Oznaka: Povratak PRIRODI_ PK, Biodinamika i dr. (16)

www.eli21.com * eli.jaska@gmail.com

Rijeka,  16.07.2016. - Updata 23.08.2016.

Sadržaj:

 

1) Članak „Permakultura - Povratak prirodi“, Ljiljana Mitoš Svoboda, Gospodarski list ... (1-13 str.)

2) Biodinamička poljoprivreda - Rudolf Steiner ... (14-15 str.)

3) Zlata Nanić - hrvatska pionirka eko-proizvodnje u Hrvatskoj ... (15 str.)

4) Sepp Holzer - poljodjelac buntovnik ... (15 str.)

5) ZMAG i dr. udruge za zaštitu okoliša, neki linkovi na temu Prirode, (anti) razuma ... Anastasia

 

 

1) Članak „Permakultura - Povratak prirodi“, Ljiljana Mitoš Svoboda, Gospodarski list 2016/13-14

 

PERMAKULTURA

POVRATAK PRIRODI

 

Permakulturu (permanentnu agrikulturu), koja se zasniva na principima samoodrživosti poljoprivrednih sustava u bliskoj vezi s prirodom, šezdesetih je godina prošlog vijeka na svojoj farmi praktično razvio austrijski farmer Sepp Holzer, a teorijski su je razvili australci Bill Molison i David Holmgreen.

Među razlozima razvoja permakulture jest i uočavanje činjenice da je suvremeni način obrade tla degradirao i osiromašio tlo. Primjena velikih poljoprivrednih strojeva, sve dubljeg oranja i dodavanje umjetnih poboljšivača kvalitete, utječe na plodnost tla, smanjuje prisutnost mikroorganizama u tlu i traži sve jaču umjetnu „zaštitu“ tla, zauvijek uništavajući prirodni životni imunitet zemljišta. Tu je i monokulturna proizvodnja koja dovodi do smanjenja bioraznolikosti, koja je neophodna za daljni opstanak čovječanstva.

Permakulturu moramo promatrati, učiti i primjenjivati kao spoj ekologije, antropologije, geografije, sociologije i krajobraznog dizajna (projektiranja). Tako možemo reći da se permakultura kao početna vizija održive poljoprivrede danas razvila u održivu kulturu i način života.

Permakulturni principi utemeljeni su na tri stupa:

1. briga o Zemlji (tlo, šume i voda),

2. briga o ljudima (briga o sebi, rodu i zajednici) i

3. pravilna raspodjela (postavlja granice potrošnje i reprodukcije, te preraspodjele viškova).

 

 

Načela permakulture

 

Dvanaest osnovnih permakulturnih načela služe kao oruđa za promišljanje koja nam, kada ih primjenjujemo zajedno, omogućuju kreativno redizajniranje našeg okoliša i našeg ponašanja. Mnogi smatraju da prizadovoljenja potrebe stanovništva zahtijeva veliku i snažnu kulturnu revoluciju. Znanstvene osnove za načela permakulturnog dizajna su postavljene unutar ogranka ekologije koji se naziva “ekologija sustava”.

 

1.Radi s prirodom, a ne protiv nje - Svaki element u našem okruženju i u prirodi ima svoju ulogu i doprinosi funkcioniranju cjeline. Nismo sami, ne smijemo biti agresivni predatori u ekosustavu, jer biljke, životinje, krajolici, klimatske pojave, voda, zrak i tlo – svi oni tvore kompleksni živi svijet koji obavlja čitav niz funkcija. Iako nas globalizacija odgaja da analiziramo i raščlanjujemo, u permakulturi je to obrnuto. Umjesto analize-sinteza!

 

2. Dizajniraj prema uzorcima iz prirode - Korištenje prirodnih struktura (drvo, kamen, slama, prirodna vlakna, zemljana masa) najbolje se uklapa u permakulturni prostor. Ako pratimo njihova svojstva (uklapanje, slaganje, zidanje), te uvažavamo elemente kao što su vjetar, voda, kiša, sunce, konfiguracija tla, izgradit ćemo održivi i produktivni ekosustav za proizvodnju hrane i ostalih dobara. Čitanjem krajolika možemo utvrditi osobine terena, te planirati uređenje vrta i okruženja.

