Otkrivenje: židovska noćna mora

Godinama sam slušao sve te bajkovite priče o Otkrivenju, posljednjoj knjizi židovske biblije. U ovoj “čudesnoj” knjizi, kako sam čuo, cijela naša budućnost je preokrenuta,

otkrivena i iznesena da je svi vide. Godinama nam je utjecajni radio reporter, po imenu Armstrong, iz noći u noć, preko radio valova govorio o svim velikim stvarima koje su pretkazivane u Otkrivenju. U međuvremenu je dobivao nekih 40 milijuna godišnje da bi emitirao svoju smućenu poruku svim naivnima koji su zadržavali dah da bi čuli što budućnost ima za nas u svojoj radnji. Čuo sam i puno gluposti o tome kako je biblija nesumnjivo božanski nadahnuta, zato što se toliko toga prorečenog u njoj već ostvarilo. Samo od Boga nadahnuta knjiga mogla bi učiniti takve stvari, rečeno mi je.

Nedavno sam odlučio ponovno pročitati Otkrivenje i sam se uvjeriti što je tu u pitanju. Bio sam zapanjen pred gomilom zbrkanog smeća sa kojim sam se sreo. Da je holivudski režiser naložio nekom od svojih scenarista da pusti mašti na volju, bez ograničenja i da napravi najluđi mogući scenarij koji bi uspio smisliti, siguran sam da ne bi napravio čudnije od onoga što su židovski pisci načinili pred 18 stoljeća.

To je nalik na groteskni film strave i užasa, ali bez zapleta, bez smisla i razuma. Po čistom užasu, ubojstvima, boli i mučenjima, nadilazi sve što je Holywood ikada stavio na platno u svojoj izopačenoj židovskoj povijesti.

Teško je povjerovati da ovako gnjusni spis može od milijuna ljudi biti prihvaćen kao sveti, božanski i nedodirljiv. Da budem iskren, to je najbizarnije, najluđe i najpsihodeličnije djelo koje sam vidio dugo, dugo vremena unazad. Najbolji opis koji mogu smisliti za ovaj produkt židovskog uma je: prava noćna mora.

Nema svrhe pokušavati prepričati priču koja se nalazi u Otkrivenju. Tamo nema priče. To je samo nepovezani red potpunog užasa. No, likovi koji su prikazani vrlo se živi i slikoviti. Prikazati ih drugačije nego u technicoloru bila bi velika nepravda. Ja neću ni pokušavati prepričavati Otkrivenje. Besmisleno je. Nema nikakve povezane priče. Umjesto toga ćemo pogledati likove koji su prikazani u ovoj divnoj priči iz nečije neuravnotežene mašte.

Otkrivenje je očigledno trebalo biti dizanje zavjese koje će svetom Ivanu, “slugi Kristovom” pokazati što čeka nas, obične smrtnike. A ono što nas čeka, zaista je užasna, tragična i izuzetno bolna zbrka. Ivan je, budući da je bio odan sluga, sa olovkom u ruci brzo hvatao bilješke o cijelom Otkrivenju koje se prikazalo pred njim, ili je bar nama tako rečeno.

Evo sada liste bizarnih likova koje smo uspjeli pobrojiti na ovih 18 stranica podijeljenih u 22 poglavlja.

Počet ćemo sa Ivanovom pričom: “Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih.”

Sljedeća grupa likova koju imamo jesu četiri zvijeri koje imaju oči i naprijed i pozadi. “prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore …”

Sljedeća je ovakva scena: imamo veliku knjigu zapečaćenu sa sedam pečata u desnoj ruci onoga koji je sjedio na prijestolju. Silni anđeo je gromkim glasom objavio: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?” Izgleda da nije bilo nikog tko je dovoljno velik i dostojan da pročita knjigu, niti čak da pogleda u nju, pa je Ivan zbog toga puno plakao.

Međutim, gle, gle. Iznenada se pojavio netko tko je bio dovoljno velik da učini ovo silno, uzvišeno i moćno djelo. Pogodite tko je to bio?

Sjećate se Jude, još tamo iz Knjige postanka, starog ratnog huškača i pokvarenjaka koji je zgriješio sa svojom snahom, misleći da je ona neka obična kurva pored puta? E, pa, na nebu, ovaj obrezani Židov je bio unaprijeđen (po židovskim tekstopiscima) u najvećeg među dvadeset i četiri starješine koji sjede na prijestolju. U stvari, on je sada jedan od prvih i najvažnijih, on je “Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov” i “on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih”.

