Prilog 1.

Osobni intervju

(Sastavljeno od više intervjua objavljenih u različitim publikacijama u različitim vremenima.)

Stvaralaštvo

Kako pišete svoje knjige? Gdje ih pišete? Koliko vremena trebate za svaku ? Koliko stranica dnevno pišete?

Može se činiti neobičnim, ali knjige ne pišem uobičajenim redoslijedom od početka do kraja, već paralelno - sva poglavlja istodobno. Obično mi spontano dolaze zasebne misli koje zapisujem. Kad se nakupi dovoljna količina takvih fragmenata, oni se na neki način sami od sebe slažu u cjelinu. Preostaje mi da ih međusobno povežem i objavim rukopis. Eto tako, od neusklađenih se fragmenata sastavlja cijela knjiga, doslovno poput mozaika. Na knjigu utrošim otprilike godinu do godinu i pol dana. Produktivnost nisam mjerio, ali događa se da tijekom nekoliko tjedana ne uspijem napisati ni stranicu. I vidljivo je da to nije uzalud. Čim pokušaš raditi koristeći razum, to jest logički razmišljati - ništa se ne događa, kao da te neka sila drži i ne pušta sve dok ne pronikneš u ono što trebaš shvatiti. Istinsko znanje dolazi samo, bez upozorenja, negdje iz dubine duše. Ja ne-znam izmišljati.

Jesu li svi primjeri u vašim knjigama stvarni? Nisu li to ilustracije u stilu kazališnog režisera?

Ako sumnjate da sam sve izmislio, nemate za to razloga. Izmisliti tako nešto jednostavno je nemoguće zato što sve metode stvarno djeluju. Transurfing nije apstraktno učenje, već praktična tehnika upravljanja stvarnošću. Znanje je došlo do mene iz prostranstva varijanti - informacijskog polja iz kojeg dolaze sve slutnje, spoznaje i otkrića. Svatko od nas je u većoj ili manjoj mjeri "priključen" na neiscrpnu banku podataka, samo što ne obraćamo svi pozornost na jedva čujan šapat podsvijesti i ne usuđuje se svatko shvaćati ozbiljno intuitivna znanja i osjećaje.

Tko su vaši učitelji?

Ako mislite na transurfing, kao što sam već rekao, Znanje je predano meni i nastavlja se prenositi transcendentnim putem. Nitko me o njemu nije učio i o tome nisam nigdje čitao. Informacija sama dolazi u moj um. Ne mogu objasniti kako se to događa. Ja sam običan čovjek i ne komuniciram s izvanzemaljcima ili duhovima. Jedina osoba koju bih mogao nazvati svojim učiteljem je Čuvar - jedan od onih koji su čuvali drevno Znanje, koji mi se jednom javio u snu, nakon čega je krenuo dotok informacija. Susret s Čuvarom opisan je na početku prve knjige o transurfingu. To nije bilo nalik na običan san. Nakon tog susreta cijeli moj život naglo se promijenio: odjednom, iz čista mira, bivši fizičar koji se nije isticao nikakvim posebnim sposobnostima, počeo je pisati knjige. Neka onaj koji misli da se bavim mistifikacijama ostane pri svome mišljenju. Uvjeren sam da postoje čuvari drevnog Znanja, iako to ne mogu dokazati. Po svemu sudeći, oni se nalaze u drugoj stvarnosti i nastoje nam pomoći da preživimo u svijetu koji se ubrzano pretvara u matricu. Nije bez razloga što se s vremena na vrijeme, neovisno jedne o drugima, na različitim dijelovima planeta javljaju različite interpretacije drevnog Znanja, a jedna od njih je i transurfing.

Izmjerili ste tlak? Puls se ubrzao?

Pa nije baš da osjećam ubrzane otkucaje srca, ali dosta često sam doslovno zatečen time što sam upravo napisao. Imam osjećaj da radim kao prenositelj nečijih - ne vlastitih - ideja.

Što je  bio "okidač" u transurfing?

