UVOD

Naravno, moj me je otac znao udarati, ali to je činio samo zato da bi me doveo u red. Ne vidim kakve to veze ima s raspadom mog braka.

-Gordon

Gordon, star 38 godina, uspješni ortopedski kirurg, došao je kod mene kad ga je napustila supruga nakon šest godina braka. Očajnički se pokušavao pomiriti s njom, no ona mu je rekla da ne želi niti pomišljati na povratak kući, sve dok on ne potraži pomoć za svoju neobuzdanu narav. Bila je preplašena njegovim naglim ispadima i izmorena njegovom grubom kritičnošću. Gordon je znao da ima naglu narav i da zna biti naporan, ali je bio šokiran kad ga je supruga napustila.

Zatražila sam od Gordona da mi ispriča nešto o sebi i vodila ga pomoću nekoliko potpitanja dok je pričao. Kad sam ga upitala za roditelje,nasmiješio se i prikazao ih u prekrasnom svjetlu, osobito svog oca, uvaženog kardiologa:

Da nije bilo njega, ne bih postao liječnikom. On je najbolji. Njegovi pacijenti misle daje svetac.

Upitala sam ga kakav je njegov sadašnji odnos s ocem. Nervozno se nasmijao i rekao:

Bio je odličan, sve dok mu nisam rekao da razmišljam o prihvaćanju holističke medicine. Pomislili biste da sam poželio postati masovni ubojica! Rekao sam mu to prije tri mjeseca i sada, svaki put kada razgovaramo, počinje prigovarati da me nije poslao na medicinu da bih postao duhovni iscjelitelj. Jučer je bilo jako ružno. Uzrujao se i rekao mi da zaboravim da sam ikada bio dio obitelji. To jako boli. Ne znam... Možda holistička medicina i nije tako dobra zamisao.

Dok je Gordon opisivao svog oca, koji očito nije bio toliko divan koliko ga je divnim Gordon želio meni prikazati, primijetila sam da je počeo stiskati šake na vrlo uznemiren način. Kad je samog sebe uhvatio kako to radi, usmjerio se na spajanje jagodica prstiju, kako to često čine profesori za svojim stolovima. Činilo se poput geste koju je naučio od oca. Upitala sam ga je li njegov otac oduvijek bio takav tiranin.

Ne, ne baš. Mislim, znao je dosta vikati i podizati glas, a s vremena na vrijeme bih dobio batine, kao i svako drugo dijete. Ali ne bih ga nazvao tiraninom.

Pogodilo me nešto u načinu na koji je rekao batine, neka suptilna emocionalna promjena u njegovom glasu. Upitala sam ga o tome. Ispalo je da je dobivao batine remenom dva ili tri puta tjedno! Nije trebalo mnogo da Gordon zasluži premlaćivanje: riječ koja pokazuje nepoštovanje, nedovoljno dobre ocjene ili zaboravljena kućanska obveza bili su dovoljno kažnjivi "prijestupi". Gordonov otac nije bio pretjerano obazriv prema tome gdje bi sve udarao svoje dijete; Gordon se sjetio da je dobivao udarce po leđima, nogama, rukama, dlanovima i stražnjici. Upitala sam ga koliko su teške bile ozljede koje mu je nanio otac.

GORDON: Nisam krvario, niti ništa slično. Mislim, sve je ispalo dobro. On me je samo pokušavao dovesti u red.

SUZAN: NO, bojali ste ga se? Jesam li u pravu?

GORDON: Bio sam nasmrt preplašen, no ne bi li tako trebalo biti s roditeljima?

SUZAN: Gordone, želite li da se vaša djeca tako osjećaju s vama?

Izbjegao je moj pogled. Bilo mu je izuzetno nelagodno. Privukla sam svoj stolac i nježno nastavila:

Vaša je supruga pedijatar. Kad bi u svojoj ordinaciji pregledala dijete i otkrila na njemu znakove kakve ste vi imali nakon "batina " koje ste dobili od svog oca, bi li to prijavila nadležnoj službi?

Gordon nije trebao odgovoriti. U trenutku kada je shvatio, oči su mu se napunile suzama. Prošaptao je: Imam jak grč u trbuhu.

