Pismo vašem partneru

Sljedeće pismo trebali biste napisati partneru. Ako nemate bračnog druga, ljubavnika ili osobu s kojom živite, možete pisati bivšem ljubavniku ili supružniku. Objasnite mu kako vaša trauma iz djetinjstva utječe na vašu vezu. Ne morate preuzeti odgovornost za svaki problem koji se pojavi u toj vezi, ali vaše nepovjerenje, potreba za udovoljavanjem i doživljavanje seksa mogu biti značajnim negativnim čimbenicima. Najvažnije je da u tome pismu otvoreno i iskreno iznesete ono što vam se dogodilo. To je važan dio otpuštanja vašeg srama.

Pismo vašoj djeci

Serija pisama završava pismom vašoj djeci (djetetu). Ukoliko nemate djece, možete pisati djetetu koje tek planirate imati ili djetetu koje nikad niste imali. Upotrijebite to pismo kao potvrdu svoje sposobnosti voljenja i razumijevanja da iz iskustva boli koju ste proživjeli dobivate unutarnju snagu, koja vam pomaže biti boljim roditeljem.

Djelotvornost igranja uloga

U grupi, nakon što se pročitaju sva pisma, postavimo male improvizirane scene, da bismo rješavali probleme spomenute u pismima. Smatram da psihodrama ili igranje uloga omogućava prekrasan unutrašnji uvid i da služi kao koristan alat u prorađivanju traume incesta, kao i rješavanju drugih životnih problema mojih pacijenata.

Igranje uloga onemogućuje intelektualiziranje i poricanje, obrane koje možete koristiti protiv svojih osjećaja. Omogućuje vam da izrazite čitav raspon emocija prema članovima obitelji, prije nego što budete spremni suočiti se s njima. Osigurava sigurno okružje za isprobavanje novih oblika ponašanja. Svi su ti faktori bitni za uspješnost terapije. Nakon tri mjeseca u grupi, Connie se osjećala dovoljno snažnom poslati pisma ocu i majci. Ali je shvatila da će, kad pisma stignu, trebati puno podrške. Upitala sam je može li joj podršku dati njezin suprug Wayne, a ona je s nelagodom priznala da mu još nije rekla da ju je otac seksualno zlostavljao.

Kao i većina žrtava incesta, Connie je bila uvjerena da Wayneu više neće biti privlačna, da će mu se gaditi i biti mu odbojna. Iako su joj godine pokazale da je Wayne pun ljubavi i podrške, njezina ju je zabrinutost još uvijek sprječavala da mu otkrije bolnu tajnu. Sada je željela da sazna za nju. Kako bih umanjila Conniene strahove, zatražila sam od nje da koristi igranje uloga u grupi, da bi uvježbala razgovor s Wayneom, prije nego što se odvaži na stvarni razgovor. Igrali smo niz scena, u kojima smo drugi članovi grupe i ja igrali Waynea koji reagira na različite načine, od potpunog prihvaćanja do potpunog odbijanja.

U jednoj izrazito dramatičnoj sceni, Connie je igrala Waynea, kako bi mogla doživjeti neke od njegovih osjećaja. Ja sam igrala Connie. Nakon što sam rekla "Wayneu" što mi je otac učinio, rekla sam mu i što mi treba od njega.

SUSAN (kao Connie): Sada mi trebaju tvoja ljubav i podrška. Moram se uvjeriti da se ovime nije ništa promijenilo, da me ne mrziš i da ne misliš da sam prljava.

CONNIE (kao Wayne): Naravno da te ne mrzim. Samo žalim što mi to nisi rekla ranije, da budem tvoja podrška. U svakom slučaju, sad kad znam te stvari, za mene si još dragocjenija. Uvijek sam znao da je nešto jako bolno u tebi, što te čini sumnjičavom i ljutitom čitavo vrijeme, a sad kad znam što je to, sve počinje dobivati smisao. Kad bih barem mogao učiniti nešto da bol nestane, i da si mi barem vjerovala više i rekla mi to ranije...

