P O T V R D A     I S T I N E 

„ Vi pripadate onima, koji su od svetog Duha primili duhovno posvećenje istine i time ste uvedeni u svu istinu.“  - 1. Iv.2,20

Bez obaziranja na prijeteće posljedice, ja sam odlučio, u mojoj vlastitoj župi, pronaći neke ljude i s njima održavati onakve sastanke, kao što sam to osobno činio u susjednom gradu. Nisam znao koga bih trebao uzeti i pronaći.  Rečeno mi je, da će sve teći čim se za to odlučim. I tako je bilo. Ja nisam trebao tražiti ljude, nego su oni meni dovedeni na čudesan način, bez mog sudjelovanja.

U mojoj sam župi imao bolesnicu, koja je bila djelomično oduzeta. Posjećivao sam je više puta u tjednu. Njena je sestra vjenčana u mojoj župi i imala je četvero djece u starosti od 20 i 28 godina: Tri sina i jednu kćer.

Jedne sam večeri sjedio kod bolesnice i s njom razgovarao. Tad je došao jedan od sinova njene sestre i upitao , nije li tu njegova majka. Rečeno mu je, da je majka bila i opet otišla obavljati neke poslove. Ona će se za nekoliko minuta opet vratiti. Mladić je sjeo, da sačeka majku.  Nije potrajalo dugo majka je došla i istovremeno s njom su došla i dva druga sina, da povedu njihova brata. Oni su se dogovorili s prijateljima, da se ove večeri sastanu kod jedne obitelji. Nakon nekoliko minuta došla je i sestra u sobu. Ona je bila bolničarka i htjela je me je pitati, da li je nekom bolesniku potrebna noćna njega.

Tako smo zajedno bili sedam osoba. Iznenada je jedan od sinova usmjerio razgovor o mojoj propovijedi prošle nedjelje. Ja sam u njoj naveo odlomak iz Biblije, koji mu je bio posve nepoznat. Svima, koji su sjedili oko mene, objasnio sam onaj odlomak iz Sv. Pisma. Svi su me pažljivo slušali. Kad sam dovršio, rekao je jedan od sinova, da bi bio sretan, kad bi češće imao priliku slušati takva objašnjenja iz Biblije.

Rekao sam, da sam rado spreman, ovdje kod njihove bolesne tete, sastati se i odgovarati na njihova postavljena pitanja.  Tako su se u svojim kućama sakupljali prvi kršćani i raspravljali o religioznim stvarima. S radošću su prisutni prihvatili moj prijedlog i mi smo već isplanirali večeri za ove sastanke.

Bili smo spremni sastati se više večeri, bez očekivanja, da se zbiva nešto izvanredno. Naše „susrete“ počeli smo s molitvom. Tad smo si pružili ruke i nekoliko minuta šutjeli  uronjeni u svoju nutrinu. Slijedilo bi čitanje iz sv. Pisma, objašnjenje i razgovor o pročitanom kao i odgovaranje na postavljena pitanja. Također smo razmišljali kako možemo pomoći nevoljnima u našoj blizini i okolini.

Čudio sam se s kojom su dubokom ozbiljnošću ovo prihvatila tri brata. Pri tome je, ne samo meni nego  također i majci, upalo nešto značajno: Izraz lica triju mladića postao je drugačiji, mnogo plemenitiji i ljepši. Ovo su primijetili i ostali ljudi. Također poznanik, jednog od ove  trojice, nije znao, što se je u njemu dogodilo. Kad je bio vani na poslu, u polju, stalno ga je opominjao jedan unutarnji glas, da hvali, slavi i zahvaljuje Bogu. Prije mu nikada nisu padale na um takve misli. I kad bi  sada, pri svom  žestokom temperamentu, popustio žestini gnjeva, tad bi mu u istom momentu nastala težina u duši, da bi morao napustiti posao, da moli Boga za oproštenje počinjene pogreške. Tek bi potom mogao opet radosno raditi. Prije bi desetine puta pao u ove greške, a da u nutrini nije osjećao težinu.

