Reakcije ostatka obitelji

Sučeljavanje pogađa sve s kojima ste emocionalno povezani, pogotovo vašeg partnera i djecu, koji su sekundarne žrtve vaših otrovnih roditelja. Nakon sučeljavanja trebat ćete svu ljubav i podršku koju možete dobiti. Nemojte se bojati upravo to i tražiti. Nemojte se bojati reći im da je ovo jako težak period za vas. No, sjetite se, oni neće proživljavati iste intenzivne emocije kao i vi, i možda neće u potpunosti razumjeti zašto ste imali potrebu za tim. To je teško razdoblje i za njih, i ako vam ne pružaju onoliko podrške koliko ste očekivali, važno je da pokažete razumijevanje za njihove osjećaje.

Vaši roditelji mogu pokušati uključiti i druge članove obitelji, da budu saveznici u njihovoj kampanji, kojoj je cilj da sebe oslobode krivice, a da vas proglase zločincem. To može uključivati i vama jako bliske rođake, kao što su baka, djed ili omiljena strina. Neki će se rođaci nositi s obiteljskim metežom tako što će stati na stranu vaših roditelja. Drugi bi mogli stati na vašu stranu. Kao i s vašim roditeljima i braćom i sestrama, važno je da se suočite sa svakim članom obitelji, u skladu s njegovim ponašanjem, i da ga podsjetite da poduzimate pozitivne korake za vaše vlastito dobro te da se oni ne trebaju osjećati obaveznima zauzeti neku od strana.

Također vam se mogu obratiti i pojedinci od kojih to niste očekivali, kao što su najbolja prijateljica vaše majke ili svećenik. Sjetite se da niste dužni davati detaljna objašnjenja pojedincima koji ne pripadaju obiteljskom krugu. Ukoliko odlučite ne dati im objašnjenje, možete reći nešto poput ovoga:

· Cijenim tvoju zabrinutost, ali to je između mene i mojih roditelja.

· Razumijem da mi želiš pomoći, ali ne želim o tome razgovarati s tobom.

· Prosuđuješ nešto o čemu nemaš dovoljno informacija.

· Možda bismo mogli porazgovarati kad se stvari smire.

Ponekad rođak ili blizak prijatelj obitelji jednostavno ne mogu shvatiti zašto ste se željeli suočiti s vašim roditeljima, što može pokvariti odnos koji ste imali s tom osobom. To nije nikada lako i može biti jednom od bolnijih cijena koju morate platiti za svoje emocionalno zdravlje.

Najopasnije vrijeme

Najopasnija reakcija na koju morate biti spremni nakon sučeljavanja jest činjenica da će vaši roditelji pokušati sve kako bi poništili ono što ste učinili. Mogli bi isprobati svašta da bi vas kaznili. Mogu vam održati predavanje o vašoj izdaji ili prestati razgovarati s vama. Mogu vam prijetiti isključenjem iz obitelji ili iz njihove oporuke. Vi ste, nakon svega, prekršili obiteljska pravila šutnje i poricanja. Uništili ste obiteljski mit. Odvojili ste se, dajući udarac beznadnoj zapletenosti u obiteljsku ludost. U stvari, bacili ste emocionalnu atomsku bombu, i možete očekivati posljedice. Što se vaši roditelji više ljute, bit ćete u većem iskušenju da se odreknete novostečene snage i tražite "mir po svaku cijenu". Pitat ćete se je li ovo što ste dobili doista vrijedno sve te zbrke. Sve vaše sumnje, premišljanja, čak i težnje da se vratite na status quo, normalne su. Otrovni će roditelji učiniti gotovo sve da bi povratili poznatu i ugodnu obiteljsku atmosferu. Mogli bi zazvučati izrazito zavodljivo, pjevajući sirenske pjesme krivnje, žaljenja ili srama.