Tu Connie prestaje s igranjem uloge.

CONNIE: Doista sam mogla osjetiti njegovu ljubav prema meni kad sam bila on. Bit će sve u redu. Znam da će biti. A ako neće (nasmijala se), samo ću ga izbaciti.

Možete koristiti igranje uloga kako biste se ohrabrili za prekidanje šutnje. Kad je Connie ispričala Wayneu o svom djetinjstvu, shvatila je da su vježbe u grupi značajno smanjile njezin strah. Wayne je doista bio pun razumijevanja, kao što je to i naslutila, i njegova joj je podrška u ostalom dijelu terapije bila od ogromne pomoći.

Vježbe za ozdravljenje unutarnjeg djeteta

Uz pisanje pisama i igranje uloga, postoji velik broj izrazito djelotvornih grupnih vježbi za ozdravljenje. Sljedeće dvije su najsnažnije.

Prekrajanje povijesti - "Ne" vježba

Kao i većina žrtava incesta, niti vi ne znate kako izreći "NE". Možda mislite da ste nemoćni pa morate učiniti sve što drugi traže od vas. Takva vjerovanja proizlaze iz situacija u kojima su vas moćni roditelji prisiljavali na nešto, zastrašivali i ponižavali.

Da biste povratili svoju snagu, zatvorite oči i vizualizirajte situaciju u kojoj ste prvi put bili zlostavljani, ali ovaj put promijenite ono što se dogodilo. Zamislite sobu u kojoj se to dogodilo. Zamislite svog napadača. Dignite ruke, odgurnite ga i recite: "Ne! Ne možeš! Neću ti dopustiti! Odlazi! Reći ću ostalima! Vrištat ću!". Vizualizirajte kako vas napadač sluša. Gledajte ga kako se okreće i odlazi iz sobe, i postaje sve manji i manji dok izlazi kroz vrata. Iako može biti bolno što to niste učinili kada vam se doista događalo, takvo je prekrajanje povijesti uzbudljiva i ohrabrujuća vježba. Kao što je Dan rekao: Bože, dao bih sve na svijetu da sam stvarno to mogao učiniti. Ali čak i sad, kad sam to učinio za vježbu, shvatio sam da posjedujem snagu za koju sam mislio daje nisam niti imao. Nitko od nas se tada nije mogao zaštititi, ali to sigurno možemo naučiti sada.

Biti dijete, biti odrastao

U jednoj od najuznemirujućih grupnih vježbi, članovi grupe igraju sami sebe u dobi u kojoj se zlostavljanje počelo događati. U toj vježbi vrlo je važno povratiti djetinje osjećaje. Da biste to

lakše učinili, sjednite na pod - stolci i naslonjači su za odrasle. Sjetite se da mala djeca ne pričaju kao odrasli - imaju svoj vlastiti rječnik i način doživljavanja svijeta. Kad formirate svoju grupu zlostavljane djece, recite vodi grupe o "čudnim stvarima" koje se događaju u vašoj kući. Druga "djeca" mogu postavljati pitanja ili vas tješiti. U slijedećem primjeru s nedavnog grupnog sastanka, Connie je napravila velik pomak.

SUSAN: Zdravo, dušo, koliko imaš godina?

MALA CONNIE (dječjim glasom): Sedam.

SUSAN: Shvatila sam da ti tvoj tata radi neke stvarno ružne stvari. Možda će ti biti lakše ako nam ispričaš nešto više o tome.

MALA CONNIE: Pa... Stvarno je teško pričati o tome. Sramim se, ali moj tata... on dolazi u moju sobu i on... on mi skida gaćice i dira me i liže me... znate, dolje, po mojoj piši. Tada trlja svog pišu po mojoj nozi i diše teško i nakon toga neka ljepljiva, bijela stvar izlazi van, i onda mi on kaže

da odem po ručnik i obrišem to, i da će me prebiti ako kažem bilo kome.