Bilo je to isto, što sam i ja iskusio u sebi od dana, kad sam sudjelovao na sastanku u susjednom gradu. Pogreške i nemarnosti, koje prije nisam primijetio, gorjele su kao vatra u mojoj duši. Na našem četvrtom susretu objasnio sam jedno mjesto u Bibliji. Moje je tumačenje bilo isto, kao što bi bilo svakog kršćanskog tumača Biblije. Drugo tumačenje nisam poznavao. Sa mojom tumačenjem nisam bio na kraju, kad sam u sebi primijetio neobjašnjivo uzbuđenje jednog mladića. Sa upadno sjajnim očima gledao me je i ja sam primijetio kako se u nutrini pokušava oduprijeti protiv nečega. Iznenada se obratio meni, drhteći u svojim  udovima i rekao je:

„Ja ne mogu drugačije. Ja vam moram reći, da je vaše tumačenje krivo. Ja sam prisiljen reći ispravno tumačenje.“

I tad je izgovarao rečenice, koje mu je govorila nutrina, kao tumačenje Biblije. One su bile tako jasne i uvjerljive, da niti u meni niti kod drugih sudionika nije bila moguća sumnja u njihovu točnost.

Još se nismo odmorili od našeg čuđenja, tad je isti mladić rekao: „Ja moram pisati.“

„ Što želiš pisati ?“ – pitao sam.

„ Ja ne znam. Ali neodoljiva sila tjera me. – Dajte mi papir i olovku !“

Sve smo mu dali. Odmah je ispisao, sa velikom brzinom, stranice dvostrukog arka papira. Slova su bila jedna do drugog, a da riječi i rečenice nisu bile međusobno odijeljene. Kao potpis ispod napisanog bila je riječ  „Celsior“.

Tekst nam je otkrio važnu pouku. Mladić me je pitao, što znači riječ „Celsior.“ Ja sam mu odgovorio, da je to latinska riječ i znači: „Visoki“ ili „jedan viši.“

Želio sam od mladića doznati, koje je osjećaje imao pri ovom, što je doživio. On mi je odgovorio, da ne nalazi riječi, da to izrazi. On je stajao pod utjecajem jedne snage, koja je bila tako  velika, da se nije mogao oduprijeti. On se je doduše sa svim snagama odupirao, kad mi je trebao reći, da je moje tumačenje Biblije krivo. Jer on je, sasvim razumljivo, bio uvjeren, da je moje tumačenje bilo ispravno. Ali on je bio prisiljen reći i potom pisati. Bilo je, kao da su mu vlastite misli oduzete i zamijenjene sa drugim. On je znao, da piše. Također je bio svjestan sadržaja svake rečenice, ali samo tako dugo dok je rečenicu izgovarao ili pisao. Kad je rečenica bila pri završetku, tad je se nije više sjećao, nego je slijedeća rečenica potpuno ispunjavala njegov duh i bio je prisiljen rečenice izgovarati s riječima ili ih pisati, kako su mu dane. Na slova, ispravnost pisanja, zarez ili točku pri pisanju nije se mogao obazirati. Na koncu tumačenja Biblije i svog pisanja nije ništa više znao o sadržaju, tako da mu je nemoguće ponoviti ono, što je govorio ili pisao. Još smo razgovarali o svemu, što smo doživjeli kad je jedan od dvojice braće rekao, da ne može više sudjelovati na susretima, jer nije više miran u glavi. On je okreće amo i tamo. Nastoji se tome suprotstaviti, ali bez uspjeha.

I ja sam primijetio okretanje njegove glave. Isto tako je primijetila i njegova majka. Gledala me je zastrašeno s pitajućim pogledom. Ja sam smirio nju i mladića rekavši im, da se ničega ne boje. Jer to što činimo nije ništa zlo. Mi još nismo razumjeli o čemu se ovdje radi. Ali će nam ubrzo biti jasno. Slično se događalo i kod prvih kršćana. I ja sam im,  kao dokaz,  čitao 14. poglavlje prve poslanice Korinćanima i tumačio im kako sam onda  mogao shvatiti.

