Joao Texeira de Faria, poslije poznat kao Joao de Deus (Ivan od Boga), brazilski je duhovni iscjelitelj svjetskoga glasa. U nastavku ću ga nazivati Ivan od Boga. Za izvješća o njegovim aktivnostima, koje opisujem u ovom odlomku, oslanjao sam se na djelo Pelligrino-Estricha (1997.). Ivan od Boga rodio se 1942., u gradiću u brazilskoj državi Goias. Njegova je obitelj bila veoma siromašna i nije mu mogla osigurati osobitu naobrazbu. Kada je u dobi od 16 godina besposleno tumarao, zaustavio se na potoku pokraj Campo Grandea kako bi se okupao. Ondje je čuo kako ga neka žena doziva imenom. U sjeni drveća ugledao je lijepu svjetlokosu ženu. Nekoliko su minuta razgovarali. Iste noći je zaključio da je to zacijelo bila sveta Rita iz Cascije (1386.-1456.), zaštitnica nemoćnih, siromašnih i očajnih.

Sljedećeg se dana vratio na potok, no umjesto žene, ugledao je zraku svjetlosti.

Kada se okrenuo, začuo je ženu kako ga doziva: "Joao. Moraš otići u 'Duhovni centar Redemptor' u Campo Grandeu. Ondje te čekaju." U međuvremenu je nestala zraka svjetlosti. Ivan je otišao u centar, gdje ga je dočekao muškarac koji mu je rekao da su ga očekivali. Ivan se onesvijestio, a kada se 3 sata poslije probudio, ljudi oko njega su mu čestitali. Obavijestili su ga da ga je opsjeo entitet kralja Salomona i da je izliječio mnoge ljude. Ivan je 3 mjeseca nakon toga boravio u kampu kao iscjelitelj i zaključio je da mu je to životni poziv. Putovao je od mjesta do mjesta, iz kojih je odlazio kada su mjesni liječnici, zubari ili svećenici pozvali policiju u nastojanju da ga optuže zbog različitih kaznenih prekršaja, kao što je nadri-liječenje. Naposljetku je 1978. otvorio svoju kliniku u brazilskom selu Abadianiji, gdje se i danas nalazi. Godine 1981., bio je optužen zbog ilegalne liječničke prakse, ali ga je porota oslobodila (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 32-39). Šest godina poslije, 1987., osobno je pretrpio moždani udar, koji mu je dijelom paralizirao tijelo. Međutim, nakon izvjesnog razdoblja uspješno se izliječio (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 26-27).

Klinika Ivana od Boga nalazi se u selu Abadianija u visoravni Goias.

Tisuće ljudi iz cijeloga svijeta ondje dolaze radi ozdravljenja. Klinika se nalazi u maloj bijeloj zgradi, u kojoj se Ivan rano ujutro odmara u maloj sobi ukrašenoj slikama Krista, Bogorodice i dona Inacija, glavnog entiteta koji djeluje kroz Ivana i iscjeljuje ljude. Ustvari, klinika se zove Casa de Don Inacio, ili Kuća dona Inacija. Ozdravljenja počinju svakoga dana u 8 sati ujutro i nastavljaju se do večeri. Ivan od Boga je primio počasne diplome i nagrade od brojnih poznatih osoba, vlada i institucija. Primjerice, predsjednik Perua uručio mu je državnu medalju časti jer je izliječio njegova sina (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 15-16).

U klinici se nalazi nekoliko soba. U maloj sobi Ivan od Boga počinje svoj dan zazivajući jedno od 33 duhovna entiteta da uđu u njega.

Pelligrino-Estrich kaže (1997., str. 42): "Entiteti su duhovi preminulih liječnika, kirurga, iscjelitelja, psihologa i teologa, čije su duše dosegnule toliko visoku razinu da se više ne moraju reinkarnirati na našoj fizičkoj razini postojanja. Međutim, nastavljaju se uzdizati na duhovnoj razini širenjem svoje dobrohotnosti i vršenjem djela milosrđa." Ti su entiteti u cjelini Isus Krist, Djevica Marija i don Inacio (sv. Ignacije Loyola, utemeljitelj isusovačkog reda). Nakon što entitet uđe u njega i preuzme njegovo tijelo, Ivan od Boga počinje svoj rad. Iako u sebi može obuhvatiti samo jedan entitet, može ih mijenjati po volji. Isto tako, entiteti djeluju na pacijente i kada ne ulaze u tijelo Ivana od Boga (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 44).

