Parabola o maharadži Puranđani

U stara vremena živeo je kralj po imenu Puranđana. Imao je prijatelja poznatog kao Aviđnata, Nepoznati. Kralj se rastao sa svojim prijateljem i lutao u potrazi za prebivalištem. Odbio je mnoga kraljevstva i stigao u grad sa devet kapija, snažno zaštićen sa pet zidina. U tom je gradu sreo prelepu damu okruženu sa deset slugu i zmijom sa pet ćuba, koji su je čuvali. Puranđana joj je prišao i zamolio je da ga prihvati. Ona je zbog toga bila beskrajno srećna i udala se za njega i učinila ga kraljem svoga kraljevstva. Puranđana je tu vladao stotinu godina.
Svakodnevno je izlazio iz grada kroz devet kapija i vraćao se sa raznim stvarima i iskustvima. Izgubio se u čulnim užicima i toliko se temeljno poistovetio sa kraljicom da je izgledalo kao da nema svoju vlastitu individualnost.
Jednog dana Puranđana je izašao u kočiji sa dva točka koju je vuklo pet konja. Pobio je mnoge životinje da utoli svoj apetit za čulnim užicima. Kada se vratio, njegova žena se naljutila što ju je bio ostavio samu, ali se brzo smirila i zaljubljeno ga zagrlila. I tako je Puranđana živeo ne primećujući da vreme prolazi.
Sustigla ga je starost. Čandavega, vođa 365 Gandarvi (među kojima su polovina bili svetli a ostali tamni), učestalo ga je napadao. Ali, golema zmija sa pet ćuba branila je grad. Ova borba je besnela punih sto godina i zmija je imala uspeha u odbijanju Čandaveginih juriša.
Kći Kale (Vremena) bila je u potrazi za mužem, ali niko je nije hteo. Na kraju je prišla Baji i udvarala mu se. Baja joj je ponudio svoju vojsku, kao i svoga brata Prađvaru, i podstakao je da uništi sva bića. Ta je vojska, praćena ćerkom Kale i Prađvarom, napala Puranđanin grad. Kralj je pod opsadom Kaline kćeri trpeo neizrecive muke. Kada je i Prađagarin (zmijin) dom bio napadnut od te moćne armije, zmija nije mogla da se suprotstavi tom jurišu i posle kratke borbe pobegla je iz grada. Prađvara je u međuvremenu zapalio grad. Mada mu je bio veoma privržen, kralj je bio prinuđen da napusti grad. Čak ni u tom trenutku, zbog svoje snažne čulne žudnje, Puranđana nije mogao da se seti svog starog prijatelja Aviđnate. Dok je napuštao grad, životinje koje je pobio u šumi opkolile su ga i mučile.
Ponovo se rodio kao prekrasna kći kralja Vidarbe. Maharadža Malalvadvađa oženio je tu princezu. Izrodili su jednu kći i sedam sinova. Poverivši kraljevstvo svojim sinovima, maharadža je otišao u šumu da meditira na Boga. I maharani (kraljica) ga je pratila. Nakon intenzivne pokore, dobio je daršan Gospoda; ušao je u samadi i bio nesvestan okruženja. Spoznao je svoju istovetnost sa Vrhovnim Bramanom i utvrdio se u turija (nadsvesnom) stanju. Kada je maharani ustanovila da je samo njegovo telo ostalo na zemlji dok je njegova duša postigla sjedinjenje sa Vrhovnom Dušom, pripremila je muževu sahranu i rešila da se baci u pogrebnu lomaču kako bi otišla sa mužem. U tom se času njen stari prijatelj Aviđnata pojavio pred njom i podsetio je da je bio njen prijatelj iz života u život. Takođe ju je podsetio kako je ona, napustivši ga, u svome prethodnom životu otišla u grad sa devet kapija i pretrpela mnoge patnje. On joj otkriva da su ona i on Jedno i samo Jedno. Duša kraljice se budi i postiže sjedinjenje sa Vrhovnim Bramanom.
Ova parabola ilustruje život đive u ovom svetu. Puranđana je điva. Aviđnata, Nepoznati, je Vrhovna Duša. Odbacivši mnoge živote kao mineral, biljka, životinja, itd., điva ulazi u ljudsko telo, Navadvara-puri (grad sa devet kapija, tj. telo sa svojih devet otvora). Postoji pet koša (omotača: hrane, daha, uma, intelekta i blaženstva) koje ovde okružuju đivu. Princeza u tom gradu je niko drugi do intelekt. Điva se venčava sa majušnim ljudskim intelektom. Stanujući u telu, điva uživa u zadovoljstvima ovoga sveta preko deset različitih čulnih puteva.
Vozeći kočiju tela sa dva točka dobra i zla, điva obavlja mnoge radnje kao što je žrtvovanje životinja u jađnama (žrtvenim obredima), itd. Intelekt postaje pomiren sa takvim delima, i tako điva i intelekt zajedno provode vreme.
Čandavega predstavlja godinu sa njenih 365 dana. Godine napadaju telo, ali zmija Prađagara sa pet ćuba (pet najvažnijih vidova daha: izlazni, ulazni, zadržani, penjući i uravnotežujući dah) odbija sve juriše i brani grad. Međutim, dolazi vreme kada čoveka savladava starost.
Tada ga napada moćna vojska, predvođena Kalom (vremenom ili smrću), Bajom (velikim strahom) i Prađvarom (smrtonosnom groznicom). Senzualni čovek koji je uživao u raznim objektima čula sada mora da zagrli hladnu i okrutnu smrt. Prana nije u stanju da se suoči sa ovim novim protivnikom, te odlazi. Smrtonosna groznica pali telo. Mada nerado, điva mora da napusti telo. Ali, zbog mohe (prianjanja) nije u stanju da uvidi svoje srodstvo sa Uzvišenim Neznanim Bićem, Bogom. Dok odlazi iz ovog sveta, razna bića koja je povredila tokom svog ovdašnjeg života gone je i muče.
Puranđanino naredno rođenje u ženskom telu ima za svrhu da pokaže da je điva iznad pola i da se rađa kao muško ili žensko u skladu sa karmom. Međutim, điva se u ovom životu odriče svih želja za čulnim zadovoljstvima, meditira na Gospoda i konačno sreće Uzvišenog Neznanog Prijatelja, Boga, koji budi dušu za njenu iskonsku velelepnost. Điva spoznaje svoju identičnost sa Vrhovnim Bićem.