Brojne su žrtve otmice izvijestile o paranormalnim pojavama. Jedan takav primjer je i slučaj Betty Andreasson. Godine 1975., Betty Andreasson je poslala pismo J. Allenu Hyneku, predsjedniku Centra za proučavanje NLO-a i bivšem voditelju projekta Američkog zrakoplovstva, 'Blue Book'. U tom pismu je opisala svoj susret s izvanzemaljcima, koji se dogodio 1967. Hynek je njezino pismo proslijedio Humanoid Study Group of the Mutual UFO Network. Istraživači povezani s tom skupinom pozabavili su se tim slučajem.

Iskustva gospode Andreasson počela su 25. 01. 1967. u South Ashburtonu, Massachusetts (Clark, 1998., str. 86-89). Jedne večeri nalazila se u svojoj kući sa sedmoro svoje djece, stare od 3 do 11 godina. S njima su bili i njezini roditelji. U 18:35 h, u kući je nestalo struje. Betty, koja se nalazila u kuhinji, ugledala je ružičasto svjetlo kako ulazi kroz prozor iz mračnog, maglovitog vrta u stražnjem dijelu kuće. Kada su njezina djeca ušla u kuhinju, okrenula se od prozora i odvela ih u dnevnu sobu. Umeđuvremenu, njezin otac, koji je gledao kroz prozor u stražnji vrt, vidio je nekoliko čovjekolikih stvorenja. Jedan od njih ga je pogledao, što je u njemu izazvalo čudan osjećaj.

Sljedeće čega se Betty sjeća je da se ujutro probudila osjećajući nelagodu, kao da joj se nešto neobično dogodilo. Njezina najstarija kći Becky, koja je imala 11 godina, osjećala se kao da se probudila iz noćne more.

Tijekom sljedećih nekoliko godina, Betty su se povremeno vraćale slike izvanzemaljskih bića i mjesta. Nakon što je stupila u vezu s istraživačima NLO-a, oni su je podvrgnuli hipnozi, uslijed koje se sjetila što se dogodilo nakon što je vidjela svjetlo koje je ulazilo kroz kuhinjski prozor.

Svi ukućani, osim nje, bili su paralizirani, osjećajući kao da se vrijeme zaustavilo. Kroz zatvorena ulazna vrata kuće ušlo je 5 čovjekolikih stvorenja, koja su potom ušla u kuhinju. Bili su to tipični 'sivi' izvanzemaljci niska rasta i velikih glava i očiju. Betty, koja je bila velika katolkinja, bila je uvjerena da su to anđeli. Komunicirali su telepatski. Njihov vođa zvao se Quazgaa. Betty mu je dala Bibliju, a Quazgaa njoj plavu knjigu.

(Bettyna kći Becky rekla je pod hipnozom da vidi svoju majku kako stoji s malim ljudima, od kojih je jedan držao plavu knjigu.) Nakon toga je Quazgaa prešao dlanom preko Biblije koju je držao u ruci, uslijed čega se pojavilo nekoliko Biblija. Svaki od neobičnih bića uzelo je jedan primjerak i počeo gledati kroz njega. Betty je primijetila da su sve stranice bile blještavo bijele. Kada je pogledala plavu knjigu, koju joj je dao Quazgaa, prve tri stranice bile su blještavo bijele, dok su se na ostalim stranicama nalazile neobične slike.

Čovjekolika stvorenja rekla su Betty da su došla spasiti svijet od samouništenja i zamolila su je da ih slijedi. Quazgaa joj je rekao da stane iza njega.

Nakon toga su svi prošli kroz zatvorena vrata i potom odletjeli zrakom do letjelice u obliku diska. Letjelica je postala prozirna, a Betty je u njoj mogla vidjeti nekoliko kristalnih kugli koje su se okretale. Nakon toga su odletjeli u letjelici. Ondje su Betty odveli u sobu radi ispitivanja. Nakon ispitivanja, koje je uključivalo intruzivne preglede neobičnim instrumentima, dva su čovjekolika bića odvela Betty u razgledavanje. Lebdjeli su mračnim tunelom i prošli kroz blještavi stakleni zid, koji se nalazio

na dnu tunela i vodio je u područje koje je blistalo crvenkastom bojom.