Vjerojatno je do prekretnice došlo kad se skupila kritična masa pogrešaka u mom životu. Da sam barem mogao svoje knjige pročitati prije nekih 25 godina! Tada bi moj život bio sasvim drugačiji - puno lakši i uredniji. Ali u tom slučaju ne bih mogao napisati tu knjigu... A ovako, nakon što sam prošao kroz sve teškoće, otvorio se kanal kroz koji je prodrla informacija. Mogu otkriti jednu jednostavnu tajnu: kako dobiti pristup informacijama. Prije svega, za to treba prestati tražiti istinu u tuđim knjigama, drugim riječima preusmjeriti vektor namjere. Sve dok je vaša namjera usmjerena na to da učite, bit ćete u položaju vječitog studenta, cijeli život ćete ići za nekim tko je, kako vam se čini, pametniji od vas. No morate se odvratiti od priznatih autoriteta i ohrabriti se da od sada sami odgovarate na postavljena pitanja i odgovore nećete morati dugo čekati, poslovno, kad se susretnete s teškim problemom, potrebno je formulirati pitanje i dati samome sebi vremena za odgovor. Vidjet ćete da će odgovor stići sam - on već postoji u prostranstvu varijanti, a vaš je zadatak da odlučite posegnuti za njim. Razum formulira pitanje, a duša koja ima pristup prostranstvu varijanti nalazi odgovor. Trebate samo poslušati glas srca koje govori jezikom intuicije. Tako se spajanjem s odgovarajućim dijelom prostranstva varijanti može istraživati, stvarati nešto novo ili čak remek-djela. Jedini preduvjet za "usklađivanje" s potrebnim dijelom prostranstva varijanti jest stjecanje elementarnih znanja i vještina iz danog područja. I ja sam neko vrijeme bio oduševljen ezoterijom, ali sam počeo pisali tek kada sam prestao tražiti istinu u tuđim knjigama. Na sreću, kod mene je breme pročitanog vrlo lagano. Vidokrug mnogih mojih čitatelja je puno širi.

Zašto je, po vašem mišljenju, Čuvar upravo vas odabrao za prenošenje Znanja?

Vjerojatno zato što sam se cijeli život bavio anti-transurfingom, to jest radio sam sve sasvim obratno. Pametni uče na tuđim pogreškama, a budale na vlastitim. U tom sam smislu bio izrazito velika budala. Međutim, što mislite, čija se lekcija bolje usvaja: vlastita ili tuđa? Pametna je osoba upućena samo u to što je ispravno, a što nije. Drugim riječima, ima informaciju, ali je ne razumije. Za razliku od nje, budala svakom svojom zadobivenom kvrgom na čelu osjeća i shvaća samu bit pogrešaka koje je počinila, a to znači, raspolaže pravim znanjem. Očito je da samo budala može postati posrednik (provoditelj) Znanja.

Kada i gdje se pojavila ideja o transurfingu?

Transurfing nije ideja i nije se pojavila. To bi trebalo biti jasno iz svega navedenog. Prvu knjigu počeo sam pisati u siječnju 2002, godine, odmah nakon spomenutog susreta s Čuvarom. Gdje sam se tada točno nalazio - neću reći.

Što mislite, jesu li se milijunaši obogatili zato što su usvojili Znanje o transurfingu ili slučajno, ne sluteći da to Znanje postoji?

Transurfing je jako drevno Znanje. A mi - ljudi - smo jako drevne duše. Znamo sve o svemu. Ali ta znanja jedva se probijaju kroz snažan štit mentalnih obrazaca i lažnih stereotipa koje nameće društvena sredina. Onaj tko više vjeruje glasu srca nego razumu postiže zadivljujuće uspjehe. Detaljnije o tome - u knjigama o transurfingu.

