30. Ostavština

Činjenica da Teslini materijali, istra.ivačke bilje.ke i papiri

nisu bili lako dostupni znanstvenicima na Zapadu ne znači,

naravno, da se njihovo istra.ivanje posve ugasilo. Naprotiv,

već i sama tajanstvenost, koja je okru.ivala neke njegove

nedokazane tvrdnje poslu.ila je brojnim znanstvenicima i

istra.ivačima kao poticaj da poku.aju ponoviti ili opona.ati

njegova nastojanja i pokuse. A budući da se njima doslovce

nije moglo naći ni kraja ni konca, uvijek je postojala

mogućnost da trud bude nagrađen značajnim uspjehom. No,

najveći poticaj da se nastoji kročiti Teslinim stopama bez

ikakve je sumnje bio sam izumitelj sa svojim zapanjujućim

popisom dostignuća i trajnim divljenjem koje je njegov

briljantni um i zaslu.io. Kako je to sročio jedan njemački

pisac, inače veliki po.tovatelj Teslina djela i rada: »Tesla je

nadi.ao granice svoje egzaktne znanosti da bi nam prorekao

ono .to nas čeka u budućnosti... suvremeni Prometej koji se

usudio posegnuti za zvijezdama...«1

Iako bi nevjerojatno opse.an rad, koji bi trebalo obaviti da

bi se pregledalo dana.nje stanje u istra.ivanjima nadahnutima

Teslinim izumima, znatno nadilazio kako ciljeve ove knjige,

tako i namjere spisateljice, izumiteljev .ivotopis ne bi bio

potpun a da se barem ne uka.e na sve .to se dalje događalo

makar s nekoliko glavnih djelatnosti koje su ga toliko

zaokupljale. Takav krnji pregled, kako se mo.e i očekivati,

istovremeno je mje.ovit i nepotpun, ali zato ni.ta manje

dojmljiv.

Počnimo stoga s Teslinim pokusima vezanim za kuglastu

munju. Kad se s njom prvi put susreo u Colorado Springsu,

nije imao ni pribli.nu zamisao o tome čemu bi ta vatrena lopta

uopće

385

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

mogla poslu.iti. Njemu je predstavljala tek iznenadnu

nepriliku, jer je zahtijevala obja.njenje. I tako je sjeo te počeo

mozgati o načinu oblikovanja takvih čudnih »vatrenih lopti«,

da bi ih na kraju naučio sam proizvoditi, na umjetni način i po

vlastitoj volji.

Tehničko obja.njenje glasi: u visokofrekventnom

transformatoru s pojačalom u sekundarnom krugu, cjelokupna

se energija -pretvorena iz statičke u kinetičku . oslobađa u

mnogo kraćem vremenu, dajući tako snagu od stotina tisuća

konjskih snaga. Tesla je, primjerice, proizvodio umjetne

kuglaste munje tako da bi naglo povećavao frekvencije u

primarnom krugu, čime bi jačinu struje podizao do

maksimuma. To bi opet izazvalo pojavu njegove kuglaste

munje koja je znala sunuti velikom brzinom i na veliku

udaljenost.

Stoga je doista čudno .to suvremeni fizičari, kojima su se

na raspolaganju nalazili sjajno opremljeni laboratoriji, nisu

uspijevali proizvesti te plazmoide makar pribli.ne

postojanosti onih pravih, strelovitih kuglastih munja kakve je

stvarao Tesla.

Zbog čega taj problem uopće ikoga opčinjava? Prije svega

zato .to se nalazi tamo negdje, u nepoznatom. A potom i zato

.to bi u ovim loptama, između mnogih načina njihova

kori.tenja, mo.da mogao le.ati glavni ključ za pobjedu u

međunarodnoj utrci za postizanjem nadzirane i kontrolirane

nuklearne fuzije -potencijalno najvećeg izvora energije u

povijesti čovječanstva. Među onima koji se već odavno

zanimaju za istra.ivanje kuglastih munja su Piotr Kapitza,

veliki ruski fizičar, Lambert Dolphin i njegovi suradnici u

laboratoriju za radiofizikalna istra.ivanja tvrtke SRI

International, dr. RobertW Bass sa Sveučili.ta BrighamYoung te

Robert Golka s kojim je Bass surađivao u tim istra.ivanjima.