Ondje je vidjela stvorenja koja nisu nalikovala ljudima. Oči su im se nalazile na dugim stabljikama, koje su izbijale iz njihovih okruglih tijela s rukama i nogama. Potom je u pratnji istih bića, ušla u zeleni svijet u kojemu je boravilo mnoštvo bića nalik biljkama. Nakon toga je ušla u kristalni svijet, gdje su se nastavila njezina neobična iskustva. Betty je vjerovala da je u taj svijet vodi Isus ili sam Bog, premda nigdje nije vidjela karakteristične kršćanske

simbole. Na on toga je otputovala kroz druga dva svijeta natrag do prvog polazišta.

Ondje joj je Quazgaa rekao da su čovjekolika stvorenja prijatelji i da žele dobro ljudskoj vrsti. Nadali su se da će ljudi nastojati steći spoznaju duhovnim putovima. Potom joj je rekao da će je vratiti njezinoj kući i da će nakratko zaboraviti što joj se dogodilo, premda će te tajne biti pohranjene u njezinu umu kako bi ih se poslije mogla sjetiti. Dva su je bića izvela iz letjelice i uvela je kroz stražnji vrt, u njezinu kuću. Ondje je vidjela svoju djecu i roditelje, koji su nepomično stajali. Stvorenja su ih sve uputila u njihove spavaće sobe. Jedan od njih, koji se zvao Joohoop, rekao je Betty da zadrži plavu knjigu, koju je još uvijek držala u rukama, sljedećih 10

dana. Nakon toga ju je odveo u njezinu spavaću sobu, gdje je zaspala.

Hynek je napisao predgovor jednoj od knjiga o Betty Andreasson, koje je napisao Raymond Fowler: "Ovdje nalazimo 'svjetlosna bića kojima zidovi ne predstavljaju nikakvu prepreku za ulazak u sobe, i kojima nije teško preuzeti sablasnu kontrolu nad umovima svjedoka. Ako to predstavlja naprednu tehnologiju, tada je zacijelo riječ o paranormalnom ... 'Oni' su na neki način ovladali misterijem uma nad materijom." (Fowler, 1979., str. 9).

Postoje mnogi slučajevi slični opisanom. To je dovelo do velikog raskola među istraživačima NLO-a. Jedna skupina želi se usredotočiti na čisto 'znanstveni' dokaz o izvanzemaljcima koji posjećuju Zemlju u letjelicama naprednijima od naših, ali koje ipak djeluju sukladno poznatim zakonima fizike. Druga  skupina, kojoj pripada i Hynek, tvrdi da svi dokazi zajedno upućuju na pretpostavku da NLO-i koje susrećemo možda ne pripadaju samo izvanzemaljskim, već i izvandimenzionalnim bićima, koja su povezana sa stvorenjima koja se obično nazivaju nadnaravnima. Osobno zagovaram potonje tumačenje izvješća o fenomenu NLO-a.

Premda su mnogi 'konzervativni' istraživači NLO-a odbacili Layneovu  teoriju, Jerome Clark ističe da su: "... neki još konzervativniji ufolozi ipak razmatrali mogućnost da NLO-i ne potječu iz svemira, već da nas možda posjećuju iz četvrte dimenzije - što je drugi naziv za eterični svijet." (Clark, 1998., str. 697)

Trend paranormalnih teorija osobito je zavladao 1960-ih, a traje i danas.

John Alva Keel drugi je kontroverzni teoretičar NLO-a, koji je zagovarao teoriju o paranormalnom. Rekao je sljedeće o NLO-ima: "Objekti su možda sastavljeni od energije iz viših frekvencija elektromagnetskog spektra.

