Što očekivati

Kad jednom započnete ono što ste naumili, većina će otrovnih roditelja prijeći u napad. To je razumljivo, jer da su imali sposobnost slušati vas, shvatiti, poštovati vaše osjećaje i brinuti se za vašu neovisnost, ne bi bili otrovni roditelji. Najvjerojatnije će doživljavati vaše riječi kao osobnu uvredu i izdaju. Također će koristiti istu taktiku i načine obrane koje su uvijek koristili, samo u ovom slučaju još izraženije.

Neodgovarajući ili manjkavi roditelji mogu postati još jadniji i zbunjeniji. Alkoholičari bi mogli zanijekati svoj alkoholizam, ili, ako su u postupku odvikavanja od alkohola, mogli bi ga koristiti da bi vam oduzeli pravo da ih suočite s istinom. Kontrolirajući roditelji mogu još više umanjivati svoju krivnju i naglašavati svoju pravednost. Zlostavljajući roditelji mogu postati bijesni i gotovo će sigurno okrivljavati vas za zlostavljanje. Sva navedena ponašanja imaju za cilj ponovno postizanje obiteljske ravnoteže i žele vas vratiti u pokoravajući status quo. Dobro je očekivati najgore – sve bolje od toga je nagrada.

Sjetite se, ovdje nije bitna njihova reakcija, već vaš odgovor. Ako možete izdržati bijes, optužbe, prijetnje i nametanje krivnje vaših roditelja, osjećat ćete se nakon toga jako dobro. Da biste se pripremili, zamislite najgori scenarij. Vizualizirajte lica vaših roditelja - bijesna, jadna, uplakana, kakva god želite. Slušajte njihove ljutite riječi, njihova poricanja, optužbe. Postanite neosjetljivima, tako da glasno izgovorite sve ono što mislite da bi vaši roditelji mogli reći, i nakon toga uvježbavajte smirene, neobrambene odgovore. Zamolite partnera ili prijatelja da igra ulogu jednog od roditelja ili uloge obaju roditelja. Recite mu da glumeći vašeg roditelja bude apsolutno nepodnošljiv i da vam govori najgore stvari koje možete zamisliti. Neka vrišti, viče, naziva vas pogrdnim imenima, prijeti da će vas izbaciti iz obitelji, optuži vas da ste grozni i sebični.

Vježbajte ovako odgovarati:

- Uvjeren/a sam da ti to tako vidiš.

- Nazivanje pogrdnim imenima i vrištanje neće nas nikamo odvesti.

- Nisam spremna/spreman prihvatiti tvoj način gledanja na stvari.

- Upravo to je dobar primjer zašto nam je potreban ovaj razgovor.

- Nije u redu da tako razgovaraš sa mnom.

- Složila/složio si se da ćeš me saslušati.

- Učinit ćemo to drugi put kada budeš smireniji/smirenija.

Evo nekih tipičnih roditeljskih reakcija na sučeljavanje, zajedno s nekim ključnim odgovorima koje ćete možda željeti proučiti:

"To se nikada nije dogodilo ".

Roditelji koji su koristili negiranje da bi izbjegli osjećaj neprimjerenosti ili tjeskobe, koristit će ga i kod sučeljavanja, za zagovaranje vlastite verzije stvarnosti. Inzistirat će na tome da se ono za što ih optužujete nije nikada dogodilo, da pretjerujete ili da vaš otac nije nikada mogao napraviti takvu stvar. Neće se sjećati ili će vas optužiti da lažete. Ova vrsta reakcije je tipična za alkoholičare, čija negacija može biti pojačana gubitkom pamćenja zbog opijanja.

Vaš odgovor

: " Samo zato što se ti toga ne sjećaš, ne znači da se nije dogodilo."

"Ti si kriv/a za to ".

Otrovni roditelji gotovo nikad nisu spremni preuzeti odgovornost za svoje destruktivno ponašanje. Umjesto toga, okrivit će vas. Reći će da ste bili zločesti ili teški. Tvrdit će da su se trudili najbolje što su mogli, ali da ste im uvijek pravili probleme. Reći će da ste ih izluđivali. Ponudit će vam kao dokaz činjenicu da su svi u obitelji znali kakav ste problem bili. Stavit će pred vas podužu listu vaših navodnih napada i uvreda. Varijacija ove reakcije je okrivljavanje trenutnih teškoća u vašem životu. "Zašto napadaš nas, a tvoj pravi problem je to što ne možeš zadržati posao, kontrolirati dijete, zadržati muža i sl." Ovo čak može i proći, zamaskirano u suosjećanje zbog poteškoća u kojima se trenutno nalazite. No, oni će koristiti sve da bi skrenuli pažnju sa svoga ponašanja.