SUSAN: Kako se osjećaš dok ti tata to radi?

MALA CONNIE: Stvarao sam uplašena i boli me trbuh. Izgleda da sam stvarno zločesta curica, kad mi tata to radi. Ponekad želim da mogu umrijeti, jer bi onda znao kako se grozno osjećam, a i da sam mrtva, morao bi mi prestati to raditi.

Tu su se Connine brane počele raspadati. Drugi članovi grupe oformili su oko nje krug i pazili na nju dok je plakala. Jecajući, rekla je da nije plakala godinama i da ju je preplašilo to koliko se bespomoćno osjećala. Uvjerila sam je da će oslobađanje njezine nježne, ranjive strane postati velikim izvorom snage, a ne slabosti. Uplašeno, povrijeđeno dijete u njoj nije se trebalo više skrivati. Nakon što je vaše "dijete" dobilo šansu izraziti se, i nakon što je bilo utješeno i podržano, morate odabrati povratak u svoju odraslost. Ustanite i osjetite veličinu svoga tijela. Osjetite svoju snagu odrasle osobe. Mogućnost vraćanja u odraslost izvorom je velike snage, koju možete potražiti uvijek kad se osjećate kao bespomoćno dijete.

To su samo neke od velikog broja grupnih vježbi koje vaš terapeut može koristiti. Zajedno s pisanjem pisama i igranjem uloga, grupne su vježbe ključni koraci na putu liječenja rana zlostavljanja.

Suočavanje s roditeljima

Pišući ovo, osjećam veliku tugu, zato što vas moram upozoriti da će vas ljudi, koji bi trebali paziti na vas, voljeti vas i štititi, vrlo vjerojatno emocionalno povrijediti kad se jednom usudite reći im istinu. Sve što sam rekla o sučeljavanju vrijedi dvostruko kad se radi o počinitelju incesta.

· Morate imati jak sustav podrške.

· Morate vježbati, vježbati i vježbati.

· Morate promijeniti svoja vjerovanja o tome na kome je odgovornost.

· Morate biti spremni na značajnu promjenu odnosa s roditeljima, možda čak i na njegovo žrtvovanje.

Ako su vaši roditelji još uvijek zajedno, možete se suočiti s njima istovremeno ili sa svakim posebno. Međutim, shvatila sam da je u slučajevima incesta to bolje učiniti najprije s jednim, pa tek onda s drugim roditeljem. Ukoliko su u takvim trenucima zajedno, roditelji žrtava incesta često zbiju redove, da bi obranili svoj brak od onoga za što misle da bi ga moglo ugroziti. U tom će slučaju biti dvoje protiv jednoga, pa je jako bitno imati pored sebe nekoga tko će vam pružiti podršku. Ne postoji način na koji biste mogli predvidjeti kako će vaš napadač reagirati, ali je vrlo velika vjerojatnost da će se ražestiti. Mogao bi poricati da se incest ikada dogodio, razbjesniti se i napustiti vas usred sučeljavanja, napasti terapeuta jer vas ohrabruje da povrijedite obitelj, pokušati umanjiti svoje zločine, ili čak priznati što je učinio. Morate biti spremni na sve.

Ako prizna svoje zločine, čuvajte se isprika. Napadači često pokušavaju manipulirati svojim žrtvama osjećajem sažaljenja nad njima. Iako su koraci sučeljavanja isti kao i kod ostalih otrovnih roditelja, u ovom slučaju postoje neke jako specifične stvari koje morate uzeti u obzir kad im govorite: "Ovo je ono što sada želim od tebe". Napadačev će odgovor na vaše zahtjeve biti jasnim pokazateljem vašeg budućeg međusobnog odnosa.

Ovo je ono što želite:

1. Potpuno priznanje onoga što se dogodilo. Ukoliko napadač tvrdi da se ne sjeća, zatražite od njega da prizna što se dogodilo jer se vi sjećate, iako se on ne sjeća.