 

3. Povećaj raznolikost, jer time povećavaš stabilnost - Poticanjem bioraznolikosti stvaramo korist u svakom smislu, u biljnom i životinjskom svijetu, ali utječemo i na raznolikost kultura i običaja koji obogaćuju socijalni život u zajednici: sajmovi hrane, razmjene sjemena, osnivanje banka sjemena... Defektna bioraznolikost i prednost monokultura u poljoprivredi, povećava ranjivost ekosustava do granica nestanka.

 

4. Svaki element treba obavljati više funkcija - Kada planiramo sadnju voćki i grmova u vrtu, ili kreiramo šumski vrt, trebamo birati biljne zajednice koje će zadovoljavati što više potreba u ekosustavu: zaštita od vjetra, hrana za životinje, biomasa za gorivo, sprječavanje erozije, čuvanje vode i podzemnih voda, stvaranje humusnih naslaga, stanište za životinje i ptice, materijal za malčiranje, zaštita od vrućine i hladnoće svim korisnicima, proizvodnja dovoljno kvalitetne hrane. Jer ako zakaže jedan sustav – npr. navodnjavanje, i to u najgore ljetno sušno razdoblje, tada razgranate biljke daju zaštitu tlu od naglog isparavanja, a manjim i nižim biljkama hladovinu. Ako ostavimo naslage uvelog lišća ili osušene trave i biljaka, stvaraju se humusne naslage koje čuvaju vlagu i daju hranu tlu. Kada naš vrtni prostor ili kuću osjenjuje visoko drveće, trebamo poticati njegov opstanak i zdravlje, jer visoke krošnje štite prostor od vjetrova i oluja, a ujedno daju sklonište i stanište brojnim vrstama ptica, kukaca i drugih organizama koji čine najbolje bioraznolikosti u našem ekosustavu.

 

5. Stvori prinose - dobit je ograničena samo nedostatkom mašte - Izvorna permakulturna vizija predstavlja urbane krajolike pune hrane i ostalih korisnih biljaka umjesto hibridne trave i genetski manipuliranih „ukras“ biljaka, koje troše mnogo energije i „kemije“za održavanje. Hranu trebamo uzgajati i ubirati, a priroda je osigurala da biljkama svake jeseni ostane dovoljno sjemena za ponovni proljetni rast, te da se uz pomoć ptica i životinja i njihovog kretanja sjeme biljaka „zasije“ na što širem području.

 

6. Stvori samoregulacijske sustave - Pojednostavljeno bi značilo: što posiješ, to ćeš požnjeti! Ako danas zagađujemo tlo pesticidima i uništavamo bioraznolikost GMO sjemenom, moramo prihvatiti odgvornost da ćemo i mi, zajedno s budućim naraštajem snositi zdravstvene i mnoge druge posljedice. Ovo načelo stavlja naglasak na sposobnost praćenja i kontrole vlastitog ponašanja i prihvaćanja posljedica svakog našeg postupka.  

 

 

7. Radije uklopi nego odbaci - suradnja, a ne natjecanje - Permakultura naglašava i potiče uzajamne odnose i zajedništvo, naspram suparničkih i grabežljivih odnosa, potaknutih natjecateljskih duhom. Na primjer, ako ujedinimo snage u proljetnim radovima u vrtovima, velike poslove radimo pomažući se međusobno, posao će biti brže i kvalitetnije napravljen. U tradicionalnim društvima su ove geste solidarnosti bile dio radne etike. Sposobnost permakulturista očituje se u stvaranju vrlo integriranih ekoloških i društvenih zajednica. Pored poticajnog rada trebamo ostaviti prostora za ekološke i društvene odnose koji se razvijaju kao posljedica unutarnje organizacije i rasta, kao što se događa, na primjer u šumskom vrtu.