Vaš odgovor

: "Možeš me pokušavati okriviti za to, ali neću preuzeti odgovornost za ono što si mi učinio/učinila dok sam bila/dijete"."Pa rekao/rekla sam ti da mi je žao ". Roditelji mogu obećati da će se promijeniti, pokazivati više ljubavi, pružati više podrške, no to je često samo mamac. Kad se jednom slegne prašina, javljaju se ponovno stare navike, a mamac koji su roditelji ponudili nestaje pa se ponovno vraćaju svome otrovnom ponašanju. Neki se roditelji mogu složiti s nekima od stvari koje im kažete, no nespremni su bilo što promijeniti s tim u vezi. Najčešće čujem ovo:" Pa rekla/rekao sam da mi je žao, što još želiš?"

Vaš odgovor

: "Prihvaćam tvoju ispriku, no to je samo početak. Ako ti je doista žao, bit ćeš mi dostupna/dostupan kada te zatrebam i zajedno sa mnom radit ćeš na poboljšanju našeg odnosa."

"Učinili smo najbolje što smo mogli".

Oni roditelji koji su bili nedorasli svojim zadacima ili pak nijemi svjedoci zlostavljanja, najčešće će na sučeljavanje reagirati na isti onaj pasivan i neuspješan način na koji su pokušavali riješiti svoje probleme. Takvi će vas roditelji podsjećati koliko im je

bilo teško kad ste odrastali i kako su se teško borili. Govorit će: "Nikad nećeš shvatiti kroz što sam prolazila/prolazio", "Ne znaš koliko puta sam pokušala/pokušao učiniti sve da ti to više ne radi" ili "Učinila/učinio sam najbolje što sam mogla/mogao". Ovakav način odgovaranja može u vama pobuditi simpatiju i suosjećanje za vašeg roditelja. To je razumljivo, ali to otežava vašu usmjerenost na ono što trebate reći u sučeljavanju. Još jednom ćete doći u napast staviti roditeljske potrebe ispred vaših. Vrlo je važno da priznate njihove poteškoće, ali tako da ne obezvrjeđujete vlastite.

Vaš odgovor

: "Razumijem da ti je bilo teško, i uvjeren/a sam da me nisi povrijedila/povrijedio namjerno, ali želim da znaš da me je način na koji si se nosila/nosio sa svojim problemima doista povrijedio.""Pogledaj što smo sve učinili za tebe ". Mnogi će se roditelji pokušati suprotstaviti vašoj borbi za prava, prisjećajući se vašeg prekrasnog djetinjstva i lijepih trenutaka koje ste s njima dijelili. Usmjeravanjem pažnje na dobre stvari, roditelji mogu izbjeći otkrivanje tamnije strane njihovog ponašanja. Podsjetit će vas na poklone koje su vam poklonili, mjesta na koja su vas odveli, žrtve koje su učinili za vas i svu svoju brižnost. Najvjerojatnije će reći: "I to nam je hvala" ili "Nikad ti ništa nije bilo dovoljno".

Vaš odgovor

: "Jako cijenim sve te stvari, ali one nisu nadoknadile batine (neprestano kritiziranje, nasilje, uvrede, alkoholizam itd.)". "Kako mi to možeš učiniti? " Neki se roditelji ponašaju kao patnici. Rasplakat će se, iskazivati nemir, izražavati šok i nevjericu zbog vaše "okrutnosti". Ponašat će se kao da sučeljavanjem vi njih zlostavljate. Optužit će vas da ste ih povrijedili ili razočarali. Žalit će se da im to nije potrebno i da oni već imaju dovoljno problema. Govorit će da nisu dovoljno jaki ili zdravi da to podnesu, da će ih to ubiti, a nešto će od njihove tuge doista biti iskreno. Tužno je kad se roditelji suoče s vlastitim propustom, kad shvate da su vlastitoj djeci nanijeli mnogo boli. No, njihova tuga može postati manipulativnom i kontrolirajućom. To može biti njihov način korištenja krivnje, kako bi vas natjerali da se povučete.

