“Sada više nije mogao razlikovati silno mnoštvo glasova, nije mogao razlikovati vedre od rasplakanih, niti dječje od ženskih, svi su pripadali zajedno, čežnjive tužaljke i smijeh znalaca, krici bijesa i uzdasi umirućih, sve je bilo jedno, sve je bilo međusobno povezano i isprepleteno, tisućustruko izmiješano.”

                                                                                             Hermann Hesse, Siddhartha

            Prethodno je poglavlje, vjerujem, za mnoge već bilo teško prihvatljivo. Ali dolazi još veće. Jednako kao i stvar s ne-objektivnim svijetom, tako je i “Sve je JEDNOTA” nešto, što se još ne naučava u niti jednoj javnoj školi – barem do danas još ne. Ja sam, međutim, siguran, da će ove fizičarima i misticima poznate stvari, u roku sljedećih  50 do 100 godina ući i u program javnih škola. A što je 100 godina u beskraju vremena?

            Osjećaj odvojenosti je, bez sumnje, za mnoge ljude jedan od najvećih problema. Time mislim na odvojenost od drugih ljudi, od prirode ili čak od života. No ovaj osjećaj odijeljenosti je tek ljudska iluzija, u stvarnosti ta odijeljenost uopće ne postoji. Osjećaj odijeljenosti potječe od mišljenja glavom (vidi poglavlje 1.3). Mišljenje srcem ne poznaje osjećaj odvojenosti. Ideja odvojenosti je time znak, u kolikoj smo mi mjeri odvojili glavu ili um od srca. U našem društvu, to je vidljivo po narkomanima; to su ljudi, koji više od svih drugih pate od osjećaja odijeljenosti.

            Po mnogim misticima prošlosti, mi znamo da odijeljenost očito ne postoji; u svemiru postoji samo Jednota. Sve je povezano sa svime. No promotrimo časkom, što su najnovija saznanja s područja fizike u vezi s tom temom donijela na svjetlo dana.

            U teoretskoj fizici postoji širom svijeta priznat “Bellov teorem”. Naime, godine 1964. fizičar Bell je ukazao na to, da “nikakva teorija o realnosti, koja je kompatibilna s kvantnom teorijom, ne može polaziti od pretpostavke, da bi prostorno odijeljena događanja bila međusobno neovisna”. Što to znači? To znači, da ništa u svemiru nije odijeljeno od nečeg drugog! Ne postoji odijeljenost između ljudi, ne postoji odijeljenost između čovjeka i prirode, i ne postoji odijeljenost između bilo kakvih događaja, bez obzira koliko bili međusobno udaljeni!

            Drugačije rečeno, to znači da na svakoj točki svemira postoje informacije o cjelini. Još jasnije formulirano, to znači: svaki čovjek posjeduje cjelokupno znanje svemira, posjeduje sveznanje! To su mudraci Azije oduvijek tvrdili; danas to potvrđuju spoznaje atomske fizike. U vezi s time, još jednom navodim atomskog fizičara J. E. Charona: “Svaki atom je povezan sa svakim drugim atomom u svemiru i to preko supstance (duha!) antimaterije ... Cjelokupno znanje je potencijalno dostupno svim atomima svemira.”

            Ove spoznaje iz fizike su čudovišne. No mi ih još niti izdaleka nismo uspjeli ugraditi u naš način razmišljanja. Radikalni utjecaj ovih činjenica na vaš život, na moj život, na život jednog prodavača itd., razmatrat ćemo u poglavlju “OTLA-princip”. Ovdje govorimo samo o tome, kako svijet funkcionira.

            Sve je započelo već dvadesetih godina našeg stoljeća; i to s kvantnom fizikom. Ona je prirodne znanosti okrenula naglavce (sjećate se: ne postoji objektivni svijet). Ona bi i naš život okrenula naglavce u pozitivnom smislu, kada bi mi njezine rezultate uzeli ozbiljno. Fizičar i kaos-istraživač Paul Davies primjećuje s obzirom na kvantnu mehaniku sljedeće: “Ona je – isto kao i prije nje teorija relativiteta – raspršila mnoge dotadašnje duboko ukorijenjene pretpostavke o naravi realnosti”. To znači: realnost nije onakva, kakvu smo je oduvijek zamišljali. U svemiru ne postoji odijeljenost, već vlada Jednota. To je realnost.

            Ovo, međutim, nije poigravanje fizičara, to je svakodnevna realnost za svakog čovjeka. U toj spoznaji leži rješenje svih naših problema.