2. Ispriku.

3. Puno prihvaćanje odgovornosti i jasno uklanjanje bilo kakve odgovornosti s vas.

4. Spremnost na nadoknadu. Na primjer, može ići na terapiju, platiti vašu terapiju, ispričati se drugim ljudima u vašem životu za bol koju vam je nanio i biti spremnim pričati s vama o tome,

kad god osjetite potrebu za tim.

Upozorenje: isprike mogu biti jako zavodljive i mogu stvoriti lažnu nadu da će se stvari u vašem odnosu značajno promijeniti. Ukoliko nakon isprike uslijedi promjena u napadačevom ponašanju, ništa se neće promijeniti. On mora biti spreman nešto učiniti s tim u vezi. Inače su isprike samo prazne riječi, koje će vas ponovno raniti i razočarati.

Očito, samo neke žrtve incesta dobiju pozitivne odgovore na sve ili na većinu tih zahtjeva, ali je bitno za vaš rast da ih zatražite. Morate definirati pravila budućeg odnosa, ako ga uopće bude. Morate jasno pokazati da više ne želite živjeti s lažima, poluistinama, tajnama i poricanjem. Najvažnije, morate svima jasno dati do znanja da više ne prihvaćate odgovornost za nasilje počinjeno nad vama - da više ne želite biti žrtva.

　

"Vrijeme je da se prestanemo pretvarati"

Tracy se odlučila suočiti s ocem i majkom odvojeno. Rekla je svome ocu da ide na terapije, ali nije rekla kakve. Rekla mu je da bi joj bilo od pomoći kad bi došao na zajedničku seansu. Složio se, ali je otkazao nekoliko dogovorenih sastanaka prije nego što se konačno pojavio. Tracyin otac, Harold, bio je krupniji proćelavi muškarac u kasnim pedesetima. Bio je besprijekorno uređen i izgledao kao pravi izvršni direktor, a to je i bio. Kad sam ga upitala zna li zašto ga je Tracy pozvala, rekao je da je "poprilično siguran".

Počela sam tako što sam zatražila da mu Tracy kaže u kakvoj je terapiji: U grupi sam žrtava incesta, tata. Tamo su ljudi kojima su očevi, i ponekad majke, činili ono što si ti činio meni.

Harold se vidljivo zacrvenio i odvraćao pogled. Pokušao je nešto reći, ali ga je Tracy prekinula pa je pristao da najprije ona izgovori svoje. Rekla mu je što joj je učinio i koliko se bolesno, uplašeno, zbunjeno i prljavo osjećala zbog toga. Zatim mu je rekla kako je incest utjecao na njezin život. Uvijek sam osjećala da nije u redu da mi se sviđa drugi muškarac. Uvijek sam se osjećala kao da te izdajem ili varam. Osjećala sam se nečijim vlasništvom, kao da nisam imala života izvan tebe. Vjerovala sam kad si mi rekao da sam drolja - nakon svega, imam tu prljavu tajnu u sebi. Mislila sam da je moja greška. Bila sam depresivna većinu života, ali sam se naučila ponašati kao daje sve u redu. Pa, sve nije u redu, tata, i vrijeme je da se svi prestanemo pretvarati. Moj se brak skoro raspao jer sam mrzila seks, mrzila sam svoje tijelo, mrzila sam sebe! To se sada mijenja, hvala Bogu. Ali ti si se čitavo vrijeme nekažnjeno izvlačio, dok sam ja držala čitav teret. Izdao si me, iskoristio si me, učinio si najgoru stvar koju otac može učiniti svojoj maloj djevojčici.