Ponekad je doista nemoguće

Ranije navedene tipične reakcije i sugerirani odgovori mogu vam pomoći da izbjegnete neke emocionalne zamke za vrijeme sučeljavanja. Međutim, postoje ljudi s kojima se, bez obzira na sve, jednostavno ne može razgovarati. Sučeljavanje s nekim roditeljima prerasta u jak sukob i svaka komunikacija postaje nemoguća. Bez obzira na to koliko razumni, pristojni, jasni i razgovijetni bili, njihovo ponašanje može od vas zahtijevati da prekinete sa sučeljavanjem. Oni će izvrtati vaše riječi i vaše motive, lagati, konstantno vas prekidati, iako ste se dogovorili da neće, optuživat će vas, vrištati, razbijati namještaj, bacati posude, i dovesti vas do toga da se u najboljem slučaju osjećate ludima, a u najgorem da poželite nekoga ubiti. Dakle, isto kao što je važno nadrasti svoje strahove i reći roditeljima ono što moraju čuti, također je važno znati i u kojem je slučaju to nemoguće. Tada morate prekinuti sučeljavanje zbog njihovog ponašanja, a to je njihov propust, a ne vaš.

Mirno sučeljavanje

Sučeljavanje rijetko izmakne kontroli, pa čak i kad postane malo burnije. U stvari, većina ih prolazi iznenađujuće mirno.

Melanie - koja je pokušavala spasiti nesposobnog čovjeka i koja je, kao dijete, pisala pisma rubrici "Draga Abby" zato što je morala tješiti svog depresivnog oca za vrijeme napada plača - odlučila je dovesti svoju majku, Ginny, u moj ured kako bi se suočila s njom (njezin je otac umro). Započela je riječima koje smo zajedno uvježbale i njezina ju je majka pristala saslušati.

MELANIE: Mama, željela bih razgovarati s tobom o nekim događajima iz mog djetinjstva koji me još bole. Shvatila sam koliko sam krivila sebe dok sam bila mala...

GINNY (prekidajući): Ako se još uvijek osjećaš tako, onda, zlato, tvoja terapija izgleda nema koristi.

MELANIE: Složila si se da ćeš me saslušati i da me nećeš prekidati. Sada ne pričamo o terapiji, već o mom djetinjstvu. Sjećaš se kako bi se tata jako uznemirio kad smo se Neal (brat) i ja tukli? Tata bi zaplakao i govorio bi mi da je Neal dobar prema meni, a da sam ja grozna prema njemu. Sjećaš li se da si me svaki put poslala u tatinu sobu kad je plakao i govorila mi da ga oraspoložim? Znaš li uopće s koliko si me krivnje opteretila, tražeći od mene da se brinem o tati? Umjesto da jednostavno budem mala djevojčica, morala sam brinuti o njemu. Zašto se ti nisi brinula o tati? Zašto se tata nije brinuo o sebi? Zašto sam ja to trebala raditi? Nikad zapravo nisi bila tamo, čak i kad si bila tamo. Provela sam više vremena s domaćicama koje si zapošljavala nego s tobom. Sjećaš li se kad sam pisala ono pismo rubrici "Draga Abby"? I to si ignorirala.

GINNY (tiho): Ne sjećam se ničega.

MELANIE: Mama, možda ti odabireš da se ne sjećaš, ali ako mi želiš pomoći, moraš me saslušati. Nitko te ne napada, samo ti želim reći kako se osjećam. U redu, ovako sam se osjećala kada se sve to događalo. Osjećala sam se potpuno samo, osjećala sam se grozno, osjećala sam se krivom i poraženom jer sam pokušavala popraviti stvari koje nisam mogla popraviti. Tako sam se osjećala. Sad ću ti reći kako je to utjecalo na moj život. Sve dok nisam počela raditi na tome, osjećala sam se prazno. Sad se osjećam bolje, ali još se uvijek bojim osjetljivih muškaraca. Zbog toga završavam s hladnim, distanciranim muškarcima. Grozno se provodim pokušavajući shvatiti tko sam, što želim ili što trebam. Upravo to počinjem otkrivati. Najteži dio mi je zavoljeti samu sebe. Svaki put kad pokušam, čujem tatu kako mi govori da sam bila grozno dijete.