Gordonove brane su srušene. Iako je bio u jakoj emocionalnoj boli, otkrio je, po prvi puta u svom životu, dugo skrivan izvor svog temperamenta. Skrivao je vulkan ljutnje na oca još od djetinjstva i svaki put kad je pritisak postao prevelik, eksplodirao bi na prvu osobu koja bi se našla u blizini, najčešće na svoju suprugu. Znala sam što moramo napraviti: uvažiti i izliječiti pretučenog dječaka u njemu.

Kad sam te večeri došla kući, još uvijek sam razmišljala o Gordonu. Neprestano su mi se vraćale njegove oči ispunjene suzama kad je shvatio da je bio zlostavljan. Razmišljala sam o tisućama odraslih muškaraca i žena s kojima sam radila, čiji su svakodnevni životi bili pod utjecajem - pa čak i pod kontrolom - obrazaca koje su u djetinjstvu postavili njihovi emocionalno

destruktivni roditelji. Shvatila sam da postoje milijuni ljudi koji ne razumiju zašto im životi nisu zadovoljavajući, a kojima se može pomoći. Tada sam odlučila napisati ovu knjigu.

Zašto se osvrtati unatrag?

Gordonova priča nije neobična. U svojih osamnaest terapeutskih godina vidjela sam tisuće pacijenata u privatnoj praksi i u bolničkim grupama, od kojih je velika većina imala oštećen osjećaj samopoštovanja jer su ih roditelji redovito tukli, kritizirali, "šalili" se govoreći im da su glupi, ružni ili neželjeni, preplavljivali ih krivnjom, seksualno ih zlostavljali, nametali im previše odgovornosti ili ih očajnički pretjerano zaštićivali. Poput Gordona, mali broj tih osoba mogao je povezati svoje roditelje sa svojim problemima. To je česta emocionalna slijepa pjega. Ljudima je teško uvidjeti da njihov odnos s roditeljima ima značajan utjecaj na njihove živote.

Pravci u terapiji koji su se ranije snažno oslanjali na analizu ranih životnih iskustava pomaknuli su težište s TADA na OVDJE i SADA. Naglasak se stavlja na proučavanje i promjenu sadašnjeg ponašanja, veza i funkcioniranja. Vjerujem da se ta promjena dogodila zbog otpora pacijenata prema ulaganju ogromne količine vremena i novaca u tradicionalnu terapiju, koja često daje minimalne rezultate.

Osobno, zagovornica sam kratkotrajne terapije koja se usredotočuje na promjenu destruktivnih obrazaca ponašanja. No, iskustvo me naučilo da nije dovoljno tretirati samo simptome, nužno je baviti se i izvorima tih simptoma. Terapija je najuspješnija kad se odvija na dvije razine: kad istovremeno mijenja trenutna samoograničavajuća ponašanja i kida veze s

traumama iz prošlosti.

Gordon mora naučiti tehnike kontrole svoje ljutnje, ali da bi postigao trajne promjene, koje će biti otporne i zadržati se i u situacijama stresa, nužno je da se vrati i pozabavi s boli svog djetinjstva. Naši roditelji zasade mentalno i emocionalno sjeme u nama – sjeme koje raste kako i mi sami rastemo. U nekim obiteljima to je sjeme ljubavi, poštovanja i samostalnosti. No, u mnogim drugim obiteljima radi se o sjemenu straha, dužnosti ili krivnje.

Ako pripadate ovoj drugoj grupi, ovo je knjiga je za vas. Kako ste odrastali, to je sjeme izrastalo u nevidljivi korov koji je zaokupio vaš život na načine o kojima niste niti sanjali. Njegove vitice su možda naškodile vašim vezama, karijeri ili obitelji, a zasigurno su potkopale vaše

samopouzdanje i samopoštovanje.

Pomoći ću vam pronaći taj korov i iskorijeniti ga.

Što je otrovni roditelj?

Svi roditelji povremeno griješe. I sama sam napravila neke strašne pogreške sa svojom djecom, koje su im, kao i meni, nanijele znatnu bol. Niti jedan roditelj ne može biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji povremeno postanu pretjerano kontrolirajući. I većina roditelja udari djecu, pa makar i rijetko. Čine li ih takva povremena ponašanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima?