Na neki način sposobni su spuštati se do ograničenog (veoma ograničenog) područja vidljive svjetlosti i može ih se oblikovati u bilo koje željene oblike... uključujući cepeline, zrakoplove i 'leteće tanjure'... Oni... jednostavno preuzimaju oblik koji je nama razumljiv. Nakon što ostvare svoju misiju i, recimo tako, odvedu još jednog policajca na krivi trag,... iznova preuzimaju energetsko stanje i nestaju iz našeg vidokruga." (Keel, 1969.; Clark, 1998., str. 550-551).

Jacques Vallee postao je jedan od najistaknutijih pristaša nadnaravnog objašnjenja NLO-a. On je 1956. diplomirao matematiku na Pariškom sveučilištu, a 1961. magistrirao astrofiziku na francuskom Sveučilištu Lille.

Hynek je s vremenom počeo prihvaćati ideje svog bivšeg studenta, Valleea.

Odbacio je ideju da su NLO-i mehaničke svemirske letjelice, uglavnom zbog suviše velike udaljenosti između Zemlje i zvjezdanih sustava, koji se nalaze izvan našeg Sunčevog sustava. Godine 1978., na konferenciji održanoj pod pokroviteljstvom MUFON-a (Mutual UFO Network), rekao je da supercivilizacija, koja postoji negdje u svemiru, možda upotrebljava sposobnosti: "ESP [izvanosjetilna percepcija, nap. prev.], psihokineze, teleportacije, mentalne telepatije kao dio svoje svakodnevne tehnologije, kao što mi upotrebljavamo tranzistore i računala ... NLO-i su možda doista proizvod takve tehnologije. Ideja izgradnje operativnih svemirskih letjelica i njihova puštanja u svemir iz Cape Canaverala, takvoj bi tehnologiji izgledala arhaično i djetinjasto. Kada oni žele negdje otići, možda je dovoljno da se samo zamisle na tom mjestu, projicirajući misao ili energetsko polje u određeni dio svemira u koji žele otići i tu misao ili polje manifestiraju na toj razini." (Hynek, 1978.; Clark, 1998., str. 704).

Paranormalna objašnjenja fenomena NLO-a postajala su sve popularnija.

Mnogi slučajevi koje je proučavao harvardski psihijatar John E. Mack, sadrže izrazite paranormalne elemente. U 5.mj. 1997., Mack je upoznao (1999., str. 166-177) 56-godišnjeg Sequoyah Trueblood, američkog Indijanca iz plemena Choctaw. Sequoyah se u 7.mj. 1970., vratio u Ameriku iz Vijetnama, gdje je služio kao časnik američke vojske. Dana 4. 07. sjedio je sa svojom ženom i promatrao djecu kako se kupaju u bazenu u njihovoj kući u Laurelu, Maryland. Tada ih je neobjašnjivo napustio i odvezao se u zračnu luku Washington/Baltimore, gdje se ukrcao na let za Oklahoma City. Otamo je nazvao svog prijatelja, koji ga je odveo u kuću drugog prijatelja u obližnjem Normanu. Otišao je u spavaću sobu da se odmori. Dok je ležao na krevetu, duboko dišući, osjetio je kako ponire u vrtlog osvijetljen raznobojnim svjetlima, nakon čega se našao u vrtu u kojemu je vidio srebrni disk. Na stubama koje su vodile od dna letjelice, vidio je malo, androgino, sivo čovjekoliko biće s velikim očima. Biće mu se telepatski obratilo, rekavši mu da dolazi iz nekog drugog mjesta na koji će ga odvesti.

Mack piše (1999., str. 175): "Sequoyah ne razlikuje bića koja su ga, kako tvrdi, odvela u svemirsku letjelicu od duhova-čuvara, koji su ga vodili i čuvali tijekom čitavog života. On smatra da je riječ 'izvanzemaljac' koju koriste bijelci, samo drugi izraz naše odvojenosti od duha. Vjeruje da postoje mnogi drugi planeti, zvijezde i univerzumi koje nastanjuju bezbrojna bića.

