Ova je izjava vjerojatno poznata svakom kršćanu. Ali po mojem iskustvu, većina ljudi se praktički koncentrira – ako uopće – skoro isključivo na prvi dio preporuke. S mojeg gledišta je drugi dio važniji. Zašto?

            Tko sebe ne voli, ne može voljeti niti druge. Gore sam objasnio, zašto je neophodno voljeti sve, što nam se događa (ljude i situacije). Da bi to uspijevali, najprije je potrebno nešto drugo: ljubav prema sebi samom. Samoljublje. To nema ništa zajedničkog s egoizmom, ako se sjetimo, da su i svi drugi isto tako vrijedni ljubavi kao i mi.

            Primjerice, najvažnija osobina nekog pretpostavljenog iz motrišta OTLA-principa bila bi sasvim očito: ljubav prema samom sebi. Ako on to nije sposoban, tada ne može niti svoje suradnike voljeti – a to znači: ne može voditi – i on će sve svoje probleme i sukobe ugraditi u radnu svakodnevicu – sa svim negativnim posljedicama. Tko voli samoga sebe, taj je u harmoniji sa sobom, i on zato neće širiti nikakve konflikte oko sebe.

            Osim toga: ranije smo vidjeli, da ljubav vodi do proširenja svijesti. Proširenje svijesti je opet povezano s proširenjem spoznaja. Tko još nije čuo izjavu da je najviši cilj svakog čovjeka, spoznati samoga sebe? Kako čovjek spoznaje sebe? Kako se spoznaje osobni potencijal?

            Na ovo postoji samo jedan odgovor: voleći samoga sebe!

            Ali što rade mnogi ljudi, da bi sebe bolje upoznali? Oni sebe analiziraju ili se daju analizirati. Sukladno našim razmatranjima, ovo nije najbolji put koji vodi samospoznaji. Analizirati sebe, to je znak nedostatka ljubavi prema sebi samom. Tko sebe stvarno voli, nema potrebu da sebe analizira. Analiza dijeli na pojedinačne dijelove i sasvim sigurno donosi manje dobre rezultate od ljubavi prema sebi samom. Čest je slučaj, da se čovjek koji sebe analizira, poslije toga više koncentrira na svoje navodne slabosti, nego na svoje jake strane. Molim vas da jasno sagledate:

            Analiza dijeli na pojedinačne dijelove. Iz toga nastaju sukobi.

            Ljubav spaja zajedno: tvori Jednotu. Iz toga nastaje harmonija.

            Iz čisto logičnih razloga, zbog toga ljubav daleko nadvisuje analizu – a zahtijeva manje vremena i košta manje. Ljubav je dakle ekonomičnija od analize. Zamislite sebi, kakvo to značenje ima u nekom poduzeću! Ako su stotine ili tisuće suradnika sklone međusobno se voljeti ili su više sklone ne voljeti se. Potencijal koji se ovdje blokira ili oslobađa, ogroman je. Ja sam poznavao jedno poduzeće koje je analiziralo svoje suradnike, kako bi ustanovilo njihove slabosti i jake strane, i da bi pomagalo talentirane suradnike. Ovo je poduzeće imalo prilično velike interne probleme: suradnici su se, naime, više koncentrirali na svoje slabosti nego na svoje jače strane, a to samoljublju nikako ne čini dobro. To može nanijeti strahovito mnogo štete. Nasuprot tome, poznato mi je i drugo poduzeće, koje nikada nije došlo na ideju da analizira svoje suradnike. Ideja rukovodstva je bila: “Mi volimo naše suradnike”. Ovakav stav, naravno, potiče potencijal suradnika. Rezultat je bio daleko natprosječan razvoj tog poduzeća, i to tijekom svega nekoliko godina.

            Trebate imati na umu i sljedeće: tko voli samoga sebe, taj kroz sebe voli i cijeli svijet. Zašto? Sasvim jednostavno: sve je JEDNO!

            Na početku ove knjige sam objasnio, da me zanima samo jedno pitanje. To pitanje glasi: kako da čovjek uz minimum vremena i napora stigne od TRENUTNOG do ŽELJENOG stanja?

            Vidjeli smo, da su u tu svrhu potrebne dvije “stvari”: inteligencija i energija.

            Sada smo ustanovili što vodi do maksimuma inteligencije i energije: ljubav. A kako uvijek sve treba početi od pojedinca samog, možemo dalje precizirati: ljubav prema samome sebi.

            Time očit odgovor na naše centralno pitanje glasi:

            Ljubav prema sebi samome i prema svemu drugome dovodi do toga, da se svi mogući ciljevi mogu postići uz minimalan utrošak vremena i napora.

            Pomislite samo na jednostavan primjer smanjivanja tjelesne težine. Ne postoji nijedan jednostavniji, brži i jeftiniji način smanjivanja tjelesne težine, od ljubavi prema samome sebi. To znači: prihvaćati sebe onakvim kakav netko jest (s čitavim “suviškom težine”).

