Glazba

Grčki filozof Pitagora je otkrio predivnu matematičku relaciju između harmoničnih nota u glazbi. Uočio je kako se pritiskanjem strune na različitim pozicijama vrata na gudačkim instrumentima poput gitare kreiraju harmonični zvuci. Neke su note zvučale bolje od drugih. Svakim pritiskom strune se ona dijeli na dvije različite dužine, pa je omjer tih dužina mjerio Pitagora. Označio je sve omjere koji su zajedno zvučali harmonično. Tim je načinom pronašao slijedeće omjere:

1:1 (otvorena žica)
1:2 (pritisnuta žica na  1/3 dužine)
3:2 , 5:3, 13:8, 21:13, 34:21

Ono što je Pitagora otkrio je nazvano diatonskom glazbenom skalom, po činjenici kako se struna/žica dijelila na dvije dužine (Dia = dva).

Ovi omjeri odgovaraju frekvencijama nota proizvedenim bijelim tipkama klavira kada je podešen na diatonsku ljestvicu. Nakon 7. note, ponavlja se ljestvica, s tim što je 8. nota dvostruke frekvencije prve note! Slijedećih 7 nota bijelih tipki klavira slijede točno iste omjere!

Možda ste već primijetili kako su glazbeni omjeri koje otkrio Pitagora isti omjeri iz Fibonacci niza! Jednostavno uzmite jedan broj iz Fibonacci niza i onaj slijedeći, pa ćete imati glazbeni omjer kojeg je našao Pitagora.

Fibonacci niz je niz koji daje predivne harmonike u glazbi. Diatonska skala nije jedina glazbena skala; postoje mnoge, u stvari niti jedan klavir nije danas ugođen na diatonsku skalu. No principjelni omjer između harmonika u glazbi i matematička progresija u Fibonacci nizu je stvarna.

Zamislimo si kako imamo klavir podešen po diatonskoj ljestvici s produženom klavijaturom za osiguravanje tipkama 49 oktava! To bi bio strašan klavir i zasigurno ne bi stao u stambeni prostor!

No pretpostavimo ipak mogućost sviranja na tom klaviru. Kada sviramo note u dvije najviše oktave, krajnje desne tipke, one bi odgovarale frekvencijama boja svijetla!

Postoji sedam tipki najviše oktave koje daju frekvencije 7 primarnih boja spektra svijetlosti, 7 duginih boja!

Dakle, Fibonacci niz ne samo što definira omjere harmonika zvuka, već također definira u elektromagnetskom spektru svijetla, 7 boja duge!

  

Glazba i boja, isti harmočni omjeri

Danas znamo kako su mnogi kompozitori kao Beethoven, Mozart, Chopin, Bartók, Schubert i Debussy namjerno koristili Fibonacci niz i omjer Zlatne sredine i to ne samo u notama, već i u samoj kompoziciji. Na primjer, Beethoven je koristio Zlatnu sredinu u svojoj poznatoj Petoj. Njegov poznati uvodni moto se ne pojavljuje samo u prvom i zadnjem taktu simfonije, već i u taktu koji predstavlja egzaktnu točku Zlatne sredine svoje simfonije! Bela Bartok je namjerno koristio i Zlatnu sredinu i Fibonacci niz u svojim kompozicijama koristeći mjere 5, 8, 13, 21, 34, 55 i 89 za uvođenje novih instrumenata kao što su violine, čela, udaraljke itd. Pitanje je zašto su ti kompozitori dodavali svetu geometriju u svoju glazbu. Možda nisu bili samo poznati glazbenici več i Slobodni masoni?

