzanimljivija je aushaddhi, tehnika pročišćavanja nadija i pokretanja kundalini, koja se koristi biljnim prepa­ ratima. O njoj je najviše govorio Satyananda Saraswati, koji je upozorio da živimo u vremenu kad adepti metodu više ne povjeravaju svojim uče­ nicima. Tamno je razdoblje Kali Yuge nepovoljno za prosvjetljivanje pri­ mjenom ulja i drugih biljnih preparata, kao što je to bio slučaj u davnim vremenima. Dio učenja o svezi biljnog kraljevstva i sila u čovjeku iznio sam ranije, no stvarni identitet  magične himalajske biljke  some,  danas više ne zna nitko. A vjeruje se da je aushaddhi provediva, u svom najbo­ ljem obliku, samo uz pomoć ove mitske biljke.

Ajurveda vjeruje u magičnu moć žive, pa postoji stotinjak metoda obrade ovog metala biljnim ekstraktima, kako bi ga se učinilo prihvatlji­ vim ljudskom organizmu. U idealnom slučaju, procesirana živa omoguća­ va deha siddhi, stjecanje besmrtnog, potpuno pročišćenog  tijela,  što opet vodi do stanja jeevan mukti, potpune duhovne iluminacije. Dapače, uporaba žive na spomenut način navodno u korisnika razvija niz para- normalnih moći.

Posebnu priču predstavlja na osobit način spravljen živin sulfid, tzv. makaradhwaja, koja uslijed postupka dobivanja sadrži vrlo male količine zlata. Makaradhwaja pomlađuje organizam i omogućava dotok prane u sve dijelove našeg »eteričnog« tijela. Navodno, ako se uzima uoči medi­ tacije, popunjava njome sve nadije. Za pomlađivanje se,  u načelu, ne preporuča osobama mladima od 75 godina. U Indiji se govori da pripad­ nici kulta Bhairavi, koji obožavaju osobito žestoku formu boga Shive, po­ moću alkemijskih pripavaka žive mogu doživjeti i više stotina godina, Vrlo je zanimljivo da se taj efekt tumači »nadilaženjem urođene ovisnosti o vremenu«, dakle, vjerojatno se radi o utjecanju na neku vrsni unutar­ njeg »biološkog sata«.

Posljednjih se godina javljaju istraživači, koji potvrđuju da je za nor­ malno funkcioniranje organizma nužno u njega redovito unositi koloidal- ne minerale ili tzv. »elemente u tragovima«. Prema nekima, radi se o čak 34 metala u specifičnom obliku.

Stanoviti David Hudson tvrdi da je legendarno »bijelo zlato« zapra­ vo smjesa iridrja i rodija u monoatomarnom obliku, a pronađena je u ne­ kim rudnicima u SAD-u. Ovim se elementima pripisuje supravodljivost, ali na normalnim temperaturama, što može, ako se pokaže točnim, imati neslućene implikacije na ljudsko tijelo, povećavajući »prohodnost« spirala DNK, na čijim se krajevima nađu. Takvi bi atomi, teoretski, »popravljali«

vitalno važne strukture u kromosomima i tako u znatnoj mjeri produžili život korisnika. Ove se tvrdnje potkrepljuju primjerom Piute Indijanaca iz Utaha, koji su stoljećima pili tekućinu koja je kapala na dno jednog rud­ nika, prolazeći kroz slojeve stare i više desetaka milijuna godina. Pripad­ nici bi plemena često doživjeli starost veću od stoljeća, osjećajući se mla­ dima do kraja života. Analize su pokazale nazočnost koioidalnih minera­ la u prastaroj žućkastoj tekućini iz Utaha, i iridija i rodija, dakako.

Hudson misli da monoatomarni iridij i rodij, uz radikalno pomlađiva­ nje, daje i duhovno prosvjetljenje. Prema jednom shvaćanju, supravod- ijivi atomi poslože se u sushumni i tako omoguće spontano i trenutno spa­ janje dviju struja kundalini, što vodi stapanju shiva i shakti principa, dakle

-    Kozmičkoj  svijesti.

Monoatomarni iridij i rodij nalazimo i u prirodi, najviše ih ima u moz­ gu teleta i svinje, soku od grožđa i mrkve, groždanim košticama, aloji, meksičkom slatkom korijenu, zelenoplavim algama, hrskavici morskog psa, nekim čajevima američkih Indijanaca i korijenu čička.