GINNY (počinje plakati): Stvarno se toga ne sjećam, ali vjerujem da se, ako ti kažeš, to dogodilo. Izgleda da sam bila potpuno zaokupljena vlastitim nezadovoljstvom...

MELANIE: O, ne. Sad se osjećam krivom zato što sam te povrijedila.

SUSAN: Melanie, zašto ne kažeš svojoj majci što od nje sada želiš?

MELANIE: Želim odnos dviju odraslih osoba. Želim biti iskrena s tobom. Želim ti govoriti istinu. Želim da me saslušaš kad govorim o svojim iskustvima iz prošlosti. Želim da budeš spremna na to da se sjetiš, da razmisliš i osjetiš ono što se doista događalo. Želim da preuzmeš odgovornost za činjenicu da se nisi brinula o meni i da me nisi zaštitila od tatinih raspoloženja. Želim da počnemo tako što ćemo jedna drugoj reći istinu.

Ginny se doista potrudila saslušati svoju kćerku i dati joj svoju potvrdu. Pokazala je i sposobnost za zdravu, razumnu komunikaciju. I konačno, potrudit će se i izaći ususret Melaninim zahtjevima, iako je bilo jasno da su oni za nju emocionalno poražavajući.

Eksplozivno sučeljavanje

Joe nije imao tako razumne roditelje. Diplomirao je psihologiju, a otac ga je tukao. Nakon dosta nagovaranja, Joe je konačno uspio dovesti svog oca, alkoholičara, i pretjerano ovisnu majku u moj ured. Jako se želio suočiti s njima već neko vrijeme. Sučeljavanje je bilo mnogo više iznenađujuće nego u Melaninom slučaju.

Njegov otac, Alan, uletio je u moj ured, očekujući da će on preuzeti riječ. Bio je krupan muškarac, kose boje pijeska, i izgleda prosječnog za šezdeset-i-nešto-godišnjaka; desetljeća ljutnje i alkoholizma očitavala su se u njegovu izgledu. Joeova majka, Joanne, izgledala je kao siva dama - siva kosa, siva put, siva haljina, siva osobnost. Njezine su oči imale onaj progonjeni pogled koji sam viđala tako često kod zlostavljanih žena. Joanne je ušla nakon svog supruga, sjela, prekrižila ruke i zagledala se u pod.

U prvih pola sata uglavnom je sve bilo usmjereno na stvaranje atmosfere u kojoj bi Joe mogao reći ono što je planirao. Njegov ga je otac neprestano prekidao, vikao, psovao - činio sve da zaplaši svog sina i natjera ga u šutnju. Kad bih pokušala zaštititi Joea, Alan bi počeo psovati mene i moju profesiju. Joeova majka gotovo uopće nije govorila, a i kad bi progovorila, to bi bilo samo da zamoli muža da se smiri. Ono što sam vidjela bio je sažet prikaz 40-godišnje bijede. Joe je iznenađujuće dobro uspio u gotovo nemogućim uvjetima života. Uspio je, uz velik trud, ostati smirenim, iako sam mogla vidjeti da bijes kipi u njemu. Alan je na kraju poludio kad je Joe spomenuo njegov alkoholizam.

ALAN: U redu, ti malo govno, gotovo je! Koga vraga ti sebi umišljaš? Problem s tobom je što sam bio preblag prema tebi. Trebao sam te natjerati da zaradiš sam sve što si imao. Kako se usuđuješ nazvati me pijanicom pred potpunim strancem? Kučkin sine, nećeš biti sretan dok ne uništiš ovu obitelj, je li? E, pa neću ja tu samo sjediti i dopustiti da mi jedno bijedno, nezahvalno malo kopile i

njegov prokleti psihić govore što da radim.

Tu je Alan ustao i krenuo prema izlazu. Okrenuo se prema vratima i upitao Joannu dolazi li. Joanne ga je molila da joj dopusti ostati do kraja seanse. Alan joj je rekao da će biti dolje u kafiću, i, ako ne dođe za petnaest minuta, neka sama ide kući. Tada je izašao iz sobe.