Golka, fizičar iz Massachusettsa, Teslin učenik i istra.ivač

svjetlosnih pojava, progonio je svoju kratkotrajnu kuglastu

munju gorljivo.ću lovca na duhove. Poput Tesle u Coloradu,

svoja je istra.ivanja i pokuse provodio u osami, u dalekoj

zabiti svojega laboratorija u Utahu, boreći se . također poput

Tesle . da dođe do

386

Ostav.tina

onakve potpore dr.ave, kakva se inače odobrava velikim i

značajnim institucijama ili korporacijama.

Iz najvećeg hangara smje.tenog na samom kraju njegove

sablasne baze u VVendoveru, u Utahu, koji je tijekom Drugog

svjetskog rata izgradila američka vojska, često bi se mogli

vidjeti plavičasti bljeskovi i sijevanje kad bi se Golka prihvatio

svojih pokusa i ispitivanja svjetlosti. Tu je, pod najvećim

mjerama osiguranja, 1940. godine bio smje.ten i zrakoplov B-

29 Enola Gay, opremljen za bacanje prve atomske bombe koja

je opusto.ila Hiro.imu.

Dva puta je Golka putovao u Beograd samo da bi posjetio

Muzej Nikole Tesle i tamo se nadvio nad Tesline tada jo.

neobjavljene bilje.ke. Potom se usredotočio na to da, koliko je

god točnije moguće, u hangaru stare zračne baze poku.a

ponoviti izvedbu Teslina oda.iljača s pojačalom, koji je

izumitelj konstruirao davne 1899. godine, dok je na brdu Pike’s

Peak istra.ivao oluje prepune gromova i bljeskova munja.

»On [Tesla] je svojom opremom, koju je sam izradio, bio

daleko ispred svega .to danas imamo«, ustvrdio je Golka.

»Osmislio je prekidače za visoki napon i prekidače za iskri.te.

Sve .to bismo mogli znati o tome oti.lo je s njim. Ne znamo

kako je u tome uspijevao. Pone.to se moglo pronaći u

dnevnicima, ali on je mnogo toga dr.ao jedino u svojoj glavi.«

Golka je uspio izgraditi Teslino pojačalo-oda.iljač nakon

dugotrajnog rada na svom »Projektu Tesla«. Njime je uspio

postići izboje od 22 milijuna volti, .to je izazivalo gotovo

dvostruko sna.nije lančane munje i oluje od onih koje je

dobivao sam majstor u Colorado Springsu.

Značaj kuglastih munja kod istra.ivanja fuzije ima veze s

problemom kontrole plazme. Sama bit najuobičajenije vrste

eksperimentalne fuzijske reakcije predstavlja uzimanje

izotopskog plina vodika, koji istodobno treba ubrzavati i superzagrijavati,

sve dok se jezgre vodika ne fuzioniraju tako da

oblikuju jezgre helija, oslobađajući u tom postupku strahovite

količine energije. Za to vrijeme, dok se vodik nabija ogromnim

količinama kinetičke i

387

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

toplinske energije, on prelazi u jo. nerazja.njeno stanje

materije poznato pod nazivom »plazma«*. U zavr.nim

stupnjevima postupka, pred samo stvaranje fuzije, javlja se

najveći problem: odr.ati plazmu povezanom, koherentnom,

ograničiti je i obuzdati kao unutar neke vrste nevidljive

elektromagnetske »boce«.**

Budući da je kugla najstabilnije geometrijsko tijelo, Golka

vjeruje da te kuglaste munje imaju najbolje mogućnosti za to

da jednom postanu »spremnicima« za takve nepostojane

mase. On neobične svjetlosne pojave opisuje kao »u.arene

kugle najrazli-čitijih boja, promjera od 1,5 cm pa do veličine

grejpa«, koje usto sliče i luku, sa svojim bezbrojnim

»slojevima čestica pozitivnih i negativnih naboja«. One mogu

juriti i odskakivati du. zidova, a padnu li u vodu, ona će

proključati. Ponekad, kao .to je to vidio u svojoj brdskoj

zrakoplovnoj bazi u Utahu, mogu onesposobiti i

najsofisticiraniju elektronsku opremu. U ljeto 1978. godine,

koristeći pritom laserske zrake ugljičnog dioksida, konačno

mu je uspjelo proizvesti »kuglice« svjetlosti, za koje vjeruje da

predstavljaju jedan oblik kuglastih munja. Uspio ih je i snimiti

dok su se pojavljivale jedna za drugom, u fotografijama

prema redoslijedu njihova pojavljivanja.2

U tom je trenutku zatra.io podr.ku američkog Ministarstva

za energetiku radi velikog istra.ivanja. Predlo.io je da pritom

koristi uređaj koji je nazvao »pirosfera«, a sastojao se od pet

laserskih zraka kojima je .elio postići termonuklearnu fuziju.

