U slučajevima iz Lourdesa riječ je o modifikaciji ili obnovi postojećih ili prethodno postojećih bioloških oblika djelovanjem bića, koje zauzima više mjesto u kozmičkoj hijerarhiji. Sada ćemo razmotriti proizvodnju djelomičnih ili potpunih bioloških oblika. S takvim smo se slučajevima susreli u jednom od prethodnih poglavlja, kada smo govorili o medijima.

Naprimjer, u 5. poglavlju smo spomenuli da je Sir Alfred Russell Wallace, jedan od osnivača teorije evolucije zajedno s Darwinom, svjedočio manifestaciji oblika u prisutnosti medija Haxbyja u Londonu. Haxby, koji je sjedio iza zastora u maloj sobi zastorom odvojenom od salona, u kojemu su sjedili Wallace i drugi svjedoci, ušao je u stanje transa, nakon čega se iza zastora pojavio lik čovjeka u bijelom, koji se potom počeo kretati sobom.

Wallace je tvrdio da mu je mogao osjetiti ruke i dotaknuti odjeću. Taj ljudski oblik fizički se razlikovao od medija Haxbyja, što je isključivalo dvojbe o prijevari (Wallace, 1905., sv. 2, str. 328-329). Nakon što je lik nestao iza zastora, Wallace i drugi svjedoci su pogledali što se ondje događa.

Wallace je izjavio: "Haxby je sjedio na stolici u transu i nije bilo ni traga strancu u bijelom. Vrata i prozor stražnje sobe bili su čvrsto zakračunati, često dodatno osigurani ljepljivim papirom, koji je bio netaknut." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 328-329). Prihvatimo li istinitost Wallaceovih opažanja, to isključuje ideju da je kroz prozor ili vrata stražnje sobe krišom ušao netko drugi, tko je glumio prikazu.

Wallace je svjedočio i brojnim drugim materijalizacijama ljudskih oblika u prisutnosti medija Eglingtona. Dok je Eglington sjedio iza zastora obješenog iznad jednog kuta sobe, iz nje je izašao muškarac u dugom ruhu. Neposredno prije toga, Wallace i drugi svjedoci pažljivo su pregledali zidove i pod iza zastora, ne našavši u njima nikakve tajne prolaze. A nakon materijalizacije, podrobno je pregledana i Eglingtonova odjeća, među kojom nisu pronađene nikakve halje. U međuvremenu, Wallace je s još nekim osobama pregledao zidove i pod iza zastora, na kojima nije pronašao ništa neuobičajeno. Ni Eglington nije ostavio za sobom ništa iza zastora. I u tom je slučaju isključena mogućnost da je Eglington radio u dosluhu s drugom osobom (Wallace, 1905., sv. 2, str. 329).

Wallace je u prisutnosti medija Monka svjedočio zbiljskom stvaranju čovjekolikog oblika. Ta je seansa održana u stanu u Londonu usred dana.

S Monkova boka izašla je nejasna figura, koja je s njime bila povezana maglovitim obručem. Wallace je napisao (1905., sv. 2, str. 330): "Monk je ... dlanom prešao preko obruča i prekinuo ga. Nakon toga su se on i figura počeli odmicati jedno od drugoga, dok nisu bili međusobno udaljeni oko 1,5-2 m. Figura je tada preuzela oblik žene ogrnute plaštem, s jasno vidljivim rukama i dlanovima. Monk je ... pljesnuo dlanovima, na što je figura ispružila svoje dlanove i također pljesnula, a svi smo jasno čuli njezin pljesak, premda je bio tiši. Nakon toga mu se figura polako počela primicati, pri čemu je postajala bljeđa i niža, dok se nije naizgled potpuno apsorbirala u njegovo tijelo, kao da je iz njega izrasla." Hensleigh Wedgwood rekao je Wallaceu da je više puta vidio visokog muškarca u ogrtaču kako izlazi iz Monka. Wedgwood ga je dotaknuo, pri čemu je osjetio njegovu odjeću i tijelo. Jednom prilikom je figura digla stolac na kojemu je sjedio jedan od Wedgwoodovih kolega-istraživača (Wallace, 1905., sv. 2, str. 331).

