Nakon svega dosada rečenog, odgovor na ovo pitanje trebao bi biti lak. Što je stvarni razlog svih ljudskih problema?

            To je ideja odijeljenosti. Kao što smo vidjeli, ova odijeljenost je iluzija; u svemiru ne postoji odijeljenost; ne postoji odijeljenost između mene i vas; ne postoji odijeljenosti između vas i drugih ljudi. Ideja odijeljenosti je iluzija i neizbježno vodi do sukoba, dakle do problema. Sada bi sebi još trebali postaviti pitanje, zašto to radimo, zašto dijelimo? Što je razlog tome? I ovaj je odgovor jednostavan: nedostatak ljubavi. Ljubav je osjećaj Jednote, prema tome je ideja odijeljenosti, manjak ljubavi.

            Svuda, gdje ideja odijeljenosti postaje suviše snažnom, nastaju problemi. Uzmite kao primjer odijeljenost između čovjeka i prirode. U međuvremenu smo primijetili da je čovjek također dio prirode, da čovjek i priroda čine jednu cjelinu – i već je došlo do promjene načina razmišljanja. Tko se osjeća kao JEDNO s nečim drugim, taj se, sasvim razumljivo, prema tome odnosi sasvim drugačije nego ako se osjeća odijeljenim.

            Uzmimo kao sljedeći primjer odijeljenost između žene i muškarca. Tamo gdje je ta odijeljenost prejaka, nastaju problemi. Ili odijeljenosti između religija. Koliko li je već ratova zbog toga vođeno? Uzmimo odijeljenost između rukovodstava neke firme i njezinih suradnika; ako ona postane prevelika, problemi su unaprijed programirani.

            Ova ideja odijeljenosti potječe od nas samih. U nama samima imamo odijeljenost između uma i srca, između racionalnosti i ljubavi. Mi smo potisnuli ljubav na račun racionalnosti. Mi smo se racionalnosti počeli klanjati kao nekom božanstvu, i na taj smo se način upleli u sve nama poznate probleme. Ako u nama samima dijelimo, ta se ideja odijeljenosti projicira i prema van, na našu okolinu. To je opet povezano s osnovnim pravilom, da je sve JEDNO. Kada sam u sebi podijeljen, tada i svijet tako doživljavam. Postoje bezbrojni ljudi, koji trpe od te odijeljenosti. A kada ta patnja postane skoro nepodnošljivom, tada se i za drogom lako posegne. Za mene su ovisnici o drogama izrazito senzibilni ljudi, koji su u potrazi za Jednotom. Gledano s tog motrišta, ovisnici o drogi su ogledalo našeg društva. I problem droge je moguće riješiti jedino ako pozovemo u pomoć ljubav, a to znači ako ponovo uspostavimo ideju o Jednoti cjelokupnog života.

            Dakle, opet dolazimo do već prije spomenutog rezultata, do načina kako se mogu riješiti svi problemi: ključ se nalazi u svakom pojedinom čovjeku, a ne negdje u vanjskome svijetu.

            Nadilaženje svih problema zahtijeva nadilaženje ideje odijeljenosti unutra u nama, a to opet zahtijeva: više ljubavi prema sebi samome kao i svima i svakome. Jednom riječju:

“Ljubi bližnjega tvoga kao samoga sebe.”

            Također i s prirodoznanstvenog i ekonomskog gledišta, ovo nije moguće drugačije niti bolje definirati.

nastavlja se ...