Kada je odlomio prvi pečat, pojavio se bijeli konj. Kada je drugi pečat odlomljen, pojavio se riđi konj. Poslije trećeg pečata pojavio se crni konj, a poslije četvrtog sivi. U svakom slučaju, na sivom konju je sjedilo nešto, što ime mu bijaše Smrt. “I prati ga Pakao”.

U devetom poglavlju Otkrivenja ima mnogo mučenja i torture, a na sceni se pojavljuju, da bi obavili posao, neki čudni skakavci koji trebaju mučiti ljude, ali ih ne i ubiti. Mučenje treba biti kao kada škorpion ujeda čovjeka, ali ga ne ubije. “Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, kose kao u žena, a zubi kao u lavova. Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da naude ljudima pet mjeseci”. Koliko ste ovakvih skakavaca vidjeli u životu? Čudno, vrlo čudno.

Imamo zatim vojsku na konjima koja se sastojala od dvije stotine milijuna. To bi dakle, bila vojska od 20.000.000 konjanika. Nisam znao da je ikada postojalo toliko konja. Kako ih je Ivan prebrojio za tako kratko vrijeme, ostaje misterija. Kako bilo da bilo, kaže se: “Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. Od ovih triju zala poginu trećina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta.” Ne samo da nisam znao da postoji toliko konja, nego da postoje i takvi konji!

Kada dođemo do 12. poglavlja, vidimo da je ono baš čudno. U prvom stihu se pojavljuje “Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja”.

Kao prijetnja ovoj neobičnoj ženi koja treba roditi, pojavljuje se veliki crveni zmaj “sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju”. Možete li zamisliti holywoodskog scenaristu koji bi smislio nešto čudnije? No, zmaj je bio tu, sa svim svojim glavama, rogovima i krunama i čekao da proždre dijete čim se rodi.

Priča teče dalje. Dijete je nekako pobjeglo, a zmaj je bio gnjevan na ženu, pa je odlučio povesti rat sa ostatkom njenog sjemena. Nikada nećemo saznati dali je zgrabio tu ženu ili nije.

Izgleda da nema kraja ovoj čudnoj paradi zvijeri koje prolaze kroz scenarij koji se brzo mijenja. U 13. poglavlju imamo zvijer koja se pojavljuje iz mora, ima deset rogova i sedam glava, a povrh rogova deset kruna. Ta zvijer “bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku..” U istom poglavlju imamo još jednu zvijer koja izlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a “govori kao zmaj”.

U 17. poglavlju pojavljuje se žena obučena u purpur, jedan od sedam anđela kaže Ivanu: “Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim”... “I Žena bijaše odjevena u grimizne i crvene boje, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša...” Dakle, ova žena je pila krv svetaca i mučenika, pa se i ona srela sa zvjerkom, koja ima sedam glava i deset rogova, na kraju će ova zvijer “zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.”. Da vas sad pitam: što biste mislili o holywoodskom scenaristi kada bi se pojavio sa ovakvom pričom?

Ima još likova, ali su oni manje groteskni i manje nakazni, kao što su na primjer lisice, zmije i zmajevi. Ima i velikih vojski na bijelim konjima, sedam anđela sa čašama punim boleština, “punim gnjeva božjega”, a postoji i bizarni opis velikog grada, svetog Jeruzalema. I ovo treba pogledati.

Pošto su nam u četiri evanđelja obznanili kako je grješno gomilati zemaljska blaga i kako bogataši nikada neće stići u nebo, da treba “rasprodati sve svoje i podijeliti siromasima”, ovdje

dobivamo vrlo dobar opis židovske verzije vječnog blaženstva i onoga što za njih nebesa zaista jesu kao i koncepcije novog Jeruzalem, koji je očigledno njihova ideja raja.

U 21. poglavlju Otkrivenja nalazi se opis grada. To je grad i pol. Dužina mu je dvanaest tisuća stadija, a isto toliko mu je i širina. A i visina mu je, kažu, ista, dakle, dvanaest tisuća stadija. U enciklopediji sam pronašao da je stadij jednak dužini od 1/8 milje. Znači, ovaj novi Jeruzalem bio bi kvadrat sa stranicama od po 1500 milja (2700 kilometara), a tolika bi mu bila i visina, ako uopće to možete i zamisliti. Zid je visok 144 lakta. Jedan lakat je 18 inča, što dakle visinu zida utvrđuje na 216 stopa (63 metra). Međutim, upravo nam je rečeno da je grad 1500 milja visok. Ne tražite od mene da vam objasnim ovu nedosljednost. To su pisali Židovi, a ne ja. Kako god bilo, zid je od jaspisa, a grad je od zlata “sličnog staklu čistome”. Imamo zatim detaljni opis temelja zida, od kojih se svaki sastojao od dragog kamenja. Pri temelj je bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, i tako dalje. Dvanaest vrata - dvanaest bisera. I gradski trg je od čistog zlata “kao prozirno staklo”.