            Predočite sebi: ništa, što se u svijetu (a također i u svemiru!) događa, nije odijeljeno od vas. I obratno: sve što radite, sve se odražava na cijeli svijet (i cijeli svemir!)! Osjećate li vašu odgovornost? Ova spoznaja oduzima dah u pravom smislu riječi. Sve što radite – i mislite! – odražava se ne samo u vašoj porodici ili vašem poduzeću, ne, to se odražava u cijelom svemiru. Recite sada, jeste li moćan ili bespomoćan čovjek? Vidite, stalno se vraćamo na istu temu: na neshvatljivu moć koju čovjek posjeduje.

            Do sada smo utvrdili:

            Mističari su znali: sve je JEDNO.

            Atomski fizičari znaju: sve je JEDNO.

            Možemo ići još i dalje. Čak i zen-budizam zna: sve je JEDNO! Simbol toga je krug – i to krug, koji se crta rukom uz pomoć tuša. Krug predstavlja Jednotu, on okružuje suprotnosti, on nije ili-ili, već i-jedno-i-drugo. Simbol našeg načina razmišljanja i našeg društva nije krug, nego pomoću ravnala nacrtana ravna linija. Linija, koja razdvaja. Ona dijeli brutalnošću autoputa. Ona simbolizira naš u jedan smjer usmjeren, dualistički-odjeljujući način mišljenja. Herbert Achternbusch je za ovo pronašao upečatljiv izraz: “Autoput u umovima”. Ako ravnu liniju zamislimo još sa strelicama na oba kraja, tada vidimo međusobno suprotstavljeno, dualnost. Obje strelice su međusobno posvađane. Borba sasvim očigledno ide uz ideju aristotelske logike ili-ili.

            Na ovaj se način naši problemi ne mogu nikada riješiti, jer je realnost – kako smo vidjeli – sasvim drugačija. Nasuprot aristotelskoj ideji ne postoji odijeljenost, već vlada Jednota. Ideja odijeljenosti neizbježno vodi do sukoba: a sukobi su uzaludno trošenje vremena i novaca. Sukobi nisu ekonomski.

            Možda ćete sada reći, da vi niste budist i da niste upoznati s istočnjačkim načinom razmišljanja. Može biti. Ali u tom bi vam slučaju barem kršćansko učenje trebalo biti poznato. A u njemu nailazimo na jedno zapanjujuće otkriće: i Isus je naravno znao, da je sve JEDNO. Kako je on živio prije 2000 godina a tada još nisu postojala otkrića na polju fizike, kojima raspolažemo unatrag nekoliko stoljeća, on je morao pronaći neku drugu formulaciju. Kako je poznato, Isus je uvijek govorio slikovito: i slikama – ili bolje rečeno: isključivo uz pomoć slika – moguće je upečatljivo prikazati najkompleksnije fizikalne spoznaje.

            Isus je rekao: “Ono što učinite jednom od ovih malih, meni ste učinili” kao i “Otac i ja JEDNO smo”.

            Logično je da on to može reći samo ako zna, da  je sve JEDNO. Onda te riječi imaju smisao, inače ne. Dakle je ogromna zabluda vjerovati, da ideja Jednote potječe isključivo s Istoka. Ona se nalazi na početku kršćanstva! Na početku kršćanstva nalazi se također ideja ljubavi, i, kao što ćemo još vidjeti, ljubav se ne može objasniti bez ideje Jednote. Oboje ide jedno uz drugo. Utoliko Isusovo učenje pokazuje upečatljivu logiku.

            Možda ste već čuli za sljedeći prirodoznanstveni eksperiment: na neku biljku se priključi mjerni aparat. Na izvjesnoj udaljenosti, u kipuću vodu se bacaju živi račići. Što se događa? Aparat registrira da biljka reagira na ovo. To je moguće samo u slučaju, ako između biljke i račića ne postoji odijeljenost; ako postoji komunikacija.

            I ovaj eksperiment potvrđuje činjenicu: sve je JEDNO. I potvrđuje izjavu: što ste učinili najmanjem od mojih, meni ste učinili.

            Postoji jedan borilački sport, koji se temelji na ideji Jednote: aikido. Kako se temelji na ideji Jednote, u njemu ne postoji poraženi niti pobjednik, i zato aikido nije zastupljen niti na svjetskim, a niti na olimpijskim natjecanjima. Ali nešto je za naša razmatranja važno i začuđujuće: jednog uvježbanog aikidoku (aikido-borca) ne može poraziti nijedan borac koji pripada nekoj drugoj školi borilačkih vještina. Pravi aikidoka je nepobjediv. To je povezano s moći, i s idejom Jednote.

            OTLA-princip će vam pokazati, kako u vašem životu možete postati nepobjedivim “aikidokom”.

            Sve je JEDNO – a posljedice po vaš život, nesagledive su.

nastavlja se...