Tada je Tracy rekla ocu što želi od njega - ispriku i puno priznanje njegove odgovornosti. Također mu je dala mogućnost da kaže majci prije nje. Tracyin je otac bio zapanjen. Optužio ju je da ga ucjenjuje. Nije niti pokušao zanijekati incest, ali ga je pokušao umanjiti, podsjećajući je da je nikad nije "fizički povrijedio". Ispričao se, ali ga je ponajviše brinulo kako će to, ako ode u javnost, utjecati na njegov brak i profesionalni status. Zanijekao je da treba terapiju jer je vodio "uspješan i produktivan život".

Sljedećeg tjedna Tracy je pritiskala oca da kaže istinu majci. Došla je u grupu i ispričala: Moja majka je bila poprilično šokirana, ali kad se malo smirila, zamolila me da mu oprostim i da nikome u obitelji ne kažem. Kad sam joj rekla da neću napraviti to što traži, upitala me zašto ja imam potrebu toliko njih povrijediti. Što da čovjek kaže - odjednom sam ja negativac u svemu

tome...

Sve je u grupi zanimalo kako se Tracy osjeća s obzirom na to da je napravila taj veliki korak. Nikad neću zaboraviti njezin odgovor: Osjećam se kao daje s mojih ramena spao teret od trideset tona. Znate, ono što sad shvaćam činjenica je da imam pravo reći istinu i da nisam odgovorna ako se drugi ljudi ne mogu s njom nositi.

Svi smo bili oduševljeni vidjevši kako je Tracy ponovno vratila svoju moć i prešla dug put prema izlječenju. Tracy je odlučila održati odnos s roditeljima, ali je ograničila kontakte s njima.

Zalijetanje u kameni zid

Tracy je trebala jako malo pomoći u sučeljavanju s ocem. S druge je strane Liz - koju je očuh, moćni lokalni svećenik, ne samo zlostavljao, već i pokušao zadaviti kad je smogla hrabrosti reći mu da prestane - koja je trebala puno više pomoći, pogotovo zato što su njezina majka i očuh zahtijevali da dođu zajedno. Kad im je izrazila svoju želju da dođu na terapijsku seansu, rekli su da će "učiniti sve da bi joj pomogli u njezinim psihičkim problemima". Kad je Liz imala 13 godina, rekla je majci da je očuh zlostavlja, u očajničkom pokušaju da to prekine. Majka joj nije vjerovala pa Liz više nikad nije govorila o tome.

Lizin očuh, Burt, bio je uljudan čovjek, crvena lica koje odaje dobro zdravlje, u ranim šezdesetim. Značajno je bilo to što je imao svoje svećeničko odijelo i bijeli ovratnik. Lizina majka, Rhoda, bila je visoka, tanka žena, stroga lica i crne kose prošarane sijedim vlasima. Oboje su bili puni pravedničke ogorčenosti, od trenutka u kojem su ušli u prostoriju. Liz je rekla i učinila sve što je uvježbala, ali svaki put kad je pokušala pričati o zlostavljanju, susrela se sa zidom ljutitog poricanja i optužbi. Prema njezinim roditeljima ona je bila luda, sve je izmislila, i bila je zlobna, osvetoljubiva djevojka koja se željela osvetiti Burtu zato što je provodio "strogu disciplinu". Liz se držala svojega, ali ništa nije postizala. Pogledala me bespomoćno. Uskočila sam:

Oboje ste je dovoljno izdali - više to neću dopuštati. Žao mi je što niti jedno od vas dvoje nema hrabrosti priznati istinu. Burt, vi znate daje sve što Liz kaže istina. Nitko ne izmišlja takve ponižavajuće i grozne stvari. I nitko ne izmišlja godine depresije i srama. Statut ograničenja (prema kojem ga se ne može sudski goniti za ono što je učinio zbog zastare zločina, op. prev.) vrijedi za vaš zločin, ali želim da znate da smo vas, s obzirom na to da ste osoba od povjerenja i

autoritet djeci, Liz i ja prijavili Službi za zaštitu djece (Child Protection Services). Ako još jednom povrijedite neko dijete, ta će vas prijava dodatno opteretiti. Ne shvaćam kako možete pomagati drugim ljudima, kad je vaš čitav život izgrađen na laži. Vi ste prevarant i zlostavljač djece,velečasni! Vi to znate i Bog to zna.

