Vesna Krmpotić, svjetska osoba planetarno priznata i poznata, predložena za Nobelovu nagradu, zaljubljenica u Indiju i Sai Babu, vrlo inteligentna, duhovna i senzibilna, super kreativna pjesnikinja i spisateljica, predstavila je u subotu u Zagrebu svoju najnoviju zbirku (napisala je blizu sto knjiga!) Ananda-Vahini (Rijeka blaženstva), za koju je Vesna dobila doslovno božansku inspiraciju!

Čuli smo desetak pjesama iz knjiga, kao neke starije, te nam je Vesna ispričala par kratkih crtica iz svog života, kao kad je upisala studij psihologije pa joj je profesor rekao da je trebala upisati teologiju. Iako je imala osobnih tragedija, one su je očvrsnule i duhovno uzdigle kroz patnju, a vjerujem da ne postoji nigdje tako kreativna osoba a sa ovakvim kvalitetama, i da joj se treba odati više priznanja, pogotovo od strane ove države, gdje je rođena u Dubrovniku.   

Komentirali smo nakon toga današnje vrijeme kali yuge, gdje je novac od svega najvažniji, međutim smatram da nema svatko uši da čuje, i da smo mi koji volimo duhovnost odabrani na Zemlji u ovo doba sukoba i licemjerja i možemo biti sretni i zahvalni što smo duhovno a ne materijalno bogati - sve što je materijalno propadljivo je - a davno je rečena istina a i uputa u Bibliji da ne sabiremo blago na zemlji nego na nebu.   

Prenijet ću par stihova iz knjige, da vam dočaram atmosferu, a knjiga je napisana tijekom boravka u Prasanthi Nilayamu od 17. 9. do 17. 10. 2001. godine. Iako nisam posebno zaljubljena u poeziju, duboko sam fascinirana Vesnom koja je od mladosti potpuno upila Indiju ali i Afriku, čija je zapravo ambasadorica, a njena poezija je odraz Jednote, ona nema granica, pa preporučam svima da kupe ovu knjigu kao i ostale (a posebno fantastičnu knjigu 108x108, koja je po meni magična i prava esencija duhovnosti):

* * *

Pjesma je Naš užitak,

kao što je zora ushit

još nerođenog sunca.

* * *

Još malo,

i svi će pasti u šake samih sebe.

Komu su ruke čiste neka se raduje.