Dugo nisam mogao shvatiti u čemu je tajna uspjeha ove knjige. Na kraju mi je sinulo. Stvar je u tome što primam stotine pisama koja sadržavaju istu ideju. Ljudi pišu da je transurfing ono što su nejasno naslućivali, ali nisu bili u stanju izraziti u jasnu obliku. Sada su dobili preciznu formulaciju svojih nejasnih pretpostavki, nesvjesnih slutnji. Sve se posložilo kako treba. Ljudima se to sviđa. Ovo Znanje prihvaćaju kao vlastito.

Milijunaši postaju oni koji su dovoljno drski da znaju, odnosno slušaju vlastito srce, a ne tuđe savjete. Bitno je slijediti vlastiti put, a ne kopirati tuđi.

Što je nesavršeno u transurfingu?

Znanje transurfinga je savršeno kao takvo. To je najjednostavnija i najučinkovitija metoda upravljanja stvarnošću usmjerena na prosječnog čovjeka koji nije obdaren nikakvim jedinstvenim sposobnostima. Nesavršenim se može smatrati samo izlaganje, interpretacija Znanja. Učinio sam to najbolje što sam mogao.

Nabrojite osnovne teze transurfinga one koji su se, pročitavši knjige, izgubili u mnoštvu neočekivanih informacija. S čime moramo početi ako želimo promijeniti život prema načelima transurfinga?

Najbolje je započeti s tehnikom amalgama koja se sastoji od sljedećeg. Svijet je ogledalo koje se doslovno ponaša kao odraz vaših misli. Ono što mislite o svijetu i o sebi, to će se i ostvariti. Razlika između svijeta i običnog ogledala samo je u tome što ogledalo odražava promjene odmah, a svijet odgovara s odgodom od nekoliko dana, a nekada i mjeseci.

Svojim stavom oblikujete svoju stvarnost. Malo se poigrajte: Pokušajte zauzeti ovakav stav: "Moj svijet se brine o meni." Susrećući se s bilo kakvim, makar i sasvim beznačajnim okolnostima, ponavljajte ovu formulu u bilo kojem slučaju, bez obzira na to je li ono što se događa loše ili

dobro.

Ako imate uspjeha, ne zaboravite samome sebi potvrditi da se svijet doista pobrinuo za vas. Konstatirajte ovu potvrdu u svakoj sitnici. Kada se

suočite s nepovoljnim okolnostima, i dalje tvrdite da sve ide kako treba. Vaš svijet zna najbolje kako se za vas pobrinuti.

Bez obzira na svu svoju jednostavnost, tehnika amalgama ima nevjerojatnu moć koju ni ne slutite. Ako ste dovoljno strpljivi da ovu tehniku

pretvorite u naviku, nakon nekog ćete vremena biti doslovno zaprepašteni kako je velik utjecaj misli na stvarnost koju nas okružuje. Vrijedi

pokušati.

Kako odrediti jedini ispravan cilj? Vrlo često duša gori u zanosu, pa onda sagori. Kako prepoznati istinski cilj?

Istinski cilj je onaj koji ne "sagori". Duša ima tendenciju oduševljavati se i padati u euforiju. Ali zar je moguće shvaćati ozbiljno cilj za koji, nakon nekog vremena, interes splasne? Vaš izvorni cilj ne ostavlja vas na miru sve dok ga ne ostvarite. I očituje se u jedinstvu duše i razuma. To je stanje u kojem duša misleći na cilj pjeva, a razum zadovoljno trlja ruke. Svome cilju težite i srcem i razumom.

Kako zaustaviti kovitlac misli i unutarnji dijalog - glavne prepreke transurfinga?

Ne smatram da je unutarnji dijalog prepreka za primjenu transurfinga. Ne treba ga zaustavljati. Jednostavno se mora paziti da taj dijalog ide u potrebnom smjeru. I osobito je bitno opomenuti samog sebe svaki put kad se pojave negativne misli i reakcije; ne zaboraviti samog sebe podsjetiti da se svijet brine; ne spavati na javi, biti svjestan, ne dopustiti da vam klatna nametnu svoju igru; imati na umu poštivanje osnovnih principa transurfinga (koordinacija namjere, kretanje po tijeku varijanti, principi ogledala) i, na kraju, sustavno u mislima vrtjeti slajd cilja u prvom planu ili u pozadini. Upravljajući svojim mislima, upravljate i stvarnošću.