Meni su događaji današnje večeri isto tako novi kao i ostalim sudionicima. Pri sastanku sa mladićem u susjednom gradu, doživio sam, da je jedan duh govorio preko čovjeka, koji je bio potpuno nesvjestan. Da jedan duh može čovjeka koristiti kao instrument, također pri punoj svijesti, i to za govor i za pisanje, o tome nisam također ni ja ništa znao. Bilo mi je posve nejasno, što se je događalo u mladiću, čija se je glava okretala ovamo i onamo.

Stoga sam bio radostan, da slijedeće nedjelje na sastanku u gradu, mogu zamoliti za objašnjenje o ovim stvarima. Tamo mi je rečeno:

„Ne uznemiruj se, ako ti odmah sve točke nisu posve jasne. Stvar je stoga za tebe posve nova, jer  tebi nedostaju ispravni pojmovi za mnoge stvari. Ali postupno sve će ti biti jasno. -  Isto je tako slično i kod vaših novih otkrića i nalaza. Najprije otkrivenu istinu smatramo nemogućom, a pronalazača duhovno nenormalnim. Kasnije je novo otkriće općenito priznato i smatra se posve razumljivim. – Tko si je mogao, prije sto godina, zamisliti pojam o današnjem avionu, o telefonu ili telegrafu ili radiju ? Da je netko onda rekao, da će doći vrijeme, kad će se letjeti zrakom, razgovarati sa udaljenim mjestima i u vlastitom stanu slušati koncert, koji se izvodi na stotine sati udaljenosti, toga  se ne bi ozbiljno shvaćalo. I upravo vaši učenjaci najviše bi se izjašnjavali protiv ove mogućnosti.“

„ Tebi je rečeno i sam doživljavaš, da duhovni svijet može s ljudima stupiti u kontakt, čim su ispunjeni neophodni preduvjeti. Široke mase u to ne vjeruju i smatraju to nemogućim, kao što su prije mnoge stvari smatrali nemogućim, što je danas stvarnost.“

„ Također vaši učenjaci ne vjeruju, da duhovni svijet može stupiti u vaš život na vama iskustven način. I također u vaše vrijeme zbivaju se tisuće događaja,  koje vaši učenjaci mogu ustanoviti kao nepobitne činjenice,  a koje se mogu objasniti samo kao utjecaj duhovnog svijeta. Vaši učenjaci traže druge uzroke za ova zbivanja i zahtijevaju od vas, da vjerujete u nešto što ne nerazumno i nedostojno vjerovanja, da bi ove činjenice mogli  „ljudski“ objasniti, samo da ne budete prisiljeni prihvatiti svijet duhova i svijet onostranosti. Jedni od njih to čine, jer niječu život poslije smrti. Drugi, jer nemaju još hrabrosti, da kao učenjaci zastupaju utjecaj duhova, iako su u svojoj nutrini u to uvjereni. Oni se boje, da zbog toga ne će biti umanjeno njihovo znanstveno ime.“

„ Ali će doći vrijeme, kad će vaša znanost morati povjerovati, da duhovni svijet, kako dobri tako i zli, vidljivo utječe na vaš život i vašu sudbinu.“

„ Ti se stoga ne trebaš čuditi, da te u sadašnje vrijeme ne smatraju normalnim, čim kažeš, da si razgovarao sa jednim duhovnim bićem.“

„ Stoga se moram čuditi, da također vaše vjerske zajednice odbijaju vjeru u utjecaj duhovnog svijeta i njihov kontakt s ljudima današnjeg vremena, ili ako vjeruju tad tvrde, da to može biti samo svijet zlih duhova, koji se danas objavljuju.“