Upravo tada vaš sustav emocionalne podrške postaje jako važan. Kao što je grčkog junaka Odiseja posada čvrsto zavezala za jarbol broda, da bi se mogao oduprijeti pjevu sirena i njihovoj neodoljivoj, fatalnoj privlačnosti, tako vas vaš prijatelj, terapeut, partner ili svi zajedno mogu čvrsto zavezati za zaštitnički emocionalni jarbol. Mogu vam dati podršku i potvrdu, koje trebate da biste zadržali vjeru u sebe i u važnu odluku koju ste donijeli.

Na osnovi iskustva znam da otrovni roditelji rijetko ostvare prijetnju da će izbaciti svoju djecu iz obitelji. Oni su previše zapetljani i često se opiru drastičnim promjenama. No, ne postoji garancija. Vidjela sam roditelje koji su prekinuli sve odnose s djecom i ostvarili prijetnju da će ih razbaštiniti ili prekinuti financijsku pomoć koju im pružaju. Morate biti emocionalno i psihički spremni na bilo koju reakciju.

Nije lako biti smiren dok se vaša obitelj pokušava prilagoditi i srediti. Suočavanje s posljedicama vašeg novog ponašanja jedna je od najhrabrijih stvari koje ćete ikada zahtijevati od sebe. Ali to je također i jedna od stvari koje će vam donijeti veliku nagradu.

Odlučivanje o tome kakav odnos sada možete imati s njima

Kad se prašina slegne i kad dobijete priliku sagledati posljedice sučeljavanja na vaš odnos s roditeljima, otkrit ćete da su vam preostale tri mogućnosti.

Prvo, recimo da su vaši roditelji pokazali nešto razumijevanja za vašu bol i preuzeli barem mali dio odgovornosti za konflikte između vas. Ako naslućujete da su voljni i dalje razgovarati, istraživati, dijeliti osjećaje i razmišljanja s vama, tada postoji mogućnost da ćete moći s njima izgraditi manje otrovan odnos. Možete postati učiteljem vašim roditeljima, dajući im upute o tome kako da vas tretiraju kao da ste im ravni i kako da komuniciraju s vama bez kritike ili napadanja. Možete naučiti kako da izražavaju svoje emocije bez straha. Možete im reći što vam odgovara, a što vam ne odgovara u odnosu s njima. Neću se pretvarati da se ovo događa u većini slučajeva, ili često, ali se događa u nekim slučajevima. Ne možete znati kakvi su njihovi načini prihvaćanja sve dok ih ne stavite na test sučeljavanja.

Drugo, ako vaši roditelji pokazuju malu sposobnost za promjenu, ako se vrate svojim "uobičajenim poslovima", možete odlučiti da je najzdravije za vas ostati s njima u kontaktu, ali pod manje zahtjevnim uvjetima. Radila sam s mnogo ljudi koji nisu bili spremni u potpunosti prekinuti odnose s roditeljima, ali nisu bili spremni niti na povratak na status quo. Ti su se ljudi odlučili povući, a odnos s roditeljima bio je srdačan ali površan. Oni više nisu pokazivali svoje osjećaje i ranjivost; umjesto toga ograničili su razgovor s roditeljima na emocionalno neutralne sadržaje. Postavili su nova pravila o načinima kontakta sa svojim roditeljima. Ta središnja pozicija odgovara velikom broju mojih pacijenata i mogla bi odgovarati i vama. U redu je ostati u kontaktu s otrovnim roditeljima, sve dok taj odnos od vas ne traži da žrtvujete mentalno zdravlje.