Kvadriranje kruga

Klasični matematički problem koji datira još od Platona, naziva se 'kvadriranje kruga'. U zadnje tri tisuće godina matematičari su pokušavali pronaći rješenje za konstruiranje kruga i kvadrata, koji bi imali isti opseg korišteći se samo parom šestara (odmjerivača) i kutnika pod 90o. 1882. je Laindemann dokazao kako nema rješenja tom problemu. Kako je njegov dokaz prilično kompleksan, pokazat ćemo jednostavnim terminima zašto se krug ne može kvadrirati. Opseg krga s radijusom jedan je 2 ¶, a ¶ (Pi) je iracionalan broj (transcendentalan broj, ¶ koji se ne može izmjeriti već samo može aproksimirati). No ako se Pi ne može izmjeriti, a to znači kako se ni opseg kruga ne može izmjeriti! Međutim, opseg kvadrata je realni broj, jer je jednak četverostrukoj dužini stranice kvadrata, dakle opet realni broj koji se može izmjeriti. Zato opseg i kruga i kvadrata ne mogu nikada biti jednaki u matematičkom smislu; međutim, mogu biti beskonačno blizu.

Vitruvijski čovjek

Leonardo Da Vinci - Vitruvijski čovjek

Evo jednog interesantnog crteža Leonardo Da Vinci-ja. Ono što pokazuje ta skica je kako ljudsko tijelo 'kvadrira krug'. Kada čovjek raširi ruke i drži ih vodoravno, ljudsko tijelo se savršeno uklapa u kvadrat.

S druge strane, kada se rašire noge i podignu raširene ruke, na skici se ljudsko tijelo može savršeno obuhvatiti krugom. Opseg kvadrata 'je jednak' onom kruga.

Mnogo je napisano samo o tom crtežu, koji sadrži mnogo skrivene svete geometrije. Ne ćemo ovdje detaljirati, no želim samo pokazati neke zadivljujuće stvari. Pradavna mudrost, hermetička tradicija nam govori kako se ljudsko tijelo može smatrati planom svemira pomoću svih omjera koje je moguće pronaći u tijelu. To bi stvarno moglo biti istina. Pogledajmo slijedeću sliku:

To je ista slika kao prethodna, samo su u njoj dodane dvije kružnice. Najveći crveni krug se savršeno uklapa, kao upisan u kvadrat. Manji crveni krug je centriran između vanjskog kruga i unutarnjeg crvenog kruga, te tangencionalno dodiruje oba.

Na naše veliko iznenađenje, gornji crveni krug predstavlja Mjesec, a donji crveni krug predstavlja Zemlju! U matematičkim pojmovima: omjer promjera manjeg crvenog kruga prema promjeru većeg crvenog kruga r/R jednak je omjeru promjera Mjeseca i promjera Zemlje!  Dokažimo to: (3)

Radijus omjeseca:                                        r
Radijus Zemlje:                                             R
Strana kvadrata je:                                         2R
Opseg kvadrata je:                                         8 R
Radijus vanjskog kruga je:                           r + R
Opseg vanjskog kruga je:                            2¶ ( r + R )

Sada 'kvadriranje kruga' čini opseg kvadrata jednakim krugu:

8 R = 2 ¶ ( r + R )                                 ↔              
8 R - 2 ¶ R = 2¶ r                                 ↔
R (8 – 2 ¶) = 2¶ r                                  ↔
r / R = (8 – 2¶) / 2¶ = (4 – ¶) / ¶          ↔

Radijus Zemlje = 6.370.973 m                
Radijus Mjeseca = 1.738.000 m
Omjer Mjesec prema Zemlje = r / R = 0,27279977

r / R = (4 – ¶) / ¶ = 0,273239544           (¶ = 3.14159265)

Quod Erat Demonstrandum!

Postoji drugi misteriozni odnos koga se može otkriti u crtežu Leonarda Da Vinci-ja. Velika piramida na platou Giza u Egiptu nazvana po faraonu koji je navodno u njoj sahranjen, imenom Khufu (Keops na grčkom), sadrži savršen geometrijski odnos prema kvadriranju kruga i Vitruvijskog čovjeka kako je to prikazao Leonardo Da Vinci!

Pogledajte slijedeću sliku:

Velika piramida kod Gize u odnosu na Vitruvijskog čovjeka

Trokut u slici je egzaktna geometrijska proporcija Velike piramide s Giza platoa kraj Kaira, Egipat. Kut između osnovice i vrha piramide je točno 51 stupanj i 51 sekunda. (51o, 51'). (4)

Velika piramida, a u stvari i kompletan izgled platoa sa svim svojim piramidama, svetim hramovima i sfingama sadrži mnogo skrivene geometrije, što ćemo kasnije razotkriti u ovoj knjizi. Ovdje želim samo ukazati kako su Egipčani bili svijesni izražajnosti svete geometrije i načina njenog odnosa sa svemirom, kako to Giza plato i posebno Velika piramida dokazuju.

