PETI ELEMENT
Sva patnja priprema dušu za viđenje.
Martin Buber
Ajurveda je znanost o življenju, vještina održanja fizičke i duhovne ravno teže koji donose dug i zdrav život. Nakon svojih brojnih boravaka u Indiji i dugogodišnjeg intenzivnog bavljenja ovom drevnom disciplinom, mis lim da je ova jednostavna definicija ajurvede i njena bit. Sve je u ajurve- di podređeno ravnoteži, harmoniji s prirodom i okolišem, a vaidya (naziv za ajurvedskog liječnika kojem se često, iz poštovanja, dodaje na kraju imena -ji) će po nekim, katkada vrlo suptilnim, znacima pokušati utvrditi na koji je način i gdje ta ravnoteža narušena. I, dakako, kako je povratiti. Time će pomoći fizičkoj i duhovnoj ravnoteži u čovjeku.
Povijesno gledano, ajurveda spada u staroindijski sustav Veda, čija se starost procjenjuje i na više tisuća godina. Zna se da su stari stanovnici in dijskog potkontinenta već tada vršili složene kirurške zahvate, poput am putacije udova i njihova nadomještanja protezama, te trepanacije, otva ranja lubanja, što su pacijenti ne samo preživjeli, već su nastavili živjeti i više desetaka godina nakon zahvata. Ovi su zahvati obavljani relativno primitivnim instrumentarijem, a znanstvenici smatraju da se radilo o sma njivanju intrakranijalnog pritiska ili uklanjanju patoloških izraslina, koje su prodirale u unutarnji dio lubanje.
Oko 1010. godine ove ere, uslijed teških migrena, operiran je tadaš nji kralj Bhoja, o čemu postoji vrlo detaljan zapis. Kralj je uspavan pomo ću pripravka zvanog moha-ćurna, a nakon zahvata vraćen svijesti jed nom drugom supstancom. Iz toga možemo zaključiti da su vedski učenja ci već tada poznavali anesteziju. I dezinfekciju vjerojatno. To znanje, na žalost, nije očuvano do danas.
No, očuvani su dokazi da je u obliku paučine i plijesni primjenjivan primitivni oblik penicilina, kao i biljka Rauwolfia serpentina, koja se i dan danas koristi kao sredstvo za reguliranje visokog tlaka i lijek izbora kod teških duševnih poremećaja. Na tržištu uglavnom srećemo preparate koji sadrže aktivni princip ove biljke, reserpin.
Era kirurgije u postvedskom periodu prestaje u 8. stoljeću. Prema ne kima, zato što je jednom takvom zahvatu podlegla majka tadašnjeg kra lja, koji je nakon toga tu praksu jednostavno zabranio, a prema drugima, uslijed utjecaja budizma koji u Indiju polako prodire od 7. stoljeća. Budi zam, naime, sa sobom donosi princip potpunog nenasilja, ahimsu, što se- nije uklapalo u tadašnja medicinska shvaćanja. Otvaranje ljudskog tijela ili bilo kakva drastična promjena onog što je stvorila Priroda, nisu dopu šteni. Liječiti treba u dogovoru s Prirodom, uzimanjem njenih plodova ili pokoravanjem njenim ciklusima. I to je rođenje ajurvede, kako je doživ ljava onaj tko se njome počinje baviti u današnje vrijeme. A da bi to činio na kvalitetan naćin, potrebne su godine učenja, izravno od onih koji su njome ovladali.
Već smo spomenuli riječ ravnoteža. Njenim održavanjem u tijelu za pravo se bave gotovo sva klasična djela ajurvede, poput Ćaraka Samhi- te, Sushruta Samhite, Samgadhara Samhite i drugih.
Naime, prema ajurvedi, postoje tri osnovna ljudska tipa, kojima do miniraju principi čije bi detaljno tumačenje zahtijevalo podulje, dosadno i pomalo filozofsko tumačenje. Ti se principi - tipovi zovu vata, pitta i ka- pha. Postoje i mještovite varijante kao vata-pitta, pitta-kapha itd., pa tako u ajurvedskoj podjeli zapravo nalazimo sedam osnovnih tipova ljudi. Svaki čovjek spada u jednu od tih grupa, pa je prije svega važno utvrditi koju. Za to se može-koristiti osobit način pipanja pulsa, proučavanje vanjskog izgleda čovjeka, njegove psihološke karakteristike, a neki su, poput dr. Deepaka Chopre, razradili upitnik pomoću kojeg je moguće odrediti grupu u koju spadate. Dakako, svaki tip ima određene karakteristike, one glavne, od kojih može biti odstupanja, jer su utjecaji navedenih principa najčešće izmiješani.