Treća, i posljednja mogućnost, jest da u potpunosti prekinete odnose s vašim roditeljima, za vašu dobrobit. Neki su roditelji nemilosrdno neprijateljski nakon sučeljavanja, da se njihovo otrovno ponašanje čak i pojačava. Ako se to dogodi, možda ćete morati birati između njih i vašeg emocionalnog zdravlja. Bili ste zakidani čitavog života; sada je vrijeme za promjene. Ne postoji način da se odabir treće mogućnosti odvije bez boli, ali postoji način da se nosite s tom boli: odvajanje od roditelja. Odmorite se od njih. Nemojte komunicirati s njima najmanje tri mjeseca. To znači da nema sastajanja, telefonskih poziva, pisama. Nazivam to razdobljem "čišćenja", zato što omogućuje svim uključenim stranama izbacivanje određene količine otrova iz sustava i procjenu koliko im taj odnos stvarao znači. Taj period odvajanja može biti jako težak, ali isto tako i vrijeme velikog osobnog rasta. S obzirom na to da neće biti potrebe da trošite velike količine energije na sukobe s vašim roditeljima, imat ćete više energije za vlastiti život. Kad jednom postignete emocionalnu udaljenost, i vi i vaši roditelji možete ponovo otkriti neke iskrene pozitivne osjećaje jedni prema drugima.

Kad prođe to razdoblje, pokušajte saznati jesu li vaši roditelji ublažili svoje stavove. Zamolite ih za susret i razgovor. Ukoliko se nisu promijenili, možete napraviti još jedan kratki prekid odnosa, ili odlučiti na prekidanje svih veza s njima.

Ako odlučite da je prekid odnosa s roditeljima jedini način za vašu dobrobit, savjetujem vam da potražite profesionalnu pomoć, da bi vam se olakšao prolazak kroz to razdoblje. Za to vrijeme uplašeno dijete u vama trebat će puno uvjeravanja i smirivanja. Suosjećajan savjetodavac može vam pomoći da se pobrinete za to dijete i da što lakše podnesete tjeskobu i bol koji se javljaju zbog prekida odnosa.

Joeova odluka

Joeov otac, Alan, ostao je bijesan još dugo nakon sučeljavanja. Nastavio je piti. Nakon par tjedana poslao je, preko svoje žene Joanne, poruku Joeu: ako ga želi ponovno vidjeti, mora mu se ispričati. Majka ga je neprestano nazivala, moleći ga da se ispriča ocu, tako da, prema njezinim riječima, "mogu ponovo biti obitelj".

Joe je s tugom shvatio da će iskrivljavanja stvarnosti u njegovoj obitelji nastaviti narušavati njegovo mentalno zdravlje. Napisao je svojim roditeljima kratko pismo, u kojem im je objasnio da uzima tromjesečni odmor od odnosa i da se nada da će i oni u tom vremenu razmisliti o svojim stavovima. Ponudio je da se nade s njima nakon tri mjeseca, kako bi utvrdili postoji li nešto što bi vrijedilo spašavati.

Nakon što im je isporučio pismo, Joe mi je rekao da je spreman prihvatiti mogućnost potpunog prekidanja odnosa s njima: Doista sam se nadao da ću biti dovoljno jak da zadržim odnos s roditeljima i da me neće slomiti njihova ludost No, sada znam da tražim previše od sebe. S obzirom na to da moram izabrati između njih i samog sebe, izabrao sam sebe. To je najvjerojatnije najzdravija stvar koju sam ikad učinio, ali shvatite kako se osjećam: jednu minutu ponosno i snažno, a drugu prazno. Bože, Susan, ne znam mogu li podnijeti da budem zdrav - kakav je to uopće osjećaj?Iako je Joeu bilo bolno odvojiti se od svojih roditelja, njegov izbor rješavanja problema dao mu je osjećaj unutarnje snage. Počeo se osjećati samouvjerenije kad se viđao sa ženama, i u roku od šest mjeseci ušao je u ljubavnu vezu, za koju mi je rekao da je najstabilnija koju je ikad imao. Kako je njegovo samopoštovanje raslo, tako se poboljšavao i njegov život. Bilo da pregovarate sa svojim roditeljima o boljem odnosu, bilo da se odlučite za površniji odnos s njima ili ga pak potpuno prekinete, činite ogroman korak prema odvajanju od prošlosti. Jednom kad raskinete stari ritualni odnos s otrovnim roditeljima, bit ćete otvoreniji i dostupniji iskrenom odnosu sa samima sobom i s drugima.

