Tko sebe učini bespomoćnim čovjekom, naravno da se ne može nadati da će brzo postići svoje ciljeve i da će svoje probleme optimalno riješiti. No svi mi poznajemo primjere ljudi, koji su to mogli. Kao ekstremni primjer – na ekstremima se najbolje može vidjeti određeni mehanizam – uzet ću Isusa iz Nazareta. S obzirom na naše nabrajanje onih osobina, koje nas čine bespomoćnim ljudima, možemo ustanoviti sljedeće:

Isus nije imao strah.

Isus sebe nije smatrao grješnikom.

Isus nije odbijao nikakvu odgovornost.

Isus se nije miješao u stvari drugih ljudi.

Isus nije tražio spas u vanjskome svijetu.

Isus je život prikazao radikalno jednostavnim.

Isus se nije oslanjao na racijo i analizu.

Isus je razmišljao u potpunosti samostalno i logično.

Isus je analogno razmišljao.

            Što je s time postigao, svima nam je poznato. On je bio nezamislivo moćan.

            Sada će se možda naći ljudi, koji će odgovoriti: “Da, naravno. Isus je to mogao. Ali ja nisam Isus.” Tim ljudima ja preporučam, kao prvo, da malo samostalnije razmišljaju, onda će naime vidjeti da u gore nabrojenom nema ničeg, čemu pojedinac ne bi mogao barem stremiti.

            Ako to još nije dovoljno, tada, kao drugo, preporučam pažljivo proučavanje Svetog pisma. Tamo doslovno stoji Isusova izjava: “Što sam ja napravio, isto to možete i vi”.

            Dvije tisuće godina očito nisu bile dovoljne, da bi se shvatilo ovu jednostavnu izjavu. “Sve što sam ja napravio, možete i vi”. Ako to itko mora znati, tada bez sumnje onaj, koji je sve te stvari mogao napraviti.

            Kao pojedinci, nacija ili čovječanstvo, mi možemo raditi što hoćemo; ali ako nismo sposobni i spremni riješiti se određenih načina ponašanja koji nas koče, nikada nećemo postići istinski napredak. Po mojem mišljenju, pogrešno bi bilo da sada započnemo veliku diskusiju o osobinama koje nas čine bespomoćnima i da intelektualiziramo tu temu. Ovdje se radi o životu, o praksi. Ili ćemo nešto uraditi, tada ćemo vidjeti rezultate, ili nećemo uraditi ništa, u tom slučaju nam ne pomaže nikakvo teoretiziranje.

            Mi ćemo u drugom dijelu koji slijedi još više pojasniti da se ne radi u prvome redu o tome da rješavamo svjetske probleme, to bi naime značilo uplitanje, već se radi jedino o tome da riješimo svoje vlastite probleme. Sve dok ovo nismo shvatili, neće biti nikakvog napretka u ljudskom razvoju.

            Ja još jednom podsjećam, da problemi nisu rješivi uz pomoć naše uobičajene bitke ili-ili. Također i Frederic Vester u svojim publikacijama navodi brojne primjere koji pokazuju, da uobičajeno logično razmišljanje ne rješava međusobno isprepletene kompleksne probleme današnjega svijeta, nego ih još pogoršava. Ovo je razoružavajući način vidljiv u području medicine, u terapijama raka, side i pri pokušajima da se riješi problem narkomanije. Ovdje na najočitiji način možemo doživjeti neuspjeh “naše” racionalne logike.

            Nužno je da uvidite, u koliko velikoj mjeri sami sebe ograničavate i prema tome isključujete mogućnost jednostavnih rješenja problema. Čistog racionalistu će vjerojatno smetati riječ “jednostavnih”. Za njega, ništa ne smije biti jednostavno. Takvima preporučam, da još jednom pročitaju izjavu Johna Wheelera, koju sam citirao u uvodu knjige, a osim toga, takvima moram reći: oni nisu obaviješteni, te žive još u prošlom stoljeću. Oni još nisu saznali da je upravo najrazvijenija znanost Zapada, na koju se oni pozivaju, u međuvremenu naišla na paradoksno-logične sisteme koji odgovaraju onima što postoje već tisućljećima u Aziji, i koji temeljnim osnovama kršćanstva, na koje se također pozivaju, također ne proturječe ni na koji način.

            Na vama je, da li iz sebe želite napraviti jednog bespomoćnog ili snažnog čovjeka.

            Ovo je vaš život, a ne moj.

 

NASTAVLJA SE...