KARAKTERISTIKE VATA TIPA
- laka, mršava građa
- brzo izvodi aktivnosti
- neredovita glad i probava
- lak, isprekidan san, nesanica
- entuzijazam, maštovitost
- razdražijivost, promjene raspoloženja
- brzo prihvaća nove informacije, ali brzo i zaboravlja
- sklonost brigama
- sklonost zatvoru
- lako se umara, sklon je prenaprezanju
- mentalna i fizička energija dolaze u valovima
KARAKTERISTIKE PITTA TIPA
- srednja građa
- srednja snaga i istrajnost
- oštra glad i žeđ, jaka probava
- pod utjecajem stresa sklonost ljutnji i razdražljivosti
- svijetla ili gruba koža, često pjegava
- odbojnost prema suncu i toplom vremenu
- poduzetan karakter, voli izazove
- oštar intelekt
- jasan, razgovijetan govor
- ne može preskočiti obrok
- svijetla, svjetlosmeđa ili riđa kosa (ili sa crvenkastim tonovima)
KARAKTERISTIKE KAPHA TIPA
- čvrsta, snažna građa; velika fizička snaga i izdržljivost
- postojana energija; spor i graciozan u aktivnosti
- smirena, opuštena ličnost; ne razljuti se lako
- hladna, glatka, debela, blijeda, često masna koža
- sporo prihvaća nove informacije, ali dobro pamti
- dubok, dug san
- sklonost gojaznosti
- spora probava, umjeren apetit
-srdačan, tolerantan, blag
- sklonost posesivnosti, zadovoljan sam sobom
(prema dr. Deepaku Chopri)
Iz ovog skraćenog prikaza možete i sami zaključiti u koju grupu spa date ili, ako se radi o mješovitu tipu, karakteristike kojih grupa primjeću jete u sebi. To vam neće biti dostatno za određivanje terapije ako ste bo lesni, ali ćete u gotovo svakom priručniku ajurvede pronaći popis namir nica koje vam najbolje odgovaraju.
Kako jednostavno ustanoviti koji vam je od principa neuravno težen?
Bez obzira koji su principi u vama vladajući, sastavljeni ste od rav noteže svih triju, pa prema nekim znacima možete znati koji je od njih poremećen. Tako su najčešći simptomi poremećaja pitte upala probav- nog trakta, višak želučane kiseline, ljutnja, neprijateljstvo, napetost, osje ćaj žarenja u probavnom traktu i višak kiseline u tijelu. Ako vam je uzne mirena vata, to se može vidjeti iz niza simptoma. Evo nekih od njih: briga, tjeskoba, depresija, nestrpljivost, nesanica, iscrpljenost, gubitak umne oštri ne, slab apetit, zatvor, visoki krvni tlak, menstrualni grčevi, bolni zglobo vi, bol u donjem dijelu leđa, izljevi bijesa, tiransko ponašanje. U slučaju poremećaja kaphe javlja se tromost, pohlepa, odugovlačenje s odluka ma, pretjerano spavanje, spore kretnje, povećane masnoće u krvi, česte prehlade, alergije, upala sinusa, ciste.
Radi li se o blagom poremećaju i na neki način fazi koja prethodi bo lesti, uravnotežavanje neće biti problem. Ajurvedski će vam liječnik odre diti osobit režim ishrane, kao i neke promjene navika. Tako će za urav notežavanje poremećaja vata preporučiti pijenje dovoljno tekućine, re dovitost navika, uključujući sva tri dnevna obroka, počinak i opuštanje, ostajanje na toplom mjestu i povremenu masažu sezamovim uljem. S obzirom da okus hrane također utječe na ravnotežu spomenutih princi pa, koji se inače još zajedničkim imenom zovu doshe, u slučaju vate po željno je jesti slanu, kiselu i slatku hranu.
Pitta poremećaj treba uklanjati šetnjama u prirodi, ravnotežom po činka i aktivnosti, ostajanjem na hladnijim mjestima, korištenjem slobod nog vremena za odmor, odnosno pronalaženjem dovoljno vremena u danu za odmaranje vlastitog organizma, te smanjivanjem vanjskog po dražaja na tijelo i psihu. Dobro je jesti gorku, slatku i trpku hranu.
Kapha se vraća u ravnotežu aktivnostima koje stimuliraju, redovitim fizičkim aktivnostima, promjenom društva i zabave, ostajanjem na suhim mjestima, a osobito smanjivanjem šećera u ishrani. Preporuča se ljuta. gorka i trpka hrana.
Ovo su, naravno, oni općeniti savjeti, primjenjivi onda kad su pore mećaji u samom začetku. Vjerovanje zapadnjačke medicine da se bolest određuje onda kad su simptomi već sasvim vidljivi i daju se objektivno registrirati, u oštroj je suprotnosti s ajurvedom koja oboljenja dijeli u osam faza, od kojih je dvije moguće odrediti isključivo metodama koje alopat- ska medicina ne priznaje kao pouzdane. To su pipanje pulsa i pregled uri na. Prva je metoda izuzetno apstraktna i složena, a sadrži čitav niz meta fizičkih koncepata teško prihvatljivih ovom podneblju. I to možda ne bi bio problem, kad se sve ne bi svodilo na senzibilitet i osjetljivost u vršcima prstiju onoga tko obavlja pregled. Moj prijatelj i jedan od vodećih indij skih autoriteta s područja ajurvedske medicine, autor 42 knjige, vaidyja Bhagwan Dash, rekao mi je da je potreban trening od dvanaestak godi na i to pod vođstvom iskusnog poznavatelja ove vještine, a da bi se čov jek njome mogao baviti u praksi.
