Okrenite se od prošlosti i potpuno se odvojite od ranijeg načina života. Mentalno i emotivno se sjedinite sa svojim ciljem - a to je mir, dostojanstvo, sreća i sloboda. Kad to učinite, Bog i Njegova slava smjesta se odazivaju. Otkrit ćete kako valovi mira preplavljuju jalove prostore vašeg uma poput nebeskog osvježenja, i sjenke straha i krivice će nestati.

Kad se prestanete osuđivati, otkrit ćete da vas ni svijet ne osuđuje.

Nema ničeg lošeg u seksu ili ičem drugom stvorenom i određenom od Boga. »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih« (Postanak, 1:27).

»Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Postanak, 2:24).

U braku se predajete potpuno - duhovno, mentalno i tjelesno. Spolni čin između muža i žene treba biti čin ljubavi, i oboje trebaju spoznati da ljubav dolazi od Boga i da će svako dijete biti rođeno iz te ljubavi.

Spolni nagon nije protivan duhovnim pobudama.

Spolni poriv mora biti usmjeren konstruktivno, harmonično i s ljubavlju.

Sama požuda nije ljubav; s druge strane, normalan spolni čin među supružnicima uključuje istinski osjećaj ljubavi, koja je bit bračnog odnosa.

Mnogi oženjeni muškarci i žene imaju pogrešan, negativan stav prema seksu. Neki misle da je to zao, prljav i ružan čin, što vjerojatno potječe od njihovog odgoja ili neke seksualne traume iz djetinjstva. Često takav stav rezultira impotencijom kod muškarca i frigidnošću kod žene.

Neke žene rekle su mi da su njihovi muževi tjelesni i puteni i da one stoga gledaju na njih s visine, smatrajući sebe nadmoćnima zato što preziru i mrze spolni čin. To je čista racionalizacija i ukazuje na otrovane dijelove podsvjesti koji se tiču seksa, a sve to vrlo vjerojatno proizlazi iz ranog odgoja i pogrešne interpretacije Biblije.

Dalji rođak jednom mi je rekao da prije spolnog čina on i njegova žena mole. Nema ničeg lošeg u molitvi, ali razlog njihove molitve bio je vezan uz činjenicu što je žena na spolni čin gledala kao na nešto grešno i nečisto, i mislila je da će molitvom istjerati svako zlo vezano uz njega. U biti, ona je prezirala seks i bila je frigidna. Rekla je: »Volim svog muža duhovno, ne tjelesno.« Odijelila je spolnu ljubav od duhovne.

Objasnio sam joj da je brak potpuno jedinstvo tijela i duše.

»Stoga će čovjek...da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Postanak, 2:24).

Nakon toga počela je svjedočiti: »Volim svog muža duhovno, mentalno, emocionalno i fizički.

On je Božji čovjek i ja zračim ljubav, mir i dobrohotnost prema njemu. Božja ljubav teče od mene prema njemu i naš je spolni odnos radostan, harmoničan i pun ljubavi. Između nas postoji obostrana ljubav, sloboda i poštovanje«.

Nakon nekoliko tjedana, njezina je frigidnost iščezla i postao je to harmoničan brak. Intuitivno je shvatila veliku istinu: Bog je u njezino srce smjestio želju da privuče muškarca, a u muškarca je smjestio želju da privuče ženu.