Wallace je 1874., u Londonu svjedočio materijalizacijama ljudskih oblika u prisutnosti medija Kate Cook, koja je sjedila na stolcu iza zastora obješenog iznad jednog kuta sobe. Materijaliziran oblik nalikovao je ženi u bijelom ogrtaču, koja je bila viša od Cooka i fizički mu nije nalikovala.

Wallace je rekao (1905., sv. 2, str. 328): "Mogao sam je vidjeti iz blizine, pri čemu sam joj pregledao crte lica, kosu i dotaknuo joj ruke." Pola sata poslije, materijalizirani oblik je nestao iza zastora. Samo nekoliko sekundi poslije, Wallace i drugi vidjeli su samo Kate Cook, koja je sjedila u transu u crnoj odjeći.

Sir William Crookes, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i predsjednik Kraljevskog društva, svjedočio je brojnim materijalizacijama Kate Cook.

Uobičajena skeptična objašnjenja bila su da se Cookova brzo presvukla iza zastora i pred publiku izašla kao čovjekolika materijalizacija, ali Crookes je posvjedočio da je jednom pratio materijaliziranu figuru iza zastora, gdje je vidio Kate Cook kako u transu leži na podu (Wallace, 1896., str. 189). Nadalje, jednom je prilikom električar i član Kraljevskog društva, C. E Varley, pričvrstio na Kate Cook elektronsku opremu za promatranje, kako bi pratio njezine moguće pokrete dok se nalazi u stanju transa iza zastora. Wallace primjećuje (1896., str. 188-189): "Naprava je bila toliko suptilna da je mogla trenutačno zabilježiti svaki pokret... duhovna materijalizacija se pojavila i pod takvim uvjetima, pri čemu je pokazivala svoje ruke, govorila, pisala i dotaknula nekoliko osoba... na kraju pokusa, gospođica Cook se i dalje nalazila u stanju dubokog transa."

Iako je bio veoma skeptičan prema materijalizacijama, Home je vjerovao da su neke od njih stvarne: "Ne trebam podsjećati svoje čitatelje da su pažljivo izvedeni pokusi gosp. Crookesa s gđicom. Cook potkrijepljeni dokazima, koji neosporno potvrđuju istinitost fenomena." (Home, 1879., str. 415).

Home je osobno svjedočio i materijalizaciji udova. Prisjećajući se jedne seanse s medijem Homeom, Sir William Crookes je napisao: "Prekrasno oblikovana ručica izašla je kroz otvor stola za objedovanje i pružila mi cvijet; pojavljivala se i nestajala 3 puta, pruživši mi mnoštvo prilika da se uvjerim da je stvarna kao i moja ruka. To se dogodilo pod svjetlom, u mojoj sobi, dok sam držao medija za ruke i stopala." Crookes je zabilježio i nekoliko drugih pojavljivanja ruku u prisutnosti Homea, koji je to vrijeme bio podvrgnut pažljivom promatranju i nadzoru (Carrington, 1931., str. 175-176).

U prisutnosti medija Eusapije Palladino opažene su materijalizacije različitih dijelova ljudskog tijela. Astronom Camille Flammarion je 27. 07. 1897. bio nazočan na njezinoj seansi održanoj u kući obitelji Blech u Parizu. Kao i obično, iznad jednog kuta sobe obješen je zastor. Medij je sjedila izvan tog priručnog kabineta. Na pod unutar kabineta stavljeni su različiti predmeti, među kojima i dva pladnja s kitom, jedan veći, a drugi manji. Ti su pladnjevi postavljeni kako bi na njima možda ostali otisci materijaliziranih ruku ili stopala (Flammarion, 1909., str. 68). Flammarion i drugi sudionici fizički su kontrolirali medija držeći je za ruke i noge. Tijekom seanse, nekoliko su puta osjetili dodire i pljuske nevidljivih ruku. De Fontenay je vidio kako ruka uklanja list papira sa stola (Flammarion, 1909., str. 72).