Autor s H.L.W. Poonjajijem
Da su pipanjem pulsa moguće neke neobične stvari, uvjerio sam se za vrijeme jednog od mojih posjeta najuglednijem delhijskom ajurved- skom liječniku-dijagnostičaru Triguni, dvometrašu u ranim sedamdeseti ma, koji je pregledao mene i jednog mog prijatelja, koji se tu našao ih čis te znatiželje. U tridesetak sekundi je uspio »vidjeti« da imam sitan pijesak u lijevom bubregu. Bio je u pravu. .Mom je pak prijateiju, koji se inače osjećao sasvim normalno, rekao da će, ako nastavi svojim pretjerano am bicioznim životom, kroz nekoliko mjeseci osjetiti ozbiljne probleme sa sr cem. Čak je precizirao kakve. 1 to se obistinilo.
U dosta čestim susretima s Trigunom, koji je uvijek okružen velikim brojem ljudi koji žele prodrijeti u njegove tajne, saznao sam da je u pulsu zabilježen, kako je on to rekao, osnovni životni vijek pojedinca. To, kako je naglasio, mogu odrediti samo oni vrhunski stručnjaci, s više desetaka godina kontinuirane prakse.
Što znači osnovni životni vijek pojedinca?
Možda genetsku predodredenost koja definira koliko će naš organi zam izdržati na ovom svijetu ili, kako bi Hindusi lakonski rekli - karma. Triguna mi je rekao, nakon što mi je odredio moj »osnovni vijek«, da se taj vijek može skratiti ukoliko čovjek »živi protivno svojoj konstituciji, svom tipu, te se izlaže pretjeranom psihičkom stresu...« Da ne bi neprekidno kra tio taj svoj bonus, svaki bi čovjek trebao na vrijeme uočio koji je princip u njegovu organizmu poremećen i u ranoj ga fazi vratiti u normalu. No, može li se osnovni životni vijek pojedinca - produžiti? Ajurvedski prak tičari odgovaraju - može. I to je ono najveće i najtajnovitije umijeće ajur- vede. Da bi se ostvario taj stari čovjekov san - dug, zdrav i sretan život - potrebno se cijelog života podvrgavati određenim postupcima, redovi tom čišćenju organizma metodama o kojima ćemo još govoriti, masaža ma i uzimanju niza ajurvedskih proizvoda, od kojih su mnogi opisani u poglavlju klasika Ćaraka Samhite, koje se bavi načinima pomlađivanja fizičkog tijela.
Mimo tih standardnih preparata i tretmana koji obećavaju zdravlje i u dubokoj starosti, u Indiji su vrlo žive legende o već spominjanoj somi, mitskoj biljci iz Rg Vede, koja produžuje vijek do »unedogled«, kao i kaya kalpi, osobitom tretmanu sa ciljem maksimalnog podizanja snage imuno- sistema, što također može dramatično djelovati na zdravlje osoba, naru šeno dubokom starošću i nepravilnim načinom života.
Najnoviji prodori u genetici i otkriće telomera potaknuli su na špeku lacije o tome da postoji »gen smrti« koji precizno određuje duljinu traja nja nečijeg tijela. Dakle, rađamo se s programom koji određuje dužinu našeg života gotovo u dan. S time se slažu i jogiji koje sam sretao, no Vi- malananda, učitelj Roberta Svobode, ne propušta naglasiti da se »rishiji mogu poigravati genima i svemirima kako žele«. Drugim riječima, oni koji su u potpunosti ovladali duhom, mogu mijenjati sudbinu vlastitog tijela. Kako se to radi, vjerojatno je najčuvanija tajna joge.
Dijagnosticiranjem pulsom počeo se baviti niz zapadnih liječnika, pa su formirani i odgovarajući centri za ajurvedu u Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj. Obišao sam većinu njih i uočio da je uspješnost u dijagnosti ciranju pulsom zapadnjaka zapravo vrlo mala. Na to me je još pred 15 go dina ozbiljno upozorila i Ama Lobsang Doima, tibetanska emchi (»em- chi« odgovara indijskoj tituli »vaidya«), koja je predstavljala neku vrstu tibetanskog »ženskog Trigune«. Rekla je da oni koji ne znaju, a misle da znaju, predstavljaju opasnost, jer pacijent koji im se obraća, možda pro pušta i životnu šansu da otkrije svoju bolest u onoj najranijoj fazi.