U takozvanom »reaktoru za fuziju kuglastih munja« stvarat će

se jedino

* Sve do prije nekoliko godina plazma nije imala nikakvu veću industrijsku

va.nost, nego se naprosto dr.ala jednom od laboratorijskih neobičnosti.

Richard L. Bersin, izvr.ni potpredsjednik tvrtke International Plasma

Corporation, vjeruje da se s prvom praktičnom primjenom plazme

započelo jo. u 19. stoljeću, kad se »u.arena plazma koju je proizvodila

Teslina zavojnica počela koristiti da bi se utvrdila mjesta propu.tanja u

vakuumiziranim staklenim laboratorijskim tikvicama«.

** Tesline ideje utkane su i u druge aspekte istra.ivanja fuzije.

Suprasprovodne magnetske zavojnice, rashlađene na svega nekoliko

stupnjeva iznad apsolutne nule, koriste se u magnetskim uređajima, a u

postupku koji je takmac spomenutom, pogonska zrnca vodika

bombardiraju se zrakama čestica visoke energije.

388

Ostav.tina

neradioaktivni helij, a - prema Golkinu mi.ljenju - matematički

modeli ukazuju na to da se tako mogu postići temperature

iznad milijarde stupnjeva.

Golka je i Vojnom zrakoplovstvu predlo.io jednu Teslinu

zamisao - zrake nabijenih čestica. No i njih je zamislio tako da

koriste lasersku tehnologiju. Takvo oru.je na zrake, vjeruje on,

imalo bi domet od 9500 kilometara, a u zraku bi moglo uni.tavati

i rastapati neprijateljske projektile. Golka je vjerovao da bi

mogao proizvesti struje napona i do 200 milijuna volti pomoću

Tesline zavojnice, samo tri puta veće od njegovih

kombiniranih zavojnica.

Ali, kao vuk samotnjak naslijedio je i Tesline probleme.

Zato je jednom prigodom izjavio: »Kad radim za kakvu

korporaciju, osjećam kao da se njezini zidovi obru.avaju na

mene.« Njegov je rad do.ao do točke kad vi.e nije mogao

napredovati sa svojom improviziranom opremom. Za nastavak

istra.ivanja bila su mu potrebna golema investicijska sredstva.

Takmaci su mu bile velike korporacije i vodeća sveučili.ta koja

su se međusobno utrkivala na području nuklearne fuzije. A

nekim od tih sveučili.ta čak je uskraćena dr.avna novčana

potpora. Svi su oni već duboko ogrezli u laserskoj tehnologiji,

iako je Golka uporno tvrdio da je njegov sustav drukčiji i

jedinstven. Bez ikakve sumnje, Golka je jedini znanstvenik koji

je ozbiljno i otvoreno poku.avao nastaviti Teslin rad s

kuglastim munjama, a istodobno je nedvojbeno bio i

najuporniji među njima.*

I ruski fizičar Kapitza, koji je 1978. godine podijelio

Nobelo-vu nagradu za fiziku s Arnom Penziasom i Robertom

W Wilso-nom iz Amerike za svoj rad o magnetizmu i

pona.anju tvari u uvjetima ekstremno niskih temperatura, bio

je jedan od onih koji su priznali svoj dug Tesli. »Djelotvorno

stvaranje oscilacija iznimno

Lambert Dolphin za Golkin uspjeh u ponavljanju Tesline zavojnice iz

Colorado Springsa ka.e: »To je uistinu spektakularno, radilo se o znanstveniku

ili nestručnjaku. Nadam se da će jednom zavr.iti u nekom uglednom

muzeju, gdje bi ga po.tovali onako kako zaslu.uje.« I on je kasnije

bio jedan od pobornika nastavka rada na istra.ivanju kuglastih munja.