Tijekom pauze, gospoda Blech je pregledala pladnjeve s kitom, koji su ležali na podu kabineta. Bili su netaknuti. Potom je mali pladanj stavila na okrugli stol izvan kabineta, a veliki na stolac u kabinetu. Seansa se nastavila uz prigušena crvena svjetla. De Fontenay i Flammarion su nastavili držati medija za ruke. Flammarion je osjetio njezine prste kako se duboko zarivaju u njegov dlan. Nekoliko trenutaka poslije je rekla: "Gotovo je."

Kada su poslije pregledali mali pladanj, na njemu su bili otisci četiri prsta, koji su se nalazili u istom položaju kao prsti koji su čvrsto stiskali Flammarionovu ruku (Flammarion, 1909., str. 74).

Nakon toga se stolac, koji se nalazio u kabinetu, pomaknuo do gospođe Blech. Potom se uzdigla i zaustavila na vrhu njezine glave. Veliki pladanj s kitom, težak 4 kg, koji je stajao na stolcu, počeo je lebdjeti iznad stola zaustavivši se na rukama gospodina Blecha. Eusapija je rekla: "Gotovo je."

Blech nije na svojim rukama osjetio nikakav pritisak na pladanj. Kada su ga pregledali, vidjeli su otisak ljudskog profila u kitu. Gospoda Blech se primaknula Eusapiji i poljubila je u obraz, na kojemu nije osjetila miris kita, koji je snažno mirisao na laneno ulje. Otisak je nalikovao Eusapijinu licu (Flammarion, 1909., str. 74-75).

Flammarion je uzeo pladanj s kitom, otišao u susjednu blagovaonicu i stavio ga na stol, kako bi svi mogli pažljivije pregledati otisak lica. Kada je u blagovaonicu ušla Eusapija s drugim sudionicima, Flammarion ju je pomno promatrao. Čitavo je vrijeme nepokretno stajala s dlanovima na stolu.

Nakon toga se povukla u drugu sobu. Flammarion je napisao (1909., str. 77): "Slijedili smo je ne ispuštajući je iz vida, dok je pladanj i dalje stajao na stolu iza nas. Kada smo ušli u sobu, naslonjena o jedna od dvostrukih vrata, promatrala je pladanj na stolu. Svjetlo ju je veoma dobro obasjavalo.

Bili smo udaljeni oko 2 do 3 m od nje i mogli smo jasno vidjeti sve pojedinosti.

Eusapija je tada iznenada ispružila svoju ruku prema pladnju i potom se stenjajući spustila. Bezglavo smo odjurili do stola na kojemu smo ugledali, pokraj otiska glave, novi, veoma istaknut otisak dlana, koji se oblikovao pod svjetlom svjetiljke i nalikovao je Eusapijinu dlanu."

Flammarion je 16. 11. 1897. organizirao seansu s Eusapijom u svojoj kući u Parizu. Pridružio im se i izrazito sumnjičavi Arthur Levy.

Eusapija i istraživači sjedili su za stolom pokraj zastora obješenog iznad kuta sobe. Levy i drugi sudionik, George Mathieu, nadzirali su joj ruke i noge.

Tijekom seanse, iznad Eusapijine glave se nekoliko puta pojavljivala i nestajala ruka (Flammarion, 1909., str. 89). Na drugoj seansi s Eusapijom, održanoj u Flammarionovoj kući, sudjelovali su gospodin i gospoda Pallotti.

Soba je bila osvijetljena prigušenim svjetlom noćne svjetiljke, koja se nalazila na određenoj udaljenosti od stola. Dva svjedoka, gospoda Brisson i Pallotti, kontrolirali su Eusapijine ruke i noge. Gospođe Flammarion i Brisson sjedile su nekoliko metara dalje od stola, licem okrenute prema Eusapiji.