Sučeljavanja s bolesnim ili starim roditeljima

Mnogo se mojih pacijenata nađe u nedoumici bi li se suočili s roditeljima koji su jako stari, slabi ili nemoćni. Često su uhvaćeni u snažne oprečne osjećaje žaljenja i ogorčenosti. Neki od njih osjećaju snažnu ljudsku dužnost da se brinu o svojim roditeljima, preosjetljivi za njihove zahtjeve. "Koja je korist od toga?", kažu oni. "Da sam barem to učinila/učinio puno ranije. Oni se sad ne mogu niti sjetiti". Ili, "Mama bi doživjela još jedan moždani udar kad bih je suočila/suočio s činjenicama. Zašto je ne pustiti da umre u miru?". Ipak, znaju da će bez sučeljavanja teže pronaći vlastiti mir.

Ne želim umanjivati teškoće koje se javljaju, ali činjenica da je roditelj star ili da ima neku kroničnu bolest ne znači nužno da sučeljavanje ne dolazi u obzir. Savjetujem svojim pacijentima da s liječnikom svoga roditelja popričaju o njegovom emocionalnom stresu, da bi utvrdili postoji li kakav značajan medicinski rizik. Ako postoji, moguća je alternativa direktnome sučeljavanju, koja će vam omogućiti da kažete istinu, iako ste odlučili da je nećete reći svojim roditeljima. Možete napisati sučeljavajuća pisma koja nećete poslati, ali ih zato možete pročitati fotografijama svojih roditelja; možete razgovarati s braćom i sestrama ili drugim članovima obitelji, a ako ste u terapijskom postupku, možete se suočiti s roditeljima pomoću igranja uloga. Nešto ću detaljnije objasniti navedene tehnike u slijedećem poglavlju, "Sučeljavanje s mrtvim roditeljem".

Ove su se tehnike pokazale efikasnima za mnoge moje pacijente koji su se brinuli za jednog ili za oba roditelja. Ako roditelj živi zajedno s vama i ovisi o vama, napori da budete otvoreniji u odnosu mogu umanjiti međusobne napetosti, olakšavajući vašu ulogu. No, također je moguće da sučeljavanje rezultira takvim neslaganjem, da situacija postane nepodnošljivom. Ako vam životne okolnosti onemogućavaju distanciranje od roditelja ukoliko sučeljavanje s njima rezultira daljnjim otuđenjem, možete odabrati neku alternativu direktnome sučeljavanju.

"Ne mogu to učiniti, ona nije dovoljno dobro da bi to mogla podnijeti"

Jonathan, s kojim smo se susreli u četvrtom poglavlju, izbjegavao je vezu sa ženama jer se još uvijek borio protiv majke, koja je na njega vršila pritisak da se oženi. Nakon nekoliko mjeseci terapije, odlučio je štošta reći svojoj 82-godišnjoj majci. S obzirom na to da je imala srčani udar prije nekoliko godina, bila je slaba, no nastavila je s nametljivim telefonskim pozivima i pismima. Posjeti majci bili su bolna pretvaranja. Žalim je, ali me jako razljuti moć koju ima nada mnom. No, strah me je da će je ubiti ako bilo što sada kažem jer nisam spreman to imati na savjesti. Pa se, eto nastavljam ponašati kao dobar dečko. Zašto nisam progovorio prije petnaest ili dvadeset godina, kad je bila puno jača? Mogao sam uštedjeti puno boli.Podsjetila sam Jonathana da sučeljavanje ne znači uništavanje druge osobe. Kad bismo pronašli neki način na koji bi mogao svoju ljutnju i bol iskazati blago i suzdržano, otkrio bi da uvijek postoji više mira u istini nego u njezinom izbjegavanju. Nisam ga željela navesti da učini nešto s čime se ne bi mogao nositi, ali postojala je realna mogućnost da bi iskren razgovor s njegovom majkom povećao kvalitetu njihovog odnosa. Rekla sam mu da trenutno radim s bolesnim i umirućim roditeljima i njihovom odraslom djecom te da iskreno istraživanje odnosa, ne samo da ne donosi ništa loše roditeljima, nego često rezultira međusobnim zbližavanjem i utjehom.

