OVLADAVANJE TIJELOM

 

 Glava

            Glava novorođenog djeteta vrlo je velika u usporedbi s tijelom, a udovi su mu relativno nerazvijeni dodaci tijelu koji ne mogu poslužiti niti za hodanje niti za hranjenje kao što je slučaj sa ostalim sisavcima. Sa tako velikom glavom ovladavanje tijela započinje sa očima koje se počnu usredotočivati na predmete udaljene oko 25 cm - što je upravo udaljenost majčina lica pri dojenju. Beba zatim nauči pratiti očima predmete i osobe u svom vidokrugu, što sa dva mjeseca iznosi oko 30 cm. Može se i okretati prema izvoru zvuka ukoliko ga glasnije čuje na jedno uho od drugog. Počinje odizati glavu od podloge kad leži potrbuške, a kad leži na leđima glava je položena više prema sredini. Pa ipak, proći će još puno mjeseci dok glava i vrat tako ojačaju da beba može samostalno sjediti.

            Dijete staro tri i pol mjeseca glavu drži još više na sredini i može gledati u vis, a ruke i noge nisu više u "mačevalačkoj pozi" kao do tada. Položaj glave može kontrolirati unutar 180 stupnjeva, ali se vjerojatno neće moći okrenuti potrbuške prije četrnaestog tjedna. Kada leži potrbuške po nekoliko minuta će moći glavu držati odignutu od podloge.

            Od šestog do četrnaestog tjedna mišići bebinih nogu jačaju od ritanja i blago savijenog položaja, ali ih još uvijek nema pod kontrolom.

            Ovladavanje glavom vidi se i u kontroli pogleda koja se ubrzano razvija, a posve je postignuta do navršena tri i pol mjeseca. Čim se beba može jasno usredotočiti na predmete u svojoj blizini i izdvojiti ih od okoline, otkrit će svoje ruke i napeto ih promatrati - ponekad čak po pet ili deset minuta. U razdoblju od šestog do četrnaestog tjedna šake joj nisu neprekidno stisnute, već ih počinje približavati i otvarati. Koordinacija očiju i ruku prisutna je samo kod primata i čovjeka i predstavlja važan korak u razvoju inteligencije.

            Primijetit ćete kako se koordinacija očiju i ruku razvija kad vaše dvo- ili tromjesečno dijete zgrabi neki predmet i potom ga prinese ustima. S vremenom ova koordinacija postaje sve bolja, pa je šestomjesečno dijete obično već posve ovladalo svojim rukama.

            Hvatanje je važna sposobnost u razvoju djeteta i predstavlja jedan od najbitnijih načina na koji djeca počinju proučavati svijet i graditi temelje svoje inteligencije. Beba gotovo uvijek uspije primiti u ruku ono što je zanima, a nalazi se u njenoj blizini. Predmet će zatim primijeti ustima ili ga promatrati, ponekad ga pokretati ili premetati iz ruke u ruku.

Trup

 

            Kako prolaze mjeseci beba sve više zadobiva kontrolu nad svojim tijelom i to odozgo prema dolje. Nešto prije šestog mjeseca moći će se vjerojatno okrenuti s leđa na trbuh, a nekoliko tjedana kasnije i u obrnutom smjeru. To će joj uspjeti tek nakon puno pokušaja. Prvi put je to uvijek iznenađenje za roditelja, pa pripazite da bebu ne ostavljate bez nadzora na stoliću za previjanje ili na krevetu odakle se može prevrnuti! Čak se i puno mlađe dijete može uspjeti okrenuti potrbuške ako se snažno odbaci nogama, osobito ako je ljutito.

            Daljnje ovladavanje trupom dovest će do samostalnog sjedenja, obično između šestog i osmog mjeseca. Uspravljanje u sjedeći položaj znak je značajnog mišićnog razvoja. Okomiti položaj samo je čovjekova osobina; možda je to simbol našeg posebnog položaja između neba i zemlje.

            Kad dijete postane spretno u prevrtanju s leđa na trbuh i obrnuto, te već samostalno sjedi, pokušat će se samo dići iz ležećeg u sjedeći položaj što je obično moguće oko osmog mjeseca.

            Bebu koja sjedi sve zanima. Više se usredotočuje na predmete udaljene metar ili dva, ali se još ne može sama pomicati. Ostavite li je na tepihu u sredini sobe tamo će i ostati, osim djeteta koje se naučilo pomicati tako da se uvijek iznova preokreće. Koordinirano korištenje udova za kretanje sljedeći je važni korak u razvoju.

Noge

           

            Svi tjelesni pokreti i ritanje osnažuju bebine noge koje "otkriva" oko četvrtog mjeseca, jer ih do tada nije mogla vidjeti. Ali ipak ih neće moći kontrolirano koristiti sve do osmog mjeseca kad nauči puzati. Neka djeca imaju jaču volju za kretanjem, pa ih čak i frustrira nesposobnost dosezanja željenih predmeta; druga su zadovoljna time što sjede i promatraju kako sve oko njih prolazi, pa počnu puzati četiri ili pet mjeseci kasnije od onih koji su prvi propuzali. Vremenski raspon u kojem dijete počinje puzati vrlo je širok, pa nemojte svoje dijete uspoređivati sa susjedovim! Moguće je i steći uvid u djetetov kasniji karakter promatrajući ga kako uči puzati i hodati. Naprosto ga promatrajte i ohrabrujte i imajte povjerenja u njegov ritam razvoja. Imate li kakvih pitanja, radije potražite odgovore umjesto da brinete!