Sličan je slučaj i s analizom urina, gdje treba uočiti razna svojstva, poput boje. mirisa, ponašanja kod prelijevanja i dodavanja sezamovog ulja itd. Neka vrsta primitivne fizikalne kemije, rekli bismo. Ipak, nije baš tako, jer sam stajao uz jednog ajurvedskog liječnika kad je, samo na osno vu jedne ovakve »analize« urina, konstatirao tegobe s jetrom. Ta se kon statacija pokazala ispravnom. Doduše, stvarnu, preciznu dijagnozu nije postavio, što se, uostalom, od njega i nije očekivalo. Obavio je analizu ko ja je, sa stanovišta ajurvede, dovoljna za poduzimanje određenih koraka.
Vratimo se na trenutak ravnoteži i jednostavnim savjetima koje sam ranije izložio. Dr. Bhagwan Dash mi je jednom skrenuo pažnju na to koliko ljudi zapravo niz godina pati od, recimo, viška želučane kiseline, što je očiti poremećaj pitte. Ili, koliko osoba pati od bolova u donjem dijelu kra lješnice i zglobovima, dok su kod žena česti menstrualni grčevi, nesanica i stalna iscrpljenost. Sve su to očiti znakovi poremećaja vate. Da ne govo rim koliko je njih pohlepno preko svake mjere, pati od alergija, tromosti i inercije, što je sve znak da kod njih ne funkcionira kapha. Jer, kako je re kao, bolesti civilizacije često su bolesti nepoznavanja suptilnih principa Prirode, još uvijek nemjerljivih neumoljivim elektronskim instrumentima moderne znanosti.
Ono što mi je dr. Dash zapravo htio reći, kad mi je ukazivao na toli ko česte smetnje kod zapadnjaka, jest to da bi se njima u ranoj fazi moglo stati na kraj relativno lako.
Začini su jedan od najvažnijih faktora u vraćanju ravnoteže i prehra ni Indijaca. Na tržnicama možete vidjeti trgovce kako sjede iza velikih vreća punih raznobojnih začina, koji nama nisu baš uvijek jako ugodni, osobito ako su uklopljeni u južnoindijsku kuhinju. Objasnili su mi da je že stoke začine potrebno uzimati tamo gdje je klima izrazito vruća, po ne kom načelu »ravnoteže vrućine iznutra i izvana«, a i činjenica da se hrana uzima prstima ima svoje tumačenje u staroj indijskoj tradiciji. Naime, sve što je prevruće za prste, štetit će vašem želucu. Hrana se miješa prsti ma, tako dugo dok više za njih nije prevruća i tek se onda guta. I samo miješanje hrane prstima igra važnu ulogu u probavnom ciklusu, jer topli na namirnica kod miješanja podražava jagodice prstiju, gdje se nalaze za- vršeci sistema živaca, koji. prema ajurvedi, stimuliraju rad probavnih or gana. Ono što mi nerijetko smatramo neciviliziranim ponašanjem, Indijci preporučaju kao mjeru predostrožnosti u očuvanju svoje dobre probave.
Na primjenu kurkume (Curcuma longa) ukazao mi je ajurvedski liječnik i vlasnik klinike iz južnoindijskog grada Bangalorea - dr. Rai. Ovaj najrašireniji indijski začin koristi se u ishrani doslovno svakog dana, samo s jednim dosta neobičnim izuzetkom. Izostavlja se iz jela samo na dan kad umre netko od ukućana. S obzirom da se radi o snažnom prirodnom anti biotiku, činjenica da se u Indiji toliko koristi i nije posebno čudna. Njime se sprečavaju mnoge neugodne zaraze, a ima i jednu vrlo zanimljivu ka rakteristiku. Djeluje izvanredno dobro na obnavljanje crijevne flore. Da van u kombinaciji s još nekim ljekovitim biljkama, može u nekoliko dana sanirati tegobe nastale crijevnim infekcijama, kroničnim proljevima i zat vorom, te obnoviti sluznicu crijeva oštećenu dugotrajnim korištenjem lijekova.
Nekoliko stručnjaka s jednog indijskog državnog instituta za ajurvedu skrenulo mi je pažnju na kurkumu kao moguće sredstvo prevencije protiv nekih malignih bolesti. Znao sam da djeluje vrlo povoljno na kožu, pa je ugrađena u gotovo sve indijske kozmetičke proizvode, kao i za niz drugih povoljnih svojstava ovog žuto-narančastog praška, ali mi je ova infor macija predstavljala iznenađenje. Ne zadugo. Pregled stručne medicinske literature, nakon povratka s jedne turneje po Indiji, barem je djelomično znanstveno potvrdio tvrdnju mojih indijskih znanaca. Naime, iz kurkume je izoliran spoj kurkumin, koji je u laboratorijskim uvjetima djelovao vrlo supresivno na jednu specifičnu malignu bolest - Daltonov limfom.
