2.2   Grijeh

            Pri našim razmatranjima o bespomoćnim ljudima, uloga grijeha igra važnu ulogu.

            Grijeh je izvanredno praktičan kada se uz njegovu pomoć želi vladati ljudima, učiniti ih ovisnima. Mehanizam koji se iza toga krije, jednostavan je, a njegova se pouzdanost dokazuje uvijek iznova već tisućama godina:

            Ljudima se objasni, “svi ste vi grješnici”. Zbog toga imaju lošu savjest. A zato što imaju lošu savjest, njima je moguće manipulirati. Tako je kod odraslih, tako je i kod djece. Čim netko ima lošu savjest, od njega je moguće dobiti stvari koje inače ne bi bilo moguće dobiti. Trik izgleda ovako: njega se naravno ne ostavlja samog s njegovom lošom savješću. Ta nismo neljudi! Grešniku se pokazuje put kojim se može izbaviti. Potrebno je samo da napravi ovo ili ono – ili da plati – i vidi, grijesi su mu oduzeti. To ide tako jednostavno i brzo. Ali sada je važno, da se pojedinac usprkos tome ne osjeća sigurno, jer inače bi mu moglo biti predobro i njega se više ne bi moglo tako lako kontrolirati. Radi se dakle o tome, da mu se pojasni, kako grijeh poput neke prijetnje stalno lebdi nad njime. Tako je njime mnogo lakše manipulirati.

            Konkretno, sve skupa izgleda kako slijedi: Jedan pozvani (od koga pozvan?) objašnjava mnoštvu svečanim glasom: “Svi ste vi grešnici. Dođite k meni (dok je još vrijeme, ja ću vam pokazati put vašeg izbavljenja.”

            Ovaj princip funkcionira bez greške. Neobjašnjivo je međutim, zašto ljudi dozvoljavaju da se tako s njima postupa. Zašto toliko mnogo ljudi, moć nad sobom predaje u ruke drugim ljudima? I otkuda ti drugi ljudi sebi uzimaju pravo, da odlučuju o grijehu ili ne-grijehu? Otkuda bilo koji čovjek uzima sebi pravo da sudi drugima?

            Grijeh nije prirodan zakon. To je čista izmišljotina ljudi, koja ima jednu jedinu svrhu, ovladavanje drugim ljudima. Sve dok netko dozvoljava da se prema njemu tako postupa, ne može postati stvarno snažnim čovjekom.

            Ovdje se ne radi o tome da se osude propovjednici grijeha. Tko učestvuje u toj igri grijeha, sam je za to odgovoran; nitko ga na to ne prisiljava.

            Neshvatljivo je zašto toliki ljudi moć nad njima dragovoljno ustupaju drugim ljudima. Neshvatljivo je također, zašto to funkcionira čak i u kršćanstvu. Nedavno sam u jednom kršćanskom časopisu pročitao sljedeću rečenicu: “Nama je potrebno oboje – Mesija, koji dolazi kao sudac nacijama, kao i ljudi, koji su voljni podvrgnuti se jednoj novoj etici.”

            Zamislite ovo: Mesija bi trebao suditi nacijama! Očito zato, što su svi grešnici. Neka mi je dozvoljeno pitanje: kakva nam je korist od toga? Što imamo od toga, ako se sudi nacijama? I kojim će se nacijama suditi strože, a kojima blaže? Hoće li dotična nacija biti bolja, nakon što joj je suđeno? Sve skupa nema nikakva smisla. To je znao i Isus. Prošlo je već dvije tisuće godina, od vremena kada je na upečatljiv način rekao:

            “Ne sudite, da vam ne bi bilo suđeno!”

            A što mi radimo? Neumorno sudimo drugim ljudima. Ako nekog označimo kao grešnika, sudili smo mu. Mi dakle radimo upravo ono, što je utemeljitelj kršćanstva odbacivao. A nazivamo se kršćanima!

            Nije shvatljivo, zašto toliko mnogo ljudi sebe čine bespomoćnim bićima, izjašnjavajući se da su grešnici. Rezultat toga vidimo svuda oko nas. Međusobne optužbe, agresije, ratovi, a prije svega: nesposobnost da riješimo svoje probleme.