Ta su bića uvijek među nama i objavljuju se u čovjekolikom obliku tako da mogu s nama komunicirati i vratiti nas Izvoru ... Oblik koji duh odabire u određenom slučaju - primjerice, čovjek, čovjekoliko stvorenje ili životinja - sveti je misterij. Kako tvrdi Sequoyah, svi smo mi u izvjesnom smislu izvanzemaljci, jer su zvjezdana bića sudjelovala u stvaranju ljudske vrste i oduvijek su bila naši učitelji."

Sequoyah je dobrovoljno ušao u letjelicu s androginim čovjekolikim bićem. Letjelica je potom krenula na svoje putovanje. Sequoyah je kroz mali prozor mogao vidjeti Mjesec i Sunce, a potom i mnogobrojne zvijezde koje su prolazile strelovitom brzinom. Nakon toga su stigli na mjesto, koje je sličilo nekom drugom svijetu ili drugoj dimenziji stvarnosti. Letjelica je lebdjela iznad grada s prekrasnim bijelim zgradama. Sequoyah i androgin su se spustili u grad, i to na način koji je Sequoyah opisao kao proces 'dematerijalizacije i rematerijalizacije' (Mack, 1999., str. 177). Stanovnici grada bili su muškarci i žene odjeveni u bijelu odjeću. Sequoyah i androgin hodali su ulicom okruženom bijelim građevinama s 300 katova. Kada su stigli na čistinu nalik parku s drvećem, Sequoyah je saznao da ljudi u tom bezvremenom svijetu žive u miru i da se hrane disanjem. Jedan od njihovih vođa rekao mu je da je ondje doveden kako bi vidio potencijal ljudske vrste na Zemlji. Rekao mu je da će ga vratiti na Zemlju kako bi podučio svoje sunarodnjake, kao i druge narode Zemlje, o miru i ljubavi kojima je svjedočio. Osim toga, dopustili su mu da ostane ondje još neko vrijeme ako želi prije nego li se vrati na Zemlju. Ali, Sequoyah se odjednom veoma snažno prisjetio svoje žene, djece, automobila i doma: "Gotovo me obuzela psihoza, jer tada sam prvi put spoznao koliko sam vezan za materijalni svijet." (Mack, 1999., str. 177) Izvanzemaljska bića rekla su Sequoyah: "To je jedan od velikih problema na Majci Zemlji. Ondje ostajete privremeno.

Ova vaša tijela samo su oruđa koja su vam dana da njima učite." (Mack, 1999., str. 177) Vezanost za ta materijalna tijela izvor je patnji svjesnog ja koje počiva u tijelu. Sequoyah je izrazio želju da se vrati. Tijekom putovanja, ponovno je vidio zvijezde kako pokraj njih prolaze, a onda Sunce i Mjesec. Stigao je u vrt u kojemu je prvi put vidio letjelicu, nakon čega je ušao u vrtlog obasjan raznobojnim svjetlima, da bi se ponovno našao na krevetu u kući svog prijatelja u Normanu, Oklahoma.

Mack smatra da je paranormalni aspekt fenomena NLO-a iznimno značajan. On kaže (1999., str. 268-269): "Pokušaji pronalaženja fizičkih dokaza o postojanju NLO-a i materijalnih aspekata otmica, nastavit će se, i to vjerojatno opravdano, ako ni zbog čega drugog onda barem zbog činjenice da oni potvrđuju stvarnost tog fenomena. Ali, osobno sam uvjeren da će tajne o otmicama, zbog svoje suptilnosti i teške shvatljivosti biti uskraćene onima koji polaze isključivo od vjerodostojnog gledišta, pokušavajući potpuno odvojiti svjedoka i viđeno, subjekt i objekt." I dodaje (1999., str. 269): "Čini se sve jasnijim da mi postojimo u višedimenzionalnom svemiru ili multiverzumu ... Čini se da svemir ... nije samo prazno područje mrtve materije i energije, već da je nastanjen bićima, stvorenjima, duhovima, inteligencijama, bogovima ... koji već tisućljećima neposredno sudjeluju u životu ljudi."