Ingver (Zingiber officinale) u ajurvedi zovu vishwabhesaj, univerzal nim lijekom. Indijske ga majke daju svojoj djeci kad se prehlade, djeluje protiv povraćanja, kod glavobolje, srčanih smetnji, a izvanredno je cije njen i u kineskoj medicini. Jedna je od najistraženijih biljaka Istoka, a oso bito je efikasna ako se daje u kombinacijima opisanim u klasičnom djelu Samgadhara Samhita. Sjećam se jednog doživljaja kod Hansa Rhynera, Švicarca koji već dvadeset godina živi u Bangaloreu. Oženjen je Indijkom i izvoznik je ajurvedskih ulja za masažu. Jednog smo popodneva svratili u njegovu kuću u predgrađu. Nisam se osjećao najbolje, prašina mi je izi- ritirala grlo i mučio me kašalj, a i osjećao sam premorenost, jer smo se is tog jutra vratili iz Andhre Pradesh. Moj mi je prijatelj ponudio preparat koji se zvao »smjesa 10 korijenova«. Glavni je sastojak bio ingver, a okus tamnosmeđe smjese bio je izvanredno oštar. U početku mi je palio grlo. ali sam poboljšanje osjetio ubrzo nakon prvog neugodnog susreta s ovom mješavinom indijskih korijenova.
Zanimljive efekte u praksi dao je začin korijander (Coriandrum sati- vum). To je jedini začin koji se može slobodno koristiti kod jače izraženih pitta poremećaja, o kojima smo govorili ranije, pa tako neće stvarati pro bleme kod upale sluznice probavnog trakta i viška kiseline u tijelu. U raz govoru s vaidyama iz Varanasija, saznao sam jednu interesantnu pojedi nost glede preparata koji sadrže ovu biljku, koja se preporuča kao doda tak hrani kod infekcija mokraćnih puteva. Jedan mi je od njih objasnio da korijander, uz neke soli kalcija i željeza, može dugotrajnijom primje nom smiriti neuralgijske bolove, a ima i jedno manje poznato djelovanje. Može postupno ukloniti specifične psihičke tegobe vezane uz potisnutu agresiju, odnosno, pomiješan sa spomenutim solima, po tumačenju koje sam dobio, oslobađa iz nesvjesnih slojeva svijesti agresiju, pa se to često postupno osjeti u svakodnevnom životu čovjeka koji takav problem ima, On postaje smireniji i primjećuje da se gube netrpeljivosti koje je ranije osjećao.
Ovdje nabrojeni primjeri ilustracija su samo malog dijela začina koji se koriste u sklopu ajurvede, a da priče o njihovoj djelotvornosti nisu pre tjerivanje, možda dokazuje istraživanje jednog francuskog instituta, čiji su rezultati pokazali da istočnjački začini na razne načine potiču neke vital no važne procese u ljudskom organizmu. Procese koje stari vedski mu draci zacijelo nisu poznavali na način modeme znanosti, ali su zato znali
Triguna - jedan od najpoznatijih ajurvedskih liječnika
zabilježiti stoljetna iskustva i održati jednu tisućama godina staru tradici ju u gotovo nepromjenljivom obliku. A i to je jedna od veličina ajurvede.
Kad se jednom u organizmu manifestira bolest, jednostavni savjeti neće više biti djelotvorni. Potreban je složeniji zahvat kako bismo povra tili narušenu ravnotežu. U tu se svrhu u ajurvedi koriste mnoge metode od kojih ćemo istaći samo one glavne:
1. dijeta ili čišćenje organizma
2. primjena ajurvedskih preparata na bazi ljekovitog bilja, minerala i životinjskih produkata
3. primjena na osobit način prerađenih metala.
I na Zapadu je dobro poznato da su razne dijete i oblici gladovanja često efikasni tamo, gdje se standardni tretmani pokažu nemoćnima. Gla dovanje u preventivne svrhe, svake godine po koji tjedan, preporuča se u gotovo svim kulturama. Potpuno gladovanje, desetak dana svake godi ne, zagovarali su Platon. G. B. Shaw. Tolstoj, Gandhi, Upton Sinclair i mnogi drugi, od kojih su neki doživjeli duboku starost. Najčešće citirani primjer gladovanja u službi dugovječnosti jest pakistansko planinska ple me Hunza, koje se po prosječnoj starosti svojih članova nalazi na vrhu ove poželjne i popularne liste. Hunze gladuju svakog proijeća, žive mirnim životom uz minimum zagađenja, a uz to piju tzv. »glacijalno mlijeko«. Radi se o vodi iz potoka, koji se slijevaju s vrhova Hindukusha i pri tom ota paju i nose dijelove stijena. Zato imaju bijelu boju poput mlijeka. Srodnik »glacijalnog mlijeka«, koji sadrži razne minerale u, za čovječji organizam vrlo prihvatljivom stanju, jest indijski shilajit, mineralna smjesa s himalaj skih visova. Radi se, ustvari, o eksudatu, izlučevini koju sa stijena stružu stanovnici s dalekog sjevera Indije, da bi se onda ta sirovina podvrgla raz nim oblicima pročišćavanja, ovisno o tome dolazi li iz Nepala, Himachal Pradesha ili nekog drugog dijela najvećeg gorja na svijetu. Ima, dakako, i fantastičnih tvrdnji koje se odnose na postojanje čudesnih izvora čija voda može produžiti život pojedinca u nedogled. Tako jedan takav legen darni izvor skriven negdje u azijskim gudurama zovu Nirmala Charan.