JOANNE: Jako mi je žao. Tako mi je neugodno. On stvarno nije takav. Samo je jako ponosan čovjek i ne može podnijeti gubitak ugleda. Zaista ima puno prekrasnih kvaliteta...

JOE: Mama, prestani! Za ime Božje, prestani! To si radila čitavog mog života. Lagala si za njega, štitila si ga, dozvolila si mu da nas oboje tuče, i nikad nisi ništa učinila u vezi s tim. Maštao sam o tome kako ću nas spasiti. Je li ti ikad palo na pamet da ti spasiš mene? Znaš li kako je živjeti

malome djetetu u takvoj kući? Znaš li kakav sam teror proživljavao svakog dana? Zašto nisi ništa poduzela? Zašto nešto ne poduzmeš sada?

JOANNE: Imaš svoj život. Zašto nas ne pustiš na miru?

Joeovo sučeljavanje s roditeljima bilo je eksplozivno i frustrirajuće, ali je zapravo bilo jako uspješno. On je konačno prihvatio činjenicu da su njegovi roditelji opsjednuti svojim vlastitim demonima i zatočeni u svojim otrovnim obrascima ponašanja/Konačno se mogao odreći svoje nade da će se oni promijeniti.

Što očekivati nakon sučeljavanjaVaša reakcija

Odmah nakon sučeljavanja možete osjetiti iznenadan nalet euforije zbog novostečene hrabrosti i snage. Možete biti preplavljeni olakšanjem jer ste to konačno napravili, čak i ako nije sve teklo onako kako ste planirali. Možete se osjećati lakšima zašto što ste izrekli mnoge stvari koje ste zadržavali tako dugo. Ali, također, možete se osjećati ozbiljno uznemireno ili razočarano.

Sigurno će vas plašiti ono što bi se kasnije moglo dogoditi. Bez obzira na vašu početnu reakciju, potrebno je neko vrijeme da biste osjetili potpune i trajne koristi od sučeljavanja. Trebat će vam nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci, da počnete osjećati stvarnu snagu koju vam može darovati sučeljavanje. I doista ćete ga doživjeti. Konačno, nećete osjećati niti ekstremnu euforiju, niti razočaranje. Umjesto toga, uživat ćete u mirnom, rastućem osjećaju ugode i samopouzdanja.

Reakcije vaših roditelja

Način sučeljavanja neće nužno ukazivati na konačni ishod. Svima treba vremena za obradu doživljaja i za vlastito suočavanje s njim. Na primjer, sučeljavanje za koje se čini da će završiti pozitivno, može imati posve drugačiji ishod nakon što vaši roditelji malo više razmisle o svemu. Oni mogu imati zakašnjele reakcije. Za vrijeme konfrontacije mogu biti mirni, ali vas kasnije optuživati da stvarate destruktivne, nagle promjene u obitelji.S druge strane, vidjela sam sučeljavanja koja su završila u ljutnji, a te su promjene dovele do pozitivnih ishoda u međuodnosima pacijenata s roditeljima. Kad se jednom početna buka i uzbuđenje smire, činjenica

da ste načeli neke probleme iz prošlosti može rezultirati otvorenijom, iskrenijom komunikacijom između vas i vaših roditelja.

Ako roditelj reagira agresivno nakon sučeljavanja, mogli biste osjetiti potrebu da napadnete istom mjerom. Izbjegavajte izjave kao što su: "To i sliči tebi" ili "Nikad ti ne mogu vjerovati". Jako je važno da se držite svoga neobrambenog načina, ili ćete vašim roditeljima predati svoju novostečenu moć. Umjesto toga, recite: Spremna/spreman sam razgovarati o tvom bijesu, ali neću

ti dopustiti da vičeš na mene ili da me vrijeđaš. Razgovarat ćemo o tome drugi put, kad budeš smireniji/smirenija.

Ako vaši roditelji izražavaju svoj bijes šutnjom, pokušajte sljedeće:

Spremna/spreman sam ponovo razgovarati kad me budete spremni prestati kažnjavati šutnjom. Riskirala/riskirao sam i rekla/rekao vam ono što me muči. Zašto vi niste spremni riskirati?