Je li vam bilo lako objaviti knjigu po prvi put? Kako se to dogodilo?

Povijest izdavanja knjiga o transurfingu zorno ilustrira načela o kojima govorim. U srpnju 2003. godine završio sam rad na rukopisu. Poslao sam svoju ponudu u dvadeset vodećih moskovskih i peterburških izdavačkih kuća. No, kao što se moglo i očekivati, sve moje rečenice završile su u uredničkim koševima za smeće. Prošlo je nekoliko mjeseci - tjeskobna šutnja.

U skladu s načelima transurfinga, nisam počeo patiti kao što je uobičajeno za autore početnike koji moraju čekati godinama, izdavati u vlastitoj nakladi, mučiti se s problemima vlastite beskorisnosti, suvišnosti, neshvaćenosti... Od samog me početka nije bilo briga za sva ovakva iskustva. Bio sam potpuno uvjeren u snagu drevnog Znanja i zato sam odmah izabrao najviši cilj - napraviti od svojih knjiga svjetske bestselere.

Sve je jako jednostavno: što je u mislima, to je i u stvarnosti. Ako autor pogne glavu pred činjenicom da je teško probiti se na književnom tržištu, onda će tako i biti - za njega. Ali ako namjerava biti među vodećima i, bez obzira na to što se događa, održava u sebi ovu namjeru čvrsto i nepokolebljivo, tako će i biti. Načelo vrijedi na bilo kojem području djelovanja.

Dakle, nisam više računao na pozornost izdavača, organizirao sam distribuciju preko interneta gdje sam počeo pomalo iznositi poglavlja svoje knjige. Naravno, ova distribucija izazvala je buru interesa. Zaintrigirani čitatelji, izgubivši strpljenje, počeli su me nagovarati da iznesem cijelu knjigu, odmah i u potpunosti. Ustvari sam protivnik elektroničkih knjiga, ali pritisak čitatelja bio je toliko jak da sam na kraju popustio.

U roku od mjesec dana svima koji su željeli poslao sam elektronički primjerak knjige za umjerenu naknadu od 100 rubalja za Rusiju i 5 dolara za inozemstvo. Nisam brojao koliko primjeraka sam poslao, mogu samo reći: toliko da sam mogao napustiti dotadašnji posao i ozbiljno se posvetiti

novim knjigama.

Možda se čini čudnim što su ljudi toliko platili za elektronički tekst? Pa svi su se već davno naviknuli da je mnoštvo knjiga na Internetu dostupno

besplatno. Tim više što je bilo potrebno odvući se do banke, stajati u redu, ispunjavati dugačak formular za plaćanje... A za inozemne čitatelje

cijena prijevoda bila je nekoliko puta viša od cijene same knjige.

Tajna je u tome što sam ovdje primijenio jedno od načela transurfinga: odrecite se namjere da.nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono

čega ste se odrekli. Uvjeti su bili sljedeći: vi meni pošaljete narudžbu, ja vam odmah šaljem knjigu, a plaćate kad vam to bude odgovaralo. Nije potrebna ni potvrda o uplati. Poštujete li samog sebe? Onda vas poštujem i ja.

Ne možete ni zamisliti kakav je to odaziv izazvalo! Ljudi su mi ipak slali potvrde. Nisu nikako mogli shvatiti da je moguće takvo povjerenje. Mnogi su poslije govorili da im ne bi ni palo na pamet platiti da nisu bili takvi uvjeti.

U to je vrijeme transurfing već postao dosta poznat u ezoterijskim krugovima i o njemu se već puno raspravljalo na Internetu. Izdavači su napokon primijetili da se nešto događa. Sada su se oni sami počeli javljati meni.

