Partner koji je predobar da bi bio zao zapravo razara vezu

Poravnanje, ljubav i osveta

Kada mi netko naudi, imam potrebu i ja njemu nauditi. To je potreba za osvetom. Ako ona uspije, ponovno je uspos- tavljena ravnoteža. Ako mi netko naudi ja mu jednostavno oprostim, time dovodim sebe u nadmoćniji položaj i onaj drugi više ništa ne može učiniti kako bi ponovno us- postavio ravnotežu, osim što se još više ljuti na mene.

Ako se potreba za poravnanjem ne poštuje iz ide- oloških ili religioznih razloga, to ima loše posljedice. To je uvreda ljudskoj potrebi za poravnanjem. Ako od dru- gog zahtijevam nešto kao nadoknadu za ono što mi je učinio, veza može ponovno biti dovedena u red. Dakle, ili mu moram učiniti nešto loše zauzvrat ili zahtijevati od njega nešto što ne može tako lako ispuniti. Da se veza održi, zlo koje se uzvraća mora biti nešto milostivije od onoga što je meni učinjeno. Kad je u pitanju ljubav, onda dobro uzvraćam tako što dajem malo više dobrog, loše tako što uzvraćam malo manje lošeg.

Primjer: Jedan čovjek je naudio nešto svojoj ženi, on joj je npr. u ljutnji rekao: Ista si kao tvoja majka ili nešto slično

tome. Ako je jako povrijedio ženu, i ona mora njemu nešto nauditi, u smislu poravnanja, nešto što će ga zaboljeti.

To je lekcija koju mnogi ne razumiju: mora postojati poravnanje, kako u dobru tako i u zlu. Ljubav cvjeta ako u dobru dajem nešto više nego što sam primio, a u lošem nešto manje.

Jedan drugi primjer - u Južnoj Africi preuzeo sam ulogu direktora jedne elitne škole, a učenici su me htjeli testirati. Bio sam istovremeno i direktor i svećenik. Na Veliki četvrtak su mi rekli da žele ići u grad. Imali su slo- bodno poslijepodne. Dobro, ali morate se vratiti do mise. Bili su mi potrebni zbog pjevanja. No oni su se vratili tek uvečer. Dakle, učinili su mi nešto nažao i kako bi se po- novno uspostavio red, moralo je doći do poravnanja. U školi je postojala vrsta samouprave. Uvečer sam pozvao predstavnike učenika. Najprije sam ih pustio da malo sjede i petnaest minuta ništa nisam govorio.

Kao drugo, rekao sam: Disciplina je narušena. Idete u školu, jer želite nešto od mene i od škole. Ako vam ja više ne želimništadati,štoćeteonda?Moratemeponovnopridobiti. Stoga imamjedan prijedlog: Sutra rano ujutro ćete, iako su praznici, pozvati sve učenike i razgovarati s njima kako mo- žeteponovouspostavitidisciplinu.

Sljedećeg jutra  su mi poslije četiri  sata  savjetovanja došli s prijedlogom, koji nije bio dovoljna nadoknada. Re- kaosam:Ne,tojesmiješno,posavjetujtesejošjednom.Nakon što su se ponovno četiri sata savjetovali, predložili su mi: Zavrijemeškolskihpraznikajedancijelidanćemoraditinano- gometnomigralištuidovestigaured.Rekaosamim:Vrijedi, pristajem. Nakon što su radili pola dana na igralištu, rekao sam im: Sada je dovoljno. Dakle, izašao sam im ususret. Od tada više nikada nisam imao poteškoća s disciplinom.

Tomoramzapamtitiiprimijenitikodkuće.

Ako je majka potpuno dosljedna, ona gubi ljubav. Mora nekad i popustiti. Mora nekad odustati od svojih načela, da bi održala ljubav. Ali za dijete je loše i kada majka nema nikakva načela.

Drago mi je to čuti.

Većina majki to radi automatski. One uvijek pomalo popuste i onda je djeci lakše.

Vrijedi li to davanje i uzimanje u dobrom, kao i u lošem samo za  male grupe?

Da, i time se potpomaže veza. Tko sebe smatra pre- više dobrim da bi mogao biti zao, taj razara vezu. Os- vetiti se onome koji mi je nešto naudio je vrlo važno, ka- ko bi se veza uopće mogla ponovno uspostaviti. Ako, pak, netko čini puno lošeg, jer osjeća da ima pravo na to, onda zlu nema  kraja.

Granice poravnanja

Zašto to vrijedi samo za male grupe?

Tamo gdje to nadilazi granice male grupe, ima loše djelovanje. Treba samo pogledati ratove.

Ali tu očigledno djeluje isto načelo.

Ako to nadilazi malu grupu, onda se tu ne poštuje granica. Kad na primjer jedan narod  od  drugog zahtije- va kolektivnu nadoknadu, onda se ovo načelo, koje važi za konkretne ljude, prenosi na čitav narod. To je glavni uzrok rata. Do mira se na  kraju  stiže samo odricanjem od takve vrste nadoknade. To znači da obje strane omo- gućuju jedna drugoj novi početak.