Jedno je sigurno: ništa više neće biti isto. Bitno je da obratite pažnju na posljedice sučeljavanja u sljedećim tjednima, mjesecima, pa čak i godinama nakon toga. Morate ostati razumni i pažljivo procjenjivati promjene u odnosima s roditeljima i drugim članovima obitelji.

Vaš je zadatak je da se držite vlastitih činjenica, i ne dozvoliti da vas gurnu u stare reaktivne i obrambene načine reagiranja, bez obzira na to što vaši roditelji učinili.Utjecaj na međusobne odnose vaših roditelja

Osim dramatičnih promjena u odnosu vas i vaših roditelja, morate također očekivati promjene i u međusobnim roditeljskim odnosima. Ukoliko je sučeljavanje uključivalo i otkrivanje obiteljske tajne koju je jedan od roditelja skrivao od onog drugog, kao što je, na primjer, incest, utjecaj na međusoban odnos roditelja bit će izrazito velik. Jedan roditelj može postati vašim saveznikom protiv onog drugog. Njihov se odnos može čak i raspasti. Ako je sučeljavanje uključivalo izgovaranje nečega što svi znaju, ali o čemu nitko nije govorio niti se s tim suočavao, poput alkoholizma, utjecaj na odnos vaših roditelja ne mora biti toliko ekstreman, ali svejedno

može biti značajan. Njihova veza se može poprilično uzdrmati. Bit ćete u iskušenju da okrivite sebe za probleme vaših roditelja u međusobnom odnosu. Pitat ćete se ne bi li bilo bolje da ste stvari ostavili na miru.

Kada je Carla - koja je odustala od svog puta u Mexico, kako bi posjetila svoju ovisnu majku, alkoholičarku - suočila majku s njezinim alkoholizmom i pretjeranom ovisnošću o ocu, brak njezinih roditelja jako se uzdrmao. Kad je majka otišla na odvikavanje od alkohola, otac to nije mogao podnijeti. Njegovo je samopoštovanje uvelike ovisilo o ulozi moćnog, uzornog oca. Kad se njegova žena više nije oslanjala na njega, njegova je uloga u obitelji izgubila na značenju. Njihov je brak bio izgrađen na određenom uzorku međuovisnosti, koji se sada više nije mogao primijeniti. Oni nisu znali kako komunicirati, nisu imali ravnotežu, i nisu se više slagali. Carla je imala pomiješane osjećaje u vezi s tim.

CARLA: Vidite što sam pokrenula. Uznemirila sam čitavu obitelj.

SUSAN: Pričekaj malo. Ti nisi ništa pokrenula. Oni su to pokrenuli.

CARLA: Ali ako se oni razvedu, osjećat ću se grozno.

SUSAN: Nema razloga za tvoj osjećaj krivnje. Oni ponovno procjenjuju svoj odnos, zbog novih informacija koje su dobili. Ti nisi izmislila te informacije, samo si na njih usmjerila svjetlo.

CARLA: Pa, to možda i nije bila tako dobra ideja. Oni su ranije imali dobar brak.

SUSAN: Ne, nisu.

CARLA: Izgledao je u redu.

SUSAN: Ne, nije.

CARLA (nakon duže pauze): Izgleda da me plaši to što sam konačno odlučila da se više neću za njih žrtvovati. Pustit ću ih, za promjenu, da budu odgovorni za same sebe. A ako ih to uznemiruje, tada ću se jednostavno morati nositi s njihovim nezadovoljstvom.

Carlini se roditelji nisu razveli, ali njihov brak više nikad nije bio kao prije. Iako su nastavili svoju međusobnu borbu, ona više nije utjecala na Carlin život. Time što je rekla istinu i što se nije ponovo zaplela u mrežu kad su isplivali dugo skrivani roditeljski sukobi, Carla je postigla slobodu koju je oduvijek smatrala nedostižnom.

Reakcije braće i sestara

Iako je ova knjiga primarno usmjerena na vaše odnose s roditeljima, sučeljavanje se ne događa u vakuumu. Dijelom ste obiteljskog sustava i svi će drugi u tome sustavu također biti pogođeni. Kao što vaš odnos s roditeljima više nikad nakon sučeljavanja neće biti isti, tako će se promijeniti i vaš odnos s braćom i/ili sestrama.