Ljudi koji dolaze radi ozdravljenja, najprije prolaze kroz dvije sobe, koje se nazivaju 'sobe strujanja', i u kojima mediji sjede sa svake strane radi proizvođenja ili protoka duhovne energije. U prvoj od tih soba meditira 20 ili 30 medija; u drugoj, ili glavnoj sobi nalazi se 50 medija.

Nakon što prođu pokraj medija u drugoj sobi strujanja, pacijenti stižu pred Ivana od Boga, koji sjedi na stolcu prekrivenim bijelom tkaninom.

Entitet koji se nalazi u Ivanovu tijelu procjenjuje prošle živote pacijenta koji stoji pred Ivanom, njegovo zdravlje, duhovnu svijest i trenutne okolnosti. Ovisno o prirodi slučaja, entitet propisuje različite metode liječenja, uključujući ljekovito bilje, nevidljive ili vidljive operacije. Ljekovito bilje se pribavlja u ljekarni u sklopu klinike. Pacijenti kojima entitet propiše nevidljive operacije odlaze u sobu za liječenje. Pacijenti koji pate od osobito teških bolesti liježu u krevet, gdje padaju u komu dok entiteti nad njima obavljaju nevidljivu operaciju. Drugi sjede na krevetima, pri čemu ih dvanaest stručnih iscjeliteljskih medija vode kroz molitvu i meditaciju, i istodobno su podvrgnuti nevidljivim operacijama od strane entiteta.

Ivan od Boga 2 put dnevno ulazi u tu sobu i govori: "U ime Isusa Krista, svi ste izliječeni. U ime Boga, pustite da ono što treba biti učinjeno, bude učinjeno." (PeUigrino-Estrich, 1997., str. 19). U tome trenutku, unutarnje nevidljive operacije su okončane. Pelligrino-Estrich kaže (1997., str. 19): "Timovi znanstvenika utvrdili su nakon tih nevidljivih operacija, uz pomoć rendgenskih zraka, da se u tijelu pacijenata nalaze rezovi i šavovi."

Ivan od Boga izvodi vidljive operacije u velikoj dvorani. Pacijenti najprije odlaze u glavnu sobu strujanja, gdje pola sata meditiraju. Nakon toga, Ivan od Boga odvodi nekoliko njih u glavnu dvoranu, gdje ih podvrgava vidljivoj operaciji. Tu operaciju provodi uz pomoć duhovnih entiteta, različitih medicinskih stručnjaka i primjenom kirurških instrumenata, kao što su skalpeli (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 20-22). Pelligrino-Estrich kaže sljedeće o Ivanu od Boga (1997., str. 42-43): "Prstima se služi izrazito precizno i vješto, čak i kada mu je glava okrenuta ili mu je pažnja usmjerena negdje drugdje. Mnoge rutinske kirurške poslove ne bi mogli napraviti najstručniji kirurzi." Ivan od Boga kaže: "Nisam ja taj koji liječi.

Bog je iscjelitelj - ja sam samo posrednik." (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 44). Pacijenti nad kojima se obavljaju te operacije, pod utjecajem svojevrsne duhovne anestezije, ne osjećaju bol (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 45).

Ivan od Boga posjeduje i mističnu antiseptičku moć. Pelligrino-Estrich piše (1997., str. 45): "Koliko je poznato, u toj kući nije bilo nijednog slučaja infekcije, čak ni nakon stotina tisuća operacija koje su ondje izvršene tijekom proteklih 30 godina." Druga neobična značajka tih operacija je iznimno mala količina krvi koja istječe iz pacijenta, čak i kada ta operacija iziskuje velike rezove (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 46).

Ozdravljenja nisu samo rezultat vidljivih ili nevidljivih operacija, već njihov uspjeh može ovisiti i o uklanjanju negativnih utjecaja štetnih entiteta, koji su se možda vezali za pacijente (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 90).

Valja razmotriti i drugi čimbenik, a to je popis pacijentovih karmičkih dugova. Pelligrino-Estrich kaže (1997., str. 96): "Popis je utisnut u nadsvjestan um i prenosi ga duša, koja sa sobom nosi dug i bolest ili oboljenje koje odabire kada se reinkarnira. Ta se bolest može odmah manifestirati, kao što je slučaj s urođenim fizičkim manama i deformacijama, ili se mogu razviti bilo kada tijekom životnog ciklusa. Karmička bolest iz prošlog života može se izliječiti samo vraćanjem duga... Taj se dug može otplatiti nesebičnom službom čovječanstvu, ili osobnim patnjama u obliku neizlječivosti duga. Ultimativni je cilj svjesnost, učenje i očišćenje duše." Sve operacije se snimaju video-kamerom, a te se snimke mogu vidjeti u klinici ili kupiti.