Naravno da ne. Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Većina djece može se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja.

No, postoji mnogo roditelja čiji su negativni obrasci ponašanja trajni i dominantni u životu djeteta. To su roditelji koji nanose štetu.

Kad sam tražila riječ kojom bih opisala zajedničku osobinu takvih roditelja, stalno mi se nametala riječ otrovni. Poput kemijskog otrova, emocionalna šteta koju nanose takvi roditelji širi se kroz dijete, i kako ono odrasta, tako raste i bol. Koja je riječ bolja od otrovni da bi se opisali roditelji koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i ponižavaju, a u većini slučajeva nastavljaju s tim čak i nakon što dijete odraste?

Seksualno ili fizičko zlostavljanje može biti toliko traumatično, da je često i samo jedan incident dovoljan da izazove ogromnu emocionalnu povredu.

Roditeljstvo, koje je jedna od naših presudnih vještina, još uvijek, nažalost, predstavlja napor koji se temelji na iskustvu te pokušajima i pogreškama. Naši roditelji prvenstveno su je naučili od osoba koje možda i nisu napravile dobar posao: od svojih roditelja. Mnoge od tehnika odgoja, koje se poštuju jer dugo postoje i koje se prenose s generacije na generaciju, jednostavno su loši savjeti prerušeni u mudrost (sjetite se: "batina je izašla iz raja").

Što vam čine otrovni roditelji?

Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlaćivani u djetinjstvu, prečesto ostavljani sami, seksualno zlostavljani ili se prema njima ponašalo kao prema budalama, ili su pak bili prezaštićeni ili preopterećeni krivnjom, gotovo svi imaju začudno slične simptome: oštećeno samopoštovanje, koje vodi do samorazarajućeg ponašanja. Na ovaj ili onaj način, gotovo svi se

osjećaju bezvrijednima, nevoljenima i nedoraslima.

Svi ti osjećaji u visokom stupnju izviru iz činjenice da djeca otrovnih roditelja, ponekad svjesno, a ponekad ne, okrivljavaju sama sebe za roditeljsko zlostavljanje. Ovisnom, bespomoćnom djetetu lakše je osjećati se krivim zato što je napravilo nešto "loše" i zaslužilo tatin bijes, nego prihvatiti zastrašujuću činjenicu da se tati, zaštitniku, ne može vjerovati. Kad takva djeca odrastu, nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti, što onemogućava razvoj pozitivne slike o sebi. Rezultat toga je manjak povjerenja i samopoštovanja koji, s druge strane, utječe na svaki aspekt njihovog života.

Izmjerite svoj psihološki puls

Nije uvijek lako utvrditi jesu li vaši roditelji otrovni, odnosno jesu li bili. Mnogo ljudi ima komplicirane odnose sa svojim roditeljima. To samo po sebi ne znači da su roditelji bili emocionalno destruktivni. Mnogo ljudi se nalazi na rubu i preispituju se o tome jesu li bili zlostavljani ili su pak samo "pretjerano osjetljivi". Napravila sam upitnik, da bih vam pomogla u prvom koraku rješavanja te dileme. Neka od tih pitanja mogla bi kod vas izazvati tjeskobu ili

nelagodu. To je u redu. Uvijek je teško samome sebi reći istinu o tome koliko su nas možda naši roditelji povrijedili. Iako može biti bolna, emocionalna reakcija je u potpunosti zdrava.

Radi jednostavnosti, pitanja o roditeljima formulirana su u množini, iako se vaš odgovor može odnositi samo na jednog roditelja.

I. Vaš odnos s roditeljima kad ste bili dijete:

1. Jesu li vam roditelji govorili da ste loši ili bezvrijedni? Jesu li vas nazivali pogrdnim imenima? Jesu li vas stalno kritizirali?

2. Jesu li vaši roditelji koristili fizičku bol da bi vas disciplinirali? Jesu li vas tukli remenom, šibom ili drugim predmetima?

3. Jesu li vaši roditelji pili ili konzumirali droge? Jeste li se osjećali zbunjeno, nelagodno, preplašeno, povrijeđeno ili posramljeno zbog toga?

4. Jesu li vaši roditelji bili ozbiljno depresivni ili nedostupni zbog emocionalnih poteškoća ili mentalne odnosno fizičke bolesti?