Eto tako djeluje transurfing. Svijet je ogledalo. Ako budeš stajao pred njim očekujući nešto - u odrazu ćeš dobiti upravo to, samo činjenicu očekivanja. Ali potrebno je da sam napraviš prvi korak s određenom namjerom i svijet će ti krenuti ususret. Transurfing objašnjava kako oblikovati takvu namjeru.

Primjenjujete li sve svoje metode? I koja su vaša klatna, stišću li vas za vrat?

Naravno, da nisam provjerio transurfing na vlastitu iskustvu, ne bih drugima uspio objasniti kako funkcionira. Tehnika djeluje besprijekorno i rezultati, u pravilu, nadmašuju sva očekivanja. Vrlo se često događa ono što se nikako ne uklapa u okvire uobičajenog iskustva. I iako su sva ta čuda u potpunosti objašnjiva s točke gledišta transurfinga, nisam se uspio na njih naviknuti i svaki se put pitam je li to moguće. Te iste osjećaje - divljenja  i ushićenja - doživljava onaj tko je pokušao upravljati stvarnošću snagom vlastite namjere. Divljenje proizlazi iz toga što je razum navikao prihvaćati stvarnost kao nešto izvanjsko i postojeće neovisno o našoj volji. Ushićenje se javlja zato što se prestaješ osjećati malenim čovjekom, ovisnim o okolnostima, i počinješ sam kreirati svoj svijet.

Što se tiče klatna, energetsko-informacijskih struktura koje se trude upravljati ljudima, s njima to ni u kom slučaju nije tako jednostavno. Da bi

čovjek odolio njihovu utjecaju, mora održavati svijest na visokoj razini, te u svakom trenutku imati na umu što radi, zbog čega i zašto. Inače će te život ščepati kao u snu u kojem se opet pretvaraš u lađicu od papira i potpadaš pod vlast okolnosti.

I ja katkad izgubim svijest, a onda me klatna veselo njišu. Kao i kod svih normalnih ljudi, nakon uspona slijede padovi. I ja i dalje griješim. Savršene osobnosti ne postoje. Nije bez razloga poslovica: Ne gledaj što učitelj radi - slušaj što govori. Naravno, sada je puno manje grešaka i problema.

Koristite li nekakve opojne droge za ulazak u drugu stvarnost? Ili ste ih prije koristili? Očito ste 'upoznati' s Carlosom Castanedom.

Ne koristim opojne droge, iako je bilo eksperimentiranja. Najjači psihodelik je ustvari potpuna odsutnost bilo kakvih sredstava koja izazivaju ovisnost, a takve su između ostalog sve namirnice koje proizvode klatna. Uzmimo na primjer hamburger. Osim doslovni njegove fizičke forme koju stavljamo u usta, postoji i metafizička forma - energija potrošena na njegovu proizvodnju. (Ovdje nije riječ o sili koja pokreće mehanizme, već o slobodnoj energiji živih bića koju apsorbiraju klatna.) Zamislite koliko ljudi i strojeva sudjeluje u procesu proizvodnje hamburgera: taj zamršeni splet cijevi i spremnika tvornica koje proizvode gnojiva; klopotava željezna čudovišta - traktori i kombajni prilikom žetve, mnoštvo međuproizvoda koji omogućuju izradu tih istih željeznih čudovišta, počevši od vijka pa sve do boje; kultivirana polja i pašnjaci koji se moraju orati, posijati i žeti; mliječno-mesne farme na kojima životinje drže u doslovno zvjerskim uvjetima; zastrašujuće klaonice o kojima nježna usta koja vole ukusne kobasice radije ne razgovaraju; tvornice prehrani bene industrije i na kraju opsežna prodajna mreža, reklama i tako dalje. Vidite li kakav konglomerat međusobno povezanih proizvodnji sudjeluje u izradi skromnog sendviča? I iznad svake proizvodne jedinice stoji klatno kao energetska nadgradnja. Na fizičkoj razini primjećujemo kretanje materijalnih predmeta, dok se na metafizičkom planu odvijaju nevidljivi, ali također objektivni procesi izmjene energija. Mislite da energija klatna, potrošena na proizvodnju hamburgera, netragom nestaje? Za fizičku formu platili ste novcem, ali za energiju ćete morati platiti svojom slobodnom energijom. Hraneći se sintetičkom, mrtvom hranom, čovjek gubi energiju i zdravlje; zaliha životne snage koju je dobio rođenjem troši se kao u bateriji, za razliku od mrtvih, prirodne i žive namirnice koje se ne podvrgavaju toplinskoj i kemijskoj obradi "ne troše bateriju". Potrošač već mrtve hrane postaje ovisnik i uključuje se u programirani ciklus samouništavanja. Svaka umjetno proizvedena namirnica izaziva ovisnost. Usporedite sintetsku juhu iz vrećice i bakin boršč pripremljen od prirodnih namirnica. Prestati pušiti ili piti vrlo je jednostavno, ali pokušajte prestati jesti hranu na koju ste se navikli živeći u matrici.