Na kraju dana, Ivan od Boga održava posebnu seansu sa svim svojim medijima-pomagačima, nakon čega dopušta entitetu da napusti njegovo tijelo.

Iscjeliteljske moći Ivana od Boga bile su predmet brojnih znanstvenih studija. Naprimjer, skupina liječnika i znanstvenika s fakulteta za kliničku biofiziku pri brazilskom sveučilištu 'Dr. Bezerro de Menezes', pod vodstvom dr. A. Arlete Savaris, dvije je godine proučavala i testirala Ivana od Boga.

Drugi niz ispitivanja proveli su Alexander Moreira de Almeida, Tatiana Moreira de Almeida i Angela Maria Gollner s medicinskog fakulteta pri federalnom sveučilištu 'Juis de Fora' u brazilskoj državi Minais Gerais. Autori, koji su se pri istrazi usredotočili na vidljive operacije, izjavili su: "Snimili smo i fotografirali niz operacija, razgovarali s pacijentima i pregledali ih, te prikupili sve organske tvari radi patoloških ispitivanja na sveučilištu.

Nijedan pacijent nije primio nijedan oblik anestezije, a samo je jedan od njih rekao da je tijekom operacije osjećao umjerenu bol... Nije zamijećena primjena nikakvih antiseptika... Naši zaključci čvrsto potvrđuju istinitost operacije. Patološka ispitivanja su potvrdila kompatibilnost uklonjenih organskih tvari i da je riječ o ljudskom tkivu." (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 103-105).

Veza između vidljivih kirurških operacija i čina stvarnog izlječenja katkad je prilično tajanstvena. Jedna od tehnika kojom se koristi Ivan od Boga jest umetanje kirurških štipaljki u nos pacijenta, koje potom zaokreće. Zanimljivo je da se tom tehnikom koristi za izlječenje svih dijelova tijela.

Pelligrino-Estrich kaže (1997., str. 110): "U jednom slučaju ta je tehnika upotrijebljena za spajanje 6 teško slomljenih kostiju pacijentova stopala.

Čovjek je ušao u kliniku hodajući na koljenima, a iz nje izašao na ponovno sastavljenim stopalima! Tjedan dana poslije vratio se na posao."

Naravno, nama su zanimljivije nevidljive operacije, jer na bolji način demonstriraju paranormalnu modifikaciju bioloških oblika. Dr. Klaun iz države Minas Gerais, koji je netom diplomirao medicinu, obolio je od tumora na mozgu. Otišao je na liječenje u Ameriku, gdje su mu rekli da je tumor moguće kirurški odstraniti, no da su šanse za preživljavanje operacije polovične. Isto tako, rekli su mu da će, ukoliko i preživi operaciju, vjerojatno biti paraliziran od struka naniže. Otac dr. Klauna bio je liječnik i službenik u brazilskom ministarstvu zdravstva. S obzirom na to, poznavao je Ivana od Boga, jer je često zaprimao primjedbe od liječnika koji su ga optuživali za nadri-liječenje, ali i svjedočanstva zadovoljnih pacijenata.

Obitelj dr. Klauna odlučila je, stoga, pokušati sina podvrgnuti duhovnoj operaciji u klinici Ivana od Boga u Abadianiji. U studenom 1994., Klaun je došao u Abadianiju sa ocem i još dvojicom liječnika. Ta su dva liječnika izvorno dijagnosticirala njegov tumor u mozgu (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 107).

Pelligrino-Estrich kaže (1997., str. 108-109): "[Klaun] je smješten u sobu za intenzivne operacije i ondje je ležao u komi 3 dana, tijekom kojih je duh na njemu vršio operaciju. Tri dana i noći tijelo mu je bilo disfunkcionalno - nije primalo ni probavljalo hranu, niti se kretalo. Kada se trećeg dana napokon probudio, savjetovali su mu ponovljeni rendgenski pregled.