Kao što nesumnjivo znate, Židovi uvijek polude kada vide zlato i dobiju neukrotivu želju da polože svoje ruke na ovo zlato i drago kamenje. Dakle, kada pišu o Svetom gradu, novom Jeruzalemu, on mora biti pun zlata po ulicama, sa smaragdima, dijamantima i dragim kamenjem u temeljima, a biserima na vratima. Ovo je zaista jedna tako raskalašena ekstravagancija, da bi natjerala svakog holivudskog scenaristu da pozeleni od ljubomore.

Ali, sjećate se Besjede na gori? Kaže vam se da prodate sve što imate i “date siromašnima”.

Još jedna izuzetna karakteristika Otkrivenja je stalno podsjećanje na osvetu i užas; bol i patnje, agoniju, izgleda da je baš svako poglavlje pretrpano osvetom božjom, koja se neprekidno obrušava na nas, jadna i napaćena bića na zemlji. Svi smo svjesni koliko se ljudi pobije svakoga trenutka na ekranima židovske televizije, ali agonija i patnje ljudi koji su pobijeni u Otkrivenju je ipak nešto drugo. Tko god ima sadističkih sklonosti, uživat će čitajući Otkrivenje.

Imamo toliko ovakvih “blagih vijesti” i “dobrih vijesti” širom cijelog Otkrivenja, da je teško odlučiti se odakle početi. Nećemo ih sve prikazati, već ćemo dati samo nekoliko primjera sadizma koji se obrušava na nas, jadna stvorenja, i nanosi nam beskrajnu patnju.

U 8. poglavlju imamo, na primjer, sedam anđela koji lome sedam pečata i trube u sedam truba. Kada je prvi anđeo zatrubio “I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje”. Zatim je zatrubio drugi anđeo i “nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv”. Naravno, trećina živih stvorenja u moru je izginulo, a trećina brodova je potonulo. I tako, u istom smislu, idu 3., 4., 5., 6., i 7. anđeo i svaki zatrubi u svoju trubu i izazove neku veliku katastrofu nama, jadnim stanovnicima zemlje.

Onda, u sljedećem poglavlju imamo one grozne skakavce koje smo već opisali, koji nam čine ovo: “I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih”. Ovdje opet imamo židovsku opsesiju da muče svoje neprijatelje i da im uskraćuju milost umiranja, kako bi mogli ih što duže mučiti.

Poslije ovoga imamo katastrofe i mučenja, koja smjenjuju jedno drugo, a sav taj užas pada po takozvanim “grešnicima”, sve dok ne pomislite da više nema preostalih ljudi koji bi mogli biti mučeni i ubijani. Ali, griješite, u svakom poglavlju pada nova žetva mučenih, unakaženih, ubijenih i zlostavljanih.

Dolazimo konačno do poglavlja 15 i 16, gdje imamo sedam anđela sa sedam čaša “gnjeva božjeg”. Evo što se događa kada iz svih čaša izliju gnjev na zemlju.

Kada je prvi anđeo izlio čašu na zemlju, “i pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijeri i klanjaju se kipu njezinu”. Kada je drugi anđeo izlio svoju čašu na more, “i ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru”.

Pošto su zemlja i more bili zbrinuti, treći anđeo morao je pronaći novu metu za svoju smrtonosnu čašu. Gnjev je izručio na rijeke i izvore vode, i “postadoše krv”.

Kakva krvava, idiotska svinjarija!

Gdje bi sada četvrti anđeo trebao izliti svoju čašu? Pa, izlio ju je na sunce i, “i suncu je dano da pali ljude ognjem. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga”. Pitate li se zašto su ga psovali umjesto da ga vole?

Peti anđeo izlio je svoju čašu na prijestolje zvijeri. “i kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke”. Ovo su očigledno nesretna ljudska bića kad grizu vlastite jezike od boli.

Šesti anđeo izlio je svoju čašu na veliku rijeku Eufrat, te je ona presušila, a tri nečista duha su izašla iz usta lažnog proroka, iz usta zmaja i iz usta zvijeri. Ovi duhovi su izgleda smišljali neku prljavštinu, pored toga što su se očigledno spremali da se okupe i bore protiv velikog i svemogućeg Boga na mjestu zvanom Armagedon.