Dakle, ne pozivam sve da odustanu od blagodati civilizacije i vrate se prirodnom načinu života. Ali koristeći usluge tehnološkog društva koje se ubrzano pretvara u realnu matricu, morate imati na umu da vas to guta, čini ovisnim, uspavljuje, te da više niste gospodar Svoje sudbine, već lutkica u ćeliji koja ne shvaća da je iskorištavaju.

I sam se trudim konzumirati što manje neprirodnih namirnica. Ni ovdje se ne radi o tome da su "štetne za zdravlje" - riječ je o slobodnoj energiji i,

posljedično, o osobnoj slobodi. Smanjujući količinu sintetike u prehrani, da ne kažemo opojnih sredstava, samim tim povećavamo svoj energetski potencijal, a to znači povećanje vitalnosti, otkrivanje kreativnih sposobnosti, primjetno poboljšanje kvalitete života i najhitnije - transformaciju iz pijuna u igrača - stjecanje Sile na koju su tako zagonetno i nejasno aludirali Jediji iz Ratova zvijezda.

Vaš komentar: "Ratnici nikada neće moći sagraditi most da bi se spojili s ljudima svijeta. Ali, ako ljudi žele to učiniti, morat će sagraditi most kako bi se spojili s ratnicima."26 Pa čemu onda pisati knjige?

Ne znam čiji je ovo citat, ali mislim da se ovdje ima u vidu kako je zadatak ratnika objasniti ljudima da se na kraju tunela nalazi svjetlo, Ali malo je onih koji će vidjeti svjetlo - da bi se izašlo iz tunela, potrebno je trčati vlastitim nogama. Postoje ljudi koji čitaju gomile literature u potrazi za nekakvom skrivenom istinom, ne poduzimajući nikakve konkretne akcije. I drugi, a oni su u većini, koji uopće ne trebaju nikakvo svjetlo - navikli su se na život u tami. Ali postoji i mali broj onih koje je potrebno samo malo na početku pogurnuti pa da sami krenu putem Ratnika. Eto, za njih se pišu knjige.

Međutim "put Ratnika", poznat po knjigama Carlosa Castanede i Theuna Maresa, nije ni približno transurfing, nego u korijenu oprečno učenje Tolteka. I ako netko pokušava usporediti ta dva učenja, znači da ne razumije nijedno. Bez obzira na to što i jedno i drugo učenje vode k istom cilju, točnije prema slobodi, pri čemu se ne pokoravaš svijetu, nego on tebi - putevi do slobode idu u različitim smjerovima: sljedbenici Tolteka pokušavaju natjerati svijet da se pokori, a transurferi - dozvoliti mu to. Očito je da se metode postizanja cilja razlikuju u principu.

Imate li sljedbenike - ta očito je da se već osjećate kao guru? Kako ih podučavate: redovito ili ih odbijate dajući im uputu - plivaj po volji valova i upravljaj svojim surferom?