„ Takav je stav posve nerazuman. Jer ako danas nikakvi duhovi ne mogu k vama doći, tad to ne bi bilo moguće ni u prijašnja vremena. Tad su također svi biblijski izvještaji o saobraćaju duhova samo priče. Ili, ako su duhovi, koji se danas objavljuju, samo zli duhovi, tad su i prije bili samo zli duhovi. Time se ruše sve religije, koje se temelje na „Starom“ i „Novom Zavjetu.“ Jer one tvrde, da su primili svoje vjerske istine i zakone preko duhova. Ako su prije bili na djelu   dobri duhovi, koji su dolazili ljudima, tad nema razloga, zašto i danas ne bi mogli doći. Isti je Bog, koji je onda slao duhove i koji ih i danas šalje. Kao što  je onda Bog želio ljude voditi ispravnim putem, tad on to želi i danas. Ili smatrate, da danas ne trebate pouku i vodstvo Božjih duhova? Mislite li možda, da ste vi bolji i pametniji ljudi, nego oni u stara vremena i da posjedujete svu istinu ?“

„ Ono što si doživio u svojoj župi samo je potvrda onoga, što si saznao od mene. Ti ćeš doživjeti još mnogo više. Nemoj strahovati zbog mladića, koji ne može smiriti svoju glavu. Na njemu se još radi, i ti ćeš vlastitim očima vidjeti na koji se način školuju razni mediji.“

„ Riječ  „medij“ znači  „instrument.“ Mediji su dakle ljudi, koje kao oruđe koristi duhovni svijet, da bi si omogućio saobraćaj sa ljudima. Također i životinje mogu biti mediji. No ovo zasad izostavimo.“

„ Ako ljudi trebaju poslužiti kao oruđe duhovnom svijetu, tad oni trebaju izobrazbu za to, koja slijedi preko duhovnog svijeta. Ona je duža ili kraća, već prema razlici osoba i prije svega zbog  svrhe za koju će biti upotrijebljeni.“

„ O vrsti medija i o pojedinostima njihovog školovanja ja ću te iscrpno poučiti, čim za to dođe vrijeme. Danas ti o tome govorim samo toliko, koliko je za tebe neophodno, da bi mogao razumjeti zbivanja na slijedećim sastancima u svojoj župi.“

„ Tamo imaš momentalno dvije vrste medija, koji se školuju i na kojima radi svijet duhova. jedan je takozvani „inspirativni medij.“  Njemu jedan duh daje određene misli, s takvom snagom, da vlastite misli medija bivaju potisnute i on stoji posve pod vlašću duha. On od duha ne dobiva samo misli, nego je od njega također prisiljen njih izgovoriti ili napisati. Pri tome medij zadržava svoju punu svijest. – Tvoj inspiracioni medij mora se još i dalje školovati, da bi se usavršile njegove prijemne sposobnosti za nadahnuće duhovnog svijeta. Potrebno je iz njega izbaciti još mnogo toga, što stoji kao smetnja na putu. Što je to, ti sada još ne razumiješ. Ali kasnije će ti biti jasno.“

„ Drugi medij, koji još nije stupio u djelovanje, nalazi se u prvom stadiju školovanja. To je mladić, koji od zadnjeg sastanka ne može mirno držati svoju i time je zastrašen. On će biti „govorni medij.“ Vlastiti duh bit će udaljen iz njegovog tijela i jedan strani duh njega zaposjeda i kroz njega govori. Ovo se stanje zove „trans.“  On ima mnoge stupnjeve, već prema tome, da li je duh medija samo djelomično ili potpuno odijeljen od svog tijela.“

„ Kako se zbiva oslobađanje duha od tijela medija, to je vama teško shvatljivo. No, drugi put ću ti to iscrpno objasniti.“

„ Školovanje jednog „medija potpunog transa“ ili  „medija dubokog transa“ ne izgleda doduše lijepo. Ali to je neophodno i odvija se po vječnim zakonima.“

„ Da majka medija, pri gledanju procesa, nepotrebno ne strahuje, najbolje je da privremeno bude odsutna od sastanka.“