Sedmi anđeo je izlio svoju čašu u zrak. Ovo je očigledno izazvalo mnogo grmljavine i sijevanja munja te velike zemljotrese. A veliki grad (misli se na Babilon) se tako podijelio na tri dijela. I svaki dio kao kraljevstvo iščezne, “i gore se ne pronađoše”. To nije sve. Na ljude je pala tuča sa neba. “I ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko”. No, poslije svega što je bilo učinjeno, sedmi anđeo je snažnim glasom iz hrama nebeskog objavio: “iziđe jak glas i viknu: “Svršeno je”.

Bogu hvala na malim milostima.

Ovo ni u kom slučaju nije kraj bizarnih i besmislenih mučenja i tortura koje su primijenjene na bespomoćne stanovnike zemlje. Imamo i rečenice poput ove: “Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno”. Spominje se zatim i grupa grješnika. Kaže se što će im se dogoditi: “A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt.” Ubiti ih ponovno! A ima još: “Od ovih triju zala poginu trećina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta”.

Ima dakle ovdje još mnogo jezivih, krvavih, grotesknih detalja, ali mislim da smo ih iznijeli dovoljno. Nisam našao ništa uzvišeno u cijeloj ovoj žalosnoj, divljoj, umobolnoj zbrci. Svakako da ovo nije štivo koje bih čitao svojim unucima i prljao im umove - sve ove luđačke nastranosti koje je izrodio um pokvarenih Židova. Niti nalazim da je išta točno pretkazano ili rečeno za budućnost koja je već trebala doći. Cijela stvar je uvrnuta i neshvatljiva gomila zvjerstava koja nam ne daje bilo kakvo racionalno predviđanje događaja koji će doći.

Kao kad netko gleda u šalicu kave. Može kazati što god hoće. Mogu citirati ovu ili onu rečenicu, reći da ona znači ovo ili ono, da je sedmoglavi zmaj ovaj događaj ili ona država, ili bilo što drugo. U svakom slučaju, to je potpuno besmisleno i isto toliko relevantno kao i talog u šalici kave.

Dakle, kada se pojave propovjednici i kažu da imaju rješenje za značenje ovih stvari, oni vas zapravo lažu. Nemaju više informacija o tome nego vi ili ja. Što sve to znači, zna samo Krist, a on nam nije ostavio nikakvu knjigu šifri kojom bismo mogli dešifrirati ovu besmislenu i bizarnu kolekciju katastrofa. Na jednom mjestu se kaže da će konačno vezati vraga i baciti ga u jamu bez dna, a da će Krist vladati tisuću godina sa odabranom grupom. Onda će, međutim, vrag opet biti oslobođen, i tko zna što će se poslije događati.

Od ove ideje o tisućugodišnjem kraljevstvu napravljena je velika stvar. Radio stanice, organizacije koje šalju pismene poruke i zovu se “Drugi dolazak”, sve vrste gorljivih propovjednika, svi oni naklapaju o drugom dolasku Isusa Krista.

Krist kaže: “Doći ću brzo”. Apostoli su shvatili da će doći za njihovih života. Poslije 2000 godina “vjerujući” još čekaju. Poslije 80 generacija, priroda i dalje ide kao milijunima godina prije toga i kao što će ići još milijune godina. Poslije 80 generacija naivčine još uvijek drže vreću i zabrinuti paralizirani čekaju.

Sve ovo ima neutralizirajući i pogubni utjecaj na prevarenog i zavedenog bijelog čovjeka koji je na taj način hipnotiziran, ukočen da ne djeluje i da čeka drugi dolazak Krista. Uostalom, ako vjerujete u sve ovo smeće, i ako je sve ionako predviđeno, i ako će biti sve gore i gore, i ako vrag ima potpunu kontrolu, onda bijeli čovjek i ne treba ništa činiti, već mu ostaje da prekriži ruke, pusti sve da ide i da mirno čeka drugi dolazak Krista.

Krajnje je vrijeme da razotkrijemo ovo zagađivanje mozga Bijele rase i vratimo se realnosti. Posljednje što nam treba je ideja o neizbježnoj katastrofi, beznađu i propasti. Umjesto toga, potrebno nam je da bistro razmišljamo, da iznova shvatimo vrijednosti naše rase, da zbijemo redove i da iskažemo zajedničku želju za borbom i opstankom.