Neki od braće i sestara imaju slična iskustva kao i vi pa će se složiti s vama i podržati vas. Neki imaju slična iskustva, ali zbog prevelike vezanosti za roditelje ta će iskustva poricati ili primati s rezervom, pa čak i kad se radi o najgorem zlostavljanju. Ostala braća i sestre mogu imati

sasvim različita iskustva i uopće ne znati o čemu govorite.

Neka će se braća i sestre osjećati ugroženima vašim sučeljavanjem s roditeljima i mogu postati bijesnima na vas jer narušavate labavu obiteljsku ravnotežu. Tako je reagirao Carolin brat.

Nakon što je njezin otac primio pismo, nazvao ju je i pružio neočekivanu podršku. Rekao joj je da se nije sjećao stvari o kojima je pisala u pismu onako kako ih se ona sjećala, ali se ispričao za bol koju joj je nanio.

Carol je bila jako dirnuta i uzbuđena zbog mogućnosti razvijanja novog odnosa s ocem. No, nakon nekoliko tjedana, shrvao ju je drugi razgovor s ocem, u kojem je zanijekao iskustva o kojima je pisala, ali i činjenicu da joj se uopće ispričao. Tada ju je, pored povrede koju je pretrpjela, nazvao i mlađi brat pa je verbalno napao zato što se usuđuje "širiti odurne laži" o njihovom ocu. Rekao joj je da je "mentalno bolesna", budući da je optužila oca da ju je zlostavljao.

Ako braća i sestre reagiraju negativno na vaše sučeljavanje s roditeljima, mogli bi se jako potruditi da vam poruče koliko ste uznemirili čitavu obitelj. Moguće je da ćete primati puno pisama, telefonskih poziva ili da ćete biti često posjećivani. Oni bi mogli postati glasnicima vaših roditelja, dolazeći s porukama, molbama, prijetnjama i ultimatumima. Mogli bi vas nazivati pogrdnim imenima i činiti sve što je moguće kako bi vas uvjerili da ste ili u krivu ili ludi, ili oboje. Još jednom, bitno je da koristite neobrambene odgovore i ostanete pri svome pravu da kažete istinu. Ovdje su neki primjeri što možete reći braći i/ili sestrama:

· Spremna/spreman sam s tobom razgovarati o tome, ali ti neću dopustiti da me vrijeđaš.

· Mogu shvatiti da ih želiš zaštititi, ali ono što govorim je istina.

· Ne radim ovo da bih nekoga uznemirila/uznemirio, već je to nešto što moram učiniti za sebe.

· Odnos s vama mi je jako važan, ali neću skrivati svoje potrebe samo da bih ga održala/održao.

· Samo zato što se to nije dogodilo tebi, ne znači da se nije dogodilo meni.

Kate - čiji je otac, bankar po zanimanju, tukao nju i sestru, Judy, često istovremeno - bila je uvjerena da će je njezina sestra prezirati zbog i znošenja događaja iz prošlosti. Bez obzira na to, Kate je odlučila riskirati. Oduvijek sam se ponašala jako zaštitnički prema Judy. Često je prošla gore od mene. One noći kad sam poslala pismo roditeljima, nazvala sam je jer sam željela da zna što radim. Rekla mi je da će odmah doći i da moramo razgovarati. Bila sam uvjerena da će biti bijesna. Bila sam u totalnoj komi. Kad sam otvorila vrata, vidjela sam da je plakala. Zagrlile smo se i tako stajale dugo vremena. Razgovarale smo, plakale, grlile se, smijale i opet plakale. Sve smo prošle. Judy se sjetila nekih stvari koje sam u potpunosti zaboravila i jako joj je bilo drago što

razgovaramo o tome. Rekla je da nema mene, da bi morala sve to držati u sebi tko zna koliko dugo. Osjećala je veću bliskost sa mnom. Nije se osjećala tako osamljeno sa svim tim smećem. Stvarno mi se divila, i željela je da znam da je uz mene. Kad mije to rekla, rastopila sam se.Time što su izrekle istinu, Kate i Judy mogle su obogatiti svoj odnos i dati jedna drugoj podršku. Katina hrabrost pomogla je njezinoj sestri potražiti stručnu pomoć i suoči se s boli vlastitog zlostavljanja u djetinjstvu.