U Indiji je rašireno uvjerenje da ova neobična tvar djeluje pomlađu- juće, da regulira metabolizam na taj način da čovjek svede svoju tjelesnu težinu na idealnu mjeru (što je također jedan od faktora dugovječnosti), da može pomoći reguliranju nivoa šećera u krvi, vraćanju ravnoteže mi nerala u organizmu, a oni s više entuzijazma tvrde da ova supstanca snaž no stimulira seksualni nagon. Uvijek je treba koristiti u smjesi s biljkama i začinima, jer, kad je sama, teško pada na želudac. I doziranje je važno. Što se tiče afrodizijačkog djelovanja, ne znam koliko ima istine u tvrdnja ma nekih djelatnika ajurvede, ali znam veći broj slučajeva u kojima su predebele osobe postupno izgubile suvišne kilograme. Problem je, među tim, u tome da to ne može funkcionirati u svakom slučaju. Prvo, zato što je uz to potrebno paziti na namirnice koje se koriste u ishrani, a drugo, ima osoba čiji je metabolizam takav da ne mogu izgubiti veći broj kilo grama na duže vrijeme. Osim uz drastičnu dijetu, što pak ni nije prepo ručljivo zbog mogućih loših posljedica po organizam.
Šef biokemijskog istraživačkog tima ajurvedske bolnice na Punjab Baghu pokazao mi je preliminarne rezultate ispitivanja jednog ajurved- skog lijeka na bazi shilajita, a protiv dijabetesa. Tvar je korištena zajedno s dva, tri biljna ekstrakta i primijenjena na 90 pacijenata. Rezultati su uka zivali da je pomoću tog preparata moguće u nekim slučajevima kontroli rati šećernu bolest, onda kad pacijent još nije ovisan o inzulinu. Moguće je i smanjiti inzulin, a osobito onda kad se koristi i karela (Momordica charantia), iz porodice krastavaca, koju u jednoj vrsti začina koriste In dijci koji žive u Velikoj Britaniji. Pokazalo se da ta grupacija praktično ni kad ne obolijeva od Šećerne bolesti, pa se netko dosjetio pozabaviti se nji hovom ishranom. Ispostavilo se da imunost na dijabetes dolazi uslijed redovite uporabe karele. Sada se djelovanjem te biljke bavi jedan lon donski institut.
Po svemu sudeći, tajanstvena smjesa minerala djeluje vrlo povoljno i na bubrege, gušteraču i jetru.
Biolozi kažu da shilajit na himalajskim stijenama izbija pod utjecajem jakog sunca, a rado ga jedu i životinje. Ima miris koji podsjeća na kravlju mokraću, vjerojatno uslijed hipurne kiseline, pa izgleda da ima i neke veze s »mumiom«, sličnim proizvodom, kojeg kao čudesnog često nude Afganistanci i stanovnici republika iza Urala.
Kombinira li se shilajit s biljnom smolom guggul (Commiphora wigh- tii) i nekim začinima koji stimuliraju cirkulaciju, takva kombinacija sma njuje tzv. »faktor rizika« za infarkt. Naravno indirektno, jer snizuje šećer i kolesterol u krvi. O tome već postoje čitave monografije i brojna istraži vanja, što ne čudi imamo li u vidu da su kardiovaskularne bolesti kao uzrok smrtnosti na prvom mjestu. Nema sumnje da kod tih najtežih bole sti današnjice prehrana igra izvanredno važnu ulogu, pa uvijek treba na glasiti da, uz korištenje ovakvih prirodnih terapija, treba pripaziti na sa držaj vlastitog tanjura. Da je tako pokazuje jedno opširno istraživanje, ko je je pokazalo da od raka najmanje umiru članovi američke sekte Mor mona (rak je u njih uzrok smrti u svega 4 posto slučajeva), dok je smrtnost od kardiovaskularnih oboljenja gotovo nepoznata kod armenskih Židova, jemenskih Beduina i trapista. Odgovor na pitanje zašto, gotovo sigurno leži u načinu njihove ishrane. Armenski Židovi praktično ne jedu hranu koja sadrži zasićene masne kiseline i nerijetko im se ishrana sastoji od čak 50% kruha. Beduini su prisiljeni na dijetu iz poznatih, tehničkih razloga, dok je kod trapista u pitanju duhovna motivacija. I Mormoni žive na osobit način. Ne piju, ne puše, ne piju cmu kavu, liježu rano, izbjegava ju u ishrani namirnice životinjskog porijekla i žive mirnim, porodičnim životom.