Rendgen je pokazao da je golemi tumor potpuno nestao. Rendgenske snimke prije i nakon operacije, kao i kritička opažanja stručnih liječnika tvorila su medicinski potvrđen fenomen. Svi su bili spremni potvrditi njegovo stanje prije i nakon operacije. Dana 15. 11. 1994., puštena je video snimka pred stotinama ljudi, na kojoj su svi liječnici i pacijenti posvjedočili njihovim opažanjima i uspješnom izlječenju. Najprije je radiolog pokazao rendgenske snimke prije operacije i dao svoju izjavu. On je rekao da pacijent sigurno ne bi preživio normalnu operaciju ... Dr. Maureso de Veta iz brazilskog ministarstva zdravstva ... dao je svoje stručno mišljenje o neoperabilnosti tumora i potvrdio je da je tumor doista nestao, bez ikakvih tragova kirurških zahvata u lubanji." Sam je Klaun rekao da su njegovi liječnici: "... bili zapanjeni činjenicom da rendgenske snimke nisu pokazivale nikakve tragove kirurškog reza na tumoru i mojim nevjerojatno dobrim zdravljem." (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 109).

Ordinacija brazilskog liječnika dr. Roneia Pappena, nalazi se u Rua Santo Antonio br. 653 u Porto Alegreu. Doktor Pappen je 22. 08. 1995., doživio automobilsku nesreću u kojoj mu je bila smrskana lubanja i oštećene oči i optički živci. Nakon te nesreće je potpuno oslijepio. Osim toga, imao je i velike unutarnje ozljede. Kolege su mu rekli da više nikada neće progledati. Upoznat s djelima Ivana od Boga, dr. Pappen je 12. 10. 1995., otišao u Abadianiju. Ondje je bio podvrgnut nevidljivim operacijama i nakon određenog vremena potpuno mu se vratio vid. Od tada, osim u svojoj liječničkoj ordinaciji, radi i kao pomoćnik Ivana od Boga (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 55).

Deanna Rovacchi iz Firence potpisala je 26. 10. 1996., svjedočanstvo o svom ozdravljenju: "Borila sam se s rakom 8 godina. Imala sam mastektomiju (uklonjena mi je desna dojka) i proteklih osam godina liječila sam se u jednoj od najpoznatijih klinika za tumore u Europi, klinici 'Steiner' u Bernu, Švicarska. Uz strogu dijetu, lijekove i injekcije, uspjela sam usporiti širenje tumora, ali početkom 1995., prema najboljim prognozama mogla sam očekivati samo 12 mjeseci života ... Imala sam dva tumora na vratu, jedan veći u trbuhu i kvržice na lijevoj dojci... Prvog tjedna u 7.mj. 1996., otputovala sam u Brazil ... sa svojom najboljom prijateljicom Marom, koja je bolovala od slične bolesti kao i ja. Joao Teixeirada Faria nas je obje operirao i pripisao nam ljekovite trave, te smo se vratile u Italiju ... Mara i ja smo 11. 10. 1996., otišle na redoviti pregled u kliniku 'Steiner'. Liječnici su bili iznenađeni. Ustanovili su da su Mari nestali svi tumori, dok je meni ostao samo tumor na vratu, koji se ubrzano smanjivao. Liječnici su rekli da nešto takvo nikada nisu vidjeli tijekom svih godina koliko rade u klinici. Osim što su tumori nestali, bolest se potpuno povukla." (Pellegrino-Estrich, 1997., str. 136-137).

Zanimljivo je da su neki od najvećih neprijatelja Ivana od Boga postali njegovi zadovoljni pacijenti. Naprimjer, 3. 07. 1996., Ivan od Boga je među pacijentima u čekaonici ugledao policijskog načelnika Firta Frankija, jednog od tužitelja koji je pokretao tužbe protiv njega. Ivan, koji je bio u vlasti jednog od svojih entiteta, rekao mu je: "Progonite me više od 10 godina.

Život ste mi učinili paklom i sada mi se obraćate za pomoć?! Dopustite mi da vam jednom zauvijek pokažem kako radim." (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 40). Nakon toga mu je 6 njegovih pacijenata posvjedočilo o ozdravljenju. Ivan od Boga mu je potom rekao: "Prije 10 godina došli ste kod mene pretvarajući se da ste bolesni i nakon toga ste lažno svjedočili protiv mene. Znali ste da su moja iscjeljenja istinita jer ste mi poslali svoje prijatelje na liječenje, ali ste me i dalje progonili. Priznajete li javno, pred ovim svjedocima da je moj rad izvoran?" (Pelligrino-Estrich, 1997., str. 41).

Franki je pristao potvrditi vjerodostojnost Ivanovih iscjeliteljskih moći.