„ Školovanje medija važna je i sveta stvar. Vi se stoga morate, na vašim sastancima, moliti za medije i moliti Boga za snagu i pomoć, da sve bude po Božjoj volji i da mediji budu korisno oruđe u službi dobra i ostanu vjerni Bogu.“

„ Ova su saopćenja za tebe danas neophodna, da bi procese pri školovanju tvojih medija donekle razumio i da se ne uznemiruješ zbog onog što kod njih doživljavaš.“

 

Ono što mi je rečeno o školovanju medija u mojoj župi, potvrđeno je u svim točkama. Kod mladića, koji je označen kao „inspirativni medij“ izobrazba je brzo napredovala. On je dobio iscrpne pouke o najvažnijim istinama, koje je zapisao. One su sadržavale nešto posve novo i velikim su dijelom bile u suprotnosti s onim, što je mladić dosad vjerovao i što sam ja kao istinu propovijedao. O podsvijesti i prenošenju misli, s čime mnogi nastoje sve to objasniti, u ovom slučaju nije moglo biti govora. Prenošenje misli nije stoga došlo u pitanje, jer inspiracioni medij, sve stvari koje je  od sada zapisao, nije pisao na sastancima, nego kod kuće, bez prisutnosti nekog drugog. Mladić nije nikada pisao iz vlastite odluke, nego pod utjecajem snage kojoj se nije mogao suprotstaviti, a koja ga je svladala kod prvog sastanka, svaki put ga je na to prisilila i odredila trenutak za to. Nekad je bio iznenada probuđen i potaknut u rane jutarnje sate, kad još nije pomišljao na ustajanje, da ustane i piše. On nije slijedio ovaj poticaj, jer je mislio da je još prerano za ustajanje. Tad je osjetio, kako je nasilno izvučen iz kreveta i stavljen na pod. Od straha je skočio i sjeo je da piše. On je zapisao izvanredne pouke o „otkupljenju“, što se u nijednoj točki nije podudaralo s onim, što je on kao katolik o tome znao i što se inače nigdje, ni slično, ne može naći. Isto tako pisao je, on jednostavan mladić sa sela, raspravu o  Svetom Pismu, koja sadrži posve nove istine. Ne samo sadržaj, nego također oblikovanje rečenica u ovoj je zapisu takav, da mladić, od samog sebe, to nikad ne bi mogao izvesti. On je u prozi pisao slijedeće rasprave: „Produhovljenje duše“, „Milost Božja“, „Što je učinio za tebe tvoj Otkupitelj ?“,  „Proljeće, ljeto, jesen i zima“,  „Žetva“, „Noć“, „Molite Gospodinu !“, „Sveto Pismo“,  „Dječja ljubav“, „Smrt umirućeg.“

 

Kao što svi zapisi u prozi imaju za sadržaj samo Božje istine, tako isto i njegove pjesme: „Zov heroja“, „Jezik stvaranja“, „Svet i presvet“, „Na Božjem putu“, „Božji pastir i njegovo stado“, „Jači“, „Tako odgaja tvoj Stvoritelj.“

Izobrazba njegovog brata  za govornog medija trajala je duže vremena. Pojave u tjelesnom držanju bile su često zabrinjavajuće. Bio sam sretan, što sam o tome prethodno poučen, inače bi jedva imao snage izdržati do kraja. Majku od mladića sam zamolio, da do daljnjega ne dolazi na sastanke.

Nakon što je njegovo školovanje dovršeno, on je na isti način pao u takozvani „trans“ – stanje, kao što sam to najprije doživio kod govornog medija u gradu. Duhovno biće, koje je prvi put govorilo preko njega, došlo je sa pozdravom: „Bog s nama !“  Tad se zakleo pred Bogom, da je dobar Božji duh i naveo je svoje ime.

Preko ovog duha dobio sam mnogo uputa i pouka, koje su se posve podudarale s onim, što sam doznao preko „inspirativnog medija“ u mojoj župi i iznad svega preko medija u gradu.