»Bijeli prah« je, kako to kategorički tvrdi Hudson, kroz povijest poz­ nat kao »eliksir života«, egipatsko Horusovo oko, mana i sv. Graal. Dulja uporaba tajanstvenog praha, uz 40-dnevno gladovanje, navodno ljud­ skom živčanom sustavu otvara neslućene mogućnosti, poput pomlađiva­ nja, otvaranja »trećeg oka«, prolaza u više dimenzije, sjećanja na prošle živote, levitaciju, a na kraju i uzašašće u više svjetove. U alkemiji se ovaj prah veže uz pojam »crvenog lava«. Kažu da je iridij pronađen u nekim uzorcima vibhutija, koji je materijalizirao Sai Baba, a kažu da je, na opise fizičara, Maharishi Mahesh Yogi za »bijelo zlato« rekao: »To je tvar, koja će nam omogućiti da živimo tisuću godina.«

U posljednjih je desetak godina zabilježeno izuzetno mnogo poku­ šaja stvaranja univerzalnog lijeka zasnovanog na mineralima iz prirode. medu njima i onaj s mehanički obrađenim zeolitima, alumosilikatima osobitih svojstava. Najzanimljivijim se doima klinoprilolit, čija su najveća nalazišta u Europi, Indiji i SAD-u. I istočnjaci su opisali niz originalnih teh­ nika za obradu sličnih minerala, a sve one trebaju konačni proizvod sve­ sti na vrlo sitni prah. Za većinu ovakvih pripravaka smatra se da povolj­ no djeluju na opće stanje organizma, preporučaju se kod raznih bolesti, a nerijetko im se pripisuje moć pomlađivanja.

Svim namirnicama dominira neka od guna, metafizičkih principa ko­ ji definiraju utjecaj na čovjeka. Sattwa predstavlja suptilan, nježan i sen­ zibilan princip, rajas energičnost, pokretljivost i akciju, a tamas inerciju, sporost i nepokremost.

Hrana koja se preporuča praktikantima svih oblika meditacije sattvičnog je karaktera, a postoje i namirnice koje loše djeluju na svijest jogija.

Preporuča se:                                        Ne preporuča se:

Povrće                                                     meso

ječam                                                        jaja

riža ribe

mungo grah                                            masnoće

tikvica                                                        ulje

tikva                                                           brašno

špinat                                                       Povrće

krastavac

leća

Mliječni proizvodi                                 grašak

mlijeko                                                       crvena rotkva

putar                                                         crvena buća

maslo                                                       patlidžan

Voće                                                         bamije

mango                                                     blitva

grožđe                                                     Mliječni proizvodi

jabuke                                                      kiselo  mlijeko

naranče                                                    vrhnje

smokve

datulje

Voće

ananas

ogrozd                                                      lubenica

breskva

dinja                                                          Začini

limun čili badem papar

grožđice                   gorka                   kisela                   hrana

umaci

Začini

crni papar ingver

Izgleda da buđenje kundalini povećava potrebu za šećerom. Dobro je tu potrebu zadovoljiti uzimanjem kompleksnih, prirodnih ugljikohidra- ta. Ako je kundalini preaktivna i to izaziva probleme, može je se umiriti uzimanjem ugljikohidrata, koje nalazimo u medu.

Gladovanje je, kako smo već rekli, u praktično svim kulturama, osim za održavanje dobrog zdravlja, predstavljalo sredstvo duhovnog uzdizanja, a prihvatljivo je tumačenje da će se fizičko tijelo, u nedostatku hrane, okrenuti povećanoj asimilaciji kozmičke prane. Samim pročišćavanjem organizma, tijelo postaje bolji vodič za kundalini, kozmička se prana lakše apsorbira i uvjeti za buđenje duhovne energije se poboljšavaju.

Sustavi gladovanja su razni, ali najbolje je ono u kojemu aspirant ne uzima nikakvu hranu, već u svoj organizam unosi samo vodu. Gladova­ nje će povećati samokontrolu, povjerenje u vlastite snage i pomoći stabi­ lizaciji ličnosti. Ako, kako kaže Lao Tse, put od tisuću kilometara počinje jednim korakom, onda je na duhovnom putu taj prvi korak to da posta­ nemo normalni, tjelesno i duševno zdravi ljudi.