Jonathanova alternativa bila je ignoriranje osjećaja i pretvaranje da je sve u redu. Rekla sam mu da mislim da bi to bilo grozno gubljenje vremena koje im je preostalo.

Jonathan je bio u nedoumici nekoliko tjedana. Na moj je nagovor porazgovarao s liječnikom svoje majke, koji ga je uvjerio daje medicinsko stanje njegove majke stabilno. Sve sam pokrenuo pitanjem zna li ona kako se osjećam zbog našeg odnosa. Rekla je da se pitala zašto sam uvijek izgledao tako razdražljivo u njezinoj blizini. To mije omogućilo da mirno govorim o tome kako je njezina potreba da me kontrolira utjecala na moj život. Razgovarali smo satima. Rekao sam ono što sam mislio da nikad neću moći izreći. Branila se... Bila je povrijeđena... Mnogo je toga poricala, ali nešto je i priznala. Nekoliko su se puta njezine oči napunile suzama i stisnula bi mi ruku. Olakšanje je bilo nevjerojatno. Prije mi je bilo grozno gledati je, ali ona je samo sitna, krhka stara dama. Nisam mogao povjerovati da sam se tolike godine suzdržavao reći joj bilo što o mojim osjećajima.Jonathan je bio iskren i prirodan sa svojom majkom prvi put u životu i bio je u mogućnosti uspješno promijeniti njihov odnos. Osjećao se kao da je napokon spustio težak teret. Također je mogao vidjeti svoju majku kakva je doista bila u tim trenucima, bez opterećenosti sjećanjima i strahom. Mnogo se razlikovala od snažne, dominantne majke koje se sjećao mali dječak u njemu.

Jonathanovo sučeljavanje s majkom imalo je neke pozitivne rezultate, ali to ne mora biti uvijek slučaj. Godine ili bolest ne čine otrovne roditelje sposobnijima nositi se s istinom. Neki mogu omekšati u kasnijim godinama i sučeljavanje s vlastitom smrtnošću može ih učiniti otvorenijima za preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje. No, drugi mogu postati obuzeti poricanjem, nasilnošću i ljutnjom kako osjećaju da im život izmiče. Napadi na vas mogu biti jedini način na koji će odvratiti od sebe depresiju i paniku. Takvi roditelji mogu umrijeti bijesni i osvetoljubivi, bez da su vam odali priznanje. Nije važno. Bitno je da ste vi izrekli ono što ste trebali izreći.

Sučeljavanje s mrtvim roditeljem

Izrazito je frustrirajuće ako ste naporno radili da biste se mogli suočiti s roditeljima, a jedan ili oba roditelja su mrtva. No, postoji nekoliko načina sučeljavanja, čak i ako roditelji nisu fizički prisutni. Jedan od načina kojeg sam se dosjetila, a koji se pokazao vrlo djelotvornim, pisanje je sučeljavajućeg pisma i njegovo glasno čitanje na roditeljskom grobu. To će vam dati snažan osjećaj da razgovarate s vašim roditeljima i mogućnost da napokon izrazite sve što ste držali u sebi toliko dugo. Tijekom godina dobila sam mnogo pozitivnih izvještaja od svojih pacijenata i radijskih slušatelja, kao reakcije na sučeljavanje uz roditeljski grob. Ako vam nije praktično otići na njihov grob, pročitajte pismo slici roditelja, praznome stolcu ili nekome tko vas podržava i tko je spreman zamijeniti vaše roditelje.