Dakle, iskreno govoreći, ne osjećam se nimalo kao guru budući da sebe doživljavam samo kao prenositelja drevnog Znanja. Istina, jedno vrijeme postojao je ne baš lijep osjećaj vlastite važnosti kada je krenula lavina oduševljenih pisama čitatelja. Ali ubrzo sam se oporavio od te bolesti. Sada sam samo trezveno svjestan da čitatelji vide u meni ako ne učitelja, onda u svakom slučaju priznatog stručnjaka za područje transurfinga. I u meni to ne izaziva nikakve samoljubive misli. Osjećaj odgovornosti - to da. Ako mi se netko obrati s pitanjem ili molbom za pomoć, odgovorim samo tako da, ne dao bog, ne napravim puno štete. Iako još nijednom nisam čuo da bi transurfing nekome štetio.

23  Citat se odnosi na Cariosa Castanedu i njegovu knjigu Kotač vremena; op. prev.

Trebate li PR? I zašto?

Transurfing još nije postao poznat široj javnosti. Ovo je tek početak. Sve je u budućnosti. Nažalost, većina čitatelja čak se ni ne približava policama s knjigama o ezoteriji - ona ne ulazi u okvir njihovih interesa. Moguće je da bi mnogim ljudima transurfing bio od koristi, ali oni nemaju pojma da na svijetu postoji nešto) što može značajno olakšati njihovo postojanje i riješiti čitav niz problema. Ako reklama (u bilo kojem obliku) pomogne proširiti ideje transurfinga, zašto je ne bismo iskoristili?

Pristižu mi mnoga pisma čitatelja koji tvrde da im transurfing uvelike i vrlo konkretno poboljšava kvalitetu života. Svi imaju različite rezultate - ono

što naruče, to i dobiju: posao, visoku plaću, automobil, stan, pronalaze partnera (partnericu), rješavaju se kompleksa, problema i tako dalje. Jako mi je žao što mnogo ljudi ni ne sluti kako se lako mogu ostvariti njihove želje. Jednostavno ne znaju da osim općeprihvaćenih postoje i drugi, djelotvorniji načini postizanja ciljeva. Moramo raditi tako da i oni saznaju.

Kamo upućujete obožavatelje? Odgovarate li na sva pisma? Na web- stranici baš i nema osobnih podataka...

Stvarno se nadam da nemam obožavatelje, već sljedbenike - i to ne svoje, već sljedbenike transurfinga. Trudim se odgovarati na pisma koliko mi to vrijeme dopušta. Ponekad mi znatiželjno postavljaju pitanja osobnog karaktera, međutim, u pravilu se ljudi ponašaju korektno. Svima je jasno da široka popularnost ne nosi sa sobom ništa dobro. Kad se osobni život izlaže pogledu široke javnosti, prestaje biti osoban.

U svojim knjigama osim predloženog novog modela percipiranja svijeta dotičete se i mnoštva psiholoških problema, iako po  obrazovanju niste ; psiholog. Kako ste  uspjeli tako suptilno duboko osjetiti ono što uznemiruje svijest mnogih ljudi?

Odgovarajući na pitanja ljudi koji su mi se obratili za pomoć, odvajam se od svog životnog iskustva, a jednako tako i od metoda psihoanalize. Drugim riječima ne koristim psihološke tehnike, ni neke mudre izreke, već principe transurfinga primjenjive na ovu ili onu životnu situaciju. To su univerzalni principi koji služe kao svojevrsne "matematičke metode" za rješavanje praktičnih problema.

Centar transurfinga u Sankt Peterburgu je vaše "dijete" ili inicijativa vaših pristaša ?

Centar je osnovan uz moju podršku. U Sankt Peterburgu se nalazi središnji ured Centra transurfinga gdje se stvara jedinstvena metodologija nastave. Ne održavam predavanja i nemam nikakve prihode od ove djelatnosti. Predavanja održavaju kvalificirani predavač koji su prošli ozbiljnu pripremu.