I vrlo radikalne dijete su znale dati zapanjujuće efekte. Dr. Buchinger, liječnik i vlasnik klinike na Bodenskom jezeru, gladovanjem se izliječio od reumatskog artritisa, što je pošlo za rukom i Šveđanki Almi Niesen, koja je već bila paralizirana i vezana za invalidska kolica. Kao totalni laik, jed nog se dana sjetila da je njena baka čistila posude od taloga, kuhajući u njemu neoguljeni krumpir. Pretpostavila je nešto u što malo tko može povjerovati: da na taj način može pročistiti svoje teško oboljele zglobove. Bez obzira na tumačenje i temeljito sumnjiv pristup, Alma Niesen je oz dravila. Pila je tekućinu nastalu kuhanjem neoguljena krumpira u vodi i jela jabuke sa češnjakom. Kasnije je vodila jednu kliniku u Švedskoj, koja pokušava pomoći oboljelima od ove teške bolesti. U nas je poznatiji prim jer Breussa, koji je opisao izlječenja od raka i leukemije, također radikal nom dijetom zasnovanom na sokovima voća i povrća. U Sjedinjenim je Američkim Državama bio poznat njemački liječnik dr. Max Gerson, koji je dijetom, koja isključuje iz ishrane natrij, odnosno namirnice bogate natri jem, uspio izlječiti pedeset osoba oboljelih od najtežih oblika raka, poput sarkoma, melanoma, karcinoma pluća itd. U Nevadi postoji specijalizira na klinika, koja primjenom sirova soka iz kupusa uspješno liječi čireve na želucu. Anne Wigner iz Bostona je uspješno liječila teške bolesti iz dancima, a i u Japanu postoji čitav niz ovakvih alternativnih institucija, koje pokušavaju pomoći onima od kojih je medicina digla ruke. U novije vrijeme, u SAD-u je popularna metoda tretmana raka dr. Hulde Clarke, koja vjeruje da ova bolest nastaje uslijed razmnažanja parazita u crijevu čovjeka.
U ajurvedskoj medicini ne pokazuju toliko oduševljenje gladovanjem i drastičnim zahvatima uopće. Gladovanje se preporuča kod jakih vata poremećaja, na primjer kod izrazito teških oblika astme i to onda kad ni kakva druga terapija ne pomaže. Preporučuje se i namjerno izazvano po vraćanje, ali i to rijetko, najčešće ljudima oboljelima od teških oblika epi lepsije. To. navodno, može prorijediti broj epileptičnih napada, ali, daka ko, ne podrazumijeva mijenjanje terapije koju je preporučio liječnik. Kao potpora terapiji epilepsije, može biti od koristi jedna biljka koja je jedna ko popularna u nas kao i u Indiji. Tamo je zovu vacha, a u nas iđirot (Aco- rus calamus). Uz kapi za poboljšanje cirkulacije i naročiti pripravak kori jena iđirota, može se do određene granice pomoći osobama oboljelima od epilepsije. Ajurvedski su mi liječnici objašnjavali da je iđirot, odnosno vacha, u starim vremenima bila prava kult biljka, jer se u ajurvedi vjeru je da regenerira mozak i pomlađuje. Za to, doduše, nema nekog vjero dostojnog dokaza,"ali postoje indicije da, zajedno s još nekim biljnim eks traktima, doista pomaže kod epilepsije. Za iđirot se vjeruje da pomaže kod formiranja ojasa, te stimulira kundalini.
Kad vaidya ustanovi koji je princip kod bolesti poremećen, određuje dijetu, odnosno sugerira namirnice koje će utjecati na smirenje odgova rajuće doshe. Radi li se o bolesti karakteriziranoj vata (vidi: ranija tabela) poremećajem, on će preporučiti u ishrani sljedeće namirnice: bijelu re pu, ciklu, krastavac, luk, češnjak, mrkvu, pšenicu, rižu, zob, banane, bres- kve, datulje, dinje, grožđe, marelice, nektarine, smokve, trešnje, šljive, sve mliječne proizvode, slanutak, crvenu leću, tofu, piletinu, puretinu i morske proizvode. Ostalo treba izbjegavati.
Kod pitta poremećaja, za smirivanje simptoma preporuča se: cvje tača, celer, grašak, gljive, kupus, krumpir, krastavac, slatka paprika, slatki krumpir, šparoge, tikvice, zelene mahune, izdanci, dinje, grožđice, kruš ke, jabuke, avokado, suhe šljive, šljive, pšenica, zob, bijela riža, maslac, mlijeko, morski račići, slanutak, tofu, puretina, piletina, suncokretove i bučine koštice, dok ostale namirnice treba ili smanjiti ili izbjegavati.
Kad je u pitanju neravnoteža kapne, povoljno djeluju: brokule, ku pus, krumpir, špinat, patlidžan, paprika, cvjetača, grašak, cikla, zeleno lis nato povrće, marelica, šipak, jabuke, kruške, suho voće, heljda, ječam, kukuruz, proso, raž, obrano mlijeko, sve mahunarke, piletina, puretina i neki morski proizvodi.
Ovo je, naravno, samo površni prikaz, dok za detalje treba konzulti rati stručnjaka. No, i ovdje predočene liste mogu biti od koristi želite li si pomoći na ovaj način.
