Tijek spasenja pojedinca mogao bi se sažeti na sljedeći način: prvo ima viziju, a potom je ostvaruje.

Što, dakle, »imati viziju« u ovom smislu riječi zapravo znači? Znači li to neko divno, mistično iskustvo, poput onih o kojima govore neki od biblijskih proroka? Nikako. Kad bi tako što bilo neophodno, posve je jasno da većina čovječanstva ne bi imala nikakvih izgleda za spasenje.

»Imati viziju« u ovom smislu riječi znači osjetiti potrebu da budete bolji kršćanin, da bolje spoznate Boga, da iscijelite tijelo ili da bilo koji praktični problem riješite molitvom.

To je vizija. Kad poželite biti tananiji i veći nego što ste sada i vjerujete da to možete postići molitvom. Ili kad poželite nadvladati neku teškoću ili se osloboditi nekih ograničenja i vjerujete da to možete postići molitvom. To je vizija.

Vizija je uvjerenje da Bog spašava i liječi, a kad ste jednom doživjeli tu viziju, sljedeći je korak ostvariti je -aktualizirati je u svom životu.

To se postiže reorganizacijom svog života - svojih misli, svojih riječi, svojih postupaka - njihovim usklađivanjem s onim što znate da je Božji zakon. To je osvještavanje Božje prisutnosti, o kojem tako često govorimo, i ono mora donijeti rezultate.