5. Jeste li se morali brinuti za svoje roditelje zbog njihovih problema?

6. Jesu li vam roditelji ikada učinili nešto što ste morali držati u tajnosti? Jeste li bili seksualno zlostavljani na bilo koji način?

7. Jeste li se bojali svojih roditelja većinu vremena?

8. Je li vas bilo strah pokazati ljutnju pred roditeljima?

II. Vaš odrasli život:

1. Nalazite li se u destruktivnim ili zlostavljačkim vezama?

2. Vjerujete li da će vas, ako se zbližite s nekim, ta osoba povrijediti i/ili napustiti?

3. Očekujete li najgore od drugih? Ili općenito od života?

4. Imate li poteškoća s odgovorima na pitanja o tome tko ste, što osjećate i što želite?

5. Bojite li se da vas drugi, kad bi znali tko ste zaista, ne bi voljeli?

6. Osjećate li se tjeskobno kad ste uspješni i bojite li se da će netko "otkriti" da ste prevarant?

7. Razljutite li se ponekad ili rastužite bez nekog vidljivog razloga?

8. Jeste li perfekcionist?

9. Imate li poteškoća kad se namjeravate opustiti ili zabaviti?

10. Uhvatite li se ponekad kako se ponašate "poput svojih roditelja", usprkos najboljoj namjeri?

III. Vaša veza s roditeljima u odrasloj dobi:

1. Ponašaju li se vaši roditelji prema vama kao da ste još uvijek dijete?

2. Je li velik broj vaših važnih životnih odluka temeljen na pitanju hoće li ih odobriti vaši roditelji?

3. Imate li jake emocionalne ili fizičke reakcije kada provodite ili unaprijed razmišljate o provođenju vremena sa svojim roditeljima?

4. Bojite li se pokazati neslaganje s roditeljima?

5. Manipuliraju li vaši roditelji vama pomoću prijetnji ili krivnje?

6. Manipuliraju li vaši roditelji vama pomoću novca?

7. Osjećate li odgovornost za osjećaje svojih roditelja? Ako su nesretni, mislite li da je to vaša greška? Je li vaš zadatak da im olakšate?

8. Vjerujete li u to da što god napravite, to nikada neće biti dovoljno dobro za vaše roditelje?

9. Vjerujete li da će se jednog dana, već nekako, vaši roditelji promijeniti na bolje?

Ako ste pozitivno odgovorili na samo jednu trećinu pitanja, velik dio ove knjige može vam pomoći. Iako vam se neka poglavlja mogu učiniti nebitnima za vašu situaciju, važno je da upamtite da svi otrovni roditelji, neovisno o prirodi svog zlostavljanja, u osnovi ostavljaju iste ožiljke. Na primjer, vaši roditelji možda nisu bili alkoholičari, ali kaos, nestabilnost i gubitak djetinjstva, tipični za obitelji alkoholičara, jednako su stvarni za djecu drugih tipova otrovnih roditelja. Principi i tehnike oporavka također su slični za svu odraslu djecu pa vas molim da ne preskočite niti jedno

poglavlje.

Oslobađanje od naslijeđa otrovnih roditelja

Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje možete učiniti da se oslobodite njihovog štetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog sebe. U knjizi ću govoriti o takvim različitim strategijama. Želim da nastavite s puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da će se vaši roditelji promijeniti na neki čaroban način, nego s realističnom nadom da se vi sami možete

psihološki osloboditi njihovog snažnog i destruktivnog utjecaja. Trebate samo naći hrabrosti. Ona je u vama.

Vodit ću vas nizom načina koji će vam pomoći jasno sagledati taj utjecaj i nositi se s njim, bez obzira na to jeste li trenutno u konfliktu sa svojim roditeljima, imate samo uljudan površni odnos ili se niste vidjeli godinama, ili je jedan od roditelja umro, a možda i oboje! Iako se čini neobičnim, mnoge su osobe pod kontrolom svojih roditelja i nakon njihove smrti. Duhovi koji ih opsjedaju nisu stvarni na nadnaravni način, ali su izuzetno stvarni u psihološkom smislu. Roditeljski zahtjevi, očekivanja i krivnja mogu ostati i nakon što roditelji umru.