            Na koji je način moguće iz jednog snažnog bića napraviti slabo, degenerirano biće, slikovito nam prikazuje upečatljiva priča iz Orijenta:

            Na nekoj livadi je mirno paslo stado ovaca. Iznenada, iz obližnje se šume pojaviše lavovi koji se baciše na stado. Livada je bila natopljena krvlju ovaca. Lavovi su ostali, oduzevši ovcama njihovu prijašnju slobodu. Ovce su jako patile, jer su bile u potpunosti izložene nadmoćnim lavovima. One se skupiše da bi razgovarale o nastaloj situaciji. Ovako niti u kojem slučaju nije moglo ići dalje. Dogodilo se, da je među ovcama bila jedna stara i lukava ovca, koja je svoja razmišljanja ovako iznijela: “Snagom se ne možemo oduprijeti lavovima; mi se ne možemo pretvoriti u lavove. Ali moguće je nešto drugo: mi možemo iz lavova napraviti pitome ovce. Možemo lavove navesti na to, da zaborave tko su; to je moguće.” Ostale se ovce složiše da bi trebalo pokušati. Tako je inspirirana ovca počela propovijedati krvoločnim lavovima. Rekla im je: “O, vi besramni lašci, koji ništa ne znate o vječnom prokletstvu! Ja posjedujem duhovnu moć, ja sam poslanik Božji za lavove. Ja sam svjetlo za zamračene oči, ja dolazim da bih objavio zakone i podijelio zapovijedi. Ostavite se svojih besramnih djela! Vi, koji u sebi nosite zlo, pomislite na dobro! Tko je divljak i brutalan, taj je tiranin. Pravedna se bića ne hrane mesom nego travom. Vegetarijance Bog voli. Vaši oštri zubi su vaša sramota. Raj pripada slabima. Loše je, stremiti blagostanju; siromaštvo se Bogu više sviđa od bogatstva. Umjesto da ubijaš ovce, ubij svoj ego i biti ćeš nagrađen! Morate biti ludi, ako niste spremni zaboraviti sebe same. Zatvorite svoje oči, zatvorite svoje uši, svoja usta, kako bi vaše misli mogle doseći najviše nebo. Ova livada nije ništa, ona je iluzija, nemojte se zadovoljiti s iluzijom!” Tako je govorila lukava ovca. I dogodilo se, što se moralo dogoditi. Lavovi, umorni od stalne borbe, postepeno usvojiše religiju ovaca. Počeli su jesti travu, njihovi zubi vremenom otupješe, a strašno svjetlucanje u njihovim očima izgubilo se; polako je nestalo i hrabrosti iz njihovih srca. Izgubili su sposobnost da vladaju, izgubili su ugled, moć, blagostanje. Njihova je tjelesna snaga nestajala, a duhovni strah je postajao sve većim. Strah od smrti, strah od Božjeg suda oduze im hrabrost. Strah je proizveo mnoge bolesti, koje do tada nisu poznavali. Siromaštvo i malodušni način razmišljanja ovladaše krdom nekoć moćnih lavova. Ovcama je uspjelo uspavati lavove. Lavovi su ovu propast nazvali “moralnom kulturom”.

            Kakva se pouka krije u ovoj priči? Ako uspijete nekog čovjeka uvjeriti da grešno živi i ako uspijete uliti mu strah, od njega ćete napraviti slabića i bit će vam jednostavno vladati njime.

            Ukoliko želite osnovati sektu: ovdje imate recept, koji je već tisućljećima uspješan.

            Ili, da formuliramo pozitivno: ne dozvolite da vas itko uvjeri kako ste grešnik. Radije se pitajte, koji bi mogli biti njegovi motivi, zbog kojih iz vas želi napraviti bespomoćnog čovjeka. I molim vas da upitate sebe, kako bi se grijeh mogao uklapati u sliku kršćanske ljubavi. To nije moguće, jer se bezuvjetna ljubav i grijeh (osuđivanje) međusobno isključuju.

 

nastavlja se ...