Pri tome su mi upale dvije stvari. Ponajprije sam mogao ustanoviti razliku ranga između duha, koji je govorio preko govornog medija u mojoj župi i duha, koji se je služio medijem u susjednom gradu. Ponekad, kad sam postavio važno pitanje duhu, preko medija u mojoj župi, on je odbio odgovor s napomenom: „ Za to nemam punomoć. Ali pitaj   „Njega !““ – i kod riječi „Njega“ se je duboko naklonio. S riječju „Njega“ mislio je na duha, koji je imao za medija mladića u gradu. Prvi put, kad me je na njega uputio, pitao sam, da li on poznaje onog duha. „Ja ga znam“,  bio je njegov kratki odgovor. pri tome se je opet duboko naklonio. – Bilo mi je nešto nejasno, da duh, koji je govorio preko mog mladića sa sela, ne smije na pitanja isto tako odgovoriti, kao duh, koji je za medija imao mladića u gradu. Stoga sam jednog dana pitao za razlog. On me je poučio, da u duhovnom svijetu postoje sličnosti kao kod nas ljudi. Ako je jedan glasnik poslan sa određenom zadaćom, tad on ima isporučiti samo ono, što mu je određeno, ništa drugo. Tako, kao Božji opunomoćenik, on ima pravo odgovoriti na moja pitanja, koja mu postavljam, ako smatra, da je odgovor neophodan i koristan. Jednu neograničenu punomoć nije imao onaj duh, koji je govorio preko medija u mojoj župi. On je stoga bio dužan, na mnoga moja pitanja, na koja nije smio dati odgovor, odbiti odgovor. Ovaj je duh bio podčinjen onom drugom duhu.

Upala mi je također još jedna druga razlika. Iz medija u gradu uvijek je govorio  i s t i    duh, dok je u govornom mediju moje župe nastupao također i drugi duh. Doduše u svakom slučaju visoki duh, koji je iz njega govorio, uvijek je bio vođa. On je uvijek dolazio sa pozdravom: „Bog s nama !“ i bio je svojim nježnim glasom prepoznatljiv svojim osobnim načinom izražavanja. On je također uvijek dolazio kao prvi na sastancima u mojoj župi.

Jednog sam ga dana upitao, kako treba shvatiti to, da u gradu uvijek govori samo jedan  i isti duh, dok medij kojeg on koristi u mojoj župi, također i drugim duhovima služi kao oruđe. Na to mi je dao slijedeći odgovor: „Duhu, koji govori preko medija u gradu dodijeljen je onaj medij   samo za korištenje  u svrhu ispunjenja određene zadaće. Stoga drugim duhovnim bićima nije dopušteno govoriti preko onog medija. – Medij, preko kojeg ja govorim, školovan je doduše za mene, ali je Božja volja, da u ovaj medij mogu ući i objaviti se također i drugi duhovi, dobri i zli, visoki i niski. Time trebaš imati priliku upoznati razne vrste duhova. Iz onoga, što govore i čine, ti trebaš prosuditi stanje u kojem se oni nalaze u onostranosti. Prije svega trebaš shvatiti put, kojeg polaze niži duhovi, dok ne postignu savršenstvo. Osobni doživljaj duhovnog svijeta, kroz njihov nastup preko medija, za tebe je od velike važnosti i to umnaža tvoje spoznaje, na ovom području, na mnogo savršeniji način, nego što to može postići usmena pouka. No duhovi, koji se objavljuju preko ovog medija, ne dolaze i ne odlaze po volji. Oni su podčinjeni jednom kontrolnom duhu, koji određuje, koji će duhovi stupiti u medij i koliko dugo smiju u njemu ostati. Kod svih medija, koji služe kao oruđe za dobro, postoji jedna takva kontrola. Isto tako na svim sastancima, na kojima se zbiva saobraćaj duhova, sve teče kako to Bog želi. Gdje nedostaje ova kontrola, vi ne doživljavate stvarno nešto lijepo i dobro. Tad ne dostaju dobri i visoki duhovi. Oni nastupaju samo tamo, gdje se sve odvija po redu, koji je određen od Boga i tad jedan Božji duh pazi na red. Kod većine današnjih spiritističkih susreta nedostaje ova kontrola i stoga su ovi sastanci igralište svijeta nižih duhova.“