Burtovo se lice skamenilo. Nije ništa rekao, ali je njegov bijes bio očit. Okrenula sam se prema Lizinoj majci, u još jednom pokušaju da je suočim s istinom, ali bezuspješno. Burtove i Rhodine zaštitne brane bile su neprobojne, i nisam vidjela razlog za daljnje nanošenje boli Liz. Ona je sada imala sve informacije pa sam zamolila Burta i Rhodu da odu. Liz je znala da mora odabrati između svojih roditelja i svoje emocionalne dobrobiti. Nije bilo moguće imati oboje. Njezino odlučivanje nije dugo trajalo: Moram ih izbaciti iz svog života. Oni su previše ludi. Jedini način da imam s njima odnos jest da i ja budem luda. Sad, kad sam jača, oni kao da su s nekog drugog planeta. Bože, Susan, i ta bi žena trebala biti moja majka! "Počela je plakati. Držala sam je nekoliko minuta dok je jecala. Konačno je rekla: Izgleda da najviše boli činjenica da im jednostavno nije stalo do mene, nikad im nije bilo stalo. Mislim, prema normalnoj definiciji ljubavi, oni me ne vole.“

Tom posljednjom izjavom, Liz je pokazala volju za suočavanje sa strašnom istinom s kojom se mnogi odrasli koji su bili zlostavljani kao djeca moraju suočiti - prema konačnom razmatranju, njihovi roditelji nisu bili sposobni za ljubav. Njihov neuspjeh i njihove karakterne mane stvorili sovu bolnu stvarnost, a ne ona.

Suočavanje s tihim partnerom

Connini roditelji živjeli su u drugoj državi pa je odlučila suočiti se s njima pomoću dva različita pisma. Za vrijeme vježbe u kojoj je glumila sebe kao dijete, Connie se sjetila da je, kad ju je otac zlostavljao prvi put, rekla za to svojoj majci. Bilo je izrazito važno za Connie da sazna zašto njezina majka nije poduzela ništa da je zaštiti. Connie je bila izrazito tjeskobna nakon što je poslala ta pisma. Nakon tri tjedna, tugovala je nad činjenicom da nije dobila odgovor od oca. "Ali jesi", rekla sam. "Njegov je odgovor da se nije spreman s tim nositi."

Connie je, međutim, dobila majčino pismo. Dio je pročitala grupi: Bez obzira na to što god kažem, uvijek će biti nedovoljno da bi popravilo štetu koja ti je nanesena. U to sam vrijeme mislila da te štitim najbolje što mogu. Razgovarala sam s njim o tome, ali on se ispričao i rekao da to više nikad neće učiniti. Činio se tako iskrenim. Molio je za drugu priliku i rekao da me voli. Nitko ne

može znati koliko sam se bojala, koliko sam bila nesigurna. Nisam znala što da uradim, mislila sam daje problem riješen. Sad mi je jasno, i gadim se sama sebi zbog činjenice da me tako lako prevario. Toliko sam željela sretnu obitelj da sam našla utočište u prikrivanju. Bila sam toliko usredotočena na održavanje mira u našim životima. Moj um je nemiran, vrtim se u krug i sada više ne mogu ništa reći o tome. Možda ti, kao i obično, nisam bila od pomoći, Connie, ali molim te prihvati da te volim i da ti želim sve najbolje.

Voli te mama

Pismo je kod Connie probudilo nadu da bi ona i majka mogle imati iskreniji odnos. Sugerirala sam joj da organizira telefonski razgovor između svoje majke, mene i nje. Za vrijeme razgovora, Conniena majka, Margaret, ponovo je izrazila tugu zbog onoga što se dogodilo i ponovo

priznala svoje slabosti i sukrivnju. I ja sam se nadala da bi njih dvije mogle izgraditi bolji odnos... sve dok Connie nije zatražila nešto što je jako željela.