            Većina djece nastoji se pokretati čim su za to sposobna. Neka se počnu užurbano kretati na laktovima dok im noge uglavnom nisu aktivne, što se uskoro pretvori u "pravo" puzanje (na dlanovima i koljenima uz koordinaciju ruku i nogu). Bebe obično vole koristiti svoje novostečene motoričke sposobnosti i jedva čekaju priliku dohvatiti predmete koje su već nekoliko mjeseci promatrale iz udaljenosti.

             Fizioterapeuti upozoravaju na važnost koju puzanje ima za kasniji razvoj. Ritmički obrazac puzanja pri kojem se pokreću suprotna ruka i noga značajan je, ne samo za razvoj ispravne fizičke koordinacije, već utječe i na razvoj mozga i načina na koji dijete uči. Neke poteškoće u učenju i emotivni problemi povezuju se sa nedovoljnim puzanjem, a stanje se može popraviti stvaranjem obrazaca, odnosno višesatnim pokretanjem udova odrasle osobe ili starijeg djeteta kao kod puzanja.1 Iz tog razloga bi tijekom tog kritičnog perioda trebalo izbjegavati sve što skraćuje vrijeme puzanja (hodalice i sl.).

            Kad savlada puzanje beba se počinje postavljati na noge držeći se za stol ili krevet. Nakon ovladavanje hodanja, uz pridržavanje razvija ravnotežu i koordinaciju i naposljetku dijete napravi te divne prve korake.

            Kad vaša beba propuže, ustanovit ćete kako se sve promijenilo! Zato što je puzanje tako značajna promjena za roditelje a hodanje tako značajno postignuće za djecu, želim se najprije pozabaviti odnosom roditelja i djeteta do osmog mjeseca prije nego što se počnem baviti hodanjem.

Kakva je vaša beba između šestog tjedna i osmog mjeseca starosti?

            Možemo reći kako se bebe "spuštaju i bude" jer istovremeno sa rastom i fizičkim razvojem postaju budnije i zainteresiranije za svijet koji ih okružuje. Već smo vidjeli kako se fizički razvijaju, a sada ćemo se posvetiti njihovom ponašanju dok svakim danom postaju sve "prisutnije".

            Beba svaki tjedan sve manje spava, a sve veću pažnju obraća na ono što se oko nje događa. Nakon što otkrije svoje ruke, koristit će ih u svakoj prilici za hvatanje i proučavanje predmeta očima i ustima. Jezik i usnice osjetljivi su organi za ispitivanje. Kad bebi počnu rasti zubi, pritisak predmeta koje stavlja u usta ponekad će ublažiti osjetljive desni. Na tržištu postoji puno vrsti igračaka za žvakanje, a neke od njih mogu se ohladiti u hladnjaku. Osobito vam preporučujemo "Hyland's Homeopathic Teething Pills", koje se mogu nabaviti u većini ljekarni, ne postoji opasnost od prevelikog unosa lijeka ili nuspojava. Bebe su često u ovom razdoblju razdražljive, a ponekad mogu dobiti i temperaturu ili im može curiti nos.

            Dijete će se vjerojatno po navršenom trećem mjesecu redovito smiješiti svakom koga opazi. Tromjesečne bebe su tako divne da većina slika iz televizijskih i drugih reklama češće pokazuje tromjesečnu bebu nego novorođenče. Sada imamo osjećaj da je s nama prava osoba, netko tko reagira na našu prisutnost. Od četvrtog mjeseca nadalje beba doista počinje pokazivati da nas opaža, na primjer osmjehivanjem roditeljima i ukućanima. U ovom razdoblju djeca su još uvijek otvorena prema svim ljudima.

            Osjećaj za "ja" i druge sporo se razvija, jer je svijest novorođenčeta vrlo difuzna. Za njega ne postoji unutarnje i vanjsko. Kako promatramo dijete koje počinje razlikovati roditelje i druge ljude imamo osjećaj da je ono puno prisutnije u svom tijelu. Zanimljivo je da do oko četrnaest tjedana starosti ne možemo bebu poškakljati. Burton White drži kako za izazivanje tog osjećaja dijete mora opaziti da stimulans dolazi od neke druge osobe (ne možemo sami sebe poškakljati). On navodi sljedeće: "Dijete mlađe od četrnaest tjedana vjerojatno nije dovoljno socijalno razvijeno kako bi bilo sposobno spoznati prisutnost druge osobe da bi škakljanje izazvalo neku reakciju."2 

            Ova pretpostavka u skladu je sa Steinerovom idejom o postepenoj inkarnaciji djetetovog "ja" i polaganom razvoju svijesti o samom sebi što je neophodno za percipiranje druge osobe. Steiner je smatrao kako kod bebe svijest "spava", osjećaji "sanjaju", a volja je "najbudnija" što se manifestira u tijelu. Snagu njene volje možemo opaziti u nevjerojatnom rastu i pokretanju tijela, te inzistiranju na ispunjenju njenih fizičkih potreba. Pokušajte uplakanu bebu uvjeriti da zapravo nije gladna i treba pričekati! Snaga volje koja se krije iza fizičkih funkcija malog djeteta ne reagira na logiku i utjehu - samo na fizičku aktivnost kao što je hranjenje, sisanje ili ljuljuškanje.

            Sljedeći korak kod razlikovanja drugih ljudi vidljiv je u fenomenu straha od nepoznatih osoba. Četiri od pet beba tijekom prve godine počne pokazivati oklijevanje i strah u prisustvu osoba koje ne pripadaju neposrednoj obitelji. Ovo se može javiti već sa šest mjeseci i nije znak da nešto nije u redu.

            Osim nelagode u društvu neznanaca, većina beba uživa tijekom svoje prve godine života. Sretne su, radoznale i ubrzano rastu.