„ Na početku ja ću ti prethodno reći, koji će duh ući u medij i kako  se trebaš prema njemu ponašati. Kasnije ćeš sam moći razlikovati i znati ćeš, što trebaš činiti u svakom pojedinom slučaju.“

Tako je bilo.

Velik je bio broj duhova, koji su se služili „govornim medijem“ moje župe. Dolazili su  veliki duhovi, koji su ulazili s riječima hvale i slave Gospodina, da bi nam saopćili važne pouke i tad bi se oprostili sa Božjim blagoslovom.

Javljali su se također i  teško patnički duhovi, koji su s potresnim riječima tražili pomoć i molili, da s njima molimo. Ponekad su govorili jednim stranim jezikom, kojeg nismo razumjeli  i osjećali su se nesretni, što nam se ne mogu razumljivo predstaviti. Tad su dolazili niski duhovi, koji su proklinjali sebe i svoju sudbinu i upućivali nam sramotne psovke u hulili su protiv svega velikog i svetog. Kad smo ih poticali, da se s nama mole Bogu, odbijali su s izrazima ruganja ili mržnje. Kad smo potom izgovarali Božje ime tad bi odmah izašli iz medija.

Vrlo brojna su bila duhovna bića, koja uopće nisu znala, da su smrću odvojena od svog zemaljskog tijela. Ona su vjerovala, da se nalaze još na zemlji i da rade ono, što su radili kao ljudi. To su bili t.zv. „na zemlju navezani duhovi.“

Najružnije, što smo doživjeli, bila je pojava duhova od zločinaca. Oni su sebe stalno doživljavali na mjestu svojih djela  i uvijek su ponovo doživljavali scene, koje su se odigravale pri izvođenju njihovih zločina. To je bilo kao film, koji se stalno ponavlja. -  Duh ubojice bio je trajno u pripremanju  i u izvođenju ubojstva, sa svim svojim pojedinostima. Ovo nam je  bilo reprezentirano mislima i osjećajima onih strašnih sati s riječima, koje su zgražale. Ubojica je pred sobom vidio svoju žrtvu, koja ga stalno gleda i njega ovim pogledom tjera u očaj. Slično smo doživjeli i  sa duhovima lihvara i drugih zločinaca, koji su nekoć svoje bližnje doveli u bijedu i nesreću. Kamogod su se htjeli obratiti, svuda su pred njima stajali likovi njihovih žrtava. Duh samoubojice bio je stalno propinjan osjećajima i izljevima očaja te zbivanja, koja su pratila njegovo samoubojstvo. Nijedan glumac svijeta ne bi mogao vjerno odigrati svoju ulogu, kao što ovi duhovi predstavljaju doživljaj mračnih sati njihovog zemaljskog života, preko tijela nedužnih medija. Često smo drhtali gledajući i slušajući ono, što se odigravalo pred našim očima.

Tu i tamo predstavljali su se t.zv. „duhovi – fopati = prostački duhovi“,  koji su nas pokušavali zabaviti sa svojim šalama i lažima. Pošto smo odbili njihovu prisutnost morali su brzo otići, kao što su i došli.

Nastup raznih duhova, i ono što se pri tome zbivalo, imalo je duboko značenje.