389

TESi.A - ČOVJEK rzv^NVUiiMrfNM

visokih. frekvencija i njihovo ponovno pretvaranje u istosmjernu

struju«, pi.e on, »otkriva moguća rje.enja problema prijenosa

električne energije,., u slobodni svemirski prostor. Prijenosni uređaji

bit će. naravno, nalik na one o kojima se već razmi.ljalo,

sama .io će se umjesto vodiča valova morati koristi u" sna.no

usmjeravana zraka koja će se opet, kako već znanio, malo

iskrivljavati samo na kratkim valnim du.inama, O takvom se

uređaju za prijenos električne energije, koji je prije mnogo godina

prvi osmislio N. Tesla, već raspravljalo... Iako.,, je u načelu

moguć, vezan je za niz slo.enih problema sa stajali.ta

in.enjeringa pa bi se stoga mogao primijeniti u praksi jedino u

nekim iznimnim situacijama u kojima druge metode prijenosa

energije ne bi bile primjenjive (primjerice, kad se energija treba

poslati do satelita). # *

Na području be.ičnog prijenosa energije, koji je tako usko

povezan s utrkom u istra.ivanju svemira, do.lo je do napretka u

Kaliforniji. Ridiard Dickinson, voditelj Projekta za prijenos

energije mikrovalovima, koji je financirao tehnički laboratorij za

proučavanje mlaznog pogona u pustinji blizu Barstovva, sjeća se

koliko su ga nadahnjivali Tcslini raniji radovi. Zamisao o dovođenju

struje na Zemlju iz orbitalnog solarnog sustava putem

mikrovaiova je drska, skupa, romantična i posve u stilu staroga

majstora.

»Energiju smo zrakama iz na.eg oda.iljača u Goldstoneu

poslali na udaljenost od 1,5 km«, izjavio je Dickinson za projekt

koji je NASA vodila sredinom sedamdesetiJi godina dvadesetog

stoljeća. »Cjelokupnu mikrovalnu energiju koja je pala unutar

na.eg cilja (od koje smo postojećim uređajem mogli prikupiti tek

jedan njezin dio), uspjeli smo u količini od 82,S posto pretvoriti u

korisnu, istosmjernu struju. Tih 34 tisuće vata istosmjerne struje

uspjelo je priječi udaljenost od 1,5 km. Bili smo vrlo zađovolj ni.

Sljedeći je korak da se pobrinemo za bolju tehnologiju i za potrebe

satelitskog energetskog sustava koji će postojati u budućnosti.«+

VViliiam C Brown iz tvrtke Rdvlheon Compcinv, koji je razvio

takozvanu rektenu. .to se koristila u istra.ivanju energije mikro-

390

Ostav.tina

valova, zamisao o oda.iljanju energije radiovalovima također

pripisuje Teslinim pionirskim radovima na osnovama

radiooda.i-ljanja i na be.ičnom prijenosu energije.

Teoretski, grad veličine New Yorka mogao bi se u

zimskim danima napajati energijom od pet milijardi vata, koja

bi stizala s ogromnih satelitskih struktura smje.tenih na nebu,

čija bi orbita bila sinkronizirana sa Zemljinom na visinama od

35 km. Naravno, priznajemo, tro.kovi takvih lebdećih

elektrana iznosili bi mnoge milijarde dolara, a u slučaju rata

na.le bi se izlo.ene na milost i nemilost neprijateljskim

uređajima za uni.tavanje satelita.

Dr.avni laboratorij Brookhaven, smje.ten u Shorehamu,

ne.to sjeverozapadni je od polo.aja Teslina starog

Wardenclyffea, također se mo.e usko povezati s izumiteljem

kroz svoj uznapredovali rad na energiji visokih napona. Tako

mu je 1976. godine taj laboratorij odao počast svečanim

okupljanjem, a tada.nja je jugoslavenska Vlada poslala

komemorativnu ploču koja je postavljena na mjesto gdje je

stajao njegov laboratorij u WardenclyfFeu.

I Kanada je već dugo vremena pravi bastion .arkih

poklonika Tesle i zagovornika njegova energetskog sustava,

jer je zemlja bogata vodom i hidroelektričnim izvorima. Tamo

stoga misle da bi prijenos energije kroz zemlju mogao strujom

opskrbljivati ona područja u kojima postoji manjak energije.