Neka bude svijetlo

Dok smo objašnjavali mustru geneze svete geometrije, spomenuli smo kako je drugog dana stvaranja Bog kreirao Vesica Pisces, te kako je Vesica Pisces geometrija svjetlosne čestice, fotona. Biblija spominje kreaciju drugog dana kao kreaciju svijetla. Usput, jest li primijetili kako Vesica Pisces ima oblik oka?

Buckminster Fuller, koji je učinio mnogo za temelje obnavljanja svete geometrije, je otrkio kako bi geometrija fotona morala biti dva tetrahedrona spojena preko zajedničke plohe (lica).

Geometrijski oblik dvostrukog tetrahedrona je pak savršeno obuhvaćen s Vesica Pisces, pri čemu vrhovi tetrahedrona jedva dodiruju lice Vesice Pisces. To je potvrdio Drunvalo Melchizedek, drugi arhitekt svete geometrije! (5)

Tetrahedron je i skrivena geometrija u elektromagnetskim valovima (valne forme samog svijetla). Električna i magnetska polja su međusobno okomita, a moguće je povući poveznicu električnog i magnetskg polja, koja točno slijedi po tetrahedronu!

Tom Bearden, izumitelj MEG stroja ima dokaz kako James Clerk Maxwell morao to znati, no Oliver Heaviside je uklonio to znanje skrivenog tetrahedrona u pojednostavnjenoj verziji elektrodinamike. (6)

Notre-Dame de Chartres

Znanje svete geometrije je očuvano u arhitekturi crkava i katedrala širom Europe. Katedrala Chartres-a je poznata po svojoj svetoj geometriji, korištenoj u njenom dizajnu. Svetu se geometriju može naći na primjer u izgledu temelja i obojenim staklenim prozorima, koji sadrže Φ omjer.

    

            

Zapadna prozorska rozeta Katedrale u Chartes-u i tlocrt temelja

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      

U gotičkoj lađi katedrale nalazimo labirint na podu napravljen od bijelog kamena i postavljenog unutar tamnog mramora. Labirint ima skoro točno jednu desetinu dužine interijera katedrale i koristi se kao centralna točka, fokus cijele geometrijske konstrukcije katedrale.

Očito je dizajner smatrao to vrlo važnim. Promjer labirinta točno je iste dimenzije kao rozeta zapadnog prozora prikazanog na ranijoj slici. U isto vrijeme udaljenost od centra rozete zapadnog prozora do poda je ista kao i udaljenost od centra labirinta do zapadnog portalnog zida katedrale. Drugim riječima rozeta zapadnog prozora i labirint tvore savršeni istostranični trokut.

Labirint na podu lađe

Osobno sam posjetio katedralu u Chartres-u nekoliko puta. Tijekom zadnje posjete, u ljetu 2004. uočio sam mladi par, dječaka i djevojku. Djevojka je klečala u centru labirinta i meditirala, visoko podinutih ruku u zrak. Dječak je sjedio uz nju. Par uopće nije smetalo mnoštvo koje je prolazilo, iako su oni privlačili veliku pažnju! Zaintrigiralo me.

Očito je par znao nešto više o svetosti labirinta, pa su odabrali tu točku za svoju meditaciju. No što je to moglo značiti?

Ako se ležerno krećemo kroz labirint, moramo stalno alternirati u skretanju lijevo i desno. U isto vrijeme okrećemo se prema unutra i prema van, sve dok ne uđemo u centar. Prema Daniel Winter-u, čiju ćemo fiziku proučavati u slijedećem poglavlju, labirint je dvo-dimenzionalna simbolička projekcija Φ spirale koja stvara torus. Za torus se pretpostavlja u njegovoj fizici etera da je gradbeni blok materije i atoma. Labirint je prema Winter-u simbolička projekcija savijanja i okretanja Φ spirale svijetla tijekom centriranja u jezgri atoma.