Od svih duhova primili smo dragocjene pouke, ponekad tako ozbiljne upute i pouke, tako da je nerijetko jedan ili drugi sudionik zaplakao. Više puta bile su objavljene tajnovite misli prisutnih, ali uvijek tako, da nitko nije bio osramoćen. Uopće je osobina dobrih duhova, da oni svoj ukor ili upute uvijek zaodijevaju u forme, koje ne vrijeđaju, nego upozorenje na čovjekovu pogrešku uvijek povezuju sa riječima utjehe, ohrabrenja i ljubavi. Oni nikad ne lome štap niti gase fitilj, koji tinja. Sa nježnim rukama oni zavijaju rane na srcu svojih ranjenika.

Opomene i savjete o istoj stvari ne običavaju ponavljati. Ako se ono, što kažu, ne primijeni tad možda još jednom na to upozore. Potom ne  više ili samo iznimno. Ako se netko trudi, da ispuni savjet ili opomenu, tad oni na to uvijek ponovo upozoravaju i dotičnom pomažu poukom i ljubaznim ohrabrivanjem, tako dugo dok ne ostvari svoj cilj. Ako netko stvarno pokaže dobru volju, tad njihova ljubav i njihovo milosrđe ne poznaje nikakve granice, također ni u slučajevima, gdje netko uvijek ponovo posrće zbog ljudske slabosti. Ako pak netko nijednom ne pokušava postići ono, na što ga je Božji glasnik upozorio, i on kasnije moli savjet za jednu drugu stvar, tad obično slijedi odgovor: „Zašto me pitaš? Ti ništa ne poduzimaš, što ti kažem.“

Ali također pojava nižih duhova koristila nam je za pouku. Nikada ne ću zaboraviti jednu večer, kad su u govorni medij ušli duhovi triju samoubojstava, jedan za drugim, u kratkim razmacima i kad smo doživjeli nešto, što je najstrašnije, što se čovjeku može pojaviti pred očima na ovom području. Kad je zadnji od trojice duhova izašao iz medija, i mi smo još sjedili drhteći, tad je došao u medij vodeći duh – nazvan također „vođa“ – i uputio nam je slijedeće riječi: „postoji duboki razlog, da vam je ove večeri pokazano nešto užasno. Ponajprije trebate vidjeti, kako je stvoren mir, kojeg mnogi ljudi imaju nakon njihove zemaljske smrti. Vi običavate nad čovjekovom grobu često reći: „Sad, počivaj u miru !“ – Večeras ste vidjeli ovaj  „mir.“ Vi uopće ne možete odmjeriti, što su propatili ovi nesretni duhovi, dok nisu došli do spoznaje njihovog stanja i usmjerili se prema Bogu. Vi ne smijete poučavati ova tri duha. Oni to još ne zaslužuju. Oni moraju dozreti najprije kroz patnju za takvu pouku. Danas bi pouka bila besmislena. – Ali stanje ovih duhova pokazano vam je još iz jednog drugog razloga.“

I tad je svečanom ozbiljnošću podigao svoj glas i rekao: „Jedan od vas danas se bavio mislima o samoubojstvu i već je imao u vidu sve za to prirediti.“

Tad je jedan od prisutnih ispustio nagli krik i povikao: „Ja sam taj ! Ah, Bože, ja sam taj !“

„ Da, ti si taj,“ rekao je nježnim tonom. „Ti misliš, da ćeš se moći osloboditi teškoće, koju nosiš već mnogo godina, sa samoubojstvom i time naći mir. Danas si vidio „mir“, kojeg se postiže u takvom slučaju. Sad ćeš biti zauvijek iscijeljen od pomisli samoubojstva. Tako je ova večer za tebe veliko dobročinstvo.“

Moja je pažnja bila posebno usmjerena na to, da li će se obistiniti ono, što mi je saopćeno i predskazano preko „medija.“  Jer, ako je ono, što smo mi mogli provjeriti kao točnost, bila istina, tad nemamo razloga sumnjati u istinitost onoga, što je uskraćeno naknadnom ispitivanju.

Iz mnogih tvrdnji, koje su se zbile u odnosu na navode duhova, želim iznijeti neke, koje mogu uvjeriti svakog, tko je slobodan od predrasuda.