No - hoće li to uopće uspjeti? Planirano je već nekoliko

projekata, a neki od njih djelomice su se primijenili u Kanadi,

sredi.njem dijelu Minnesote i nedavno u ju.noj Kaliforniji -

tamo se hidroelektrična energija be.ično »ubrizgava« u

zemlju i oda.ilje na područja u kojima je potrebna, pri čemu

se Teslin sustav koristi onako kako su ga znanstvenici

shvatili.5 Američko Ministarstvo energetike sve če.će prima

zahtjeve za financiranje projekata zasnovanih na Teslinu

sustavu.

Na.alost, ne postoje dokazi da je taj sustav Tesla ikada

uspio pokrenuti, a niti da bi to moglo uspjeti nekome drugom.

Jedan od problema s kojim se susreo izumitelj bio je taj .to je

na područje elektromagnetizma pogre.no primijenio

zakonitosti koje va.e za tekućine i mehaniku tekućina. Teslin

patent br. 787 412

391

TESLA - ČOVJEKIZVANVREMENA

pretpostavlja da se zemlja pobuđuje valovima oprezno

procijenjenih du.ina da bi se postiglo stabilno kretanje valova.

Tesla je vjerovao da putanja .irenja valova pada du. dijametra.

No, prema saznanjima do kojih se do.lo nakon daleke 1899.

godine, putanja valova ne bi i.la tako, nego prije du.

elipsoidnog luka, negdje između dijametra i zaobljene

povr.ine.

Osnovni aspekt .irenja valova energije je taj da ne dolazi ni

do kakvog prijenosa energije ukoliko val miruje. Energija se prenosi

jedino s komponentom kretanja. Zamisao o kretanju na

graničnim slojevima, to jest o načinu kretanja valova bez

gubitaka energije na granici između dva različita medija

(kakvi su zemlja i nebo), posve je odr.iva. Međutim, ta

granična ploha mora biti glatka, a valovi se moraju ispravno

oda.iljati. Na frekvencijama koje je koristio Tesla takav uređaj

za oda.iljanje morao bi biti zaista golem. Proučavajući

fotografije njegove ispitne postaje u Colorado Springsu,

stručnjacima je postalo jasno da on tamo nije koristio uređaj

koji bi mogao oda.iljati takve valove.

Tesla je vjerojatno pogrije.io u Colorado Springsu u svom

tumačenju oluja prepunih munja, koje su se udaljavale od

njega (prema istoku) preko ravnica, izazivajući pritom slabije

ili sna.nije reakcije na njegovim uređajima. On je to

protumačio kao stojne valove, izazvane u zemlji munjama iz

putujuće oluje, s vrhuncima valova koji su prolazili kroz

njegovu lokaciju kako se oluja kretala dalje.Vjeruje se da je on

tada zapravo zabilje.io interferenciju do koje je do.lo uslijed

odbijanja munja od frontalnog dijela planinskih vrhunaca u

smjeru zapada, gledano s polo.aja njegove postaje. Na

njegovim bi instrumentima ova pojava izazvala iste takve

rezultate.

Dr. Wait, biv.i rukovoditelj znanstvenika u Laboratorijima

za istra.ivanje okoline unutar Dr.avne uprave za oceane i

atmosferu sa sjedi.tem u Coloradu, opisuje sebe kao

»uvjerenog skeptika« kada se radi o Teslinoj teoriji. On tvrdi:

»Zamisao da elektromagnetska energija prodire ’kroz zemlju’

valjana je samo ako je frekvencija dostatno niska te ako se radi

o malim udaljenostima. Sve je to povezano s pojavom ’slojnog

efekta’, a to znači da je područje

392

Ostav.tina

ograničeno povr.inom koju zauzimaju dobri vodiči, kao kod

metalnih vodiča valova.«6

Dr. Wait oti.ao je čak toliko daleko da je izjavio kako Tesla

zapravo nikada nije uistinu prihvatio činjenicu da bi

elektromagnetski valovi mogli prenositi energiju kroz zrak.

»Umjesto toga, on je mislio o samoj zemlji kao vodiču te je

također razmi.ljao o mogućnosti povratnog vodiča na

visinama od oko ’25 kilometara iznad razine mora’.« Očevidna

je usporedba ove zamisli sa spro-vođenjem valova zemlja -

ionosfera na iznimno niskim frekvencijama (vidi Journals of

Ocean Engineering, svezak OE-2, br.2 iz travnja 1977. godine).