Katedrala u Chartres-u potajno sadrži znanje svete geometrije; međutim trebalo je mnogo vremena za to otkriće. Sveta se geometrija koristila u mnogim katedralama i crkvama po Francuskoj kao što su one u gradovima Reims, Sens, Arras, Amiens, St. Quentin, Bayeux i Toulouse, ako želimo nabrojiti neke od njih. Sve one sadrže labirinte slične onom u Chartres-u. Labirint je očito bio vrlo važan.

Francuska je dom merovingian-ske dinastije kraljeva, koja je, kako se vjerovalo po krvi bila potomak Isusa Krista. Mnogi autori tvrde danas kako je Isus imao djecu s Marijom Magdalenom i kako je Katolička crkva držala tu činjenicu u tajnosti vijekovima. Ideja je jako pobudila javnu svijesnost s knjigom Dan Brown-a 'Da Vinci-jev kod' u ljetu 2004. Potomci Isusa su krvna linija Svetog Grala. Tragovi te krvne linije vode u Rennes Les Chateaux u Francuskoj i Roswell Kapelicu u Britaniji, domovini viteza Templara i Kralja Artura. Ta se tajna vjenčanja Isusa i Marije Magdalene i njihovog potomstva pažljivo čuvala u tajnim društvima.

Danas se vjeruje kako su ta tajna društva također očuvala znanstveno i Gnostičko znanje koje je moguće pratiti unatrag do mitološke Atlantide. Atlantidsko znanje je vjerojatno prenošeno najprije na Egipčane pa onda na grčku hermetičku tradiciju. U moderna vremena povijesti to je znanje očuvano u tajnim krugovima Slobodnih masona, koji egzistirali vijekovima. Leonardo Da Vinci je bio član takvog kruga, što mu je omogućilo pristup znanosti svete geometrije posebno znaćenju, koje je imala Zlatna sredina, korištena u

mnogim vrstama umjetnosti moderne povijesti, od slika Leonarda Da Vinci-ja do arhitekture crkava i katedrala, te u glazbi kao što je Peta Beethoven-a. (7)

Rekapitulacija

Ovo poglavlje je bila lekcija iz svete geometrije. Ne bi ju uveo u ovu knjigu da ne igra tako značajnu ulogu u novoj fizici koja se razotkriva. Znanost je otkrivanje geometrijskih i fraktalnih mustri u našem fizikalnom svemiru, gravitacijskim i elektromagnetskim energetskim poljima Zemlje, strukturi atoma, te energetskim poljima ljudskog tijela, a opisanih u svetoj geometriji
U poglavlju 3 smo pokazali kako je netočna davna sugestija Renes Descartes-a o striktnom razdvajanju fizikalne i mentalne dimenzije. Ljudski je um moćan, pa postoji i moć uma nad materijom. Kvantni fizičar Amit Goswami sugerira kako je svijest primordijalna, te kako je iz nje kreiran fizikalni prostor.

U poglavlju 4 smo diskutirali polje nulte točke, koga je otkrila kvantna znanost. Polje nulte točke je beskrajno neiscrpno energetsko polje koje je prisutno svugdje u svemiru. Sugeriramo kako bi energija nulte točke mogla biti duhovna energija, potrebna za održavanje tvrdnje Amit Goswami-ja.

U ovom smo poglavlju proučavali svetu geometriju pradavne znanosti koju ponovno otkrivaju suvremeni znanstvenici.

U slijedećem poglavlju ćemo koristiti svetu geometriju, polja nulte točke i naše shvaćanje svijesti kako bi pokazali na koji način znanstvenici danas sve to asimiliraju u novi model fizike, teoriju svega, koja objašnjava i fizikalnu i mentalnu domenu. Vidjet ćemo kako suvremena znanost ponovno otkriva ono što je Platon sugerirao prije 2350 godina: svijet atoma je konstruiran iz Platon-ovih krutina (formi) uz otrkiće važnosti Zlatne sredine u valnim oblicima.

Souls of Distortion © 2006

Home: www.soulsofdistortion.nl