Ja tako mislim stoga, što od strane mnogih ljudi često čujem: “nemam vremena”. Ako već smatramo da imamo premalo vremena, tada bi bilo logično da se pozabavimo barem s najbitnijim, s onim (sada govori ekonom) što donosi najveću korist. Zanimljivo je da mnogi ljudi niti za to nemaju vremena. U obliku male priče, to izgleda ovako:

            Na obali sjedi čovjek i pokušava rukama loviti ribe. Jedan prolaznik ga potapša po ramenu i reče: “Hej, dobri čovječe, dođi, pokazat ću ti kako se plete mreža. S njom ćeš moći mnogo brže i više riba uhvatiti, nego rukama.” Onaj prvi je toliko skoncentriran na jezero pred sobom, da je jedva slušao. Ne podižući pogled, on odgovori prolazniku: “Nemam vremena. Moram loviti ribu.”

            Ovo zvuči trivijalno, ali je svakodnevna realnost. Koliko li se ljudi nalazi upravo u ovakvoj situaciji? Nemam vremena za bitno, jer se moram koncentrirati na nebitno.

            No što je to, što je bitno?

            Radi se o odgovoru na jedno jedino centralno pitanje, a to pitanje glasi:

            Kako da s najmanje napora i koliko je brže moguće prijeđem iz SADAŠNJEG stanja u ŽELJENO stanje?

            I to je već sve. Ništa više nije vam potrebno znati. Zašto? Sasvim jednostavno: sve što sačinjava život pojedinca, može se podijeliti na SADAŠNJE i ŽELJENO. Sadašnje stanje je trenutno stanje. Željeno stanje je ono, kakvo bi trebalo biti; ono što mi sebi zamišljamo. Sasvim je logično da željene ciljeve ne želimo doseći s mnogo truda i na polagan način, nego što je moguće brže i bez napora. Slažete li se? Možda ćete sada misliti, tipičan ekonom. S najmanjim mogućim naporom, što veći uspjeh. Gdje je tu čovječnost? Odgovor je sasvim jednostavan. I nematerijalne se vrijednosti mogu podijeliti u ono što JEST i ono što bi TREBALO. Trenutno stanje može biti: nezadovoljstvo, nezaposlenost, ovisnost o drogi, rat itd., a odgovarajuće željeno stanje bi prema tome bilo zadovoljstvo, posao, život bez droge, mir itd. Ako dakle govorim o SADAŠNJEM i ŽELJENOM, tada niti u kojem slučaju ne mislim samo na materijalne ciljeve. Mislim na sve. OTLA-princip je univerzalno primjenjiv. A to znači: primjenjiv je u privatnom životu, poslovnom, u sportu, u politici (rat/mir), u društvu. Za poslovnog čovjeka se željeno stanje možda sastoji u većoj dobiti. Za zen-budistu je željeno stanje prosvjetljenje. Za Palestinca je željeno stanje vlastita država.

Za američkog predsjednika se željeno stanje sastoji možda u miru na bliskom i dalekom Istoku. Za majku je željeno stanje, kada njezina djeca dobro napreduju. Za brojne državne uprave je željeno stanje smanjenje nezaposlenosti. Sve što sebi možete zamisliti, vi to možete podijeliti na sadašnje i na željeno, i time vam OTLA-princip pokazuje, kako ćete brzo i s najmanje napora postići vaše sasvim osobno željeno stanje. Ja još nisam nikoga sreo, tko bi svoje ciljeve htio doseći sa što je moguće više napora i što polaganije.

            A ipak: izjava “sa što je moguće manje napora”, u opreci je s našim cjelokupnim zapadnjačko-kršćanskim odgojem. Nama je rečeno, da moramo u znoju lica svoga zarađivati naš kruh. Što više napora (borbe?) tim veća zasluga. Čak i istočnjački mudraci pušu u isti rog. Nedavno sam u nekoj knjizi o zenu čitao, da čitalac sebi ne treba praviti nikakve iluzije, jer da će se od njega tražiti mnogo, mnogo rada. Iza toga stoji ideja: tko se jako trudi, na kraju biva nagrađen.

            OTLA-princip tvrdi upravo suprotno. Nitko se ne treba mučiti. Postoji jednostavniji i brži put za rješavanje naših problema i postizanje ciljeva. Čak ako se ovom tvrdnjom suprotstavljam raznim filozofijama, ipak osjećam da se nalazim u najboljem društvu. Jedan od najvećih učitelja mudrosti svih vremena, Isus, rekao je o tome kako slijedi:

            “Pogledajte ptice nebeske! One ne siju i ne žanju i ne sakupljaju u žitnice, a vaš nebeski Otac ih ipak snabdijeva hranom. Zar vi niste mnogo vrijedniji od njih? ...

Promatrajte poljsko cvijeće kako raste! Ono ne radi i ne trudi se; a ja vam kažem, da niti Salomon u svoj svojoj raskoši nije bio tako odjeven kao ono.” (Mat. 6,36)

            Ovdje nema niti riječi o tome, da bi mi naše ciljeve trebali postizavati po mogućnosti sa što više truda. Sve, što je Isus rekao, odgovara osnovama ekonomije: radikalnije ekonomske zakonitosti od ovih Isusovih, nećemo naći nigdje.

            Zanimljivo je da se ovo jako malo odrazilo na našu kulturu i naš odgoj. Ideal vrijednog radnika u apsolutnoj je opreci s gornjom izjavom Isusovom. Sada vas jedino molim, da ne mislite kako zagovaram lijenost: ne, ja samo predlažem drugačiji, ekonomičniji put.

            Ovdje se nameće još jedna važna primjedba u vezi sa željenim stanjem:

            Meni nije do toga da pokažem, kako se može postići jedan sasvim određeni cilj. Radi se o prikazu temeljnog životnog mehanizma, uz pomoć kojeg su dostižni mnogi ciljevi. To ima još jedno važno značenje: vi od mene nikada nećete čuti, što bi trebalo biti vaš cilj. Ja ovdje ne govorim o dobrim ili lošim ciljevima. To je ljudsko vrednovanje. Ovdje se radi o zakonitostima koje ne potječu od mene, koje ne potječu od nijednog čovjeka. Te zakonitosti su oduvijek bile, jesu i ostat će takvima kakve jesu.

            Ako poznajemo zakonitosti, možemo ih iskoristiti u naše svrhe. Ako ih ne poznajemo, tada postoji mogućnost da ih primijenimo na našu štetu i time nepotrebno otežamo sebi život. Tako sam ja radio tijekom polovice mojeg života, sve dok mi jednoga dana nije bilo dosta, te sam rekao sebi, “to ne može biti, mora da ide i drugačije”. Iz toga je nastalo ovo, što nazivam “OTLA-principom”.

 

nastavlja se