Kao i u nekim zapadnjačkim shvaćanjima i u ajurvedi posebno mje sto pripada čišćenju organizma, ne gladovanjem, već sustavom metoda koji ima zajednički naziv panchakarma. Postoje čitavi debeli priručnici s uputama kako se provodi panchakarma, kao i specijalizirane klinike, koje je provode u kontroliranim uvjetima. Dvije najpoznatije takve ustanove nalaze se u Kerali, najjužnijoj indijskoj saveznoj državi. Panchakarma je, međutim, postala vrlo popularna i na Zapadu, s tim da postoji više verzi ja samog postupka, koji može trajati preko vikenda ili dulje, do tri tjedna. Dok su zapadnjačke cijene ovakvih usluga paprene do te mjere da se odmah osjetite dovoljno pročišćenim i bez panchakarme, u Indiji je situ acija bitno drugačija. Cijeli je postupak relativno lak i jeftin.
U skraćenoj verziji to izgleda ovako: svakog se dana pije pročišćeno maslo (ghee) i u sve većim količinama, da bi se ta količina prema kraju tretmana opet postupno smanjivala. Maslo se zagrije, dok ne postane te kuće i pije se natašte. Prema ajurvedi, to će maslo kroz organizam »sa kupljati« nečistoće i dovesti ih do zadnjeg dijela debelog crijeva. Čitavo se vrijeme postupka održava blaga dijeta i redovito provodi masaža seza- movim uljem. To se vjerojatno radi zato da se stimulira prolaz masla pre ma izlazu iz organizma. Koriste se i neke druge tehnike, poput parenja na pari čaja od ljekovitog bilja, polijevanja vrućim uljem po čelu, tzv marma terapija itd. Dakako, sve u svrhu stimuliranja organizma na izbacivanje otpada. Kad se maslo s nečistoćama sakupi pri kraju debelog crijeva, tre ba ga ukloniti iz organizma. To se obavija klistirom, ali ne bilo kakvim, već se koriste razni čajevi od biljaka, ovisno o tipu i stanju pacijenta. Smatra se da je panchakarma osobito dobra u ovim vremenima zagađenja oko liša, kad može, prema tvrdnjama njenih poklonika, spriječiti prerano sta renje organizma i javljanje težih oboljenja.
Blaža verzija čišćenja organizma je shankhaprakshalana, koja se provodi jedan dan mjesečno tako da se pije veća količina vode i rade četiri asane, položaji tijela kojima se potiče protok vode prema izlazu iz tijela. To bismo zapravo mogli nazvati ispiranjem iznutra, a preporuča se svima osim onima koji pate od izrazito visokog krvnog tlaka. Tehnikama ovog tipa uglavnom se služe jogiji, jer joga poznaje niz kriya, metoda čiš ćenja organizma koje, kad je u pitanju joga, prije svega služe duhovnim ciljevima.
Osobito su popularni prirodni proizvodi za čišćenje organizma na bazi biljaka. Zovu ih rasajane, a funkcioniraju na sličan način kao i druge metode pročišćavanja organizma. Radi li se o biljnom preparatu, moguće ga je, prema ajurvedskim principima, složiti i od trava koje nalazimo u Europi. To važi samo za ovakve vrste proizvoda, jer je terapijske proizvo de ajurvede bez biljaka indijskog potkontinenta nemoguće nadomjestiti nečim što dolazi iz sasvim drukčijeg podneblja.
Rasajane su složeni proizvodi, jer treba u jednoj smjesi sastaviti čim benike koji djeluju pročišćavajuće na određene organske sustave. A do bar je dio klasične ajurvedske medicine posvećen upravo tome. Dovolj no je reći da indijska »Materia Medica« sadrži preko 2500 biljaka, čija je ljekovitost registrirana i, s obzirom da su u širokoj prodaji, barem na neki način potvrđena.
Tamošnji vaidye često spominju priče o Jivaki, legendarnom djelat niku i reformatoru ajurvede. Dok je još bio student, Jivaka je svojim veli kim znanjem budio zavist svojih kolega, koji su ga stalno tužakali njihovu učitelju. Jednog dana, učitelj je odlučio studentima ukazati na izuzetan Jivakin talent, pa je svima zajedno postavio zadatak da iz obližnje šume donesu sve rastinje koje se ne može koristiti u liječenju. Pred večer, stu denti su se skupili na istom mjestu, svaki s rukama punim različitih bilja ka. Jivaka se vratio praznih ruku.
Legenda želi pokazati da je sve što je stvorila priroda, na neki način za čovjeka korisno. To ujedno ilustrira cijelu jednu filozofiju, koja čovjeka doživljava isključivo kao nedjeljivi dio prirode. Ona ga hrani, oblači, lije či, ali i kažnjava. Tu kaznu treba shvatiti kao opomenu da nešto nije u re du, da smo se izdvojili iz sigurnog krila prirode. Mislim da danas nije pret jerano reći da to važi za cjelokupno čovječanstvo. A taj odmak od prirode donosi patološku promjenu u ćudi čovjeka, koji je kadar počiniti mon struozne srvari uništavajući i ono što je vrhunska kreacija te prirode, koja je iznjedrila i njega samog.