CONNIE: Ne očekujem od tebe da ga napustiš nakon svih tih godina, ali postoji nešto što mi je jako bitno. Želim da odeš k njemu i da mu kažeš kako je bilo grozno ono što mi je napravio. Ne želim ništa od njega - on je bolestan i lud čovjek, i to moram prihvatiti. Ali želim da to čuje od tebe.

Margaret je dugo šutjela.

MARGARET: Ne mogu to učiniti. Ja to jednostavno ne mogu učiniti. Molim te, nemoj tražiti od mene da to učinim.

CONNIE: Znači, ipak ćeš njega štititi, kako si to uvijek i činila. Kad sam dobila tvoje pismo, pomislila sam da ću možda, napokon, imati majku. Pomislila sam da možeš jedanput biti na mojoj strani. To što ti je žao nije dovoljno, mama. Moraš nešto učiniti za mene. Moraš mi pokazati da me voliš, ne samo govoriti.

MARGARET: Connie, to je bilo davno. Ti sada imaš svoj vlastiti život, svoju obitelj. On mi je sve što imam.

Connie je bila ogorčena i razočarana kad je njezina majka odbila učiniti jedinu stvar koju je tražila. Ali shvatila je da je majka odavno odlučila. Bilo je nerealistično očekivati da će se nešto promijeniti. Connie je odlučila da će, za svoje dobro, održati minimalne odnose s majkom, putem pisama i telefona, i da će prihvatiti majčina ograničenja. Odlučila je prekinuti sve veze s ocem.

"Odavde krećemo dalje"

Danova majka, Evelyn, umirovljena ravnateljica srednje škole, reagirala je posve drugačije kad je Dan odlučio prekinuti šutnju. Danovi roditelji bili su rastavljeni već deset godina, kad je odlučio reći majci za godine seksualnog zlostavljanja koje je počinio otac. Evelyn je plakala slušajući detalje onoga što se dogodilo njezinom sinu, pa mu prišla i zagrlila ga. O Bože, zlato, oprosti mi. Zašto mi nisi rekao? Mogla sam učiniti nešto. Nisam imala pojma. Znala sam da je nešto grozno s njim. Imali smo grozan spolni život i znala sam da je uvijek masturbirao u kupaonici, ali nisam ni sanjala da bi mogao tebi nešto učiniti. O, moje dijete, žao mi je, žao

mi je. Dan je bio zabrinut što je svojoj majci rekao previše, opteretivši je; precijenio je njezin kapacitet. Ali ona ga je uvjerila da bi radije dijelila s njim groznu istinu, nego živjela u laži: Osjećam se kao da me pregazio kamion, ali mi je drago da si mi rekao. Toliko stvari počinje sada imati smisla. Toliko se stvari sada počinje uklapati... Poput tvoga opijanja, depresija i toliko toga u vezi s tvojim brakom. Znaš, godinama sam krivila sebe što ga nisam seksualno zanimala. I okrivljavala sam se za njegovu narav. Sad znam da je bolestan, stvarno bolestan, i niti jedno od nas dvoje nije krivo. I odavde krećemo dalje.

Dan nije samo sebi dao poklon time što je rekao istinu, nego je dao i svojoj majci. Time što joj je rekao za incest, Dan je odgovorio na velik broj njezinih bolnih pitanja koja je imala o svome braku. Danova majka reagirala je onako kako žrtve incesta žude da njihove majke reagiraju - sa suosjećanjem, ljutnjom na napadača i iskrenom podrškom. Budući da su Dan i njegova majka otišli iz mog ureda ruku pod ruku, razmišljala sam kako bi bilo divno da sve majke reagiraju na taj način.