 

8. Koristi obnovljive izvore energije - Korištenje obnovljivih izvora energije trebalo bi nam biti primarno u svakodnevnici, a neobnovljive bi trebali čuvati kao kapital i s njima raspolagati u smislu dobrog i održivog gospodarenja. Posebno su važni lokalni izvori energije - šume, voda, vjetar, sunce (korištenje šumske biomase, recikliranje otpadnih voda, korištenje snage valova...) Ako razvijemo sustav koji će prikupljati energiju u trenutku kada je ona u obilju, moći ćemo je koristiti u trenucima kada će nam ona biti najpotrebnija. Većinom se radi o sakupljanju sunčeve energije, oborinskih voda i kišnice, te biootpada. Spremnici tih energija su tlo, biljke trajnice, vodni sustavi i rezervoari, solarni paneli. U urbanoj permakulturi odnos prema energiji je vrlo važan, jer već sam način života u gradovima preferira visoku potrošnju razne energije: transport (jedna osoba - jedan automobil), hlađenje i zagrijavanje interijera, javna rasvjeta i reklamni panoi, gomilanje otpada za čije sakupljanje i selektiranje treba nova količina fosilne energije... S druge strane, u ruralnom području energija se također troši abnormalno obradom poljoprivrednih površina za proizvodnju velikih količina hrane, a istovremeno trošenje fosilnih goriva za pokretanje poljoprivredne mehanizacije, masovnim uzgojem životinja za hranu na velikim farmama, i tako redom.

 

9. Odgovorna potrošnja - Permakultura teži prema „nula“ otpada (Zero waste), recikliranju, oporabi, kompostiranju. Osim stvaranja gomila i umjetnih brda, koja zauzimaju korisno tlo, livadu, pašnjak, smeće prouzrokuje stvaranje novih kemijskih tvari, koje utječu na stakleničke plinove i u konačnici na klimatske promjene. Deponije i gospodarenje otpadom kroz  „centre“ troši enormne količine energije. Današnje društvo temelji se na proizvodnji golemih količina smeća. 

 

 

 

10. Postigni mala rješenja - koristi ono što imaš - Revolucija u vlastitoj svakodnevnici bila bi kada bi svi uspjeli izbjeći globalne, centralizirane sustave, koji svojim radom i našim služenjem njima izazivaju nove probleme, istovremeno povlače traženje novih rješenja. Mali sustavi mogu biti intenzivniji i djelotvorniji od velikih, centraliziranih i rasipničkih sustava. Ako kroz veliki industrijski sustav forsiramo proizvodnju biljaka, dobit ćemo brzo velike i manje kvalitetne plodove, nego da smo pustili da prirodno rastu i dozrijevaju. Takva proizvodnja daje neodržive proizvode koji se brzo kvare, biljke i životinje sklone su bolestima, hrana traži posebne uvjete spremanja i čuvanja, za što opet treba nova energija.

 

11. Budimo kreativni i reagirajmo na promjenu - Ne plašimo se unositi nove vlastite načine u život i rad. „Nemoj misliti da si na pravom putu samo zato što je taj put dobro utaban“, preporuča jedanesto načelo. Značilo bi to da nije garancija uspjeha ako koristimo već ustaljena iskustva u povrtlarstvu, voćarstvu, gradnji nastambi, pogotovo ako se višekratno pokazuju neželjeni rezultati. Sadašnje stanje u koju smo doveli Planetu zahtijeva kulturološku revoluciju veću nego što je bila ijedna od burnih promjena prošlih stoljeća.

 

12. Obratimo pažnju na dinamiku rubnih i marginalnih područja - Navikli smo zanemarivati rubna područja, predgrađa, međe između njiva, male gajeve. No, upravo tu je najveća važnost permakulturnih procesa. U graničnim pojasevima između urbaniziranog i kultiviranog okoliša i prirode događaju se prirodna križanja biljnih vrsta, buja podzemni i nadzemni život. Tako je i u društvenim zajednicama - što su raznovrsnije i bogatije, život je ispunjen kvalitetnim odnosima i određen visokim stupnjem slobode.