            To isto vrijedi i za nekog prodavača. Ne postoji nikakav jednostavniji, brži i jeftiniji put za povećanje prometa od ljubavi prema sebi. Iz toga se rađa ljubav prema svojim mušterijama, a naravno, i prema produktu.

            Sve to vrijedi također i za nekog bolesnika. Ne postoji jednostavniji, brži i financijski povoljniji put ozdravljenja od ljubavi prema sebi samom. Pozor: ja nisam rekao, da više ne trebate ići liječniku. Ja tvrdim, da ljubav podupire proces ozdravljenja na nezamisliv način.

            Ovakve primjere je moguće po volji dalje nabrajati – uvijek se radi o istom ponašanju, koje se primjenjuje. Već više puta citiran atomski fizičar J. E. Charon je to ovako sažeo:

            “Ljubav je najjednostavniji i najefikasniji proces za povećanje spoznaje u svemiru.”

            Ne postoji ništa jednostavnije od ljubavi.

            Ne postoji ništa jednostavnije od ljubavi.

            Zamislite ovo! Kako je genijalno svijet/svemir organiziran. Na prapočetku svega nalazi se ljubav.

            Ovo je, bez ikakve sumnje, najradikalnija primjena ekonomskog principa. Ljubav nije nikakav mističan osjećaj: ljubav je ekonomija i fizika.

            Nije moguće zamisliti radikalniju izjavu od ove:

            “Ljubi bližnjega svoga poput samoga sebe.”

            U cjelokupnoj ljudskoj povijesti, po mojem mišljenju, nije izgovorena veća rečenica. A u cijeloj povijesti fizike nije postavljen veći princip od ovog. Ovo je čista supravodljivost.

            Obratite, međutim, pozornost na riječ “bližnji”. Kako je sve JEDNO, sve i svatko je bližnji! Tu ne spadaju samo ljudi, tu spada jednostavno sve: životinje, biljke, kamenje, sve. U drugom jednom konceptu, mi smo već utvrdili, da sve posjeduje svijest – dakle i kamenje i biljke.

            Ja sam ovu izjavu po prvi puta svjesno doživio i primijenio, kada sam bio do ušiju u sukobima. U sukobima sa suradnicima, mušterijama i dostavljačima. Svako sam večer bio totalno razbijen. Sukobi troše energiju i nagrizaju zdravlje. Na ovakav način više nije moglo ići dalje, dakle sam bio prisiljen pronaći neki radikalno drugačiji put. A taj se put zove: ljubav. Praktički, napravio sam sljedeće: rekao sam sam sebi, da svakodnevno trošim nekoliko minuta za moju tjelesnu higijenu; zašto dakle, ne bih potrošio i nekoliko minuta za moju duhovnu higijenu? Tako sam se odlučio, da svakoga jutra u mislima tijekom pet minuta šaljem misli ljubavi onim ljudima, s kojima sam imao sukobe. Ja sam sebi predočio te ljude, i slao im ljubav. Nakon nekoliko dana rekoh samome sebi, ako ujutro imam pet minuta vremena, sigurno ću i uvečer naći pet minuta vremena za istu stvar. I tako sam svakoga jutra i večeri po najmanje pet minuta – većinom je to trajalo i duže – slao ljubav. Rezultat je bio očit: nakon oko tri mjeseca, svi su sukobi bili riješeni na obostrano zadovoljstvo svih učesnika. Kod ovakve vrste rješavanja sukoba nitko nije gubitnik, postoje samo pobjednici. Sukob, naime, nije riješen ako netko ostaje pobijeđen. Loši osjećaji pobijeđenog će sasvim sigurno negdje doći do izražaja na odgovarajući način – oni će dalje uzrokovati daljnje sukobe.

            Neki mi je čovjek opisao sljedeći slučaj: on je često morao prisustvovati sjednicama upravnog odbora. Na kraju tih sjednica, on je svaki puta bio potpuno iscrpljen. Izgubio je, dakle, svu svoju energiju. Jednoga je dana i on posegao za jednom radikalnom “metodom”. Tijekom cijele sjednice nije ništa govorio, “samo” je mislio: “ja vas volim”. Rezultat je bio krajnje zapanjujući. Naime, na kraju sjednice, prišla su mu dvojica učesnika i zahvalila mu na onome, što je rekao. Bio je toliko iznenađen, da nije znao što bi odgovorio. Ta on tijekom sjednice nije progovorio niti jednu riječ! Nakon te sjednice se ugodno osjećao – a ostali očito također.

            I ovdje morate imati na umu sljedeće: ako nekom čovjeku šaljete ljubav, šaljete u biti ljubav sebi samome i cijelom svijetu, jer sve je JEDNO. Drugačije rečeno: uopće ne igra nikakvu ulogu, kome šaljete ljubav – ona uvijek koristi cijelom svemiru, a to znači: vi time podupirete mirovne procese kod svih vojnih sukoba cijeloga svijeta. To nije malo.

            Najbolje što možete doprinijeti u svrhu rješavanja svjetskih sukoba, jest:

            voljeti sebe samoga i druge.

NASTAVLJA SE ...