"Čitao sam, a i donekle prihvatio tvrdnju da je patnja neophodna za okajanje grijehova... Učili su me da svatko mora nositi svoj križ." "Jeste, ali ne na ramenima kao simbol stradanja, već u sebi kao dokaz postignute duhovno-materijalne ravnoteže... Čovjek nije izvorno griješan pa da se doživotno kaje zbog tzv.prvobitnog grijeha. Ne. To je prost gubitak vremena. Čovjek je izvorno savršen, njegov put je konstantno osvješćivanje. Ono što je u pamćenju kršćana zabilježeno kao prvobitni grijeh je u stvari veliki praznik za čovječanstvo, trenutak u kojem je čovjek po prvi put postao svjestan sebe. Ali, kao što ti je sigurno poznato, izvjesnim društvenim strukturama, bili oni toga svjesni ili ne, a najčešće jesu, odgovara da vjernici budu orijentirani na patnju. U suprotnom, njihov opstanak bi bio doveden u pitanje. Ekskluzivni darovatelji oprosta i sami su dio lanca uzroka i posljedica. Razmisli, kakav bi smisao imalo rođenje Božanske Iskre, kada bi joj sav cilj bila patnja. Patnja rađa bolest, stvara ratna žarišta, sprječava samoostvarenje individue. U dvorani u kojoj se redom gasi svjetlo sve više preovladava strah od mraka.

Dosta sa patnjom, unesi svjetlost u svoj život!" "Lako je to reći. Ali kako da se oslobodim patnje?" "Koristi je kao budilnik. Ona i jeste tu zato što si uspavan. Spoznaj njene uzroke i svu besmislenost. Skup neostvarenih očekivanja i neuspjeha o kojima stalno misliš, učvršćuju osjećaj krivice. Prihvati to što je bilo pogrešno u tvom dotadašnjem iskustvu kao nešto što je takvo kakvo jeste zbog tvoje neupućenosti, pomiri se sa sobom, oprosti sebi i drugima. Zamoli Stvaraoca da ti eliminira osjećaj krivice. Koračaj slobodno. Život je svuda, Opusti se i uživaj." "Kako mogu da prihvatim sebe onakvim kakav jesam? To mi je nezamislivo!" "Ono što ti ne prija u tvojoj ličnosti, osvijesti i izmijeni. Samosažaljenje te neće daleko odvesti. Ne može uzletjeti netko tko nema ni elementarne snage za uzlet. Ti se u ogromnim količinama trošiš, kako bi prehranio osjećaj krivice. "Eh, da sam postupio drugačije...Da nisam uradio ovo...ili...ako uradim ovako, razočarat ću ovoga ili onoga...itd." Osjećanje krivice udaljava te od sadašnjeg momenta i zatamnjuje ti budućnost. Ovo je tvoj život, živi ga! Koristi iskustva prošlosti kao spoznaje za buduće dane..." "Znaš, pitam se kakav bi svijet bio bez patnje?" "Vrlo jednostavan odgovor: Svijet bez siromaštva će biti svijet bogatih, svijet bez bolesti će biti svijet zdravih.

Svijet je prepun neotkrivenih bogatstava, ali ljudi trče ka istoj jabuci, vjerujući da je jedina. Lome sve oko sebe ne bi li se dočepali cilja. Patnja, bolest, ratovi, sve je to plod neznanja. Obilje i zdravlje, to je prirodno stanje ljudske egzistencije." "Neki su se na patnju toliko navikli da je više i ne primjećuju." "Ne poznaje okus izvorske vode onaj koji je nikad nije probao." "Zašto mora postojati patnja?! Zašto postoji bolest? Kakav smisao imaju ratovi? Zašto ima toliko nepravde? Bože, zašto sve ovo dozvoljavaš?.. Gdje je Božja Pravda? Božja logika mi nije ni malo jasna",... Andrejev um je bio preplavljen pitanjima i malim pobunama čovjeka koji je u životu propatio. "Koliko ja znam, Stvoritelj nikome ne sudi, niti o čemu misli! Logika i pravda su koncepti ograničeni dometima ljudskog uma. Vojskovođe koji su sjekli glave su se Prosvjetlili, dok ima ljudi koji su bili proglašeni svecima iz političkih razloga i interesa.

Čovjek sam stvara bolju ili lošiju budućnost, dok zakoni univerzuma neprestano bdiju. Bolest podsjeća na vrijednost zdravlja, rat je cijena koja se plaća kako bi se saznala vrijednost mira. Nekima su tragedije potrebne jer tek tada dođu do odgovora na suštinska pitanja. ljudskom neznanju čini se da je pravda nepravedna. Sve je onakvo kakvo treba biti. Svijet je rezultat svekolikih uzroka. Neumjesno je tražiti pravdu u onome što prija našim shvaćanjima. Infantilno je suditi o BOŽJOJ PRAVDI kad se zna samo djelić istine." Mudrac se zamisli pa nastavi: "Čovjek pripisuje Bogu mnogo ljudskih osobina: srdžbu, osudu, osvetoljubivost, ljutnju... Neki čak propovijedaju da će Bog uraditi to i to, da će kazniti ove i one, da je pre nekoliko tisuća godina uradio ne znam ti ja što... Lažu. Ne uvijek iz neznanja.

Upliću ga u svete ratove, u pobjedu dobrog nad zlim; neki ga krive za sve... Poznate su i institucije koje čak imaju zvaničnog zemaljskog prdstavnika Boga. Da je Stvoritelj zaista osvetoljubiv, zemaljska kugla bi odavno bila opustošena." "A u stvari?" "On je Svemoćan, bez potrebe da išta učini." "Čekaj malo, a molitve upućene Bogu? Spoznao sam da su djelotvorne." "Jesu, itekako." "Pa?", i ne čekajući odgovor, Andrej odgovori iznerviran, "Lako je tebi da pričaš, ali znamo da je stvarnost drugačija" "Da, Stvarnost je nezamislivo drugačija!", reče Mudrac, smijući se.