Također, njegova bi se predlo.ena rezonancija sustava mogla

tumačiti kao prvo otkriće oscilacija u prostoru između zemlje i

ionosfere, koje su se onda povezale s teorijama .to su ih,

između ostalih, početkom 1960-ih godina iznosili W O. Schumman,

N. Christofilos i J. Galejs.«7

U vezi s be.ičnim komunikacijama, projekt američke mornarice

pod nazivom »Sanguine/Seafarer« na kojemu se sve

donedavna radilo, proiza.ao je izravno iz Teslinih pokusa i

ispitivanja u Coloradu. U zami.ljenom bi termonuklearnom

ratu uobičajene mogućnosti radiokomuniciranja najvjerojatnije

bile ometane na određenim visinama i du.inama valova. Tada

bi flota američkih podmornica mogla ostati bez sredstava i

načina za primanje poruka. Uvidjev.i tu opasnost, američka

mornarica okrenula se Teslinu prijedlogu iz devetnaestog

stoljeća da se koriste signali od 10 herca (ELF ili iznimno

niska frekvencija), koji bi kru.ili oko Zemljine kugle te

prodirali i u najveće morske dubine.

Jedna od svojeglavijih spekulacija vezanih za Tesline

izume bila je pretpostavka da je Rusija iskoristila njegove

teorije o načinu utjecanja na promjene vremena, koju se

povezalo s pojavom su.a i ekstremno toplih ili hladnih

vremenskih razdoblja. Ma koliko nevjerojatnom zvučala ova

tvrdnja, točno je da je Tesla velik dio svojih teorija (no vrlo

mali broj ispitivanja i pokusa) posvetio upravo pitanju

nadziranja vremenskih uvjeta.

Pisao je, primjerice, o mogućoj uporabi radioupravljanih

projektila i eksploziva kojima bi se prije nailaska mogao

razoriti

393

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

tornado ili pak o uporabi »neke vrste munja« koje bi se

oda.iljale u oblak da se izazove prolom ki.e. Za ono prvo

rekao je: »Ne bi trebalo biti te.ko osmisliti posebni automatski

uređaj za ove svrhe koji bi nosio eksplozivni naboj, tekući

zrak ili neki drugi plin. On bi se uključivao automatski ili

nekako drukčije, a to bi izazvalo nagli pritisak ili usisavanje,

.to bi razbilo kovitlac. Sami projektili mogli bi biti izrađeni od

materijala sposobnih za spontano zapa-ljenje.« Ovaj je njegov

prijedlog uključivao i podu.u matematičku formulu.8

Kao i kod mnogih drugih znanstvenih istra.ivanja koja je

nadahnuo ovaj učitelj, ni na području istra.ivanja promjena i

utjecanja na vrijeme nije do.lo do većih pomaka. Znanstvenik

Frederic Jueneman, kolumnist mjesečnika Industrial Research,

upozorio je na činjenicu da su dr. Robert Helliwell i John

Katsufrakis iz znanstvenog radiolaboratorija Sveučili.ta

Stanford prikazali kako radiovalovi vrlo niskih frekvencija

mogu izazvati promjene u magnetosferi. Pomoću antene

dugačke 20 km i oda.iljača od 5 kHz smje.tenog na

Antarktiku oni su otkrili da se magnetosfera Zemlje mo.e tako

modulirati da izazove iskakanje čestica nabijenih visokim

naponom u na.u atmosferu te su običnim uključivanjem ili

isključivanjem signala mogli pokrenuti protok energije ili ga

zaustaviti.

»Teoretske implikacije na koje je njihov rad ukazao«, ka.e

Jueneman, »govore nam kako bi se uistinu moglo postići

globalno nadziranje vremena ubrizgavanjem relativno slabih

’signala’ u Van Allenove pojase . ne.to poput

supertranzistorskog efekta.«

No, Juenemanove spekulacije idu jo. dalje, do krajnosti

dostojnih Tesle: »Ako Teslini efekti rezonancije uistinu mogu

nadzirati ogromne količine energije običnim prekidačem za

signale, kako je to pokazao dvojac iz Stanforda, tada bismo

pro.irenjem tih načela morali biti u stanju utjecati čak i na

okolinu zvijezda... Mo.da ćemo jednoga dana s bo.anskom

arogancijom biti u stanju određivati čak putanje tih zvijezda.«9

Ni jedna Teslina biografija ne bi bila potpuna kad se ne bi

spomenuo i velik broj fizičara-amatera, koji sami konstruiraju

Tesline zavojnice za potrebe vlastitih istra.ivanja, nastojeći

ponoviti nje-

394

Ostav.tino

govu električnu magiju, ili pak niz mladih izumitelja koji se i

danas nadvijaju nad njegovim osnovnim izumima i jo. u njima

pronalaze vlastito nadahnuće.