Moramo, dakle, jasno razlikovati društveno-političku od individualno-obiteljske razine i poznavati sve one probleme u području međuljudskih odnosa s kojima se vi kao terapeut sus- rećete. To znači kada govorimo o vašim saznanjima, da se to odnosi na manju zajednicu ljudi, od 20 do 30 ljudi, koju u pravilu, čine obitelj i prijatelji.

Točno. Miješanje razina vodi ka nesporazumu. Lju- dima teško pada, u svojoj potrebi za nadoknadom, ogra- ničiti se na određene okvire i u tim okvirima napraviti red. Ako bi to učinili, to bi se naravno odrazilo i na druš- tvenu sferu. Ali ako prekoračimo ovu granicu pod izli- kom što je dobro za mene, dobro je i za cijelo čovječanstvo, možemo prouzročiti veliku štetu.

Dakle, to što opisujete vrijedi u okvirima male zajednice i u tim okvirima to ima smisla i potpomaže zajednicu. Ako preko- račimo granice ovih okvira, stvara se nemir. Drugim riječima, činiti dobro i zlo također pripada jednom određenom kontekstu i taj kontekst mora ostati očuvan. U trenutku kada čovjek misli da na svoja leda mora preuzeti zlo i patnju svijeta, dobro se okreće u svoju suprotnost.

Točno. I uvijek se nađe netko, tko sebe smatra boljim

i jačim od ostalih. Iz tog razloga mnoge dobronamjerne misije humanitarnih organizacija imaju neočekivan uči- nak. Ja vidim da postoje granice i poštujem ih.

Kao misionar sam i ja smatrao da čovjek mora poma- gati jadnim nevjernicima. Imao sam prilike promatrati prima li se pomoć i kako se prima i koliko je opasna ka- da nije u skladu s onima koji je primaju. I, prije svega, ako im se ona ne daje uz veliko poštovanje.

Spomenuli ste dvije vrste savjesti: Davanje i uzimanje i sav- jest grupe. Ima li ih još?

Ima ih još nekoliko. Ako počnem nabrajati, onda nar- avno postoji opasnost da se to shvati kao znanost. To je toliko široko područje, da ga ne mogu obuhvatiti u cije- losti. Ali za početak je dovoljno ako nam pode za rukom razjasniti makar nekoliko aspekata. To je dovoljno da se spriječi loše i da se dobru pripremi put.

Rekli ste: loše spriječiti, a dobru pripremiti put.

Da, u smislu poštovanja činjenice da smo svi na neki način ograničeni da smo svi u službi nečega. Ovo je već transcendentalno viđenje, koje nadilazi konkretno. Ako se promatra s te točke, ono stvara mir. Svejedno što se događa, bilo dobro ili loše, sastavni je dio nečeg većeg. Onda mogu prihvatiti oba osjećaja, bez utjecanja. Ovaj način gledanja  ima  naravno  dalekosežne  posljedice,  ali to je najmiroljubljiviji način koji je meni poznat.

Dakle, ne samo, ne mijenjati svijet već i biti u suglasju sa svi- jetom,  onakvim  kakav jest.

Upravo tako. I to s ljubavlju.

Odakle crpite ljubav?  Dolazi li ona automatski?

Ljubav se razvija. Ona dolazi kroz rad i prihvaćanje vlastitih granica. Mi živimo u okviru svojih granica, u Dobru, kao i u Zlu. Ova ljubav, načelno, nije ništa drugo nego prihvaćanje da nas, bez obzira na sve naše razlike, vezuju niti dubokog zajedništva.

Najdublju ljubav možete doživjeti upravo kada vas voljena osoba prihvaća onakvim kakvi jeste. Jer vi i da hoćete ne možete biti drugačiji, koliko god se trudili. Iako je ona drugačija od mene, i ja od nje, mi priznajemo jedan drugome da smo upravo takvi kakvi jesmo, jedinstveni i -

pravi. To je istinska ljubav - mnogo više nego što podra- zumijevaju naši uobičajeni, površni izljevi ljubavi.

Takva ljubav je u skladu s najdubljim silama i ima ne- čeg religjskogg u sebi. Mogli bismo čak reći da je upravo to religija - povezanost s nečim većim od nas, bez želje da u to proniknemo.

Misterij

Postoji, dakle, nešto u što niste mogli proniknuti? To zovete

nečim većim?

To su samo metafore. Ponekad to zovem i Velika Duša

ili Nešto Tajanstveno. Ali ja ne želim proniknuti u to.

Zato što se u to ne može proniknuti ili zbog toga što mislite da bi morala postojati područja koja trebaju ostati nedosegnuta?

Ne idem tako daleko. To ostavljam tako kako je. Ako bih ovdje želio ići dalje, to na mene zasigurno ne bi ima- lo pozitivan učinak. Onako kako druge ljude poštujem, tako poštujem i tajanstvenost, bez želje da je razotkri- jem. I upravo zato što ostajem na distanci, ostajem pove- zan s njom.