Možda ste već prepoznali potrebu za tim da se oslobodite roditeljskog utjecaja. Možda ste ih već i suočili s time. Jedna moja pacijentica voljela je reći: "Moji roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad mojim životom... Mrzim ih i oni to znaju." No, shvatila je da roditelji, raspirujući plamen njezinog bijesa, i dalje upravljaju njome, i da energiju koju ulaže u svoju ljutnju crpi iz drugih područja svog života. Suočavanje je važan korak u protjerivanju duhova prošlosti i demona sadašnjosti, ali nikada ne smije biti provedeno u ozračju ljutnje.

"Ne bih li trebao biti odgovoran za to što jesam?"

Sada već vjerojatno mislite: "Čekaj malo, Susan! Gotovo sve druge knjige i stručnjaci kažu da ne smijem kriviti druge za svoje probleme."

Pogrešno. Vaši roditelji su odgovorni za to što su učinili. Naravno, vi ste odgovorni za svoj odrasli život, ali taj život je većim dijelom oblikovan iskustvima nad kojima niste imali kontrolu. Činjenica je: Niste odgovorni za to što su vam učinili dok ste bili bespomoćno dijete! Odgovorni ste za to da sada napravite pozitivne promjene u vezi s tim!

Kako vam ova knjiga može pomoći

Zajedno započinjemo važno putovanje. To je putovanje istine i otkrića. Na kraju ćete osjećati veću kontrolu nad svojim životom nego ikada prije. Neću davati grandiozna obećanja kako će svi vaši problemi čudesno nestati preko noći. No, ukoliko imate hrabrosti i snage odraditi zadatke iz ove knjige, bit ćete u mogućnosti povratiti moć od svojih roditelja, moć koja vam pripada

kao odrasloj osobi i dostojanstvo koje zaslužujete kao ljudsko biće.

Ova knjiga ima i svoju emocionalnu cijenu. Nakon što srušite svoje brane, otkrit ćete osjećaje bijesa, tjeskobe, povrede, zbunjenosti i osobito žalosti. Uništenje slike roditelja koju nosite cijeli život može izazvati snažne osjećaje gubitka i napuštenosti. Želim da materijalu u ovoj knjizi pristupite vlastitim tempom. Ako vam neki dio budi nelagodu, pričekajte. Važan je napredak, a ne brzina. Da bih ilustrirala ideje u ovoj knjizi, oslonila sam se na prikaze slučajeva iz moje prakse. Neki su direktno prenijeti s audio zapisa, dok sam druge rekonstruirala na temelju svojih bilježaka. Sva pisma u ovoj knjizi iz mojih su spisa i reproducirana su točno kako su napisana. Terapijske seanse koje nisu snimljene, još uvijek su mi žive u sjećanju i trudila sam se rekonstruirati ih onako kako su se zbile. Izmijenjena su samo imena i neke okolnosti iz pravnih razloga. Niti jedan od slučajeva nije "dramatiziran".

Slučajevi se mogu činiti senzacionalnima, no u stvari su tipični. Nisam pretraživala svoje spise kako bih pronašla one najprovokativnije ili najdramatičnije; naprotiv, izabrala sam slučajeve koji najjasnije ilustriraju tipove priča koje čujem svaki dan. Pitanja koja osvjetljavam u ovoj knjizi

nisu u vezi sa zastranjenim ljudskim stanjima; ona su dio života.

Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio bavi se načinima djelovanja različitih tipova otrovnih roditelja. Proučit ćemo različite načine na koji su vas roditelji mogli povrijediti ili vam to možda još uvijek čine. Razumijevanje tih načina pripremit će vas za drugi dio, u kojem ću izložiti

Specifične tehnike ponašanja koje omogućavaju promjenu balansa moći u vašoj vezi s otrovnim roditeljima. Proces smanjenja negativne moći vaših roditelja bit će postupan. Na kraju će se osloboditi vaša unutarnja snaga, vaše pravo JA koje se skrivalo sve ove godine, jedinstvena osoba vrijedna ljubavi koja trebate biti. Zajedno ćemo osloboditi tu osobu, kako bi vaš život konačno mogao postati zaista vašim.