Durlin C. Cox, fizičar iz Wisconsina i sjajan poznavatelj

svih Teslinih objavljenih zapisa, konstruirao je dvije Tesline

zavojnice, a druga je postizala i 10 milijuna volti. Naveo je

razloge koji su ga na to nagnali: »Moje osobno zanimanje za

in.enjering visokih napona, a posebno na području pretvarača

visokih frekvencija. Nadalje, unapređivanje mojih istra.ivanja

vezanih za laboratorijsku proizvodnju kuglastih munja. I na

kraju zato .to je Sveučili.te Madison iz VVisconsina u

proljeće 1981. godine zatra.ilo od mene da im izgradim

Teslinu zavojnicu za izlo.bu in.enjera, koja se odr.ava svake

dvije godine.« On i prijatelji izgradili su i jednu Teslinu

zavojnicu koju je naručio studio u Hollywoodu radi dobivanja

.eljenih svjetlosnih efekata. Uostalom, to je predstavljalo

jedan od uobičajenih načina njihove uporabe.

Elektroin.enjer Leland Anderson sa.eo je u nekoliko

točaka kako čitanje Teslinih Bilje.aka iz Colorado Springsa mo.e

pomoći svakom izvođaču Tesline zavojnice pri njezinoj izradi:

1. Električna kvantiteta primara i sekundara mora biti .to je

moguće vi.a, ali tako da to bude praktično za rad.

2. Električne kvantitete primara i sekundara moraju biti

jednake.

3. Du.ina sekundarnog namotaj a treba iznositi četvrtinu radne

valne duljine.

4. U sekundarnom namotaju treba koristiti tehniku »dodatne

zavojnice« (ili njezine varijacije), kako bi se povećala volta.a.

»Imajući te točke na umu«, ka.e on, »konstruktor će

uvidjeti da na sekundarnom navoju nisu potrebne stotine

namota da bi se postigla visoka volta.a.«

I na kraju, mada ne i manje va.no, .to se događalo s Teslinim

smrtonosnim i uni.tavajućim zrakama? Jesu li njegove zamisli

bile u redu? Ako ih je istra.ivački tim Američkog vojnog

zrakoplovstva -za čiji se za.tićeni projekt govorkalo da je

dobio .ifrirani naziv

395

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

»Projekt Nick« - ocijenio korisnima, onda se sa sigurno.ću

mo.e pretpostaviti da Teslini spisi nisu bih uni.teni, kao .to je

rečeno u njihovom izvje.ću, nego da se jo. uvijek nalaze kod

njih, i to pod oznakom stroge tajne.

Međutim, procjena dr. Trumpa i Swezeyjeva ocjena

Teslina »tajnog oru.ja« ipak su nedavno dobili takmaca u

Lambertu Dolphinu, pomoćniku ravnatelja radiofizikalnog

laboratorija u tvrtki SRI International. On je, naime, puna dva

desetljeća proučavao izumiteljev rad i njegovo istra.ivanje

kuglastih munja. Stoga je upozorio na to da je područje

spoznaja, osobito u fizici i elektrotehnici, nevjerojatno

napredovalo od 1930-ih godina.