Imate još jednu mogućnost: možete razgovarati s rođakom koji je, po mogućnosti, istih godina kao i vaši roditelji. Ispričajte članu obitelji (najbolje osobi koja je s vama u bliskom krvnom srodstvu) o svojim iskustvima s roditeljima. Ne morate tražiti od rođaka preuzimanje odgovornosti za ono što su vaši roditelji učinili, ali za vas će biti ogromno olakšanje što možete reći istinu ujaku ili teti.

Možete naići na jednaku negativnu reakciju na kakvu biste naišli kod svojih roditelja, da su živi. Rođak može reagirati nijekanjem, nevjericom, ljutnjom, povrijeđenošću, a vi tada morate učiniti ono što biste učinili s vašim roditeljima: ne reagirati na to i ne napadati. To je prekrasna prilika da osnažite svoje razumijevanje da je odgovornost za promjenu vaša, a ne njihova.

S druge strane, član obitelji može vam dati iznenađujuću potvrdu vaših osjećaja i čak se ispričati u ime vaših roditelja. To se dogodilo Kim -koju je otac kontrolirao novcem i nepredvidljivim raspoloženjima. Iako je bio mrtav više od pet godina, osjećala je potrebu da se suoči s jednim članom obitelji. Odlučila se za očevu mladu sestru Shirley i pozvala je na ručak.

Nakon susreta sa Shirley, jasno sam mogla vidjeti da je oduševljena rezultatima. Znate, svi su uvijek bili puni strahopoštovanja prema mom ocu. On je bio zvijezda obitelji i Shirley se uvijek ponašala

kao da ga obožava. Možete zamisliti koliko mije bilo teško reći joj kakav je gad bio prema meni. Ali dogodila se najnevjerojatnija stvar kad sam to ipak učinila. Rekla m ije da se oduvijek bojala mog oca, da je bio grozan prema njoj kad su bili djeca, i da nije nimalo iznenađena time što sam joj rekla. Tada mi je rekla - i to je bilo najbolje - da mu je prije osam godina poklonila smeđu majicu za rođendan -znate onakvu kakvu su nacisti obično nosili. Rekla je da je htjela našiti kukasti križ, ali da bi to bilo previše. Smijale smo se, plakale, bilo je prekrasno. Ljudi u restoranu sigurno su mislili da smo lude.Kad se Shirley otvorila prema Kim, zapravo joj je govorila: "Razumijem kako se osjećaš, i znam da je sve to stvarno i istinito". Kim je shvatila da je, vraćajući svoje iskustvo generaciji iz koje je proizašlo, postala spremna odbaciti velike količine vlastite prigušene tjeskobe i krivnje zbog stvari koje joj je učinio otac. Shvatila sam da ta tehnika nije omiljena, s obzirom na to da u većini slučajeva rođaci nisu odgovorni za vaša negativna iskustva. Ali morate izvagati razloge za takvo što i protiv toga. Ako korištenje rođaka kao zamjene za roditelje pomaže liječiti mentalne i emocionalne rane koje vas razdiru, tada ga je sigurno vrijedno podvrgnuti nečemu što može biti neugodno i privremeno uznemirujuće.

Ne postoji loše sučeljavanje

Sučeljavanje je kulminacija puta prema samostalnosti.

Bez obzira na to što se dogodilo za vrijeme sučeljavanja ili nakon njega, vi ste pobjednik jer ste imali snage to učiniti.

Čak i kad niste došli kući s trofejem, čak i kad niste rekli sve što ste planirali, čak i ako ste postali obrambenima i završili objašnjavajući svoje postupke pa čak i ako su vas roditelji napustili... ipak ste to učinili. Rekli ste istinu o svojem životu sebi i roditeljima, i strah, koji vas je držao zarobljene u staroj ulozi u odnosu s njima, više vas ne može kontrolirati.