Diplomiranje

Dolazi vrijeme u terapijskom procesu kad će sva vaša pisma biti napisana, uloge odigrane, vježbe izvježbane, sučeljavanja odrađena i donijete odluke o vašem budućem odnosu s roditeljima. Vidjet ćete dokaze rasta vlastite snage i dobrobiti. Promjene u vašim vjerovanjima, osjećajima i ponašanju bit će uklopljene u vašu osobnost. Ukratko, bit ćete spremni "diplomirati" i napustiti grupu. To će biti tužan, ali i uzbudljiv događaj za vas, za druge članove grupe i za vašeg terapeuta. Morat ćete reći zbogom jedinoj dobroj obitelji koju ste ikad imali, iako dosta članova mojih grupa ostaje prijateljima i nakon što odu iz grupe. Ta prijateljstva iz grupe, temeljena na dijeljenju snažnih emocionalnih iskustava, imaju tendenciju postati izrazito snažnima i osiguravati ljubav i podršku, pomažući pri osjećaju gubitka prilikom napuštanja terapije.

Vrijeme vašeg diplomiranja ovisit će o vašim potrebama. Većini žrtava incesta u mojim grupama treba godina do godine i pol da bi prošli kroz terapijski tretman. Ako vam vaši roditelji pružaju neuobičajenu podršku, kao Danova majka njemu, to vrijeme može biti kraće. Ukoliko odlučite prekinuti odnos s roditeljima, kao Connie s ocem, možda ćete ostati nešto duže u grupi, kako biste izbjegli više istovremenih gubitaka (grupe i roditelja). Uvijek me jako začude dramatične promjene koje se dogode u to relativno kratko vrijeme, pogotovo kad uzmete u obzir o koliko se teškim traumama radilo.

Nova osoba

S vremena na vrijeme, pacijenti koji su "diplomirali" uspostave kontakt sa mnom, da bi mi javili kako su. Bila sam posebno oduševljena i dirnuta pismom koje sam dobila od jedne od mojih prvih pacijentica, mlade žene s imenom Patty. Patty je bila u jednoj od prvih grupa žrtava incesta koju sam vodila. Imala je 16 godina. Spomenula sam je kratko u 16. poglavlju; ona je bila ona mala

djevojčica kojoj je otac prijetio da će je dati na usvojenje ukoliko mu se ne poda. Nisam čula ništa o njoj nekoliko godina, ali sam se sjećala da se nije mogla suočiti sa svojim ocem, budući da je nestao nekoliko godina prije nego što je započela terapiju. Napisala mi je: Draga Susan, željela bih ti ponovo zahvaliti za to što si mi pomogla postati novom osobom. Zahvaljujući tebi i grupi sad sam zaista dobro. Udana sam za krasnog muškarca, imamo troje djece i naučila sam ponovo vjerovati. Mislim da sam zbog onoga što sam prošla bolja majka. Moja djeca znaju da ih ljudi ne smiju dirati po intimnim dijelovima tijela i znaju da mi mogu za to reći ako im se ipak dogodi, i da ću biti na njihovoj strani. Konačno sam se suočila s ocem. Trebalo mije neko vrijeme, ali sam ga pronašla i rekla mu što osjećam prema njemu. Njegov odgovor bio je: "Ja sam bolesna osoba ". Niti jednom

nije rekao da mu je žao. Ali, bila si u pravu, nije bilo bitno. Samo sam trebala staviti krivnju tamo gdje je pripadala i osjećala sam se bolje. Hvala ti na tvojoj ljubavi. Dugujem ti svoj život. Zauvijek te voli

Patty

Patty nije neobična. Iako život može izgledati mračnim iz perspektive žrtve incesta, terapija doista pomaže. Bez obzira na to koliko se jadno osjećali, postoji bolji život za vas, život samopoštovanja i oslobođenosti od krivnje, straha i srama. Svi ljudi koje ste sreli u ovom poglavlju napredovali su od očaja do zdravlja. I vi to možete.