Moje shvaćanje Pakla također nije previše blisko tradicionalnom kršćanstvu. To dugujem K.S.Lewisu, najvećem kršćanskom piscu ovog vijeka. Njegov roman 'Veliki razvod' priča o grupi ljudi u Paklu. Svoje junake on opisuje kao jadne pripadnike armije iz jednog britanskog grada, koji se pokušavaju ukrcati na autobus koji će ih iz Pakla odvesti na Nebo. Nebo je vrlo svijetlo, veselo i uzbuđujuće mjesto. Tamo ih dočekuju ljubaznost i toplina prijatelja i rođaka. Međutim, na kraju dana svi se ponovo vraćaju u autobus. Svi su, osim jednoga, odlučili da se vrate nazad u Pakao. Zbog čega? Lewis koristi mnogo primjera, tipičnih za ono što se dešava. Recimo, da je jedan od ljudi u autobusu čovjek koga na Nebu dočekuje nećak. On je iznenađen što svog nećaka sreće na Nebu, jer smatra da mladić to svojim boravkom na zemlji i nije zaslužio. Ali nećak je vrlo ljubezan, a Nebo veoma veselo i svijetlo. Čovjek kaže: 'Ovo izgleda kao vrlo lijepo mjesto, možda bih čak i ostao ovdje. Kao što znaš, bio sam profesor historije na Columbia univerzitetu. Imate li univerzitet ovdje?'Nećak odgovara: 'Da, ujače, naravno.' 'Pretpostavljam da ću dobiti odgovarajuće mjesto na univerzitetu.' Naravno da hoćeš. Na Nebu svatko ima svoje mjesto.' Ujak je zapanjen: 'Kako je moguće da svatko ima svoje mjesto? Zar ne određujete tko je kompetentan a tko nije za predavača na univerzitetu?' 'Ovdje je svatko kompetentan, ujače.' Ujaku se to baš i ne dopada, ali on nastavlja ispitivati nećaka: 'Znaš, bio sam šef katedre i pretpostavljam da ću i ovdje biti to isto?' 'Žao mi je, ali mi nemamo šefa katedre. Ovdje to ne funkcionira na taj način. Svatko je odgovoran, radimo po konsenzusu i potpuno je nepotrebno podsticati ljude na bilo šta.' Ujak je već prilično zbunjen i pomalo ljut: 'Ako misliš da ću se pridružiti nekoj vrsti poluorganizacije koja ne pravi razliku između kompetentnih ljudi i totalnih autsajdera, varaš se.' I ujak se penje u autobus i vraća se nazad u Pakao. Moja vizija Pakla potpuno je različita od Lewisove. Kapije Pakla su širom otvorene, a ljudi mogu izlaziti van kad god zažele. Znam da to nije tradicionalno kršćanstvo, ali postoji puno stvari u kojima se moje mišljenje razlikuje od tradicionalnog kršćanskog. Jednostavno, ne mogu prihvatiti viziju Pakla u kome Bog kažnjava ljude bez nade i uništava duše bez šanse za iskupljenjem. On ne bi prolazio kroz sve nevolje i muke da stvori duše sa svom njihovom kompleksnošću, samo da bi ih na kraju spržio na vatri Pakla.