Gospodin i gospoda Pallotti izrazili su želju da vide svoju kćer. Flammarion piše (1909., str. 128): "Zastor se počeo žestoko pomicati. Nekoliko sam puta vidio glavu mlade djevojke s visokim čelom i dugom kosom, koja mi se klanjala. Tri puta se naklonila i pokazala tamni odraz svog profila u prozoru." Pallottiji su razgovarali s likom djevojke i osjetili su njezino lice i kosu. "Imao sam dojam da se ondje stvarno nalazi fluidno biće", rekao je Flammarion (1909., str. 128). Ali, smatrao je da su Palottijevi samo umislili da je ta materijalizacija njihova preminula kćer.

Drugi pažljivi istraživači također su svjedočili materijalizaciji fluidnih udova na Eusapijinim seansama. Naprimjer, Frederick Myers je svjedočila materijalizaciji ruku koje su izlazile iz Eusapijina tijela (Gauld, 1968., str. 236-237). Drugom prilikom je gospođa Stanley vidjela slične izbočine nalik rukama. Neposredno nakon toga događaja, gospođa Myers, koja je također bila na toj seansi, pomogla je drugim svjedocima da svuku i pregledaju Eusapiju. No, nisu pronašli ništa sumnjivo (Gauld, 1968., str. 237). Fluidni udovi, koje su vidjele gospođe Myers i Stanley, pojavili su se i na drugim Eusapijinim seansama. Nobelovac Charles Richet je izvijestio (1923., str. 419): "Venzano je svjedočio oblikovanju fluidne ruke, koja je izlazila iz desnog ramena medija i uhvatila čašu s vodom, koju je potom primaknula ustima medija. Tim su pokusima bili nazočni i profesori Morselli i Porro."

Giuseppe Venzano bio je liječnik, Enrico Morselli psihijatar, a Francesco Porro astronom. Posebna istraživačka komisija, koja je istražila Eusapijine materijalizacije, svjedočila je pojavljivanju fluidnih udova: "Gosp. Feildinga, koji je držao i vidio obje Eusapijine ruke, osjetio je dodir žive ruke iza zastora koja ga je, s 3 prsta i palcem, toliko čvrsto ugrabila da je osjetio kako mu se nokti zarivaju u meso. Te su ruke katkad postajale vidljive.

Njemački filozofi znanstvenik Hans Driesch (1867.-1941.), bio je jedan od posljednjih istaknutih biologa koji je zagovarao učenje o vitalizmu (Berger, 1991., str. 113-114), prema kojemu se život ne može objasniti samo zakonima materijalne znanosti. Osim toga, aktivno je sudjelovao u parapsihološkim istraživanjima i bio je predsjednik Društva za parapsihološka istraživanja. Smatrao je da postoji uska veza između parapsiholoških pojava i njegova vitalističkog objašnjenja biologije. Kako je tvrdio, u razvoju bioloških oblika sudjeluje neka bestjelesna upravljačka sila. To vitalno načelo opisao je Aristotelovim izrazom, entelehija (nerazoriva životna snaga).

Driesch se počeo zanimati za vitalizam nakon što je izvršio neke pokuse s morskim ježevima. Nakon što je odvojio pojedine stanice embrija morskog ježa u ranom stadiju, ustanovio je da te stanice ponovno rastu u odraslom morskom ježu. To je pripisao vitalnoj sili koja usmjerava i uređuje razvoj proste materije. Driesch je smatrao da su materijalizacije ektoplazmičkih udova i tijela, koje proizvode Eusapija Palladino i drugi mediji, druga varijacija istog načela. Svoju je vitalističku biologiju opisivao kao: "... most koji vodi do fizičkih parapsiholoških fenomena." (Berger, 1991., str. 114).

Vezu između vitalističke biologije i parapsiholoških materijalizacija opisao je na sljedeći način: "Zamislite malo materijalno tijelo, koje se zove jajašcem i zamislite golemo i veoma složeno materijalno tijelo, primjerice, slona, koje može iz njega proizaći: tu se pred vama odvija trajni protok materijalizacija ... širenje entelehijske kontrole." (Berger, 1991., str. 114).