»Sad je potrebno imati prostoriju golemu poput knji.nice

samo da bi se ostalo u tijeku sa svim onim teorijama koje su

se razvile od Teslinih vremena«, ka.e on. »Na.e matematičko

i praktično razumijevanje elektriciteta, magnetizma,

elektromagnetske teorije i radiokomunikacija eksplozivno je

nastavilo rasti od 1950. ili bi bilo bolje reći od 1970-ih!«

Dolphin vjeruje da je Tesla »mo.da stekao intuitivni uvid

u lasere i zrake čestica visokog naboja, kao i u pojavu

ultravisokih napona, ali danas, kad fiziku razumijemo mnogo

vi.e, lako mo.emo donijeti ocjenu o mnogima od njegovih

ekstravagantnih tvrdnji koje je iznio u svojoj poznijoj dobi.«10

Zapravo, nema nikakvog pouzdanog dokaza da je Tesla

razvio preteče laserske tehnologije. Jer, čini se da se kod svojih

»sna.nih daljinskih zraka« bavio jedino zračenjem čestica

visokog naboja. Jo. nam nije poznato kako je točno zami.ljao

da će one raditi, iako, prema Dolphinu, raspolo.ivi dokazi

ukazuju na to da je Tesla podosta zanemario koliko bi sna.no

molekule i atomi u zraku mogli apsorbirati ili raspr.iti takve

zrake. U svakom slučaju, čak i kad bismo jasnije razumijevali

Teslina nastojanja i namjere, bilo bi nam vrlo te.ko usporediti

ih s trenutno postojećim stanjem, jer se ono velikim svojim

dijelom prikriva iza oznaka o strogoj tajnosti i povjerljivosti.

Unatoč tome, Teslin rad s visokim naponima kojima je

.elio ubrzati nabijene čestice uistinu izgleda odlučujućim za

ono .to se

396

Ostav.tina

danas naziva glavnim predmetom fizikalnih istra.ivanja.

Dolphin ka.e: »Na ovom je području on uistinu prethodio

pojavi suvremenih linearnih i kru.nih nuklearnih akceleratora.

Takvi uređaji danas imaju razine energije desetaka milijardi

elektronvolta ili su barem tisuću puta većih razina energije od

onih koje je Tesla ikada dosegao.

Siguran sam da su njegova pojačala . oda.iljači bili

spektakularni uređaji... Njima je vjerojatno uspio dobiti

zanimljive lukove munja i iskre koje danas proučavamo kao

plazme. Obuzdavanje plazmi danas predstavlja golemo

područje rada u suvremenoj fizici. Primjerice... da bi se

vidjelo mogu U se male količine tvari pretvoriti u velike

količine električne energije unutar pa.ljivo kontroliranih

plazmi.« No, zaključuje on, Teslina su rana otkrića i izumi

uistinu bili djelo genija, koji je bio daleko ispred svoga

vremena.’J

U trenutku kad sam ovu knjigu već trebala predati tiskari,

Pentagon je objavio kako se razmi.lja o osnivanju novog roda

vojske koji je već postao poznat pod nazivom Američko

svemirsko zapovjedni.tvo. Njegov bi se arsenal prije svega

sastojao od lasera i oru.ja na zrake čestica, koje bi se

ispaljivale iz »svemirskih ratnih brodova«. Izjavama koje nisu

daleko od Teslinih, Ministarstvo obrane obja.njava da su

zrake čestica »usmjereni vatreni bljeskovi«, iako pritom jo. ne

priznaje da je takvo oru.je zapravo već proizvedeno.

Te.ko je procijeniti trenutno stanje programa naoru.anja

sa zrakama čestica, jer se doslovno sve .to je u vezi s tim dr.i

vrhunskom tajnom. Očito je da se tehnologija koja je u to

uključena pokazala slo.enom i te.kom, da izaziva jo. mnoga

pitanja o isplativosti čitavog tog projekta, ali i da usprkos

tome mnogi stručnjaci već odavno rade na ovom problemu.

Istovremeno, Vladine federalne agencije pozorno prate

djelatnosti drugih zemalja na tom području. Zaista, u ovoj se

zemlji posljednjih dvadeset pet godina vrlo ozbiljno raspravlja

o mogućnostima stvaranja čitavih obitelji oru.ja na zrake

čestica. Po mom skromnom mi.ljenju, nije beznačajna ni

činjenica .to je američka vojno-obavje.tajna

397

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

slu.ba jo. davne 1943. godine Tesline zapise o zrakama

čestica, pronađene u njegovim papirima, obilje.ila oznakom

»od iznimne va.nosti«.

Budući da u svojim poznijim godinama vi.e nije imao

vlastita laboratorija, Tesla nije ni bio u mogućnosti razvijati i

provjeravati sve svoje ideje. No, ne mo.e se poreći da je prije

punih pola stoljeća općenitim pojmovima opisao ono .to bi se

moglo pokazati glavnim oru.jem svemirskoga doba. I sve do

svog posljednjeg daha pacifistički nastrojeni Tesla nadao se

da se takve spoznaje neće koristiti za rat među Zemljanima,

nego za međuplanetarno komuniciranje s na.im susjedima u

svemiru, u čije je postojanje bio duboko uvieren.

398